Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1198/2022-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja Gradnje Katunar d.o.o. iz Rijeke, Istarska 39, OIB: 46694045245, zastupanog po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika NV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku iz Rijeke, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnice tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, te objavljene 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužitelja Gradnja Katunar d. o. o., Rijeka, Istarska 39, OIB: 46694045245 putem Financijske agencije po osnovi Bjanko zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića, broj: OV- 8443/2021 od dana 30.07.2021. godine temeljem zahtjeva tuženika od dana 11.07.2022. godine te se nalaže Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po navedenom zahtjevu vrati na račun tužitelja Gradnja Katunar d. o. o., Rijeka, Istarska 39, OIB: 46694045245, kako na ime glavnice i kamata tako i na ime troškova provedbe kod Financijske agencije.

II. Nalaže se tuženiku NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužitelju Gradnja Katunar d. o. o., Rijeka, Istarska 39, OIB: 46694045245 prouzročeni trošak u iznosu od 15.038,61 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška do iznosa od 23.469,11 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovr- 945/2022, od 31. kolovoza 2022. godine naloženo Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika- ovdje tužitelja Gradnja Katunar d.o.o. Rijeka, Istarska 39, OIB: 46694045245, koji je određen u zahtjevu za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod posl.br. OV-8443/2021 od 30. srpnja 2021., dok je Zaključkom određeno da se ovršenik – ovdje tužitelj upućuje se da u roku od 15 dana od dostave Zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja – ovdje tuženika radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 7., u svezi s člankom 210. OZ-a.

Stranke da su dana 23.07.2021. zaključile Ugovor o izgradnji individualne stambene građevine obiteljske kuće s bazenom na čestici koja je u katastarskom planu označena kao k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (dalje u tekstu: Ugovor)

Tužitelj da je izdao Bjanko zadužnicu potvrđenu od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića, broj: OV-8443/2021 od dana 30.07.2021. godine, a tuženik je uplatio avans u iznosu od 557.511,90 kn + 139.377,98 PDV, odnosno ukupno: 696.889,88 kn.

Predmet ugovora da je bila je izgradnja individualne stambene gradnje u Veprincu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po sistemu stvarno izvedenih količina i prema odredbama Ugovora.

Ugovorena vrijednost radova sukladno čl. 4. Ugovora iznosila je 1.858.373,00 kn + PDV.

Osim navedenog, tužitelj ističe da je za tuženika izvršio radove I. faze radova betonskog bazena, za što je ispostavio račun br. 57/1/1 od dana 06.12.2021. godine, te radove ugradnje biološkog pročišćivača za što je ispostavio račun br. 56/1/1 od dana 06.12.2021. godine koje mu tuženik nikada nije platio te ih je učinio spornim zajedno i s drugim radovima opisanim.

Ukupna vrijednost izvedenih radova da je iznosila 72.518,75 kn.

Ovi radovi nisu sadržani u okončanoj situaciji, već su stranke iste posebno ugovorile. Tijekom izvođenja radova tuženik da je usred gradnje započeo jednostrano mijenjati ugovorene tj. cijene i inzistirati na praktički kompletnoj reviziji.

Slijedom činjenice da je tuženik inzistirao na dodatnim radovima došlo je do odstupanja od ugovorenih radova za više za cca 40%.

Budući da tužitelj nije prihvatio jednostrane ucjene i izmjene ugovorenih cijena tuženik da mu je, putem punomoćnika, dana 11.03.2022. godine e-mailom izjavio jednostrani raskid Ugovora.

Sukladno tome tužitelj je dana 14.03.2022. godine tuženiku dostavio okončanu situaciju br. 20 na iznos od 133.651,15 kn, te zatražio da mu se vrati predana zadužnica sukladno članku 16. Ugovora.

Nakon što je tuženiku dostavljena okončana situacija, tuženik u usmenoj komunikaciji da neosnovano osporava obračun količine i vrijednosti neplaćenih izvedenih radova prema okončanoj situaciji br. 20 te odbija vratiti zadužnicu. Budući da se radilo o pripremnim i zemljanim radovima te početnim radovima betoniranja i zidanja individualne stambene građevine obiteljske kuće s bazenom tužitelj je pokrenuo postupak osiguranja dokaza na okolnost ukupne vrijednosti izvedenih radova.

Građevinsko vještačenje da kasnije ne bi bilo moguće izvesti odnosno bilo bi ga otežano izvoditi jer se radi o početnim radovima izgradnje stambenog objekta. U postupku osiguranja dokaza sud je odredio provođenje dokaza očevidom na licu mjesta i vještačenjem, a vještakom imenovao stalnog sudskog vještaka građevinske struke Ivana Vučemila iz Rijeke, A.B. Šimića 38.

Nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da sveukupna vrijednost izvedenih radova iznosi: 1.094.289,06 + PDV = 1.367.861,32 kn.

Iz priložene okončane situacije br. 20 koju je tužitelj dostavio tuženiku razvidno je kako tuženik nema potraživanje prema tužitelju već sasvim obrnuto, tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 133.651,15 kn.

Tužitelj smatra da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem zadužnice budući tražbina ne postoji pa predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je rješenje OS u Rijeci, posl. br. Ovr- 945/2022. od 31. kolovoza 2022. godine u cijelosti neosnovano. Naime, istim je Financijskoj agenciji naložena odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava prije nego je predmetno rješenje postalo pravomoćno obzirom je na isto tuženik podnio žalbu o kojoj još uvijek nije odlučeno, a iz upute o pravnom lijeku razvidno je da žalba odgađa izvršenje rješenja, budući da nije navedeno suprotno.

Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o izgradnji individualne stambene građevine obiteljske kuće s bazenom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 23.07.2021. godine. Tuženik također ne osporava citirane odredbe ugovora, kao niti činjenicu izdavanja opisane bjanko zadužnice.

Također da nije sporno da je izgradnja predmetne građevine bila ugovorena po sistemu stvarno izvedenih količina te da je ugovorena vrijednost radova sukladno čl. 4. Ugovora iznosila 1.858.373,00 kn + PDV, što nedvojbeno proizlazi iz priloženog ugovora, međutim za predmetni spor da je ključno ono što je propisano čl. 5. i 6. Ugovora.

Ističe da je potpisom Ugovora, tužitelj čl. 5. dao suglasnost da ne smije odstupati od Glavnog projekta ni prekoračiti opseg pojedinih radova te mjere i količine navedene za te radove u Troškovniku iz čl. 1. Ugovora, bez pribavljanja prethodne pisane suglasnosti nadzornog inženjera ili naručitelja. Nastavno na navedeno, tužitelj je potvrdio i da će za sve van troškovničke radove unaprijed obavijestiti naručitelja i u njihovo izvođenje krenuti tek po pismenom odobrenju od strane naručitelja, u suprotnom će se radovi smatrati obavljeni na trošak tužitelja kao izvođača. Nadalje, člankom 6. Ugovora, stranke da su ugovorile da za sve ostale radove iz Troškovnika koji nisu navedeni u čl. 4. Ugovora, a čije izvođenje ugovorne strane dogovore do dovršetka radova prve faze izgradnje građevine, sklopit će Anex Ugovora na koji će se primjenjivati cijene iz Troškovnika.

Obzirom da za izvedene radove I. faze radova betonskog bazena nije sklopljen Anex Ugovora, a niti je tužitelj dokazao postojanje pisane suglasnosti tuženika kao naručitelja, da je kontradiktorno i neosnovano pozivanje tuženika na plaćanje računa br. 57/1/1 od 06.12.2021. Naime, kako i sam tužitelj navodi, tuženik je osporio navedenu tražbinu budući da je tužitelj na svoju ruku premašio opseg dogovorenih radova te rok za izvršenje, suprotno ugovornim odredbama, a na štetu tuženika.

Osporava i tvrdnje tužitelja u svezi raskida Ugovora. Naime, isti da je raskinut zbog činjenice da je tužitelj kao izvođač višestruko premašio ugovoreni rok za izvođenje radova kao i opseg ugovorenih radova. Ističe se kako su upravo navedeni razlozi istaknuti u dopisu punomoćnika tuženika o raskidu ugovora od 11.03.2022. godine, a koje razloge tužitelj nikada nije osporio.

U odnosu na priloženu okončanu situaciju, ističe se da je tuženik opravdano osporio obračun količine i vrijednosti izvršenih radova, obzirom da je tužitelj na svoju ruku, a suprotno prethodno citiranim odredbama ugovora znatno prekršio opseg ugovorenih radova, kao i rok za izvođenje istih. Smatra da je tuženik opravdano odbio platiti navedeni iznos, budući da je predmetna tražbina neosnovana.

