REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poslovni broj: Pr-790/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Margaretska ulica 3, 10000 Zagreb, protiv I-tuženika OH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tuženika ŽH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku VH, radi Radno - ostalo, 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili OH (OlB: [osobni identifikacijski broj]) i ŽH (OlB: [osobni identifikacijski broj]) ništetan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se II. tuženik ŽH, zajedno s nekoliko drugih radnika, zaposlio kod I-tuženika (kućanstvo) u razdoblju od 2.11.2016. - do 9.11.2016.g. Svi radni odnosi trajali su kratko razdoblje od jednog do osam dana, kako bi ostvarili prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Cilj tuženika je bilo ostvariti prava iz Zakona obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstva tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnosi nisu bili konzumirani. Svi prijavljeni radnici bili su prethodno izgubili status u zdravstvenom osiguranju Zavoda.
1.1. Odredbom čl.122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.
1.2. Odredbom čl. 10. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.
1.3. Čl. 285.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanje poslova prema sklopljenom ugovoru.
1.4. Prividnost kao mana volje i to kao oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja, jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga sa istim postupa kao da nije ni sklopljen.
1.5. Ističe i da je životno nelogično da bi I-tuženik zaposlio u radni odnos toliki broj radnika na kratak vremenski period, a da nije izvršavao zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazac itd. Stoga smatra da se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji ugovora o radu, kao i da je isti sklopljenih iz nedopuštenih pobuda, kako bi II-tužena i ostali radnici odjavom iz radnog odnosa stekli status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlene osobe, kao i prava koja im pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe.
1.6. Predlaže utvrditi ništetnost ugovora o radu zaključenog između I i II tužene.
2. Odgovor na tužbu I-tuženica nije podnijela.
2.1. II-tuženica u odgovoru na tužbu navodi da nije zaključila nikakav ugovor sa I-. tuženikom KH. Navodi da je II-tuženik kod I-tuženika obavljao povremene poslove bez ugovora, a I-tuženik ga je kod tužitelja uredno prijavio i odjavio, da je propust kod tužitelja što prilikom prijave nije tražio ugovor o radu i sada traži tužbom da se poništi ugovor koji nikad nije zaključen. Navodi i da tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da bi II-tuženik s I-tuženikom zaključio ugovor, a ukoliko ima takav dokaz neka ga dostavi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dopis HZMO o sumnji u fiktivne radne odnose, zaključak HZZO o provjeri okolnosti stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, izvode iz službene evidencije podataka tužitelja o troškovima zdravstvene zaštite, izvode iz službene evidencije podataka tužitelja o statusima tuženika /MUP adrese, rješenje HZMO u kojima se poništava staž osiguranja za osam osoba prijavljenih u kućanstvo I-tuženika i ostalu dokumentaciju u spisu.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu koje bi sklopili I-tuženik i II-tuženik.
6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu sud je utvrdio slijedeće:
6.1. - da je I. tuženik kao fizička osoba i vlasnik kućanstva prijavio i odjavio veći broj osoba u radni odnos u kućanstvu na kratko razdoblje po nekoliko dana, među njima i II-tuženik
6.2. - da je HZMO proveo kontrolu prijavno-odjavne evidencije radnika I. tuženika i utvrdio da od strane predmetnog obveznika nema uspostavljenih Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (obrazaca JOPPD) za razdoblje osiguranja ŽH za razdoblje od 2.11.2016. do 9.11.2016
6.3.- da je HZMO poništio staž osiguranja za II. tuženika po osnovi navedenog radnog odnosa rješenjem Klasa: UP/I 140-10/22-03/03591069948, ur.broj 341-25-11/2-22-119906.
7. II-tuženik tvrdi da nije zaključio ugovor o radu s I-tuženikom, već da je samo
"obavljao povremene poslove bez ugovora"
8. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu (čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR).
Prema čl. 14.st.1. ZR, ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku.
Prema st.2. čl. 14. ZR propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora.
Prema st.3. čl. 14. ZR, ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.
Prema st.4. čl. 14. ZR ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovo0r o radu na neodređeno vrijeme
Prema st.6. čl. 14. ZR ako poslodavac sudjeluje u plaćanju dobrovoljnog mirovinskog osiguranja radnika, dužan je u roku od mjesec dana o početka rada, odnosno od ugovaranja plaćanja radnika pisano obavijestiti o nazivu tijela kojem se obavljaju uplate.
9. Pogrešno smatra II-tuženik da bi bio propust tužitelja što prilikom prijave nije tražio ugovor o radu (?!). Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. II-tuženik nije predložio nikakav dokaz vezan uz predmet spora, a isto tako je temeljem takve prijave ostvario i koristio pravo na zdravstveno osiguranje.
10. Neovisno što stranke nisu zaključile ugovor o radu u pisanom obliku (prema iskazu II-tuženika) i dalje je nesporno kako je I-tuženik prijavio radni odnos s II-tuženikom, pri čemu je imao sve podatke II-tuženika, uključujući i datum rođenja i OIB. Neovisno što ugovor o radu nije zaključen u pisanom obliku (radni odnos prema odredbama Zakona o radu može postojati i bez pisanog ugovora o radu) tuženici su nadležnom tijelu RH prijavile radni odnos, radi stjecanja (nepripadajućih) prava temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Stoga je takav radni odnos te ugovor o radu (bilo pismeni ili usmeni) na temelju kojeg je zasnovan radni odnos u odnosu na tužitelja ništetan i ne obvezuje tužitelja, temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.
11. Tuženik nije uspio u postupku te mu stoga ne pripada pravo na naknadu troškova posutpka.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. ožujka 2025.
Sudac
Kristina Trtanj Vukoja
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.
DNA:
1. HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Margaretska ulica 3, [adresa] Zagreb
2. OH, [adresa]; ŽH, [adresa] zastupanog po punomoćniku VH
VH