Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-174/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jeleni Grbešić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Robertu Brdaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-428/2019-60 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja VS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-428/2019-60 od 19. prosinca 2024. i rješenje sadržano u navedenoj presudi pod točkom III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika GS i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-428/2019-60 od 19. prosinca 2024. u dijelu točke III. kojim tuženiku nije dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.125,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-428/2019-60 od 19. prosinca 2024. u dijelu točke III. kojim tuženiku GS nije dosuđen daljnji trošak postupka (pored dosuđenog iznosa od 5.625,00 eur) i za navedeno rješava:

Nalaže se tužitelju CS isplatiti tuženiku GS, daljnji trošak postupka u iznosu 500,00 eur sa zateznom kamatom počev od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju CS isplatiti tuženiku GS, trošak žalbenog postupka u iznosu 38,45 eur, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja VS za naknadu troška sastava žalbe od 100 bodova.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika GS za naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 412,50 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

,,Nalaže se tuženom GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju CS, [adresa], s boravkom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 9.787,20 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate propisane čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 01.10.2019. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka s zateznim kamatama po stopi zatezne kamate propisano čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja presude do isplate, a sve to u roku od 15 dana.''

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

''I. Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja od 26. siječnja 2022. kao nedopušten.

II. Utvrđuje se da je tužba tužitelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], povučena za

iznos

od

6.139,54

Eur

(slovima: šesttisućajednustotinutridesetdeveteuraipedesetčetiricenta).

III. Nalaže se tužitelju CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženom GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu 5.625,00Eur (slovima: pettisućašeststotinadvadesetpeteura) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 5.125,00Eur (slovima: pettisućajednustotinudvadesetpeteura) počev od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.''

2. Navedenu presudu u cijelosti, a rješenje u dijelu pod točkom III. izreke žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome osporava razloge prvostupanjskog suda koji je odbio tužbeni zahtjev pozivajući se n odredbu čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) te tvrdi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika po načelu krivnje sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) u svezi s odredbom čl. 1085. navedenog Zakona. Predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje pred drugim sucem. Zahtjeva naknadu troška sastava žalbe od 100 bodova.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže žalbu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na žalbu u ukopnom iznosu od 412,50 eur.

4. Tuženik žalbom pobija rješenje o trošku sadržano u navedenoj presudi u dijelu točke III. izreke u dijelu kojim mu nije dosuđen sav traženi trošak s prijedlogom da se rješenje o trošku preinači u skladu s navodima žalbe. Zahtjeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na žalbu u ukopnom iznosu od 412,50 eur.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom protuvrijednosti pokretnina (namještaja i drugih predmeta kućanstva te osobnih predmeta prema popisu tužitelja) koje se nalaze u stanu na adresi [adresa], a za koje pokretnine tužitelj tvrdi da su njegovo vlasništvo.

U odnosu na presudu prvostupanjskog suda

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru od strane tužitelja sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7.1. Na žalbene navode tužitelja kako je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (ne navodeći koju) pozivajući se na argumentaciju tuženika o pravnoj osnovi iznesenu na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, smatrajući da je ista nedopuštena jer je iznesena punih pet godina nakon pokretanja postupka i nakon zaključenja prethodnog postupka te ju je stoga sud trebao odbaciti kao nedopuštenu, valja odgovoriti kako nisu osnovani.

7.2. Naime, iz stanja spisa proizlazi kako tuženik na navedenom ročištu nije predložio izvođenje bilo kakvog dokaza, niti iznio neke nove činjenice na koje bi tužitelju bilo onemogućeno očitovanje (pa da bi time bilo onemogućeno i pravo na pravično suđenje kako to također navodi u žalbi), jer je tuženik na tom ročištu osporio pravnu osnovanost zahtjeva tužitelja pozivajući se praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na koje razloge se tužitelj mogao na navedenom ročištu očitovati (a što je propustio učiniti).

7.3. Podredno valja ukazati kako je tužitelj u smislu odredbe čl. 186. st. 3. ZPP mogao u tužbi i tijekom postupka navesti pravnu osnovu spora, ali sud ne bi bio vezan za nju. Kako je tužitelj kao pravnu osnovu potraživanja očito utemeljio na stavu kako mu je postupanjem tuženika nastala štete u smislu odredbe čl. 1045. ZOO (a što ponavlja i u žalbi), tuženik je tijekom cijelog postupka mogao iznositi razloge za osporavanje osnovanosti tog zahtjeva (pa tako i na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava), a koje razloge je prvostupanjski sud pravilno cijenio u obrazloženju pobijane presude u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve odlučne činjenice i iste pravilno cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučnu činjenicu kako stvari za koje je tužitelj dokazao da je njihov vlasnik, a koje su predmetom ovog postupka te se nalaze u navedenom stanu, od tuženika prije podnošenja tužbe nije zahtijevao predaju tih stvari u posjed. Prvostupanjski sud potom pravilno polazeći od odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP zaključuje kako bi tužitelj tek ukoliko mu tuženik odbije predati stvari za koje tvrdi da je vlasnik imao pravo podnijeti tužbu na naknadu štete.

