Povrv-569/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupan po Jeleni Šarić Vrdoljak, odvjetnici Splitu, po generalnoj punomoći, .pohranjenoj na Županijskom .sudu u Splitu Su-109/2017, protiv tuženika NIV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja, te tuženika osobno, izvanraspravno dana 13. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu povučena.
II Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 06. lipnja 2023. tužitelj je povukao u cijelosti tužbu. Predmetni podnesak uručen je tuženiku dana 28.09.2023. Tuženik se nije usprotivio povlačenju tužbe. Isto tako, nazočan na ročištu od 14. veljače 2025. tuženik se nije usprotivio povlačenju tužbe, već se isti usprotivio zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška.
2. S obzirom na navedeno, te sukladno čl. 193 Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP) valjalo je donijeti rješenje o povlačenju tužbe, radi čega je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.
3. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troška, za navesti je slijedeće:
4. Pregledom spisa sud je utvrdio:
- da je prijedlog za ovrhu kod javnog bilježnika Ante Šuška zaprimljen dana 04.05.22. godine.
- da je Općinski sud u Splitu dana 13. travnja 2023. donio rješenje o ovrsi,
- da je prigovor protiv rješenja o ovrsi zaprimljen kod ovog suda dana 08.05.2023.,
- da je tuženik u prigovoru naveo da je u cijelosti podmirio predmetno potraživanje tužitelja tijekom 2022., te da je stanje duga 0.
- da je pun. tužitelja dana 05.06.2023. uručen prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi, kao i rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi,
- da je dana 06. lipnja 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen podnesak tužitelja kojim je podneskom tužitelj povukao tužbu u ovom predmetu, te zatražio naknadu parničnog troška.
- da iz navoda podneska tužitelja proizlazi da je tuženik podmirio predmetno dugovanje dana 09.09.2022.,
- da iz priložene dokumentacije uz podnesak tužitelja od 06.06.23. proizlazi da je tuženik dana 09.09.2022. u cijelosti podmirio potraživanje koje je predmet ovog spora.
5. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključak je ovog suda da tužitelju u konkretnom slučaju ne pripada pravo na trošak.
6. Naime, odredbom čl. 158. st 1 i 2 ZPP-a propisano je:
»Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. «
7. Dakle, da bi u konkretnom slučaju tužitelju bilo priznato pravo na trošak, tužitelj je morao povući tužbu ODMAH nakon što je tuženik platio utuženo potraživanje, a što po ocjeni ovog suda u konkretnom predmetu nije slučaj.
8. Naime, tuženik je uplatom od 09.09. 2022.g. podmirio dugovanje, a tužitelj je imao saznanje da je tuženik uplatio utuženi iznos isti dan, a najkasnije sutradan, 10.09.2022.g. Naime, predmetna uplata od strane tuženika je trebala biti vidljiva u sistemu tužitelja isti dan, a ako nije bila evidentirana isti dan, zasigurno je bila evidentirana sutradan, pa je tužiteljeva računovodstvena služba podatak o uplati u svom sistemu imala najkasnije sutradan po uplati od strane tuženika, dakle 10.09.2022.g.
9. S obzirom da je tužitelj imao saznanje za uplatu utuženog iznosa od strane tužene već 10.09.2022.g., to se povlačenje tužbe na dan 06.06.2023., dakle 9 mjeseci nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja ne može, po ocjeni ovog suda, smatrati da je tužitelj povukao tužbu »ODMAH« po udovoljenju.
10. Potrebno je istaći da zakonodavac ne propisuje značenje riječi »ODMAH«, odnosno riječ »ODMAH« u normi predstavlja tzv. pravni standard podložan tumačenju.
11. Međutim, u situaciji kada je od udovoljenja tužbenom zahtjevu do povlačenja tužbe prošlo 9 mjeseci, to bi zaista bilo krajnje nerazumno pravni standard u riječi »ODMAH« tretirati da se može raditi o vremenskom periodu od 9 mjeseci neovisno što su troškovi postupka ranije nastali, odnosno što su troškovi postupka nastali prije udovoljenja tužbenom zahtjevu.
12. U takvoj situaciji, cijeneći činjenicu da tužitelj povlači tužbu tek 06.06.2023., iako je tuženik platio utuženo potraživanje devet mjeseci prije toga, dana 09.09.2022., to je zaključak ovog suda da se nisu ostvarile pretpostavke iz članka 158. st 2 ZPP-a za dosuđivanjem troškova ovog postupka tužitelju, a to s obzirom da toliki vremenski razmak od 9 mjeseci koji je protekao od dana plaćanja do dana povlačenja svakako se ne može podvesti pod termin »ODMAH«.
13. Da je tužitelj povukao tužbu odmah po udovoljenju tužbenom zahtjevu od strane tuženika (09.09.2022.), tada ne bi došlo ni do donošenja rješenja o ovrsi od strane Općinskog suda u Splitu (13.04.2023.), a sukladno tome ne bi došlo ni do izjavljivanja prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi (08.05.2023.), podneska tužitelja od
06.06.23., pa ni roč. od 14.02.25.
14. Dakle, u situaciji kao što je konkretna, kada je tuženik podmirio dug odmah nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, i to prije nego što je Općinski sud u Splitu po podnesenom prijedlogu tuženiku odaslao Obavijest o dugovanju te prije nego je doneseno rješenje o ovrsi, ali tužitelj unatoč plaćenom dugu nije povukao zahtjev za isplatu, tako da je tuženik protiv rješenja o ovrsi morao podnijeti prigovor, u takvoj procesnoj situaciji, po ocjeni ovog suda, pravo na trošak, sukladno odredbi čl. 158.st.1. ZPP-a imao bi tuženik, a ne tužitelj. No, kako tuženik nije zatražio trošak, to istome trošak nije dosuđen.
15. Ovo iz razloga jer tužitelj nije povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja zbog čega je tuženik unatoč podmirenju tražbine morao poduzeti procesne radnje u vidu podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi, tek po podnošenju kojeg, a sve zbog podmirenja tražbine, tužitelj povukao tužbu.
16. Kada bi se tužitelju dosudili troškovi ovog postupka, tada bi tužitelj bio nagrađen za svoje pasivno ponašanje koje je uzrokovalo čitav niz, gore pobrojanih radnji, a do kojih ne bi došlo da je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu.
17. Slijedom navedenog, na strani tuženika ne postoji obveza naknade troškova postupka tužitelju, radi čega je primjenom odredaba članka 158. st 2. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.
U Splitu, 13. ožujka 2025.
S U D A C
Miro Maslać
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
