REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-397/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice ĐŽ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa]. 9073, koju zastupa opunomoćenik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, Medulićeva 9, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, (OIB 33706439962), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1103, URBROJ: 443-02-05-12-24-4 od 25. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1103, URBROJ: 443-02-05-12-24-4 od 25. siječnja 2024. tužiteljici je kao investitoru naloženo da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni sljedeće građevine u izgradnji:

- stambenu građevinu, max. tloc. dim. cca (6,38m x 9,75m) + (1,17 x 6,38m), katnosti

prizemlje i 1. kat, kosog krovišta, hmax do vijenca=6,70;

- pomoćnu građevinu, smještenu u nastavku stambene građevine između SI pročelja i SI granice parcele, zidanu, razvedenog tlocrtnog oblika, max. tloc. dim: cca 7,4 x 2,56m, katnosti prizemlje, max. visine 2,10m, kosog jednostrešnog krovišta;

- septičku jamu, a.b., 3,5 x 3,5m; te

- ogradni zid izveden uz JI granicu, visine od 1,80 - 2,0 m mjereno od niže kote terena, po cijeloj dužini granice parcele, cca. 33,5m dužine;

sve izgrađeno na lokaciji Palera 25, Ližnjan na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, općina Ližnjan (t. 1.), uz ostala popratna upozorenja i utvrđenja (t. 2.-7.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi i kasnijem tijeku spora (podnesku od 2. svibnja 2024. te na održanom ročištu za raspravu) ističe da je pogrešno utvrđenje tuženika da je ona nastavila građenje započeto od ranije vlasnice, te završila gradnju krajem svibnja 2011., budući da je tužiteljica postala vlasnica sporne nekretnine tek temeljem ugovora o darovanju od dana 17. veljače 2023., kako to proizlazi i iz zemljišnih knjiga. Stoga tužiteljica tijekom 2011. nije bila ni vlasnik ni posjednik sporne nekretnine. Ističe da je tuženik u provedenom postupku propustio utvrditi tko je investitor, tko je i kada izgradio spornu građevinu, kada je tužiteljica ušla u posjed nekretnine, je li ista izvršila bilo kakve građevinske radove, je li prethodni vlasnik izvršio kakve građevinske radove, koji je bio stupanj izgrađenosti na spornoj nekretnini u trenutku stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine od strane tužiteljice, te je li predmetna građevina vidljiva na DOF 5/2011. Ističe da tuženik u postupku nije proveo geodetsko vještačenje, te stoga osporava zemljišno-knjižnu i katastarsku identifikaciju sporne nekretnine. Nastavno ističe da se tuženik neosnovano poziva na prostornoplansku dokumentaciju važeću u vrijeme donošenja rješenja, budući da je relevantno da li je građevina u trenutku kad je građenje započelo (2008.) nalazila u građevinskom području, te da li je u to vrijeme za sporne građevine bilo potrebno ishoditi bilo kakav akt za gradnju. Osporava zakonitost točke 6. pobijanog rješenja kojom se tužiteljica kao investitor upozorava da, ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke tog rješenja, napušta posjed građevnih proizvoda od kojih su građevine izgrađene i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete, ističući da tužiteljica nije investitor i da se opisanim utvrđenjem vrijeđa tužiteljičino pravo vlasništva. Nastavno ističe da je za predmetnu građevinu podnesen zahtjev za legalizaciju, pa predlaže zastoj postupka do okončanja tog postupka, a budući da se završena zgrada za koju je izdano rješenje o izvedenom stanju smatra građevinom za koju je izdana uporabna dozvola. Zaključno ističe da su u postupku povrijeđeno tužiteljičino pravo na pošteno i pravično suđenje, načelo materijalne istine, načelo saslušanje stranke i pravo tužiteljice na sudjelovanje u ispitnom postupku.

3. Tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužiteljici.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku spora (podnesku od 2. rujna 2024.) ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, ističući da se tužiteljica u očitovanju danom tijekom postupka sama očitovala kao investitor predmetnih građevina, građenje kojih je još u tijeku, a za koje nije izdano odobrenje za gradnju.

Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom dana 6. ožujka 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

7. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (saslušanje tužiteljice, saslušanje ranije vlasnice JŽ, pribava ugovora o darovanju temeljem kojeg je tužiteljica stekla vlasništvo nad spornom nekretninom, očevid na licu mjesta, provođenje geodetskog vještačenja na okolnost utvrđenja zemljišno-knjižne i katastarske identifikacije sporne nekretnine, pribava informacija od Općine Ližnjan na okolnost utvrđenja mogućnosti gradnje na spornoj nekretnini od 2008.g. pa nadalje, očevid s građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja koji su se točno građevinski radovi izveli te da li je za izvođenje navedenih radova bilo potrebno ishoditi kakvu dozvolu, vršenje uvida u snimku DOF 5/2011), smatrajući da se činjenice koje su pravno relevantne za odluku u ovome sporu mogu utvrditi na razini izvjesnosti iz materijalne dokumentacije te navoda same tužiteljice.

8. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da su nadležni viši građevinski inspektori dana 27. listopada 2023. na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice, proveli inspekcijski nadzor građenja, te utvrdili da se na istoj nalaze građevine opisane u izreci pobijanog rješenja, za koje nije izdan akt za gradnju. O navedenome je tužiteljica (kao vlasnica) obaviještena dopisom od 28. listopada 2023., kojim je od iste zatraženo očitovanje.

10. Nadalje iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica dana 27. studenog 2023. dostavila pisano očitovanje, u kojem je navela da je ona vlasnica predmetne nekretnine, koju je kupila njezina majka DŽ od bivše vlasnice, na kojoj je bila započeta kuća, koju je ona nastavila graditi. Također je tužiteljica navela da joj nije poznato kada je započela gradnja kuće, pri čemu da je ona gradnju završila tijekom 2011., te da je njezina majka podnijela zahtjev za legalizaciju. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeto je pobijano rješenje.

11. Prema čl. 106. Zakona o gradnji, važećeg u vrijeme donošenja pobijanog rješenja („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128. -130. Zakona o gradnji, pod koje se gradnja iz predmeta ovoga spora ne može podvesti.

12. Sukladno čl. 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, važećeg u vrijeme donošenja pobijanog rješenja ("Narodne novine" br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22), bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može se graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine (čl. 4. toč. 1.a), kao i ogradni zid visine veće od 1,6 m, mjereno od najnižeg dijela konačno zaravnanog i uređenog terena uz ogradu odnosno zid do najviše točke ograde odnosno zida (čl. 4. toč. 4.), dok se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi septička jama kao pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade (čl. 2. st. 1. toč. 1.a).

13. Jednake odredbe sadržavali su i ranije važeći Zakon o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12, 80/13, 153/13, 153/13, 153/13, 78/15), kao i Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 79/14, 41/15, 75/15, 112/17), Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 21/09, 57/10, 126/10, 48/11, 81/12, 68/13, 153/13, 79/14) te Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 101/07, 93/08, 21/09).

14. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

15. Imajući u vidu opis i vrstu izgrađenih građevina utvrđenih od ovlaštenih osoba (dvaju viših građevinskih inspektora) na zapisnik o inspekcijskom očevidu, a koja utvrđenja tužiteljica u postupku nije osporavala, te podvodeći iste pod citirane materijalnopravne norme, sud nalazi pravilnim utvrđenje tuženika da je riječ o građevinama koje se mogu graditi samo na temelju odobrenja za gradnju (građevinske dozvole, odnosno ranije rješenja o uvjetima građenja).

16. Naime, iako je odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima propisano da se građevine takvog tipa mogu graditi i bez akta za gradnju (ogradni zid) odnosno na temelju glavnog projekta (pomoćna građevina i septička jama), navedeno je moguće samo ukoliko se takve građevine grade kao pomoćne građevine na građevnoj čestici postojeće zgrade. S obzirom da na predmetnoj nekretnini nije izgrađena postojeća građevina u smislu čl. 3. st. 1. t. 23. Zakona o gradnji (građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja je prema ovom ili posebnom zakonu s njom izjednačena), niti je utvrđena građevna čestica postojeće građevine, to se i gradnji predmetnih građevina moglo pristupiti isključivo na temelju građevinske dozvole odnosno rješenja o uvjetima građenja.

17. Pritom za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika nije relevantno kad je sporno građenje započelo, budući da je kako sada važećim propisima, a tako i ranije važećim propisima, bilo propisano da je gradnji opisanih građevina dopušteno pristupiti samo na temelju izvršnog akta za gradnju. Također za zakonitost predmetnih građevina nisu relevantne odredbe prostornog plana važećeg u vrijeme gradnje, budući da se prostornim planovima mogu odrediti samo prostornoplanske odrednice pojedinih građevina (narav, dimenzije, morfologija), no ne i odrediti ili isključiti obvezu ishodovanja odobrenja za gradnju. Budući da nije sporno da takav akt u konkretnom slučaju nikada nije izdan, to je pravilno utvrđenje tuženika da se radi o bespravnim građevinama izgrađenim bez izvršne građevinske dozvole.

18. Nastavno, nisu od pravne važnosti ni navodi tužiteljice kojima upire na neosnovanost utvrđenja tuženika da bi ona bila investitor predmetnih građevina. Naime, sukladno citiranoj odredbi čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, građevinski inspektor uklanjanje građevine koja se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole može naložiti kako investitoru, tako i vlasniku u vrijeme donošenja rješenja. Stoga nije odlučno tko je izgradio predmetnu građevinu, budući da se tužiteljici kao vlasnici u svakome slučaju može naložiti uklanjanje. Pritom dodatno valja istaknuti i da je sama tužiteljica u svojem očitovanju u tijeku inspekcijskog postupka potvrdila da je ona investitor, pa je stoga istoj zakonito naloženo uklanjanje predmetnih građevina.

19. Suprotno navodima tužiteljice, ni u postupku ni u ovome sporu nije bilo nužno provoditi građevinsko i geodetsko vještačenje na okolnost utvrđenja točnog smještaja građevina i ocjene podliježe li gradnja istih ishodovanju građevinske dozvole. Naime, Sud smatra da je viši građevinski inspektor, osoba građevinske struke s višegodišnjim radom na predmetima nadzora zakonitosti građenja, pravilno utvrdio narav, dimenzije i lokaciju spornih građevina i pravilno primijenio materijalno pravo utvrdivši da se iste mogu graditi samo na temelju izvršne građevinske dozvole. Osim toga, iz očitovanja tužiteljice dostavljenog u postupku proizlazi da nema sumnje oko toga o kojim se građevinama radi, da su iste izgrađene upravo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da su iste u njezinom vlasništvu.

20. Također nisu osnovani ni navodi tužiteljice da joj u postupku nije dana valjana mogućnost sudjelovanja i očitovanja. Naime, nesporno je da je tužiteljica zaprimila dopis tuženika od 27. listopada 2023. i zapisnik o očevidu, kao i da je ista podneskom od 27. studenog 2023. dostavila svoje očitovanje.

21. Nastavno, na zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni okolnost da li je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu gradnju, kao ni okolnost da li bi isti bio osnovan ili ne.

22. Naime, odredbom čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) propisano je da će građevinski inspektor prekinuti na zahtjev stranke postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju da postupak legalizacije završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, po pravomoćnosti tog rješenja postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će obustaviti.

23. Međutim, citiranom odredbom nije propisano da se u slučaju podnošenja zahtjeva za legalizaciju ne može narediti uklanjanje nezakonito izgrađene zgrade, već samo da će se pod određenim uvjetima izvršenje uklanjanja prekinuti, odnosno obustaviti; slijedom čega podnošenje zahtjeva za legalizaciju ne može predstavljati razlog za prekid inspekcijskog postupka nadzora bespravne gradnje, odnosno za zastajanje s donošenjem rješenja o uklanjanju, već može imati učinak samo na postupak izvršenja tog rješenja. Posljedično, eventualno vođenje postupka povodom zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ne predstavlja prethodno pitanje za inspekcijski postupak nadzora zakonitosti gradnje.

24. Zaključno, neosnovani su i navodi tužiteljice kojima osporava zakonitost točke 6. pobijanog rješenja, budući da je ista u skladu sa zakonskom formulacijom iz čl. 121. Zakona o Državnom inspektoratu.

25. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, pravilno i zakonito tužiteljici kao vlasnici spornih građevina naloženo uklanjanje istih, temeljem pravilnog utvrđenja da se radi o bespravnoj gradnji izvedenoj bez potrebne izvršne građevinske dozvole, sve u zakonito provedenom postupku.

26. Stoga Sud nalazi da se pobijano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj zakonskoj osnovi, slijedom čega je tužbeni zahtjev na čl. 116. st. 1. ZUS- a valjalo odbiti kao neosnovan.

27. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, pa tužiteljici, koja je u cijelosti izgubila predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, Medulićeva 9

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8