REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-25/2023-45

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DUBROVAČKO PRIMORJE Hotelsko - turističko i trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 40888070807, Dubrovnik, Od Sv. Mihajla 12, zastupan po punomoćniku Dariu Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika Općina Ston, OIB: 51471780630, Trg kralja Tomislava 1, Ston, zastupan po punomoćniku Tomislavu Sopjanac, odvjetniku u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 10. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 13. ožujka 2025,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj DUBROVAČKO PRIMORJE Hotelsko turističko i trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 40888070807, 20 000 20 000 Dubrovnik, Od Sv Mihajla Dubrovnik, vlasnik nekretnina zemljišno -knjižnih oznaka kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te je stoga tuženik

– Općina Ston, OIB: 51471780630, Trg kralja Tomislava, 20 230 Ston, kao zakonski slijednik cjelokupne imovine bivše RIBARSKE ZADRUGE U BROCAMA, dužan dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u cijelosti na ime tužitelja na na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog suda Dubrovniku, uz prethodno brisanje RIBARSKE ZADRUGE U BROCAMA .

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj Općinskom sudu u Dubrovniku tužitelj navodi da je tuženik temeljem odredbe članka 31. Zakona o zadrugama (NN br. 36/95, 67/01, 12/02) pravni sljednik odnosno preuzimatelj svih prava (uključujući i vlasničkih) nad imovinom Ribarske proizvodjačke zadruge „Kobaš“ (u zemljišnim knjigama upisano kao RIBARSKA ZADRUGA U BROCAMA), a sve obzirom da ista zadruga, nije bila usklađena u skladu sa odredbama Zakona o zadrugama, te je temeljem samog Zakona o zadrugama prestala postojati. Nadalje navodi da nekretnine zemljišno-knjižnih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. čest. 369/2 i kat. čest. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] su unesene u temeljni kapital društva ovdje tužitelja, a što je Hrvatski fond za privatizaciju i odobrio svojim Rješenjem Klasa: 943 Klasa: 943 -01/96 -01/230, Urbroj: 563 -04 -403/96 -5 od 29. svibnja 1996.g. Ističe tužitelj da je na predmetnoj nekretnini prije bila smještena prodavaonica i restoran koji su bili u izvanknjižnom vlasništvu i posjedu tužitelja i njegovog prednika, te kako se kao takva vodila u poslovnim knjigama tužitelja. Tužitelj navodi da primjenom odredbi čl. 390 A Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj je po samom zakonu vlasnik predmetnih nekretnina, te kako je u istovjetnom slučaju koji se vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl. br. P-838/13 utvrđeno pravo vlasništva trgovačkog društva nad poslovnim prostorom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako su tužbeni zahtjevi u cijelosti neosnovani, te da iz navoda tužbe i priloženih dokaza, tuženiku nije razvidno na koji način bi bilo nespornim utvrđeno da je Ribarska proizvodjačka zadruga "Kobaš" istovjetna zadruga, koja bi u zemljišnim knjigama bila upisano kao "RIBARSKA ZADRUGA U BROCAMA", te kako je pregledom sudskog registra Trgovačkog suda u Dubrovniku, tuženik pronašao kako je do 2016. godine postojala zadruga naziva: "KOBAŠ, ribarska zadruga" (MBS: 060034679), iz čijeg se povijesnog izvatka pokazuje razvidnim njihovo usklađenje sa relevantnim zakonom, ali nije razvidna njihova eventualna povezanost (sljedništvo) s Ribarskom proizvodjačkom zadrugom "Kobaš", što tuženik smatra relevantnim utvrditi tijekom postupka. Također tuženik ističe da ukoliko bi navodi tužbe bili točni, tuženik smatra kako bi, po istovjetnom zakonskom propisu, imovina Ribarske proizvodjačke zadruge "Kobaš" bila vlasništvo Republike Hrvatske ("Ukoliko se u roku od jedne godine računajući od dana prenošenja u vlasništvo jedinici lokalne samouprave, imovina iz članka 31. ovoga Zakona ne prenese u vlasništvo novoosnovanoj zadruzi iste djelatnosti na tom području, postaje državno vlasništvo."; članak 31.a), pa tuženik opreza radi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, tuženik navodi kako pregledom povijesnog ZK izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], je utvrdio kako je tužitelj za predmetne nekretnine, u svojstvu predlagatelja, bio pokrenuo pojedinačni ispravni postupak (posl.br. Z-1178/2019; Općinski sud u Dubrovniku), a u kojem su postupku bila izjavljena dva prigovora protustranaka, i to Ribarske zadruge Kobaš iz Broca te Mjesnog odbora Broce. Navodi kako tužitelj ničim ne potkrjepljuje kojim bi aktom predmetne nekretnine bile prenesene tužitelju, odnosno njegovom pravnom predniku – Poljoprivredno i proizvodno poduzeće RUDINE, te da niti iz navoda tužbe, a niti iz priloga istoj ne proizlazi nespornim pravno sljedništvo tužitelja u odnosu na Poljoprivredno i proizvodno poduzeće RUDINE.

3. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod posl.br. P-28/2023 od dana 23. siječnja 2023. taj sud se oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti dostavio predmet Trgovačkom sudu u Dubrovniku kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Tužitelj po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz tužbe, te navodi da Pun. tužitelja izlaže i predlaže kao u tužbi, te ističe da je tužitelj postao vlasnik predmetne nekretnine jer je temeljem dosjelosti i temeljem valjanog pravnog posla odnosno sporazuma na koje okolnosti se predlaže saslušati UĐ, HĐ i VĐ, sve zaposlenike tužitelja obzirom da je veći dio dokumentacije koji se odnosi na predmetni period zagubljena radi čestog seljenja arhivske građe. Navodi da postoji temeljnica za knjiženje iz koje je vidljivo na temelju kojeg poslovnog broja su se knjižile nekretnine koje su bile podijeljene između više trgovačkih društava bivšeg SOUR-A Dubrovkinja, dijelovi ugovora o podijeli i to stranica 1, 26, 27, 31, 32 i zadnja ne numerirana stranica, dopuna procijene vrijednosti poduzeća tužitelja sa dijelovima istog, str. 257, 258, 259, 260, sa preglednim planom, str. 262, stanje imovine iz poslovnih knjiga tužitelja, registracijski list pravnog prednika tužitelja i obavijest republičkog zavoda za statistiku iz 1990. godine. Tužitelj ističe da je tužio Općinu Ston obzirom da u listu B predmetne nekretnine stoji ribarske zadruge u Brocama koja pravna osoba ne postoji više, pa u skladu sa Odlukom komisije Vlade RH za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija, KLASA: 940-01/95-01/302, UR BROJ: 515-02-97- 15 od 6. prosinca 1997. godine tužena je Općina Ston. Ističe da su ribarske zadruge u Brocama 1. siječnja 1975. godine spojene sa trgovačkim društvom Rudine Dubrovnik, a Rudine su kasnije 1. listopada 1979. godine spojene s društvom Dubrovkinja R.O., a koje nekretnine je temeljem ugovora između slijednika U su pripale tužitelju na temelju ugovora priloženom u spisu. U odnosu na dokumentaciju iz odgovora na tužbu ističe se da se povijesni izvadak iz sudskog registra odnosi na potpuno drugu zadrugu a što je vidljivo iz datuma osnivanja iste i nije uvezi sa predmetnom zadrugom iz tužbenog zahtjeva.

5. Tuženik po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz odgovora na tužbu, te ističe da se radi o jednoj zadruzi a ne više njih te predlaže da se službenim putem pribavi povijesni izvadak iz sudskog registra za KOBAŠ, ribarska zadruga kao i za Ribarska proizvođačka zadruga KOBAŠ, a sve na okolnost utvrđivanja istovjetnosti tih zadruga.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu: izvadak iz zemljišne knjige, povijesni izvadak iz sudskog registra R3-191/2018, prijepis rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa:

943 Klasa: 943-01/96-01/230, Urbroj: 563-04-403/96-5 od 29. svibnja 1996.g., izjava DĐ ovjerena 4.6.2020., radna knjižica DĐ, presuda Županijskog suda u Dubrovniku Gž-250/16 od 6. srpnja 2016., presuda Općinskog suda u Dubrovniku P-838/13 od 26. siječnja 2016., povijesni izvadak iz sudskog registra za KOBAŠ, ribarska zadruga, povijesni prikaz izvadak iz zemljišne knjige, Odluka Vlade RH klasa: 940-01/95-01/302, UR BROJ: 515- 02-97-15 od 6. prosinca 1997, stranica temeljnica za knjiženje od 14.3.94, dijelovi ugovora o podijeli i to stranica 1, 26, 27, 31, 32 i zadnja ne numerirana stranica, dopuna procijene vrijednosti poduzeća tužitelja sa dijelovima istog, str. 257, 258, 259, 260, sa preglednim planom, str. 262, stanje imovine iz poslovnih knjiga tužitelja, registracijski list poduzeća RUDINE i obavijest republičkog zavoda za statistiku od 5.3.1990. godine, te je sud službenim putem po prijedlogu zatražio od Općinskog suda u Dubrovniku povijesni izvadak za nekretninu zemljišno knjižnih oznaka kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa preslikama isprava iz zbirke isprava te od Trgovačkog suda u Dubrovniku podatke o zadrugama: Kobaš, ribarska zadruga (MBS 060034679), Ribarske zadruge u Brocama, Ribarsko proizvođačka zadruga Kobaš koji sudovi su udovoljili traženju. Sud je izveo i dokaze saslušanjem svjedoka EĐ, OĐ, KĐ i RĐ i saslušanjem stranaka, odnosno samo zastupnika po zakonu tužitelja, jer zastupnik po zakonu tuženika nije davao svoj iskaz navodeći kako nema neposrednih saznanja. Sud je radi identifikacije predmetnih nekretnina izveo dokaz očevidom i vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku geodetske struke Maru Lučiću. Sud je pribavio i spis Općinskog suda u Dubrovniku Z-1178/2019 koji je kopirao u ovaj predmet i isprave sravnao s originalima (l.s. 281-373). Sud je prihvatio i matične knjige radnika dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka obzirom da se radi o staroj ddokumentaciji za koju se mislilo da je zagubljena te je pronađena tijekom postupka.

7. Predmet ovog postupka bio je utvrditi najprije tko je slijednik cjelokupne imovine bivše RIBARSKE ZADRUGE U BROCAMA kao upisanog knjižnog vlasnika nekretnina zemljišno knjižnih oznaka kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te ukoliko je to tuženik, onda utvrditi je li tužitelj stvarni vlasnik predmetnih nekretnina.

8. Najprije iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine vidljivo kako je kao vlasnik uknjižen RIBARSKE ZADRUGE U BROCAMA. Traženjem od sudskog registra sud je utvrdio kako se radi o jedinoj registriranoj zadruzi od 1955.g. koja nije usklađena u zakonom ostavljenom roku s odredbama Zakona o zadrugama (NN 36/95, 67/01 I 12/02, dalje u tekstu ZOZ), te kako za navedenu zadrugu nije pokrenut niti likvidacijsku postupak niti stečajni postupak, te iz povijesnog izvatka je vidljivo da je brisana iz sudskog registra po čl. 70 Zakona o sudskom registru dana 18. siječnja 2016.g.

9. Čl. 31 st.1 ZOZ propisuje kako prestankom zadruge koja je postojala na dan stupanja na snagu tog Zakona, imovina zadruge nakon podmirenja obveza prema vjerovnicima i povrata uloga zadrugarima dodjeljuje se općini na čijem području je zadruga, dok čl. 31.a propisuje ukoliko se u roku od jedne godine računajući od dana prenošenja u vlasništvo jedinici lokalne samouprave, imovina iz članka 31. ovoga Zakona ne prenese u vlasništvo novoosnovanoj zadruzi iste djelatnosti na tom području, postaje državno vlasništvo. Obzirom da je iz spisa jasno da je predmetna zadruga postojala na dan stupanja na snagu ZOZ, te da je ista prestala postojati, imovina se dodjeljuje općini na čijem području je zadruga što je u konkretnom slučaju Općina Ston. U konkretnom slučaju nema primjene čl. 31 ZOZ obzirom da se tuženik Općina Ston nije uknjižila kao vlasnica predmetnih nekretnina (imovine zadruge), pa saminim time nije došlo do proteka prekluzivnog roka od godine dana za prenos u vlasništvo novoosnovanoj zadruzi iste djelatnosti na tom području, pa time posljedično ni da vlasništva Republike Hrvatske. Stoga, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

10. Sud je pregledom isprava priloženih spisu i tako i rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: 943 Klasa: 943-01/96-01/230, Urbroj: 563-04- 403/96-5 od 29. svibnja 1996.g našao da su predmetna nekretnine uključene i procijenjena u postupku pretvorbe društvenog poduzeća.

11. Pretpostavka za provođenje pretvorbe i stjecanje prava vlasništva prema Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu ZV) su da je određena stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, da pretvorba nije propisana posebnim zakonom i da je pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja stečeno na valjanom pravnom osnovu prema propisima koji su važili u trenutku stjecanja. Iznimke od pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja su propisane čl. 390 ZV-a koji propisuje da se odredbe članka 360. do 365. tog Zakona ne odnose se na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Članak 390.a ZV-a propisuje da trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. U konkretnom slučaju nekretnine nisu bile upisane u zemljišne knjige na društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća već na zadrugu kao pravnu osobu.

12. Svjedokinja EĐ u svom iskazu navodi kako je bila zaposlena u poduzeću Rudine za trgovinu od 1977. godine na radnom mjestu službenice, a 1979. godine da se to poduzeće integriralo, spojilo sa poduzećem Dubrovkinja i gdje je nastavila raditi, a 1984. godine se sjeća da se Dubrovkinja spojila sa društvom HTP, Hotelsko turističko poduzeće. Napominje da je radila na istom radnom mjestu službenice ali da su se mijenjale organizacije odnosno pripajale, te da je nakon toga došlo do spajanja HTP-a u društvo Dubrovačko primorje 1984. godine, koliko se sjeća. Poznato joj je da je u Brocama bila prodavaonica i restoran Broce, te da je to ranije bilo Ribarske zadruge, pa Rudine, pa sve nadalje kako je spajanje išlo do društva Dubrovačko primorje. Navodi da joj je to sve poznato zato što je radila inventuru, popise, knjigovodstvo i to upravo te prodavaonice i tog restorana, te joj nije poznato da bi ikad itko polagao neka prava na te nekretnine tog restorana i te prodavaonice u Brocama. Iskazuje kako je radila kao knjigovođa sve te godine od 1977. godine i zna da su predmetne nekretnine se vodile kao knjigovodstvena imovina svih nabrojanih društava i u konačnici društva Dubrovačko primorje. Navodi da još radi kod društva tužitelja i da se te nekretnine i dalje vode u financijskim dokumentima kao čini mi se dugotrajna imovina, te da su u prodavaonici u Brocama uvijek radili zaposlenici i trgovačkog društva Dubrovačko primorje kao i pravnih prednika koje sam spomenula u ranijem iskazu. Isto je tako i s restoranom u Brocama. Upitana što je i gdje je arhivska građa ranijih trgovačkih društava, poznato joj je da je dio arhive U zagubljen i ne može se naći. Koliko je čula od svojih starijih kolegica kada je došla raditi 1977. godine te predmetne nekretnine su pripojene 1975. godine sa zadruge na Rudine.

13. Zastupnik po zakonu tužitelja ĐĐ iskazuje kako se Ribarska zadruga spojila sa trgovačkim poduzećem Rudine čiji je Dubrovačko primorje pravni slijednik, te prilikom spajanja ribarske zadruge i trgovačkog poduzeća Rudine sva imovina, osnovna sredstva i obaveze kao i svi zaposlenici prešli su u trgovačko poduzeće Rudine. Navodi da trgovačko poduzeće Rudine, Agrum, Srđ, Minčeta se spajaju i nastaje SOUR Dubrovkinja, a u sklopu SOUR Dubrovkinja utemeljen je OUR ugostiteljstvo u čiji je sastav ušlo svi restorani od Molunta do Broca i Mljeta, odnosno Žuljane, te da taj OUR ugostiteljstvo se rascijepio i njegovi dijelovi su po teritorijalnom principu raspoređeni od Molunta što je pripalo hotelu Croatia do Orašca, Broca i Žuljane što je pripalo OUR-u Dubrovačko primorje. Iskazuje da tada je OUR Dubrovačko primorje koje je tada poslovalo u sastavu HTP Dubrovnik i dobilo sadašnju upravnu zgradu, tzv. Baraku, te da je tom prilikom bio već glavni direktor OUR-a Dubrovačkog primorja, osim preuzimanja svih objekata, imovine i inventara i obaveza preuzeti su svi zaposlenici koji su do tada radili u OUR ugostiteljstvu u Orašcu, Brocama, Žuljane i Šipanu. Iskazuje da osim tih radnika preuzeli su 20 tzv. činovnika ex. HTP Dubrovnik. Osim restorana i trgovine na Brocama, Rudine, odnosno Dubrovačko primorje više od 20 godine na Brocama da je imalo i postojao autokamp jer su zakupili zemljište od privatnika. Sve ljude koji su radili nekada u ribarskoj zadruzi pa u Rudinama osobno navodi da je poznavao i bio im direktor. ZZ tužitelja je donio za sud i za suprotnu stranu matične knjige radnika koje nije mogao ranije predati u spis jer su bile zagubljene i upravo su ih pronašli iz kojih navodi da se vidi koji su to radnici i njihov pravni slijed kod zaposlenja do konačno Dubrovačkog primorja.

14. Svjedokinja OĐ iskazuje kako je zaposlena u Dubrovačkom primorju d.o.o. od 1984. godine ali od 01. kolovoza 1970. godine u poduzeću Rudine. Sjeća se da od 1. siječnja 1975. godine su zaposlenici bivše zadruge Kobaš prešli i radili u Rudinama pa smo i mi stupili u prostorije prodavaonice i restorana i nastavili raditi kao zaposlenici Rudina. Navodi da su sva osnovna sredstva zadruge Kobaš preuzeli i uknjižili ih u osnovna sredstva poduzeća Rudine. Navodi kako sve to zna jer je radila u knjigovodstvu Rudina. U osnovna sredstva navodi da su proknjižili i restoran i prodavaonicu kao i ostalu imovinu, a da su 1979. godine se Rudine, Minčeta, Agrum, Srđ udružili u SOUR Dubrovkinja i onda je sva imovina ušla u SOUR Dubrovkinja, a unutar SOUR- a su odmah formirani razni OUR-i među kojima je bio i OUR ugostiteljstvo i osnovna sredstva iz Rudina su preknjižena u OUR ugostiteljstvo. Nakon toga se OUR ugostiteljstvo izdvojio iz Dubrovkinje i bio je 3 mjeseca radna organizacija za ugostiteljstvo da bi se onda udružilo u Hotelsko Dubrovnik, odnosno HTP Dubrovnik OUR Dubrovačko primorje. Onda navodi da se Dubrovačko primorje izdvojilo iz hotelskog i bio je d.d. jedno vrijeme i nakon toga d.o.o., ali ta sredstva i imovina su svaki put preknjižavana u novo društvo i sada se nalaze u knjigama Dubrovačkog primorja d.o.o. i u pretvorbi je uneseno u temelji kapital društva Dubrovačko primorje d.d., a kasnije d.o.o. Napominje da je bila zaposlena u svim ovim prethodno navedenim društvima i to baš u knjigovodstvu pa joj je sve to poznato, a da se financijska dokumentacija čuvala sukladno zakonskim propisima, a za vrijeme Domovinskog rata dokumentacija je ostala u Orašcu i dio je nestao.

15. Svjedok KĐ zaposlen u Dubrovačkom primorju za koji ne znam točan naziv kako se tada zvalo od 1985. godine do 01. veljače 2024. godine iskazuje da je bio konobar od 1985. godine na pozicijama autokampa, Hotel Ston i restoran u Brocama, te da u restoranu na Brocama je radio do Domovinskog rata, te mu je poznato da je da se do restorana odmah nalazi prodavaonica Dubrovačkog primorja.

16. Svjedok RĐ od 1977. godine je bio zaposlen u Dubrovačkom primorju, ali iskazuje da su tada to bili nekakvi OUR-i i bio je prije toga ribar u zadruzi Broce, a nakon toga se zaposlio u Dubrovačkom primorju u restoranu na Brocama, te tamo radio oko 10-ak godina, a da do toga restorana je bila prodavaonica isto od Dubrovačkog primorja, a da prije restorana tu su bili ribarski magazini od zadruge Kobaš Broce, te da od tih magazina napravljena prodavaonica i restoran, čini mu se 80-tih godina i to da je napravilo Dubrovačko primjer ili Rudine, ne zna točno.

17. Sud je odredio očevid i zadatak vještaku identificirati predmetne čestice nekratnina, te nalaze li se restoran i prodavaonica na navedenim česticama, a vještak geodetske struke Maro Lučić je u svom nalazu i mišljenju izradio skicu lica mjesta te kasnije u svom usmenom iskazu potvrdio isto, a na njegov nalaz i mišljenje nije bilo prigovora stranaka.

18. Tužitelj navodi da je stekao pravo vlasništva dosjelošću, dok u postupku dokaznim sredstvima dokazuje i da je vlasništvo nekretnina stekao raspolaganjima i kasnije prijenosom imovine iz jedne pravne osobe u drugu odnosno pripajanjima i pravnim slijedništvom.

19. U nedostatku materijalnih dokaza s obzirom na protek vremena i na navode o izgubljenoj arhivskoj dokumentaciji sud je činjenice utvrđivao osim iz materijalnih dokaza i iz iskaza svjedoka. Pa tako kako je i ranije navedeno iz iskaza svih svjedoka je jasno i vidljivo da je tadašnje poduzeće Rudine preuzelo imovinu zadruge, te da je u konačnici to postala imovine tužitelja. Iz iskaza radnika (RĐ) koji je kao ribar bio u zadruzi a nakon toga se zaposlio u restoranu jasno je da je imovina stvarno prešla iz zadruge u Rudine te kasnije do pravne osobe tužitelja.

20. Nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, sud je prema čl. 8. ZPP-a, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim i odlučio kao u toč. I izreke presude. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su nekretnine ranije zadruge koja danas kao pravna osoba ne postoji prenesene jer se zadruga spojila sa trgovačkim poduzećem Rudine čiji je Dubrovačko primorje pravni slijednik, te prilikom spajanja ribarske zadruge i trgovačkog poduzeća Rudine sva imovina, osnovna sredstva i obaveze kao i svi zaposlenici prešli su u trgovačko poduzeće Rudine. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka koji su radili na licu mjesta kao i onima koji su godinama vodili poslovne knjige svih tih društava iz vremena od 70-ih godina prošlog stoljeća do danas.

21. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 13. ožujka 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.