REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2795/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja Hep elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupan po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Filipa Premora Kolarića, odvjetnika i zaposlenika tuženika NŽ, dipl. iur., dana 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos, sudski predmet Ovrv-41922/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-601/2023 od 3. srpnja 2023. kojim se nalaže tuženiku GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937 namiriti tražbinu tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB:43965974818, u iznosu od 89,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stoji koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena tekućim i to:

- na iznos od 20,12 EUR počev od 18.6.2022. godine do isplate

- na iznos od 11,24 EUR počev od 28.8.2022. godine do isplate

- na iznos od 2,85 EUR počev od 7.3.2023. godine do isplate

- na iznos od 55,78 EUR počev od 28.5.2023. godine do isplate,

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar

Kos, sudski predmet Ovrv-41922/2023, javnobilježnički predmet:UPP/OS-Ovrv- 601/2023 od 3. srpnja 2023.u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 200,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je dana 14.6.2023. javnom bilježniku podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga ID 81222930, kojim potražuje od tuženika kao ovršenika isplatu sljedećih iznosa:

- 20,12 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 18.6.2022. pa do isplate

- 11,24 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 28.8.2022. pa do isplate

- 2,85 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 7.3.2023. pa do isplate

- 55,78 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 28.5.2023. pa do isplate, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 62,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. U prilogu prijedloga dostavlja izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa – utuženje).

2. Javni bilježnik Senija Škrinjar Kos je dana 3.7.2023. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-41922/2023 kojim je u točci 1. naloženo ovršeniku da u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiriti ovrhovoditeljevu tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima. Određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima, određeni su nastali troškovi postupka u iznosu od 62,31 EUR (t.3), dana su upozorenja ovršeniku te je dana uputa o pravnom lijeku.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio prigovor u kojem osporava osnov i visinu potraživanja ovrhovoditelja. Ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu jer rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe u odnosu na što se posebno ističe kako spisu nisu priloženi računi koji su navedeni u presliku Izvoda iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga na koje se ovrhovoditelj poziva, a iz kojih računa bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije jasno određena niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi, a iz kojih bi proizlazilo na koga oni glase, odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Ovršenik ističe i prigovor zastare za sve obroke koji su dospjeli prije jedne godine od utuženja. Opreza radi, ukazuje da uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija ovršenika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi ovršenik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Zaključno, ovršenik predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Povodom prigovora tuženika javni bilježnik je dostavio spis Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovi broj Povrv-2795/2023-2 od dana 28.2.2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba poslovni broj UPP/OS-Ovrv-601/2023 od dana 3.7.2023. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje. Riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stranke su upozorene da su u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. IV. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. V. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ovoga Zakona. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

Ovrhovoditelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica Ovršenik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4. Tužitelj se pravovremeno, podneskom od dana 14.5.2024., očitovao na navode tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi. Ističe kako nije sporno da je predmetni ovršni postupak pokrenut sukladno važećim odredbama Ovršnog zakona, temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja / tužitelja iz kojeg je razvidno tadašnje ukupno dugovanje ovršenika / tuženika za električnu energiju za predmetno mjerno mjesto/ugovorni konto i to za utuženi vremenski period. Nesporno je da je predmetna vjerodostojna isprava – izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja - suprotno navodima tuženika – isprava podobna za određivanje ovrhe u gornjoj pravnoj stvari, budući je odredbom čl. 31. st. 2. OZ-a, jasno propisano: „Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.“, slijedom čega su prigovori tuženika, koje isti ističe u nedostatku valjanih pravnih argumenata, da bi vjerodostojna isprava navodno bila nepotpuna i nepodobna za određivanje ovrhe, i više nego na Zakonu neosnovani. Nadalje, tužitelj ističe kako je na izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja jasno naznačeno da je dokument sastavljen na računalu te je pravovaljan bez potpisa i pečata, odnosno isti je sačinjen u skladu sa Zakonom o računovodstvu, u kojem su pravcu neosnovani prigovori tuženika da bi izvod navodno bio nepotpun, budući nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja. U cijelosti su bespredmetni i na Zakonu neosnovani navodi tuženika da prijedlog za ovrhu navodno ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. OZ-a, jer da nisu priloženi računi koji su navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja. Naime, odredbom čl. 31. st. 1. OZ-a jasno je propisano kako je vjerodostojna isprava – između ostalog – račun, mjenica, izvadak iz poslovnih knjiga – slijedom čega je na dispoziciji ovrhovoditelja odrediti temeljem koje od navedenih isprava će pokrenuti ovršni postupak protiv ovršenika. U konkretnom slučaju to je izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, odnosno suprotno očigledno pogrešnom stajalištu tuženika Zakon ne propisuje da prijedlog za ovrhu mora sadržavati kumulativno sve vjerodostojne isprave navedene u čl. 31. st. 1. OZ-a.

