REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1090/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja ODVJETNIK TONI PRIMORAC iz Rijeke, Prolaz M. K. Kozulić 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lara Ljubičić, odvjetnica iz Zagreba, Prolaz Fadila Hodžića 2, protiv tuženika – protivnika osiguranja AGRIFLOR d.o.o. Brseč, Brseč 32, OIB: 87913080337, povodom prijedloga za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-104/2024-4 od 21. siječnja 2025., 13. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-104/2024-4 od 21. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-104/2024-4 od 21. siječnja 2025. određena je prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 15.346,20 EUR sa zateznim kamatama od 12. ožujka 2024. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i tražbine s naslova troškova ovršnog postupka u iznosu od 759,33 EUR sa zateznim kamatama od 5. travnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, zabranom bankama kod kojih se vode računi ili nalaze novčana sredstva tuženika da po nalogu tuženika isplati tuženiku ili trećoj osobi s računa tuženika novčani iznos za koji je određena prethodna mjera za vrijeme trajanja prethodne mjere, odnosno do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu na predmetnoj tražbini, da se iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena prethodna mjera ne smije prenijeti s računa tuženika dok traje zabrana, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine i da dostavom tog rješenja Financijskoj agenciji predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja, te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka osiguranja u iznosu od 824,91 EUR. Tako je odlučio prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 501.a Zakona o parničnom postupku.
2. Tuženik je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnom navodi da je sud neosnovano i preuranjeno doneseno rješenje o prethodnoj mjeri, jer se tuženik nije imao priliku očitovati na dokumentaciju tužitelja dostavljenu 3 dana prije podnošenja prijedloga za izdavanje prethodne mjere, te da je stoga pogrešan zaključak suda da to što se tuženik nije očitovao na tu dokumentaciju ide u prilog tome da ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu. Nadalje, ističe da tuženik postoji i posluje od 2020. godine, ima radnike u stalnom radnom odnosu te ima sklopljene ugovore u vezi obavljanja svoje djelatnosti i da će mu zabranom isplate po prethodnoj mjeri nastati problemi u poslovanju i teško nadoknadiva šteta. Predlaže preinačiti pobijano rješenje ili ga ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je tuženik dostavio očitovanje na podnesak i dokumentaciju tužitelja nakon što je doneseno rješenje kojim je određena prethodna mjera kojim ne osporava postojanje poslovnu suradnju među strankama i da su sve radnje na koje se odnosi tražbina izvršene već samo paušalno osporava visinu tužbenog zahtjeva, što upućuje na neistinitost njegovih navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi. Smatra da je pravilno i zakonito pobijano rješenje pa predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu žalbenog troška tužitelju.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Tužitelj je u ovom parničnom predmetu podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere na temelju članka 501.a ZPP-a, prema kojoj u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
7. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su obje propisane pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz odredbe članka 501.a ZPP-a u konkretnom slučaju ispunjene.
8. Naime, navedena odredba predviđa da će sud prethodnu mjeru odrediti na prijedlog tužitelja u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. U konkretnom predmetu postupak je započeo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženik podnio prigovor te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je stoga pravilno utvrdio prvostupanjski sud da je ispunjena ova prva pretpostavka.
9. Druga pretpostavka je da iz navoda prigovora protiv rješenja o ovrsi i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
10. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da s ovrhovoditeljem nije u nikakvom pravnom odnosu i da tražbina ovrhovoditelja ne postoji. Tužitelj je pak, uz podnesak kojim se očitovao na tuženikove navode iz prigovora dostavio isprave - dokaze o postojanju poslovne suradnje između strankama te o osnovi i visini svog zahtjeva.
11. Neosnovan je navod tuženika da mu nije omogućeno očitovanje na opsežnu dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz očitovanje na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da se tužitelj na prigovor tuženika očitovao podnescima od 8. listopada i 25. studenog 2024., koje je s prilozima sud otpremio 28. studenog 2024. punomoćniku tuženika IK putem Komunikacije sa sudom elektroničkim putem, te da je otpravak uručen punomoćniku 12. prosinca 2024. Dakle, tuženik je bio upoznat sa sadržajem dokumentacije koju je tužitelj dostavio, te je od dana kada mu je dokumentacija uručena (12. prosinca 2024.) do dana donošenja pobijanog rješenja (21. siječnja 2025.) imao dovoljno vremena za očitovanje.
12. Pravilno je, dakle, zaključio prvostupanjski sud da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su stranke, suprotno navodima tuženika iz prigovora, bile u poslovnom odnosu te vjerojatnost postojanja novčane tražbine na temelju računa br. 71-1-1. Osim toga, tuženik niti u svojoj žalbi ne osporava navode iz podneska tužitelja kojim se očitovao na tuženikov prigovor i dostavljenu dokumentaciju, što upućuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je ispunjena i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere, budući da u ovoj fazi postupka ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu.
13. Ostali žalbeni navodi (o urednom poslovanju tuženika, eventualnoj šteti koja mu prijeti zbog određivanja prethodne mjere) nisu odlučni i nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
14. Kako ne postoje žalbeni razlozi na koje se poziva žalitelj i kako nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, tuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
Zagreb, 13. ožujka 2025.
Sutkinja
Ružica Omazić