10.1. Neosnovano tužitelj smatra kako ima pravo na naknadu štete u visini vrijednosti stvari u stanu koji je u posjedu tuženika temeljem odredaba čl. 1045. i 1085. ZOO na koje se poziva u žalbi, jer tuženikove stvari koje se nalaze na korištenju u stanu tuženika nisu prestale postojati. Tužitelju temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP pripada pravo zahtijevati od tuženika predaju tih stvari u posjed, pa tek ako ih tuženik ne bi na njegov zahtjev dobrovoljno predao, tužitelj to pravo može ostvarivati pred sudom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-97/02 od 12. studenog 2003.).

10.2. Valja ukazati i kako je prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrdio kako za osobne predmete koji su vlasništvo ES (kćeri tužitelja) i njene i tuženikove kćeri mlt. ZS tužba nije osnovana, jer ih tužitelj nije ovlašten potraživati budući nije njihov vlasnik (niti to uostalom tvrdi već isti zahtjev postavlja u njihovo ime bez njihova ovlaštenja).

10.3. Nadalje, tužbeni zahtjev osnovano je odbijen i u odnosu na predmete navedene na popisu pokretnina na str. 15 i nalazu i mišljenju u tablici 4. sudske vještakinje koji nisu pronađeni prilikom uviđaja niti o istima postoji materijalni zapis budući ih tužitelj nije opisao po njihovim osobinama koje ih razlikuju od drugih istovrsnih stvari (materijal, dimenzije, količina, proizvođač, tip, slika i sl.) kako to određuje čl. 162. st. 2. ZVDSP pa ne može uspješno ostvarivati svoje pravo od tuženika kao osobe za koju tvrdi da posjeduje njegovu stvar predaju u posjed tih stvari jer iste nisu određeno niti odredivo opisane.

11. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

U odnosu na pobijani dio rješenja prvostupanjskog suda

12. Tužitelj žalbu u pogledu dosuđenog troška pod točkom III. izreke posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalba odbijena kao neosnovana.

13. Tuženik pobija odluku o trošku pod točkom III. izreke u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak pristupa na ročište 14. listopada 2020. po Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. - dalje: Tarifa) jer smatra da su stranke ušle u raspravljanje. No, iz sadržaja raspravnog zapisnika vidljivo je da sadržajno stranke nisu ušle u raspravljanje već je navedeno ročište odgođeno na zahtjev tuženika radi očitovanja na podnesak koji je predan na tom ročištu, slijedom čega žalba u tom dijelu nije osnovana te osnovano tuženiku nije dosuđena daljnja zahtijevana nagrada od 200 bodova. Nadalje, tuženiku osnovano nije dosuđen trošak sastava žalbe od 24. ožujka 2023. protiv rješenja od 13. ožujka 2023. (list 271 -273 spisa) jer o navedenom rješenju odlučuju Županijski sud u Splitu s obzirom da je tom žalbom zahtjevan i trošak sastava iste, slijedom čega žalba u tom dijelu nije osnovana te osnovano tuženiku nije dosuđena daljnja zahtijevana nagrada od 250 bodova.

13.1. No, osnovano tuženik navodi kako mu sud neosnovano nije dosudio trošak sastava podneska od 19. travnja 2024. kojim je pristao na djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva, jer je u tom podnesku obrazloženo očitovao o tom raspolaganju tužitelja i istovremeno potraživao naknadu troška sastava istog, a što proizlazi i iz sadržaja navedenog podneska (list 330 spisa) kojim je stavljen zahtjev za naknadu troška sastava u iznosu od 100 bodova uvećano za pripadajući PDV, odnosno 250,00 eur, te se stoga radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 Tarife. Također osnovano tuženik ističe kako mu je sud neosnovano odbio zahtjev za nagradu za sastav podneska od 13. lipnja 2022. jer se istim očitovao na prijedlog suda o osobi vještaka koju je predložio tužitelj, te bi u slučaju da se o tome nije očitavao podneskom već tek na prvom sljedećem ročištu kako to navodi prvostupanjski sud, postupio suprotno načelu ekonomičnosti te bi to ročište bilo odgođeno i vještačenje ne bi bilo određeno izvanraspravnim rješenjem suda. Stoga je osnovan i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava navedenog podneska u iznosu od 100 bodova uvećano za pripadajući PDV, odnosno 250,00 eur, jer se radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 Tarife.

13.2. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je kako je žalba tuženika djelomično osnovana te je prvostupanjski sud tuženiku trebao dosuditi daljnji trošak postupka u iznosu od 500,00 eur, dok mu osnovano nije dosuđen trošak ranije navedenih radnji od 450 bodova, odnosno 1.125,00 eur, slijedom čega je, a temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke drugostupanjskog rješenja, a temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke drugostupanjskog rješenja.

14. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak žalbenog postupka prema utvrđenom omjeru uspjeha sa žalbom od 30,76 % po Tbr. 10/4 Tarife u iznosu 38,45 eur (točka III. izreke drugostupanjskog rješenja).

15. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe od 100 bodova, jer sa žalbom nije uspio (točka IV. izreke drugostupanjskog rješenja).

16. Temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 412,50 eur, jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (točka V. izreke drugostupanjskog rješenja).

17. U ne pobijanom dijelu rješenja sadržanog u prvostupanjskoj presudi pod točkama I. i II. izreke, isto nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos