REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Po slovni broj: Us I-2551/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Arts Architecture d.o.o., OIB: 50804047755, Poreč, V. Gortana 15/a, kojeg zastupa opunomoćenik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, Nemčićeva 7, protiv tuženika Ministarstva financija, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi razreza poreza na promet nekretnina, 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/22- 01/443, URBROJ: 513-04-23-2 od 20. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag - Umago KLASA: UP/I-410-20/21-1271, URBROJ: 513-07-18-03/22-05 od 22. travnja 2022. kojim je odbačen prijedlog tužitelja za izmjenu privremenog poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-20/2021-001/01271, URBROJ: 513-007-18-03-2021-0002 od 16. studenog 2021.

2. Tužitelj u tužbi prvenstveno ukazuje na povredu odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) prema kojoj upravni akt mora, između ostalog, sadržavati naznaku razloga koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza i razloga zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka te odredbe iz čl. 120. st. 3. ZUP-a koja propisuje da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti svi navodi žalbe. Ističe kako je povredom navedenih odredbi tuženik onemogućio tužitelju ostvarenje zaštite svojih prava kao stranke. Nastavno navodi kako "prijedlog" tužitelja/poreznog obveznika od 18. ožujka 2022. ne predstavlja prijedlog za obnovu postupka u smislu odredbe čl. 123. ZUP-a, a kako to pogrešno smatra tuženik. Prije svega, isti je sačinjen u formi dopisa, a ne bilo kakvog prijedloga. Dalje, tužitelj u svom prijedlogu nije ni pokušao učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih bi tobože tražio obnovu postupka, kao ni da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, a kako to propisuje odredba iz čl. 124. st. 2. ZUP-a. Upravo suprotno, pozivom na odredbu iz čl. 24. i čl. 28. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, dalje: ZPNN), tužitelj je pozvao prvostupanjsko tijelo da izvrši naknadnu provjeru, zadržavajući pritom pravo na povrat iznosa utvrđenog privremenim poreznim rješenjem. U podnesenom "prijedlogu" od 18. ožujka 2022., tužitelj je detaljno izložio i obrazložio: da je 1. rujna 2021. kao kupac sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina s Gabirellle Bubola Staub, JJCR i JJ (kao prodavateljima) u odnosu na 433 čestice; da mu je prvostupanjsko tijelo – privremenim poreznim rješenjem – utvrdilo porez na promet nekretnina u odnosu na čestice koje su bile predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina (433); da je 24. prosinca 2021. kao kupac, sklopio Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnina s JJC, JJCR i JJ (kao prodavateljima) kojim je u konačnici kupio tek 52 čestice (od njih inicijalno 433) dok su za preostale čestice (381) spomenuti prodavatelji sklapali nove ugovore o kupoprodaji nekretnina (pa tako primjerice s ČJ u odnosu na 11 čestica), a slijedom čega je – pozivom na odredbu iz čl. 24. i čl. 28. ZPPN-a – pozvao prvostupanjsko porezno tijelo da izvrši naknadnu provjeru, zadržavajući pritom pravo na povrat iznosa utvrđenog privremenim poreznim rješenjem. Ovim i ovakvim postupanjem upravna tijela naprosto zaobilaze institut naknadne provjere iz čl. 24. ZPPN-a. Ako bi se prihvatilo ovakvo tumačenje poreznih tijela, s pravom se onda postavlja pitanje u čemu se to onda ogleda „privremenost“ donošenja privremenog poreznog rješenja ako ono, i nakon prijedloga poreznih obveznika za naknadnom provjerom, baš nikada ne bi moglo biti zamijenjeno (korigirano) konačnim poreznim rješenjem.

3. Slijedom navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom se poništava rješenje tuženika uz obvezivanje istog na naknadu tužitelju troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 12. ožujka 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom čl. 91. st. 3. u vezi s čl. 89. st. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS). Na navedenom ročištu tužitelj je istaknuo kako je privremenim poreznim rješenjem porezno tijelo utvrdilo tužitelju osnovicu za porez na promet nekretnina za ukupno 433 čestice, a koje su bile predmetom zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 1. rujna 2021. Dopisom od 18. ožujka 2022., a pozivom na odredbu čl. 24. i 28. ZPPN-a tužitelj je zamolio porezno tijelo da izvrši naknadnu provjeru jer je tužitelj (kao kupac) nakon sklapanja spomenutog Kupoprodajnog ugovora, kojeg su predmet bile 433 čestice, 24. prosinca 2021. s prodavateljima zaključio Aneks ugovora o kupoprodaji kojim je u konačnici kupac kupio tek 52 čestice, od inicijalno 433 čestice, dok su za preostalu 381 česticu prodavatelji zaključivali nove kupoprodajne ugovore s drugim kupcima, a ne s tužiteljem. Naprijed navedeni dopis tužitelja ne predstavlja nikakav prijedlog za obnovu postupka, a kako to pogrešno i nezakonito zaključuju prvostupanjsko i drugostupanjsko porezno tijelo, već je navedeni zahtjev podnesen za provedbom postupka naknadne provjere u kojem je trebalo izvršiti uvid u isprave dostavljene od strane tužitelja (kupoprodajni ugovori i z.k. izvadci) te izmjenom privremenog poreznog rješenja te utvrđivanjem i odmjeravanjem tužitelju poreza na promet nekretnina isključivo za one nekretnine koje je isti stekao u vlasništvo (52). Naime, u slučaju da pobijani upravni akti ostanu neizmijenjeni tuženik će za iste nekretnine naplatiti i oporezovati više osoba – i tužitelja i nove kupce. Tužitelj je istaknuo kako se radi o institutu stjecanja bez osnove. Porezna tijela su dakle tužiteljev dopis iz potpuno nepoznatih razloga, po tužitelju nezakonito, odlučila kvalificirati prijedlogom za obnovu postupka odnosno isti odbaciti jer nije podnesen u zakonskim rokovima iz čl. 123. ZUP-a. Da navedeni podnesak nije podnesen u navedenim rokovima za tužitelja uopće nije sporno budući isti svoj dopis nije nikada niti podnosio temeljem naprijed citirane zakonske odredbe, kako mu isto sada nameću nadležna porezna tijela. Uz to, tuženik ničim ne obrazlaže zašto se priklanja navodima prvostupanjskog tijela, pa pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje sukladno odredbi čl. 120. st. 3. ZUP-a. Slijedom naprijed navedenog tužitelj je ustrajao kod svih navoda, činjenica i dokaza istaknutih u tužbi, a osim navedenog predložio da ovaj sud zatraži od prvostupanjskog poreznog tijela valjanu dokumentaciju i očitovanje o činjenici da li je porezno tijelo naplatilo dva puta porez na promet nekretnina od tužitelja i drugih fizičkih ili pravnih osoba za iste nekretnine, odnosno za nekretnine kojima tužitelj nije bio stjecatelj i postao vlasnik. Osim naprijed navedenog, punomoćnik tužitelja umoljava, opreza radi, odgodu ročišta iz razloga što je na ročištu prvi put izvršio uvid i vidio dopis/mišljenje tuženika od 17. veljače 2020. obzirom da će mu biti potreban rok za očitovanje na isti.

6. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

7. Sud je odbio u sporu provesti ostale po tužitelju predložene dokaze ocijenivši da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog upravnog spora. Također, sud nije našao opravdanog razloga za odgodu ročišta iz razloga kojeg je istaknuo opunomoćenik tužitelja, a sve obzirom je uvid u spis upravnog postupka stranka mogla izvršiti ranije, a ne predlagati odgodu usmjerenu na odugovlačenje.

8. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag - Umago KLASA: UP/l-410-20/2021-001/1271, URBROJ: 513-007-18-03-2021- 002 od 16. studenog 2021. poreznom obvezniku, na poreznu osnovicu u iznosu od 5.670.553,58 kuna, utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 170.116,60 kuna. Rješenje je postalo izvršno 17. prosinca 2021. Porezni obveznik je 23. ožujka 2022., putem opunomoćenika ovom tijelu podnio Zahtjev za izmjenu porezne obveze jer su stranke 24. prosinca 2021. sklopile Aneks ugovora o kupoprodaji kojim su izmijenile predmet kupoprodaje na način da je porezni obveznik kupio 52 od inicijalno 433 čestica koje su bile predmet osnovnog Ugovora od 1. rujna 2021. Nastavno je u zahtjevu navedeno da je sukladno čl. 2. st. 2, 3. i 4. osnovnog Ugovora u kojima stoji da je kupac (porezni obveznik) do 31. prosinca 2021. ovlašten označiti i treće osobe kao kupce predmetnih čestica, dana 23. prosinca 2021. dio nekretnina prodan Perović Loli. Stoga se tužitelj pozvao na čl. 24. ZPPN-a te u smislu odredaba čl. 28. st. 1. ZPPN-a zatražio povrat iznosa određenog privremenim poreznim rješenjem.

10. Odredbom čl. 24. ZPPN-a propisano je da će službena osoba kada naknadnom provjerom utvrdi da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim rješenjem, donijeti porezno rješenje kojim će utvrditi razliku naknadno utvrđene porezne obveze. U postupku naknadne provjere službena osoba vrijednost iskazanu u kupoprodajnom ugovoru uspoređuje s tržišnim vrijednostima nekretnina sličnih obilježja na približno istoj lokaciji, te ukoliko utvrdi da je iznos naknade iz isprave o stjecanju manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, naknadno utvrđuje tržišnu vrijednost nekretnine i razliku poreza na promet nekretnina koju je porezni obveznik još dužan uplatiti. Odredbom čl. 28. ZPPN-a propisano je da osoba koja plati porez na promet nekretnina koje nije bila obvezna platiti ima pravo na povrat plaćenih ili više plaćenih iznosa.

10. Rješavajući po zahtjevu poreznog obveznika, ovdje tužitelja, od 23. ožujka 2022. upravna tijela pravilno su utvrdila da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 28. ZPPN-a glede povrata plaćenog poreza na promet nekretnina, kao ni uvjeti propisani čl. 24. ZPPN-a jer porezni obveznik u svom zahtjevu traži da se izmijeni predmet oporezivanja, a ne vrijednost nekretnina koje su predmet oporezivanja po Kupoprodajnom ugovoru od 1. rujna 2021., a koja situacija nije regulirana odredbama citiranih članaka.

11. Upravo suprotno, konkretna situacija gdje se Aneksom ugovora mijenja osnovni Ugovor glede opisa nekretnina na način da se definira da od prvotno u osnovnom Ugovoru navedenih 433 čestice kao predmet kupoprodaje ostaje samo 52 čestice, ima se smatrati raskidom ugovora glede preostalih čestica.

12. Navedena situacija regulirana je odredbom čl. 29. ZPPN-a kojom je propisano da su raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego što se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika te raskid, poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora odlukom suda razlozi za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina (st. 1). Stavkom 2. istog članka određeno je da se prijedlog za obnovu postupka iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka može podnijeti u rokovima propisanim zakonom kojim se uređuje upravni postupak.

13. Stoga je sud stajališta kako pogrešno tužitelj ističe da njegov prijedlog nije bilo mjesta razmatrati i kao prijedlog za obnovu postupka (pored zahtjeva za izmjenu o čemu je odlučeno izrekom) budući da je preduvjet za povrat poreza prestanak pravne osnove u vidu potpunog ili djelomičnog poništavanja rješenja po kojem je taj porez plaćen, ukoliko su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti, a o čemu se odlučuje kroz obnovu postupka.

14. Odredbom čl. 123. st. 3. ZUP-a propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

15. Sukladno odredbi čl. 126. st. 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

16. Primjenom gore citiranih odredbi ZPPN-a i ZUP-a na činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine djelomično raskinut sklapanjem Aneksa 24. prosinca 2021, dok je zahtjev koji se sadržajno može smatrati prijedlogom za obnovom postupka podnesen 23. ožujka 2022., sud utvrđuje da je u provedenom postupku između ostalog pravilno utvrđeno i da je zahtjev za obnovu postupka nepravodoban budući je podnesen po proteku subjektivnog roka od 30 dana.

17. Pri tome se ukazuje da se prema odredbama ZPPN-a prometom nekretnina u poreznom smislu smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine do kojeg je došlo po jednoj od osnova pobliže označenih u čl. 4. st. 1. toč. 2. ZPPN-a, pri čemu se stjecanje vlasništva, odnosno nastanak porezne obveze vezuje uz trenutak sklapanja ugovora odnosno drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina. Drugim riječima, s poreznog aspekta, okolnost da je ugovor o kupoprodaji, ili drugi pravni posao kojim se stječe nekretnina naknadno raskinut ne ostvaruje učinak koji mu pridaje tužitelj već, uz ispunjenje uvjeta propisanim u čl. 29. ZPPN-a, predstavlja razlog zbog kojeg se može tražiti obnova postupka.

18. Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 24. ZPPN-a, a posljedično i na odredbu čl. 28. budući da iste nisu primjenjive u konkretnom slučaju, a sve kako je ranije obrazloženo.

19. Zaključno, tužitelju se ukazuje na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iskazano u velikom broju recentnih odluka toga suda u kojim ja navedeno da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari. Stajalište je ovog suda kako je tuženik u osporavanoj odluci naveo sve relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje prvostupanjskog upravnog tijela zakonitim.

20. Slijedom ovako izloženog stanja stvari sud zaključuje da osporavanom odlukom tuženika kojom je potvrđeno rješenje prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, valjao odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a kojom je propisano da stranka koji izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora. Stoga, kako je tužitelj izgubio ovaj spor, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova spora u skladu s odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Davoru Galetoviću, odvjetniku u Zagrebu, Nemčićeva 7

- Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak,

Zagreb, Katančićeva 5