Nadalje, neosnovani su i potpuno paušalni navodi tuženika iz njegovog prigovora u kojima navodi bez ikakve argumentacije i dokaza da tuženik navodno ne bi bio obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi, sve to obzirom je tuženiku jako dobro poznato da je upravo on obveznik plaćanja usluge tužitelja na navedenoj adresi, kao i da su u prethodnom razdoblju uredno podmirivani računi za isporučenu električnu energiju tužitelju. Naime, predmetno potraživanje odnosi se na nekretninu u [adresa] – stan na VI katu, broj stana 70, a što je razvidno iz računa za isporučenu električnu energiju za predmetno obračunsko mjerno mjesto na kojim računima je kao kupac naveden upravo tuženik, kao i dopisa tuženika od 4.5.2022. Isto tako, iz zemljišnoknjižnog izvatka koji se dostavlja u privitku vidljivo je da je upravo Grad Zagreb upisan kao vlasnik nekretnina na kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjestu - u [adresa], broj obračunskog mjesta: 0118731514, ugovorni račun 2202205536. Slijedom istog, tuženik je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu.

Naime, sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik odnosno suvlasnik ili posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Slijedom navedenog, budući je potraživanje tužitelja u cijelosti na zakonu, tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos, sudski predmet Ovrv-41922/2023, javnobilježnički predmet:

UPP/OS-Ovrv-601/2023 od 03.07.2023. kojim se nalaže tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 89,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 20,12 EUR počev od 18.6.2022. godine do isplate

- na iznos od 11,24 EUR počev od 28.8.2022. godine do isplate

- na iznos od 2,85 EUR počev od 7.3.2023. godine do isplate

- na iznos od 55,78 EUR počev od 28.5.2023. godine do isplate

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće od 3.7.2023. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužitelj uz opisani podnesak kao dokaze prilaže: karticu analitičkog knjigovodstva, ispise računa za utuženo razdoblje, dopis tuženika od 4.5. 2022. uz zapisnik o primopredaji stana KLASA: 371-02/10-001/298, URBROJ: 251-11-31-2/013-22 od 7.3. 2022., obavijest o raskidu ugovora o prijenosu ugovora o korištenju mreže i zk izvadak, Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom (od dana 15.1.2021.), Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

5. Tuženik je u cijelosti ostao kod navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi. U podnesku od dana 13.10.2024. opreza radi ističe i prigovor zastare. Navodi da tužitelj uopće ne dokazuje poveznicu između nekretnine za koju navodi da se odnosi predmetno potraživanje i tuženika. Naime, iz zemljišnoknjižnog izvatka koji tužitelj dostavlja uz predmetni podnesak vidljivo je kako je tuženik vlasnik više nekretnina, a tužitelj uopće ne dokazuje na koju se nekretninu odnosi predmetno potraživanje. Ako se prihvate takvi paušalni navodi tužitelja, predmetno potraživanje se može odnositi na bilo koju nekretninu, odnosno stan u zgradi na koju se odnosi zemljišnoknjižni izvadak koji je dostavlja tuženik. Tužitelj uopće ne identificira o kojem se stanu radi, a što je isti bio dužan učiniti podneskom od 14. 5.2024. budući se radi o maloj vrijednosti spora te je stoga u ovom stadiju tužitelj u istome prekludiran. Tuženik ističe i da tužitelj samo paušalno navodi kako tuženik odgovara za predmetno dugovanje, no ne dokazuje temeljem koje osnove bi tuženik bio odgovoran za predmetno potraživanje. Nije razvidno na temelju čega tužitelj tuži tuženika budući tuženik nije nikada zatražio korištenje tužiteljevih usluga niti postoji ugovor o pružanju tužiteljevih usluga tuženiku. Opreza radi, tuženik ističe kako je iz računa koje je tužitelj dostavio razvidno da obračun nije vršen sukladno relevantnim odredbama glave VIII. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN br. 104/2020, 80/2021 i 100/2022) – „Uvjeti mjerenja, načini obračuna i naplata potrošnje električne energije“. Dostavljeni računi izdani su temeljem procijenjene, a ne stvarno potrošene električne energije, što je protivno propisima koji se primjenjuju na poslovni odnos opskrbljivača i potrošača / kupca. Sve i da se radi o nekretnini za koju tužitelj dostavlja dopis KLASA: 371-02/10-001/298, od 4.5.2022., zapisnik o primopredaji stana od 7.3.2022. i obavijest o raskidu ugovora o prijenosu ugovora o korištenju mreže od 7.3.2022., iz tih dokumenata proizlazi da je nekretnina za koju tužitelj navodi da se odnose predmetni računi prazna te se ne koristi, pa stoga nije niti mogla nastati potrošnja električne energije. Sporno je kako je procijenjena potrošnja kad potrošnje nije niti bilo, a time su sporni i iznos računa. Budući tužitelj ne dokazuje niti osnov niti visinu tužbenog zahtjeva, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

6. Tužitelj istaknute prigovore osporava kao neosnovane. Prigovor zastare nije osnovan jer najstariji utuženi račun dospijeva 14.6.2022., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 14.6.2023. Činjenica da je tuženik vlasnik nekoliko stanova na istoj adresi ne utječe na njegovu obvezu plaćanja utuženog potraživanja sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, slijedom čega je prigovor pasivne legitimacije u cijelosti neosnovan. Iz zapisnika od 7.3.2022. i obavijesti o raskidu ugovora o prijenosu ugovora o korištenju mreže je vidljivo da je Grad Zagreb ušao u posjed stana na adresi, [adresa], stan na 6. katu. Na poleđini priloženih računa je vidljiv broj obračunskog mjesta 0118731514 Kada bi stajalište tuženika bilo ispravno, a nije, tada tužitelj ne bi mogao niti od jednog kupca sa kojim nema sklopljen ugovor naplatiti isporučenu i potrošenu energiju, a što je u suprotnosti sa člankom 4. i čl. 6 Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je ostao kod istaknutih prigovora, Posebno ističe da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa sa tuženikom koji bi bio osnova predmetnog potraživanja niti je identificirao nekretninu na koju se isto odnosi.

7. U čl. 458 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP-a) je propisano da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. Potraživanje tužitelja u ovom predmetu iznosi 89,99 EUR, uvećano za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog računa za obračun potrošnje električne energije, dakle, radi se o sporu male vrijednosti.

8. U čl. 461a st.2 ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom duga u iznosu od 89,99 EUR na ime potrošene električne energije na nekretnini u Zagrebu, Ivekovićva 21, stan na VI katu, broj stana 70, na obračunskom mjernom mjestu broj 0118731514. Tužitelj tvrdi da je obveznik plaćanja dugovanog iznosa tuženik kao vlasnik nekretnine što tuženik u cijelosti osporava te tvrdi da sa tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu, od njega nije tražio pružanje nikakvih usluga, tužitelj ne dokazuje poveznicu između nekretnine za koju navodi da se odnosi utuženo potraživanje i tuženika, osporava ispravnost način obračuna navodno potrošene električne i iznos računa.

10. Bitne činjenice potrebe za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz prijedlog za ovrhu i podnesak tužitelja od dana 14.5.2024. Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. U čl. 31. OZ-a je propisano da je vjerodostojna isprava je, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata(st.1 ). Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. (st. 2). Budući priloženi izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sadrži sve naprijed propisano, prigovor tuženika da isti nije vjerodostojna isprava nije osnovan.

12. Nije osnovan niti istaknuti prigovor zastare utužene tražbine naknade za isporučenu električnu energiju čiji je jednogodišnji rok propisan čl. 232. st. 1 t. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZOO-a). Naime, potraživanje tužitelja se odnosi na obveze dospjele u lipnju 2022., kolovozu 2022., ožujku 2023. i svibnju 2023., a tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku dana 14.6.2023. iz čega jasno proizlazi da je podnesen unutar jednogodišnjeg zastarnog roka.

13. Čitanjem priloženog zk izvatka za nekretninu u [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 21, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999902 Grad Zagreb, z. k. čest. [katastarska čestica], utvrđeno je da je Grad Zagreb vlasnik stanova upisanih u vlastovnici pod brojevima 7,9,31,38,42,43, 44 i 48, pri čemu se ovdje utužena potrošnja električne energije odnosi na stan broj 70 na VI (šestom) katu ukupne površine 55,36 m2 u vlasništvu Grada Zagreba (Brb. 48) pa je prigovor tuženika da nije jasno određeno na koji se od više stanova u vlasništvu Grada Zagreba na navedenoj adresi potraživanje odnosi, u cijelosti promašeno.

14. Čitanjem priloženih ispisa računa utvrđeno je da se isti odnose na obračunsko mjesto: Grad Zagreb, [adresa], broj obračunskog mjesta 0118731514. Sud je iz razloga ekonomičnosti odbio prijedlog tužitelja da se provede očevid na licu mjesta radi utvrđivanja nalazi li se to mjerno mjesto u naprijed opisanom stanu broj 70 na šestom katu zgrade [adresa] u vlasništvu tuženika. Naime, iz obavijesti koju je sam tuženik dostavio tužitelju dana 4.5.2022. vidljivo je da je tuženik obavijestio tužitelja da je izvršena primopredaja stana na adresi [adresa], stan broj 70 na VI (šestom) katu ukupne površine 55,36 m2, da je raskinut ugovor o prijenosu ugovora o korištenju mreže od 7.3.2022. te da je potrebno evidentirati da je Grad Zagreb ušao u posjed opisanog stana preuzevši isti od bespravnih korisnika. U obavijesti o raskidu ugovora koji je tužitelj sastavio nakon zaprimanja opisane obavijesti tužitelja naveden je broj obračunskog mjesta 18731514 i broj brojila 6-A-86000, a koji je broj naveden i u zapisniku o primopredaji stana. Na priloženim računima jasno je istaknuto da se obračunata potrošnja odnosi na obračunsko mjesto broj (01)18731514 pa povezujući navedeno sa brojem brojila koji se nesporno nalazi u stanu broj 70 na VI (šestom) katu zgrade [adresa] ukupne površine 55,36 m2, u vlasništvu tuženika, proizlazi da je tuženik korisnik mreže i da sa tužiteljem ima sklopljen ugovor o korištenju mreže za predmetno obračunsko mjesto broj (01)18731514 te da isto predstavlja mjesto isporuke električne energije za stan u vlasništvu tuženika sa kojim ima sklopljen pisani ugovor o korištenju mreže sadržaja propisanog čl. 5 st. 11 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Opisanim je tužitelj, iako nije dostavio dokaz da je sa tuženikom sklopio pisani ugovor o opskrbi električnom energijom u smislu čl. 4 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koje izdaje Hrvatska energetska regulatorna agencija, dokazao osnov i visinu svog potraživanja. Svaki sudionik u obveznom odnosu dužan izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9 st. 1 ZOO-a), kao što ga obvezuju i opći uvjeti ako su mu bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (čl. 295 st.5 ZOO-a). Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 451 st. 3 ZPP-a odlučio kao u točci I. izreke.

15. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika je ukinut u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka jer se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

16. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu to mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada pravo na zatraženu naknadu troškova postupka (ovršnog i parničnog). Priznati trošak ovršnog postupka se odnosi na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR te sastav prijedloga za ovrhu u iznosu 29,85 EUR uvećano za 25% PDV-a, ukupno 62,31 EUR. Trošak parničnog postupka se odnosi na trošak jednokratne nagrade u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7.t.9). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 25,00 EUR priznati parnično trošak iznosi 125,00 EUR. Ukupno priznati parnični i ovršni trošak tužitelja iznosi 187,31 EUR. Navedenom treba dodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 200,58 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13.3.2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Pun tuženika