Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2621/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice- specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić-Pilat, odvjetnica u Puli, protiv tuženih 1. EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci- Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-863/2020-51 od 25. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci- Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-863/2020-51 od 25. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev usmjeren protiv prvotuženika za isplatu iznosa od 55.300,00 kuna s pripadajućim kamatama (točka I. izreke), te je naložio tužitelju naknaditi tuženicima pod 1. i 2. troškove postupka u iznosu od 1.712,50 eura s kamatama od 25. siječnja 2024. do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj i pobija ju u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima, podredno predlaže ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Prvotuženik EU se u odgovoru na žalbu usprotivio žalbenim navodima kao neosnovanima i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema prvotuženiku za isplatu iznosa od 55.300,00 kuna na ime stečenog bez osnove.
6. Nije sporno da je prvotuženik EU, a kasnije i njegov sin, drugotuženik PU, zastupao tužitelja u parničnom postupku vođenom pod poslovnim brojem P-1295/12 pred Općinskim sudom u Puli. U tom je postupku pravomoćnom presudom naloženo tuženici DU na ime parničnog troška isplatiti tužitelju ĐU iznos od 63.918,63 kuna s pripadajućim kamatama.
7. Nije sporno ni da je DU u lipnju 2015. izvršila isplatu iznosa od 81.174,49 kuna na poslovni račun drugotuženika (budući da je prvotuženik u međuvremenu otišao u mirovinu, a drugotuženik je preuzimatelj njegove odvjetničke pisarnice), a ovaj ga proslijedio prvotuženiku koji je o isplati obavijestio tužitelja ĐU. Na koncu, nije sporno niti da je prvotuženik od tog iznosa tužitelju uplatio iznos od 20.078,63 kuna, koji iznos odgovara troškovima vještačenja u parnici P-1295/12 Općinskog suda u Puli.
8. Prvostupanjski je sud u ovom predmetu već sudio i presudom P-1700/2018- 22 od 25. travnja 2019. odbio tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika. Odlukom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2049/2019-2 od 15. lipnja 2020. ta je presuda u glavnoj stvari potvrđena u odnosu na drugotuženika, a ukinuta u odnosu na prvotuženika, kao i u odluci o trošku.
9. Sporno je i u ovoj fazi postupka je li prvotuženik zadržao utuženi iznos od 55.300,00 kuna bez valjane pravne osnove.
10. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) o stjecanju bez osnove se radi kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
11. Zastupanje stranke po odvjetniku je vrsta ugovora o nalogu u smislu odredbe čl. 763. st. 1. ZOO-a, kojim se ugovorom obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.
12. Prvostupanjski sud je odluku utemeljio na sljedećim odlučnim utvrđenjima:
- da je tuženik EU kao odvjetnik zastupao tužitelja u parnici radi utvrđenja ništetnosti oporuke tužiteljevog oca, u kojem je označena vrijednost predmeta spora 110.000,00 kuna i koja je okončana u tužiteljevu korist te su mu dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 63.918,63 kuna sa zateznim kamatama od
19. veljače 2013. do isplate,
- da stranke ne raspolažu pisanim sporazumom o plaćanju troškova zastupanja, kao ni računima, uplatnicama ili potvrdama o eventualnim uplatama,
- da su iskazi MU i PU logični i uvjerljivi i u bitnome podudarni: navode kako su tužitelja zastupali izvan sjedišta svoje pisarnice, da je postojao načelan dogovor oko plaćanja troškova zastupanja tako da je tužitelj plaćao za pristup na svako ročište "akontaciju" od 2.000,00 kuna premda je stvarni trošak prema odredbama mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika bio i veći, da je tužitelj platio i neke podneske, ali ne sve, te da je konačan obračun troškova trebalo napraviti po pravomoćnom okončanju parnice,
- da je drugotuženik nastavio zastupati tužitelja u drugim postupcima i po okončanju parnice P-1295/12 Općinskog suda u Puli i nakon predmetnih isplata,
- da tužitelj i njegova supruga ŽU iskazuju podudarno u pogledu iznosa kojeg su odvjetniku plaćali (tvrde da su mu za svako ročište plaćali po 3.700,00 kuna na ruke) ali su im iskazi neuvjerljivi i proturječni o tome tko je od njih dvoje plaćao taj iznos i kad ga je plaćao,
- da tužiteljeva supruga neuvjerljivo iskazuje da je o plaćanju vodila pisanu evidenciju koju je izgubila.
13. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je prvotuženik zadržao utuženi iznos bez pravne osnove, a s tim se zaključkom slaže i žalbeni sud.
14. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, kako je to propisano odredbom čl. 763. ZOO-a. Budući da je prvotuženik kao odvjetnik zastupao tužitelja u sudskom postupku, a tužitelj nije dokazao da mu je troškove zastupanja platio, ne radi se o stjecanju bez osnove u slučaju kad je prvotuženik zadržao iznos troškova priznatih u tom postupku, umanjivši ih za troškove vještačenja, budući da oni predstavljaju materijalni izdatak stranke, a ne troškove zastupanja.
15. Tuženikova se žalba svodi na tvrdnje da sud nije postupio sukladno uputi iz ukidnog rješenja ovog suda Gž-2049/2019 od 15. lipnja 2020., odnosno da nije ispitao jesu li prvotuženikove tvrdnje o darovanju utuženog iznosa osnovane.
16. Darovanje je besplatan pravni posao i ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati (čl. 479. st. 1. ZOO-a).
17. Točno je da je prvotuženik u odgovoru na tužbu naveo da su tužitelj i njegova supruga "zadovoljni postignutim uspjehom u parnici P-1295/12 prepustili čitavi parnični trošak, a pristali su, tek na inzistiranje 1. tuženika da im on ipak vrati 20.078,63 kn koji se odnose na troškove brojnih psihijatrijskih vještačenja u tom predmetu", ali je iz njegovih kasnijih iskaza bilo jasno da je utuženi iznos zadržao smatrajući da mu pripada za pružene usluge odvjetničkog zastupanja (u tom je smislu prvotuženik istaknuo i prigovor prijeboja, nađe li sud tužbeni zahtjev osnovanim).
18. Unatoč uputi iz odluke ovog suda poslovni broj Gž-2049/2019-2, u konkretnom se slučaju radi o tražbini proistekloj iz ugovora o nalogu, a ne o darovanju. Iako prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi da mu je tužitelj iznos "prepustio", u iskazu navodi kako je tužitelj na ročištima davao akontaciju, a konačni obračun su dogovorili napraviti na kraju (ročište od 22. ožujka 2019., str 53 spisa predmeta), pa je očito da utuženi iznos ne predstavlja dar nego naknadu za zastupanje, budući da sud nije vezan za pravnu osnovu koju stranke navode (čl. 186. st. 3. ZPP-a).
19. Žalbeni navodi o eventualnoj povredi poreznih propisa od strane prvotuženika, kao ni o kvaliteti zastupanja u predmetu P-1295/12 Općinskog suda u Puli, ne mogu se s uspjehom isticati u ovom postupku.
20. Zbog svega navedenog je odbijena tužiteljeva žalba i presuda potvrđena primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a.
21. Potvrđena je i odluka o trošku, koju tužitelj ne pobija određenim žalbenim navodima (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a).
Split, 6. ožujka 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dragica Samardžić
