Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-612/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borku Bebiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2965/2021-28 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tuženika Addiko Bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2965/2021-28 od 10. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.080,49 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, pod točkama V., VI. i VII. izreke, pod točkom VIII. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.718,55 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose i pod točkom IX. izreke te žalba tužitelja MS i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 eur.

II. Preinačava se navedena presuda u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 437,22 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 10. svibnja 2024. do isplate i za isto sudi:

Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju MS naknadi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 437,22 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 10. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju MS naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 54,67 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur i zahtjev tužitelja MS za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,51 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 216-319/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenog dana 22. kolovoza 2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 12. rujna 2005. godine od strane javnog bilježnika mr.sc. Zoje Puljiz, Split, pod brojem OU- 601/05, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula odnosno kojim je iznos kredita vezan za valutu CHF.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 216-319/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenog dana 22. kolovoza 2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 12. rujna 2005. godine od strane javnog bilježnika mr.sc. Zoje Puljiz, Split, pod brojem OU- 601/05, u dijelu kojim je otplata kredita vezana za valutu CHF.

III. Utvrđuje se da je u cijelosti ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 216-319/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenog dana 22. kolovoza 2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 12. rujna 2005. godine od strane javnog bilježnika mr.sc. Zoje Puljiz, Split, pod brojem OU-601/05, kojom je ugovorena promjenljivost kamatne stope.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 4.080,49 EUR sa zateznom kamatom do 30.lipnja 2011.godine po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011.godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, i koja:

- na iznos od 5,57 EUR teče od 31.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 5,57 EUR teče od 31.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 10,61 EUR teče od 30.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 14,25 EUR teče od 31.1.2009.g. do isplate,

- na iznos od 15,89 EUR teče od 28.2.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,36 EUR teče od 31.3.2009.g. do isplate,

- na iznos od 12,23 EUR teče od 30.4.2009.g. do isplate,

- na iznos od 5,31 EUR teče od 31.5.2009.g. do isplate,

- na iznos od 0,21 EUR teče od 30.6.2009.g. do isplate,

- na iznos od 1,57 EUR teče od 31.7.2009.g. do isplate,

- na iznos od 4,25 EUR teče od 31.8.2009.g. do isplate,

- na iznos od 4,02 EUR teče od 30.9.2009.g. do isplate,

- na iznos od 1,30 EUR teče od 31.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 6,40 EUR teče od 30.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,48 EUR teče od 31.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,29 EUR teče od 31.1.2010.g. do isplate,

- na iznos od 14,96 EUR teče od 28.2.2010.g. do isplate,

- na iznos od 22,85 EUR teče od 31.3.2010.g. do isplate,

- na iznos od 21,35 EUR teče od 30.4.2010.g. do isplate,

- na iznos od 24,27 EUR teče od 31.5.2010.g. do isplate,

- na iznos od 49,51 EUR teče od 30.6.2010.g. do isplate,

- na iznos od 44,32 EUR teče od 31.7.2010.g. do isplate,

- na iznos od 60,20 EUR teče od 31.8.2010.g. do isplate,

- na iznos od 54,71 EUR teče od 30.9.2010.g. do isplate,

- na iznos od 45,88 EUR teče od 31.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 64,50 EUR teče od 30.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 88,19 EUR teče od 31.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 71,42 EUR teče od 31.1.2011.g. do isplate,

- na iznos od 77,87 EUR teče od 28.2.2011.g. do isplate,

- na iznos od 70,38 EUR teče od 31.3.2011.g. do isplate,

- na iznos od 71,74 EUR teče od 30.4.2011.g. do isplate,

- na iznos od 103,44 EUR teče od 31.5.2011.g. do isplate,

- na iznos od 106,52 EUR teče od 30.6.2011.g. do isplate,

- na iznos od 133,00 EUR teče od 31.7.2011.g. do isplate,

- na iznos od 119,40 EUR teče od 31.8.2011.g. do isplate,

- na iznos od 104,51 EUR teče od 30.9.2011.g. do isplate,

- na iznos od 102,91 EUR teče od 31.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 101,77 EUR teče od 30.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 108,87 EUR teče od 31.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,06 EUR teče od 31.1.2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,89 EUR teče od 29.2.2012.g. do isplate,

- na iznos od 111,61 EUR teče od 31.3.2012.g. do isplate,

- na iznos od 114,50 EUR teče od 30.4.2012.g. do isplate,

- na iznos od 116,48 EUR teče od 31.5.2012.g. do isplate,

- na iznos od 113,15 EUR teče od 30.6.2012.g. do isplate,

- na iznos od 114,02 EUR teče od 31.7.2012.g. do isplate,

- na iznos od 111,53 EUR teče od 31.8.2012.g. do isplate,

- na iznos od 106,21 EUR teče od 30.9.2012.g. do isplate,

- na iznos od 111,96 EUR teče od 31.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 114,72 EUR teče od 30.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 112,71 EUR teče od 31.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 101,86 EUR teče od 31.1.2013.g. do isplate,

- na iznos od 111,08 EUR teče od 28.2.2013.g. do isplate,

- na iznos od 111,88 EUR teče od 31.3.2013.g. do isplate,

- na iznos od 108,27 EUR teče od 30.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 97,04 EUR teče od 31.5.2013.g. do isplate,

- na iznos od 96,75 EUR teče od 30.6.2013.g. do isplate,

- na iznos od 99,51 EUR teče od 31.7.2013.g. do isplate,

- na iznos od 103,94 EUR teče od 31.8.2013.g. do isplate,

- na iznos od 110,01 EUR teče od 30.9.2013.g. do isplate;

dok se za više zatraženi iznos od 1.303,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

V. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 216-346/2006 zaključenog dana 1. lipnja 2006. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora na kojem je potpis tužitelja ovjeren dana 2. lipnja 2006. godine od strane javnog bilježnika Ivana Bradarića, Split, pod brojem OV-5572/06, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula odnosno kojim je iznos kredita vezan za valutu CHF.

VI. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 216-346/2006 zaključenog dana 1. lipnja 2006. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora na kojem je potpis tužitelja ovjeren dana 2. lipnja 2006. godine od strane javnog bilježnika Ivana Bradarića, Split, pod brojem OV-5572/06, u dijelu kojim je otplata kredita vezana za valutu CHF.

VII. Utvrđuje se da je u cijelosti ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 216-346/2006 zaključenog dana 1. lipnja 2006. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora na kojem je potpis tužitelja ovjeren dana 2. lipnja 2006. godine od strane javnog bilježnika Ivana Bradarića, Split, pod brojem OV-5572/06, kojom je ugovorena promjenljivost kamatne stope.

VIII. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 1.718,55 EUR sa zateznom kamatom do 30.lipnja 2011.godine po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011.godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, i koja:

- na iznos od 6,21 EUR teče od 31.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 0,66 EUR teče od 30.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 8,21 EUR teče od 31.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 9,65 EUR teče od 31.1.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,30 EUR teče od 28.2.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,51 EUR teče od 31.3.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,85 EUR teče od 30.4.2009.g. do isplate,

- na iznos od 6,11 EUR teče od 31.5.2009.g. do isplate,

- na iznos od 4,09 EUR teče od 30.6.2009.g. do isplate,

- na iznos od 4,62 EUR teče od 31.7.2009.g. do isplate,

- na iznos od 5,69 EUR teče od 31.8.2009.g. do isplate,

- na iznos od 5,60 EUR teče od 30.9.2009.g. do isplate,

- na iznos od 4,52 EUR teče od 31.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 6,54 EUR teče od 30.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,17 EUR teče od 31.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR teče od 31.1.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,93 EUR teče od 28.2.2010.g. do isplate,

- na iznos od 13,06 EUR teče od 31.3.2010.g. do isplate,

- na iznos od 12,47 EUR teče od 30.4.2010.g. do isplate,

- na iznos od 14,10 EUR teče od 31.5.2010.g. do isplate,

- na iznos od 23,63 EUR teče od 30.6.2010.g. do isplate,

- na iznos od 21,57 EUR teče od 31.7.2010.g. do isplate,

- na iznos od 27,87 EUR teče od 31.8.2010.g. do isplate,

- na iznos od 25,69 EUR teče od 30.9.2010.g. do isplate,

- na iznos od 22,20 EUR teče od 31.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 29,57 EUR teče od 30.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 38,96 EUR teče od 31.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,31 EUR teče od 31.1.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,88 EUR teče od 28.2.2011.g. do isplate

- na iznos od 31,90 EUR teče od 31.3.2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,44 EUR teče od 30.4.2011.g. do isplate,

- na iznos od 45,01 EUR teče od 31.5.2011.g. do isplate,

- na iznos od 46,23 EUR teče od 30.6.2011.g. do isplate,

- na iznos od 56,73 EUR teče od 31.7.2011.g. do isplate,

- na iznos od 51,33 EUR teče od 31.8.2011.g. do isplate,

- na iznos od 45,44 EUR teče od 30.9.2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,80 EUR teče od 31.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,34 EUR teče od 30.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 47,16 EUR teče od 31.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 49,61 EUR teče od 31.1.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,94 EUR teče od 29.2.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,24 EUR teče od 31.3.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,39 EUR teče od 30.4.2012.g. do isplate,

- na iznos od 50,18 EUR teče od 31.5.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,86 EUR teče od 30.6.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,20 EUR teče od 31.7.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,21 EUR teče od 31.8.2012.g. do isplate,

- na iznos od 46,11 EUR teče od 30.9.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,39 EUR teče od 31.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,48 EUR teče od 30.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,68 EUR teče od 31.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 44,38 EUR teče od 31.1.2013.g. do isplate,

- na iznos od 48,04 EUR teče od 28.2.2013.g. do isplate,

- na iznos od 48,35 EUR teče od 31.3.2013.g. do isplate,

- na iznos od 46,92 EUR teče od 30.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 42,47 EUR teče od 31.5.2013.g. do isplate,

- na iznos od 42,29 EUR teče od 30.6.2013.g. do isplate;

dok se za više zatraženi iznos od 400,12 EUR sa zakonskim zateznim

kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IX. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.650,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.''

2. Protiv dijela navedene presude koji mu nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 749,72 eur i to za sastav podneska od 21. veljače 2023., podneska od 24. svibnja 2023., za zastupanje na ročištu od 26. ožujka 2024. i na ročištu za objavu presude, kao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 62,22 eur žalbu je podnio tužitelj s prijedlogom da se preinači presuda na način da se tužitelju prizna trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.399,72 eur, uvećan za trošak sastava žalbe od 117,18 eur sa zakonskom zateznom kamatom ili da se pobijani dio ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Navodi da su poduzete radnje bile potrebne za vođenje ovog postupka, a da je sudsku pristojbu na tužbu podmirio 2. kolovoza 2021. neposredno prije podnošenja tužbe.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da izreka pobijane presude proturječi razlozima presude, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata od dana sklapanja ugovora, jer tuženik nije nepošten stjecatelj, da je sud propustio utvrditi da li se o odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu pojedinačno pregovaralo, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno pravo EU. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku prema troškovniku u spisu, uvećano za trošak sastava žalbe. Podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 312,50 eur, a traži i trošak pristojbe na žalbu, no ne navodi u kojem iznosu.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu iznosa s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu broj 216-319/2005 kojeg su 22. kolovoza 2005. zaključili tužitelj i tuženik te ugovora o kreditu broj 216- 346/2006 kojeg su stranke zaključile 1. lipnja 2006.

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8.Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dva ugovora o kreditu; prvi 22. kolovoza 2005., kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 47.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita u svrhu adaptacije stana (čl. 2. ), s rokom otplate od 8 godina, uz ugovorenu kamatnu stopu od 3,99% godišnje promjenjivu sukladno Odluci o kamatnim stopama banke (čl. 6. ugovora), da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća, odnosno plaćanja (čl. 3. ugovora), a drugi 1. lipnja 2006., kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 14.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita (čl. 2. ), s rokom otplate od 7 godina, uz ugovorenu kamatnu stopu od 7,5% godišnje promjenjivu sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke (čl. 6. ugovora), da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja (čl.4. ugovora). Utvrđeno je da je tijekom otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu, da se mijenjao i tečaj CHF, tako da je zbog promjene tečaja po ugovoru od 22. kolovoza 2005. tuženiku platio više 4.080,49 eur, a po ugovoru od 1. lipnja 2006. je zbog promjene tečaja platio više tuženiku 1.718,55 eur.

8.1. Nadalje je utvrđeno da su odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u unaprijed formuliranom ugovoru, da se o istima nije pojedinačno pregovaralo, pa tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovora, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također je utvrđeno i da je izostalo pregovaranje o valutnoj klauzuli, da tužitelju nisu pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, odnosno prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Utvrđeno je da tuženik nije dokazao da bi tužitelja kao potrošača informirao i upoznao s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule, odnosno tuženik nije tužitelju dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, niti je dokazao da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo.

9. S obzirom na navedena utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnih ugovora ništetne (za ugovor od 22. kolovoza 2005. pravilno bi bilo ništave). Naime, u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kreditu je bio na snazi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 84. ZZP/03 je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema čl. 87. toga Zakona takva odredba ništetna.

10. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev- 2221/2018 te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega da tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenog iznosa.

11. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

13. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13.1. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene).

14. Kako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli po oba ugovora platio tuženiku više od pripadajućeg pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik tužitelju dužan vratiti preplaćene iznose.

15. Naime ,prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23 - dalje: ZOO/05), koji se ima primijeniti na ugovor od 1. lipnja 2006., u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo.

15.1. Sud prvog stupanja se pogrešno pozvao na odredbe čl.1111. st. 1. ZOO/05 i na ugovor od 22. kolovoza 2005., no i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 210. i čl. 215. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se ima primijeniti na odnos stranaka u smislu odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO/05 valja jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja i glede ugovora od 22. kolovoza 2005.

16. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnih Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 215. ZOO, odnosno čl. 1115 ZOO/05 mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO/05.

17. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare uz obrazloženje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO/05 i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018., pa da nije istekao rok zastare. Naime, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2. kolovoza 2021., to nije istekao rok zastare od pet godina propisan čl. 225. ZOO za iznose koji su tužitelju dosuđeni s osnova ništavosti odnosno ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli sadržanim u svakom ugovoru.

18. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja za odluku pa nisu posebno ocjenjeni (čl. 375.st.1. ZPP).

19. Tužitelj u postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je sud prvog stupnja pravilno o troškovima odlučivao na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP (očitom pogreškom u pisanju navedeno čl. 15. st. 3. ZPP). Nadalje je prvostupanjski sud o visini troškova pravilno odlučivao primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kako je to određeno Tbr. 52. st. 3. Tarife. Doduše u odluci o troškovima postupka sud se nije pozvao na odredbe Tarife, no isto proizlazi iz sadržaja obrazloženja odluke o troškovima postupka. Prema tome, neosnovano ističe tuženik da sud prvog stupnja nije dao dostatno obrazloženje za iznose priznatih radnji zastupanja, a neosnovano ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19.1. Pravilno je sud prvog stupnja kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastavljanja podneska od 21. veljače 2013. (zahtijeva nagradu od 100 bodova i PDV) u kojem ponavlja protivljenje da se pisana izjava svjedoka MSĆ koristi kao dokaz u ovom postupku, jer taj podnesak nije bio potreban, s obzirom da je protivljenje izvođenju tog dokaza tužitelj iznio već na ročištu 13. veljače 2023. Nadalje je pravilno kao neosnovan prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava podneska od 24. svibnja 2023. (zahtijeva nagradu od 25 bodova i PDV). Uz taj podnesak tužitelj je dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje, što nije potrebno, jer o uplati predujma sud izvješćuje računovodstvo. Prema tome, neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu za iznos od 312,50 eur.

19.2. Međutim, djelomično je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije dosudio nagradu za zastupanje po punomoćniku – odvjetniku na ročištima od 26. ožujka 2024. i na ročištu za objavu presude, kao niti trošak sudske pristojbe na tužbu. Na ročištu održanom 26. ožujka 2024. se raspravljalo o glavnoj stvari pa tužitelju za zastupanje na tom ročištu pripada naknada od 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur (po Tbr. 54. Tarife i PDV od 25% (po Tbr.46. Tarife) iznosi 250,00 eur. Ročište na kojemu se presuda objavljuje sud je u smislu odredbe čl. 335. st. 6. ZPP dužan zakazati na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena. Kako se radi o posebnom ročištu, to trošak punomoćnika na ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak, u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP, prema kojoj parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, to i trošak punomoćnika na ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak nastao u tijeku parničnog postupka. Tužitelj je zahtjev za naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude određeno postavio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. i 3. ZPP do zaključenja glavne rasprave u iznosu od 125,00 eur, a njegov punomoćnik je pristupio na ročište na kojemu je presuda objavljena. Radi se dakle o potrebnom parničnom trošku u smislu odredbe čl. 155. ZPP nastalom tijekom parničnog postupka, te je pravilnom primjenom materijalnog prava i to Tbr. 9. t. 3. Tarife i Tbr.46. u vezi Tbr. 54. Tarife tužitelju valjalo dosuditi zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eur. U vrijeme podnošenja tužbe (2. kolovoza 2021.) tužitelj kao potrošač nije bio oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na tužbu te je pristojbu u iznosu od 468,76 kn, sada 62,22 eur platio, jer je odredba čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/2023) kojom je izmijenjen, između ostalog, članak 11.st.1.t.20. na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, na snazi tek od 20. svibnja 2023. Slijedom toga, opravdan trošak tužitelja je trošak sudske pristojbe na tužbu od 62,22 eur. Prema tome, osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku odluku za iznos trošak parničnog postupka od 437,22 eur, koji mu pripada, a prvostupanjskom odlukom mu nije dosuđen.

20. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I., a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP kao u izreci pod točkom II.

21. Odluka pod točkama III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP. Za sastav žalbe protiv rješenja tužitelju po Tbr. 10. t. 4. Tarife, a prema vrijednosti ožaljenog dijela od 749,22 eur, pripada 37,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur (po Tbr. 54. Tarife) i PDV od 25% (po Tbr. 46. Tarife) iznosi 93,75 eur. Tužitelj je uspio sa žalbom u omjeru od 58,32% pa mu u istom omjeru pripada dio troškova sastava žalbe, što iznosi 54,67 eur. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da taj trošak tužitelju naknadi, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske presude do isplate. Kako je tužitelj zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 117,18 eur, preostali zahtjev je neosnovan, pa je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,51 eur odbijen kao neosnovan. Kao neosnovan je odbijen i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka, jer je njegova žalba u cijelosti neosnovana.

22. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.303,94 eur i pod točkom VIII. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 400,12 eur, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor