Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-528/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i mr.sc. Zrinke Tirone kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice GC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Predrag Trutin, odvjetnik iz Makarske, protiv tuženika NC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik iz Makarske, radi predaje u posjed i utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice GC protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom od 29. studenog 2024. pod poslovnim brojem P-940/2024, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice GC kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, prihvaćen tužbeni zahtjev i obvezana tužiteljica GC naknaditi tuženiku NC parnični trošak u iznosu od 4.574,44 EUR s kamatom od presuđenja do isplate (točka I., II., i III. izreke prvostupanjske presude).

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika NC preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška (točka IV. Izreke prvostupanjske presude) tako da se sudi:

Nalaže se tužiteljici GC naknaditi tuženiku NC daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.943,50 (tisuću devetsto četrdeset tri eura i pedeset centi) sa zateznom kamatom počevši od 29. studenog 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo zahtjev tuženika NC za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

"I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice GC koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj g. NC bez valjanje pravne osnove zauzeo dio nekretnine tužitelja-protivtuženika gđa. GC označene kao čestica zemlje [katastarska čestica] upisane u [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]- Makar u površini od 41 m2 pobliže prikazanog i označenog slovima A-I-K-O-N-B-R-A, na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 21. studenog 2016. i 02. svibnja 2017. koji vještački nalaz imišljenje čini sastavni dio ove presude, pa je tuženik-protutužitelj NC dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju-protivtuženiku GC u isključivi posjed i nesmetano raspolaganje na prije navedeni dio premetne nekretnine sa svim što je na istoj sagrađeno, a na predmetnoj skici prikazan svijetlo i tamno sivom bojom, te mu u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi troškove parničnog postupka skupa sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od dana presuđenja do konačne isplate, a čija visina se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena."

II/ Utvrđuje se da je tuženik NC vlasnik dijela [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-[mjesto], u površini od 41 m2, pobliže prikazanog i označenog slovima A-I-K-O-N-B-R-A, na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 21. studenog 2016. kao sastavnog dijela ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od navedenog dijela kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-[adresa], formirati zasebna katastarska čestica, upisati pravo vlasništva na toj novoformiranoj katastarskoj čestici u zemljišnu knjigu i druge javne upisnike u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama, na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužitelja GC.

III/ Nalaže se tužiteljici GC naknaditi tuženiku NC trošak parničnog postupka u iznosu od 4.574,44 eura sa zateznom kamatom počevši od 29. studenog 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika NC za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 14.537,47 eura sa zateznom kamatom počevši od 29. studenog 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužiteljica GC osporavajući presudu u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev, prihvaćen protutužbeni zahtjev, te obvezana tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak trošak u iznosu od 4.574,44 EUR s kamatom od presuđenja do isplate (točka I., II., i III. izreke prvostupanjske presude) zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353 stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- „Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) s prijedlogom da se presuda u osporenom dijelu preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, a odbije protutužbeni zahtjev ili podredno da se presuda u osporenom dijelu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim mu je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška pravovremeno se žali tuženik NC zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353 stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da prvostupanjski sud dopuni odluku o troškovima postupka i dosudi sve zatražene troškove (tretirajući to kao prijedlog za donošenje dopunske presude) ili da drugostupanjski sud preinači odluku o trošku.

4. Stranke nisu podnosile odgovore na žalbu.

5. Tužiteljičina žalba nije osnovana.

6. Tuženikova žalba je djelomično osnovana

7. Predmet postupka između stranaka jest tužiteljičin zahtjev za predaju u posjed dijela nekretnine („rei vindicatio“) označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – [adresa], i to baš onog dijela koji je pobliže označen u točki I. izreke prvostupanjske presude, kao i protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – [adresa], a sve kako je to pobliže označeno u točki II. izreke prvostupanjske presude.

8. U ovom postupku parnica je započeta po tužbi tužitelja ZC pok. G, koji je u tijeku parnice preminuo, te je nakon što je deklaratorno utvrđen prekid postupka upravo rješenjem o nastavku tužiteljica GC kao univerzalni sukcesor stupila u parnicu na mjesto dotadašnjeg tužitelja.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako je ĆC (tužiteljičin prednik) 15. listopada 1968. godine kupio nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – [adresa], te je i upisao pravo vlasništva predmetne nekretnine,

- kako je ĆC **.**.1976. prodao tuženiku NC nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište u površini od 370 m2,

- kako je 1976. godine izvršeno cijepanje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i to na čest. zem. [katastarska čestica] površine 186 m2 i na [katastarska čestica] površine 370 m2,

- kako se tuženik praktično od 1976. godine, odnosno kupoprodaje proširio na dio nekretnine, označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] - [adresa], a koji je predmet ovog spora, te kako je na dijelu te nekretnine izvršio određene građevinske zahvate,

- kako je upravo ĆC u postupku formiranja građevne parcele ustvrdio da bi međa između stranaka bila nesporna

- kako je sporni dio čestice 371/1, tuženik NC kupio od prednika tužiteljice ZC za tadašnjih 3.000,00 DEM,

- kako sporni dio nekretnine nije bio u režimu društvenog vlasništva

10. S obzirom da je sporni dio nekretnine ĆC kupio još 1968. godine, to je prvostupanjski sud zaključio da i razdoblje od 1968. do 1976. godine valja uračunati u vrijeme dosjedanja pa da se u konkretnom slučaju primjenjuje Opći građanski zakonik (Nadalje OGZ) budući da je tako propisano odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) a s obzirom i na razdoblje posjedovanja u konkretnom slučaju.

11. S obzirom na tužiteljičine žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi:

12. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka propisanu odredbom 354 stavak 2. točka 6. ZPP-a time što je odbio tužiteljičin prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice. Naime, kako je to naveo prvostupanjski sud saslušan je raniji tužitelj ĆC, a u konkretnom slučaju došlo je do univerzalne sukcesije. Dakle, tužiteljica nije započela neku novu parnicu već je jednostavno stupila na mjesto ranije označenog tužitelja, koji je uredno saslušan u svojstvu stranke.

13. Ovaj sud ne nalazi da bi ne izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice predstavljalo relativno bitnu povredu propisanu odredbom članka 354 stavak 1. ZPP- a jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi iskaz tužiteljice mogao biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a niti to tužiteljica potkrjepljuje u žalbi što joj je omogućavala odredba članka 352 stavak 1. ZPP-a.

14. Okolnost je li tuženik u braku ili nije ne predstavlja pravno relevantnu činjenicu jer je dosjedanje zakonski način stjecanja prava vlasništva s jedne strane, a s druge strane ne može se sada u žalbi isticati kao novu činjenicu da tuženikova supruga polaže neka stvarna prava na spornu nekretninu.

15. Ispravno tužiteljica navodi kako se ne može smatrati da je tuženik u posjedu od 1968. godine odnosno da mu se uračunava i vrijeme kroz koje je u posjedu bio prodavatelj ĆC (raniji tužitelj – tužiteljičin prednik), no iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako je tuženik u posjed predmetne nekretnine ušao 1976. godine jer prvostupanjski sud cijeni činjenicu kako je ĆC podigao tužbu tek 2004. dakle 28 godina nakon što je u posjedu sporne nekretnine tuženik NC.

16. Kod zakonskog stjecanja dosjelošću uvijek valja sukladno odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) cijeniti vrijeme kada je dosjedanje dovršeno, a to bi bilo tijekom 1996. godine kada je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje ZOVO – “Narodne novine broj” 53/91) koji se primjenjivao do 1. siječnja 1997. kada se počeo primjenjivati ZV.

17. Stoga je s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda kako je tuženik bio pošteni (savjestan) posjednik valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava I to baš primjenom odredaba ćlanaka 28. i 29. ZOVO-a, u svezi odredbe članka 162. stavak 1. ZV-a u smislu odredbe članka 368 stavak 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu jer prvostupanjski sud nije počinio niti povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a posebice ne povredu postupka propisanu odredbom članka 354 stavak 2. Točka 11. ZPP-a na koju povredu opisno u žalbi ukazuje tužiteljica.

18. Glede tuženikove žalbe kao prvo valja istaći da čak u situaciji kada se iz odluke može zaključiti da je prvostupanjski sud odlučio o ukupnim troškovima postupka podnesak stranke kojim odluku osporava zbog toga što njen zahtjev za naknadom troškova postupka nije u cijelosti prihvaćen smatra se žalbom iako odluka o troškovima ne sadrži odbijajući dio a sve prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda koji je u cijelosti prihvatio i primjenio Zaključak sa savjetovanja saveznog suda, vrhovnih sudova republika i pokrajina i vrhovnog vojnog suda od 15. i 16. svibnja 1985., a koji zaključak je i objavljen u publikaciji Vrhovnog suda (Pregled sudske prakse 28/85).

19. Konkretno je prvostupanjski sud odbio tužitelja za više zatraženi trošak pa nema govora o potrebi dopune odluke o trošku.

20. Nadalje, tuženik dijelom pogrešno tumači odluke Vrhovnog suda Rev- 1656/21, odnosno Rev-836/24, jer iz tih odluka ne proizlazi da u situaciji kada sud na ročištu raspravlja o tužbi i protutužbi kako su održana dva ročišta a ne jedno.

21. Međutim, ispravno tuženik u žalbi ističe kako u situaciji kada se raspravlja o tužbi i protutužbi valja kao vrijednost predmeta spora uzeti zbroj tih zahtjeva.

22. Konkretno je tužitelj označio kao vrijednost spora svotu od 6 tisuća kuna, a sud je na prvom ročištu odredio vrijednost spora protutužbe od 6 tisuća kuna pa je valjalo smatrati vrijednošću spora iznos od 12 tisuća kuna.

23. Nadalje ispravno tuženik navodi kako mu je valjalo priznati trošak pristupa na još tri ročišta na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari (4.7.2013, 17.12.2013., i 28.3.2017.) dok su zaista podnesi koje navodi tuženik u svojoj žalbi bili nepotrebni, time da je posebno za ukazati tuženiku kako je znatno prije njega tužiteljica svojim podneskom I zatražila nastavak postupka i dostavila rješenje o nasljeđivanju.

24. Primjenom Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tuženiku je trebalo biti dosuđeno po 200,00 eura za sastav podneska od 12. prosinca 2006., te za zastupanje na ročištima od 15. siječnja 2008., 21. siječnja 2008., 27. lipnja 2008., 20. siječnja 2009., 2. travnja 2009., 27. travnja 2009., 19. siječnja 2010., 23. siječnja 2010., 22. studenog 2020., 13. ožujka 2013., 4. Srpnja 2013., 23. listopada 2013., 17. prosinca 2013., 18. veljače 2014., 11. srpnja 2014., 27. listopada 2015., 29. srpnja 2016., 28. Ožujka 2017., 04. srpnja 2017., 19. listopada 2017. i 15. listopada 2024., kao i po 75,00 eura za zastupanje na ročištima od 17. listopada 2008. i 23. travnja 2014. što ukupno s pripadajućim PDV-om (od 1.137,50 eura) iznosi 5.587,50 eura, a na što je valjalo pridodati i trošak plaćenih predujmova u iznosu od 817,17 eura, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura pa se dolazi do ukupnog iznosa od 6.517,94 eura.

25. Kako je prvostupanjski sud dosudio tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.574,44 eura, to je valjalo tuženiku dosuditi razliku od 1943,50 eura s pripadajućim kamatama od prvostupanjskog presuđenja.

U Splitu, 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Nediljka Radić