Nadalje ističe da je postupak pokrenut od strane tužitelja radi osiguranja dokaza još uvijek je u tijeku, stoga odluka o istome nije niti donesena pa je pozivanje na predmetni postupak promašeno. Međutim ističe se da je već sada razvidno da je prijedlog za osiguranje dokaza neosnovan. Naime, iako je naslovni sud u predmetnom postupku odredio provođenje dokaza na licu mjesta i vještačenjem, ističe se da je tuženiku nezakonito onemogućeno sudjelovanje na istome, budući mu poziv nikada nije dostavljen pa nalaz i vještačenje iz tako nezakonito provedenog postupka nema pravnog učinka.

Kao što i sam tužitelj navodi, sukladno čl. 16. Ugovor, predmetna zadužnica izdana je kao garancija za uplaćeni avans, stoga ista nesporno predstavlja valjanu ispravu za izravnu naplatu.

Ističe se da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 210. Ovršnog zakona. Prije svega, ističe se da su odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i rješenje za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dva različita pravna sredstva.

U odnosu na odgodu da se primjenjuju odredbe čl. 65.-71. Ovršnog zakona, odnosno odredbe o odgodi ovrhe, dok se u odnosu na rješenje o nedopuštenosti primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. OZ-a.

Tuženik ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl.65 OZ-a, odnosno da tužitelj to ničim ne dokazuje.

Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu te su saslušane stranke.

4. Ocjenom dokaza u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Z.z. tužitelja MV u bitnom iskazuje da je s tuženikom 23. srpnja 2021. zaključio Ugovor o izgradnji stambene građevine s bazenom na lokaciji Veprinac te da je ugovorena vrijednost radova bez PDV-a iznosila 1.858.373,00 kn, a izdali su bianco zadužnicu kao osiguranje avansa i to 30. srpnja 2021. na ukupan iznos sa PDV- om 696.899,88 kn. Zadužnica je predana u uredu kod gosp. Marka Kuvača, odvjetnika tuženika. Navodi da su radove izvodili sukladno ugovoru i da su oni tako i izvedeni, ali ne u potpunosti budući je došlo do jednostranog raskida ugovora od strane tuženika 14. ožujka 2022. Radovi da su 23. prosinca 2021. zaustavljeni od strane investitora jer je bilo govora da će se ići u revidiranje količina iskopa i cijena. Nakon što je zaprimio raskid ugovora da je tuženiku dostavljena okončana situacija. Prvu situaciju tuženik da je isplatio u cijelosti, te nisu bile sporne ni količine, ni cijene, a sve je ovjerio nadzorni inženjer. Kod prve situacije da su bili iskopi i zidovi u okolišu, a u okončanoj situaciji bili su zidovi bazena i strojarnica bazena. Kada se predala okončana situacija da se pojavila sumnja od strane investitora u navedene količine u građevinskoj knjizi, a uzročno posljedično i u opseg radova. Potvrđuje da je došlo do odstupanja već kod iskopa u odnosu na predvidivo u glavnom troškovniku, a investitor da je bio s tim upoznat jer je jednom mjesečno dolazio na gradilište i kontrolirao izvođenje istih o čemu postoji primopredajni zapisnik. Stoga da je bilo odstupanja između nacrta i izvedenog.

Do odstupanja da je došlo zbog greške u troškovniku, o čemu je obaviješten investitor i on je u dogovoru sa glavnim arhitektom i statičarom ispravio količine željeza. Iskope nije bilo moguće predvidjeti i na njegov prijedlog investitor da je angažirao geodetu koji je snimio početno stanje terena prije bilo kakvih radova. Nakon izvedenih radova kada je došlo do sporne situacije investitor je ponovno angažirao istog geodetu kako bi mjerenjem kontrolirali količinu prikazanu u građevinskoj knjizi. Geodetskim elaboratom da su potvrđene iskazane količine u građevinskoj knjizi koja je i ovjerena od strane nadzornog inžinjera.

ZZ tužitelja iskazuje da se radi o prekoračenju količina ugovorne stavke. Ističe da je količina u troškovniku prikazana podkapacipirano u odnosu na izvedbeni projekt. Opseg radova odgovara troškovniku i jediničnim cijenama, samo su odstupanja u opsegu. Investitor da je obavještavan redovito o svim promjenama na gradilištu uključujući i količine. Sve dogovorene količine potpisivao je i ovjeravao je nadzorni inženjer JV kojeg je isti angažirao.

Sa tuženikom da je bio voljan riješiti problem i počelo se još 23. prosinca 2021. kako bi se sve to donekle amortiziralo, radile su se nove projekcije, ali tuženik nije prihvaćao ni te snižene ponude. JV koji je angažiran od samog investitora da je napravio svoju projekciju izvedenog stanja koja bi njih znatno prema stvarnom stanju oštetila u odnosu na ugovoreni troškovnik, ali je čak i to bio voljan prihvatiti kako bi se riješila situacija i kako bi došlo do nastavka radova. Međutim, nakon toga došao je jednostrani raskid i onda su mailom od tuženika tražili povrat bianco zadužnice koja se odnosila na avansno plaćanje i dostavili tu okončanu situaciju.

Stoga da su oni u cijelosti ispoštovali iznos uplaćenog avansa te da nije bilo potrebe za aktiviranjem bianco zadužnice. Stoga je mišljenja da je ta zadužnica bila sredstvo iscrpljivanja izvođača. Prije "puštanja zadužnice" da je provedeno osiguranje dokaza isključivo iz razloga kontrole izvedenih radova jer ako bi netko drugi nastavio radove to više ne bi bilo moguće utvrditi.

6. Tuženik iskazuje da je sa z.z. tužitelja i dalje u dobrim odnosima. Problem je projekt. Prvo da se upoznao sa g. MV i pokazao mu zemljište. On da je sastavio ugovor, to je bio njegov prijedlog kao i troškovnik zajedno sa navedenim ugovorenim količinama. Sastali su se u njegovom uredu zajedno sa njegovom suprugom i g. VV da bi potpisali ugovor. Tada da je zatražio avansno plaćanje koje je bilo na vrijeme i plaćeno. Počelo se s radovima po plaćanju i nakon nekog vremena došao je u Hrvatsku te uvidio da nije puno toga učinjeno. Na upit zašto su cijene takve, saznao je da su u troškovniku različite debljine zidova, 1.850,00 kn za 20 cm zida. Međutim on mi je dao cijenu 1.850,00 kn. Radi se o zidovima u okolišu. Nije bilo naznačeno 40 cm u ugovoru i nije mu rečeno da se debljina zida promijenila. Nisu potpisali aneks ugovora te da je dobio tri različite verzije obračuna koji su mu poslane i da nije nikada dobio službene izmjene, a to je vrijeme nakon druge uplate. Iskazuje da je tražio drugo mišljenje od još jednog izvođača zbog problema sa različitim debljinama zidova. Ovo drugo mišljenje da ima kao potvrdu u mailu kao i njegov troškovnik. U ugovoru da nije naznačeno debljina zida od 40 cm, te da je tužitelj apsolutno sve napravio po vlastitom nahođenju.

Na upit suca tuženiku da se decidirano izjasni da li postoji i u kojem iznosu njegova tražbina spram tužitelja, isti odgovara da ne postoji odnosno da nema specificiranog iznosa.

Iskaz tuženika u pretežitom dijelu odnosi se na opseg i kvalitetu izvedenih radova, a kako se ova parnica vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tj. da li je tuženik trebao ili ne predati zadužnicu na naplatu ili ju vratiti tužitelju, isti nije relevantan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari pa ga sud nije u cijelosti reproducirao, već samo u bitnom dijelu.

7. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- tuženik kao naručitelj i tužitelj kao izvođač zaključili su Ugovor o izgradnji individualne stambene građevine obiteljske kuće s bazenom na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Veprinac 23. srpnja 2021.

- kao sredstvo osiguranja tužitelj je izdao bjanko zadužnicu do 500.000,00 kuna tuženiku, potvrđenu od javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod poslovnim brojem OV- 8443/2021 od 30. srpnja 2021.

- između tuženika kao naručitelja i tužitelja došlo je do prijepora oko opsega i cijene izvedenih radova

- tužitelj je 17. ožujka 2022. predložio sudu prvog stupnja osiguranje dokaza na način da se vještačenjem utvrdi količina i vrijednost izvedenih radova do tog trenutka te se predmet vodio pod poslovnim brojem R1-72/2022

- u tom predmetu je vještak Ivan Vučemil dostavio pismeni nalaz i mišljenje od 21. lipnja 2022. i naveo kako je vrijednost izvedenih radova 1.367.861,32 kune

- Općinski sud u Rijeci 24. rujna 2024. pod poslovnim brojem R1-156/2023 donio je rješenje kojim se odbija kao neosnovan prijedlog ovdje tuženika za osiguranjem dokaza na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podnesen sudu 9. lipnja 2023.

- dana 11. srpnja 2022. tuženik dostavlja Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod poslovnim brojem OV-8443/20221 od 30. srpnja 2021. ispunjene na iznos od 500.000,00 kn

- FINA vrši zapljenu sredstava na računu tužitelja pa zaplijeni 24.638,71 kunu

- dana 20. srpnja 2022. tužitelj je podnio sudu prijedlog da se odgodi nalog bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava tužitelja koji su zaplijenjeni temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod poslovnim brojem OV-8443/2021 od 30. srpnja 2021.

- dana 31. kolovoza 2022. Općinski sud u Rijeci donosi rješenje i zaključak poslovni broj Ovr-945/2022 kojom nalaže FINA-i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa tužitelja koji je određen u zahtjevu za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice, te upućuje tužitelja na pokretanje parnice protiv tuženika radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 7. u svezi s čl. 210 OZ-a

- dana 18. siječnja 2023. Županijski sud u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž- Ovr-1830/2022 donosi rješenje kojim se odbija kako neosnovana žalba ovdje tuženika i potvrđuje rješenje poslovni broj Ovr-945/2022 od 31. kolovoza 2022.

- među strankama se pod poslovnim brojem P-1430/2022 vodi parnica radi isplate izvedenih radova

8. Odredba čl. 16. st. 6. Ugovora o izgradnji individualne stambene građevine obiteljske kuće s bazenom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] propisuje:

"Kao garanciju za uplaćeni avans, Izvoditelj je dužan dostaviti Naručitelju zadužnicu u iznosu avansa prije uplate istog. Naručitelj će istu vratiti po ukupnom fakturiranom avansu ili najkasnije po okončanoj situaciji ispostavljene od strane Izvoditelja.“

Tužitelj je tuženik dostavio okončanu situaciju br. 20 iz koje je razvidno da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 133.651,15 kuna.

Tuženik odbija vratiti zadužnicu tužitelju i isplatiti tužitelju dugovani iznos, te dana 11.07.2022.g. temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića, broj: OV-8443/2021 od dana 30.07.2021. godine protiv tuženika, podnosi zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima putem Financijske agencije, a koja je istu zavela u očevidnik o redoslijedu osnova za plaćanja.

Odredbom članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Odredbom članka 210. stavak 2. Ovršnog zakona propisano je da za prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

Odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

Navedeno je posebno razvidno iz:

1. Ugovora o izgradnji individualne stambene građevine obiteljske kuće s bazenom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 23.07.2021. godine.

2. okončane situacije br. 20,

3. nalaza i mišljenja vještaka Ivana Vučemila od dana 21.06.2022. godine.

U konkretnom slučaju sud je mišljenja da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju zadužnice budući tražbina ne postoji.

Naime, povrat zadužnice nije uvjetovan nikakvim posebnim događajem, nikakvim primopredajnim zapisnicima ili utvrđenjem činjenica od strane treće osobe odnosno bilo kakvim uvjetom.

Povrat zadužnice uvjetovan je dostavom fakturiranog iznosa te je stoga dospjela obveza tuženika za povratom iste, dok kvaliteta, opseg i količina radova nisu predmet ovog tužbenog zahtjeva.

Tuženik u svom iskazu potvrđuje da nema nikakva potraživanja prema tužitelju, pa stoga zadržavanjem zadužnice postupa protivno članku 16. Ugovora od 23. srpnja 2021.

Naime, zadužnica je predana tuženiku kao garancija za uplaćeni avans, a koji avans je utrošen i uredno obračunat. Iznos avansa je jasno naznačen u Ugovoru od 23. srpnja 2021. godine i u cijelosti opravdan od strane tužitelja, odnosno uredno utrošen i obračunat.

Stoga je tužitelj osnovano tražio povrat zadužnice obzirom da je otpala osnova temeljem koje tuženik može zadržati istu. Tuženik postupa protivno odredbi članka 16 st.6 Ugovora te neosnovano podnosi zadužnicu na naplatu bez postojanja tražbine spram tužitelja..

9. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

10. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe iznos od 1.000,00 EUR, sastav 4 obrazložena podneska svaki u iznosu od 1.000,00 EUR, pristup ročištima 28. ožujka 2023., 1. lipnja 2023., 23. studeni 2023., 26. ožujka 2024., 8. listopada 2024. i 17. prosinca 2024. svaki u iznosu od 1.000,00 EUR, pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 2.875,00 EUR trošak sudskog tumača u iznosu od 500,00 EUR, pristojba na tužbu i presudu svaka u iznosu od 663,61 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 15.038,61 EUR.

Tužitelj je odbijen sa zatraženim troškom koji se odnosi na trošak postupka osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-72/2022 koji se vodio pred drugim sucem.

Stoga je odlučeno kao u toč.II. i III. izreke.

U Rijeci, 13. ožujka 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika