Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3786/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Anđeli Hambašić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Mučnjak, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništenja rješenja, nakon usmene i javne rasprave, 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1716, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 24. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/1716, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 24. svibnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/2932, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-02 od 27. ožujka 2023., kojim je usklađena novčana pomoć za roditelja odgojitelja na temelju članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22).

2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnome navodeći da su pobijana rješenja činjenično i pravno neutemeljena. Dodala je kako u osporavanom rješenju nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi propis odnosno pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. U obrazloženju osporavanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju pobijanog rješenja i dokaza izvedenih tijekom postupka.

2.1. Osporavana rješenja smatra protivnim osnovnim načelima prava te istaknula kako retroaktivno djelovanje Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelja (Sl. glasnik Grada Zagreba, broj:25/22, dalje u tekstu Odluka 25/22) proizlazi iz činjenice kako je tužiteljica svoje pravo ostvarila na temelju Odluke/16 i Odluke/18 te pojedinačnog akta Grada Zagreba, a protiv kojega više nije dopušten pravni lijek.

2.2. Smatra kako se u konkretnom slučaju radi o stečenom pravu te kako se u pravnoj teoriji ističe da kasnija promjena propisa ne smije utjecati na subjektivno pravo nastalo na temelju ranijeg propisa.

2.3. Tužiteljica je navela i kako je imala legitimna očekivanja utemeljena na pravomoćnoj upravnom aktu te kako promjene uzrokovane pobijanim rješenjem valja promatrati u kontekstu konvencijskih zahtjeva vezanih uz zaštitu prava vlasništva.

2.4 Spomenula je presudu Europskog suda za ljudska prava koja navodi u odnosu na pojam legitimnog očekivanja. Tužiteljica drži kako je pozivanje na promjenu modela pronatalitetne politike iskorišteno isključivo u smislu opravdanja donošenja protuzakonitog akta. Smatra kako bi valjalo uzeti u obzir činjenicu dugogodišnjeg izbivanja s tržišta rada tužiteljice.

2.5 Navela je i kako je prema praksi Europskog suda za ljudska prava jedan od aspekata prava na pošteno suđenje i pravo na procesnu ravnopravnost koje je sadržajno blisko načelu saslušanja stranaka. Navodi i načelo vladavine prava koje, kako smatra, podrazumijeva da se sudski i upravni postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka.

2.6 Smatra da je povrijeđeno načelo vladavine prava te kako se radi o neutemeljenim konstrukcijama kojima se ozbiljno narušava pravo tužiteljice na pravično suđenje. Navodi i ikako postoji povreda u tome što tužiteljici nije dana mogućnost izjašnjavanja o okolnostima i činjenicama koje bi mogle dovesti i utjecati na pravilno donošenje odluke u prvostupanjskom postupku čime je postupljeno suprotno čl.30.st.1.Zakona o općem upravnom postupku (NN. 47/09., 110/21)

2.7. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati tijelu prvog stupnja na ponovni postupak. .

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. .

3.1. Vezano za prigovor tužitelja da opći akti ne mogu imati povratno djelovanje istaknuo je kako se VUSRH u presudi broj .Usoz: 14/22 pozvao na raniju presudu broj Usoz-8/22 od 05.srpnja 2022., te je u istoj jasno zaključio da Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten, a koje stajalište Suda je u potpunosti primjenjivo na osporenu Odluku u sporu , broj: Usoz-143/22. Naime VUSRH naglašava kako se ne radi o "pravoj" nego o "prividnoj" odnosno "nepravoj" ili "kvazi retroaktivnosti" kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima ili poslovima nastalima prije njegova stupanja na snagu, ali ti su odnosi još uvijek pravno egzistentni odnosno u tijeku svoje realizacije. Za razliku od prave retroaktivnosti koja je beziznimno zabranjena, VUSRH je naveo kako interpretativni pristup suda EU-a na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi-povratni učinak novoga pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere-zbog čije realizacije je "novo" pravo i usvojeno ne bi mogao postići na drugi način. 3.2. Naveo je kako je rješenja prvog stupnja doneseno na temelju odredbe čl.6.Odluke/22 kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke , do 31.prosinca 2022.

3.2. Nadalje, jedinice lokalne i područne (regionalne ) samouprava , pa tako i Grad Zagreb, kako je zaključio VUSRH u navedenoj presudi, slobodne su uređivati pitanja iz svog samoupravnog djelokruga, uključujući i novčana davanja, a radi prilagođavanja gospodarskim i socijalnim prilikama na svom području. Predmetna mjera nije ostvarila svoju primarnu svrhu, a to je demografski oporavak Grada Zagreba, a što nedvojbeno proizlazi iz podataka Državnog zavoda za statistiku, koji podaci su dostavljeni u postupku koji je prethodio presudi VUSRH, broj: Usoz:.8/22

3.3. Naveo je i kako tužiteljica neosnovano navodi da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja i očitovanja o činjenicama i okolnostima koje su mogle utjecati na pravilno donošenje odluke , a potpuno neutemeljeno navodi povredu prava na pravično suđenje odnosno načela saslušanja stranaka.

3.4. Tuženik je istaknuo kako sukladno odredbi čl.49.st.1.ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ak ose pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, a nije potrebno posebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

3.5. U konkretnom slučaju pobijano rješenje doneseno je po službenoj dužnosti na temelju čl.6 Odluke radi usklađenja iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, dok se samo pravo na novčanu pomoć nije utvrđivalo jer je isto već utvrđeno.

3.6. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 27. ožujka 2023. utvrđeno je da su istim zamijenjene točke II i III izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/572, URBROJ: 251-10-01- 17-2 od 04. travnja 2017. na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22) na način da se umjesto isplaćivanja mjesečnog iznosa u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez do 31. ožujka 2023. novčana pomoć isplaćuje mjesečno do 31. ožujka 2023. do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Također, je utvrđeno da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

8. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljici rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/572, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 04. travnja 2017.priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su točke izreke navedenog rješenja samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz- 143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

9. Naime, pravilno je tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

10. Stoga sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

11. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužitelja potvrđujući rješenje prvostupanjskog tijela pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

12. Otklanjajući pojedinačno navedene prigovore, a koji se odnose na to da je Odluka suprotna članku 13., 130. i 131. ZUP-a te vezano za legitimna očekivanja i pravo vlasništva tuženik obrazlaže da se o istima očitovao Visoki upravni sud u presudi Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., te Usoz 8/22 od 5. srpnja 2022. navodeći da se ne radi novčanoj pomoći u klasičnom smislu već financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koje se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, a da je ocijenjenim i legitimno pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći. Ističe da je rješenje o priznatom pravu zamijenjeno u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka sukladno zaključku Visokog upravnog suda u citiranim presudama.

13. Tuženik obrazlaže u pobijanom rješenju da je prvostupanjskim rješenjem izmijenjeno rješenje o priznatom pravu u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanke sukladno stajalištu Visokog upravnog suda u prethodno navedenim presudama, pa je rješenje o stečenom pravu i dalje na snazi i pravomoćno je u dijelu koji se odnosi na pravo tužiteljice.

14. Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka) uređuju se uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

14.1. Budući da je navedena Odluka više puta mijenjana izmjenama i dopunama u pozivanju na pojedine članke sud će u daljnjem dijelu presude iste definirati i oznakom Odluke te broja Službenog glasnika u kojemu je objavljena, ukoliko se radi o člancima koji su Odluci dodani (npr. čl. 6. Odluke/22.).

14.2. Člancima 2. i 3. Odluke propisani su uvjeti pod kojima novčanu pomoć može ostvariti roditelj odgojitelj, dok su člankom 7. Odluke propisane okolnosti koje imaju za posljedicu prestanak novčane pomoći.

15. Člankom 5. stavkom 2. Odluke propisano je da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

16. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 04. travnja 2017. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, proizlazi da je predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 27. ožujka 2023. zamijenjeno rješenje o priznatom pravu samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. a koja Odluka/22 je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i presudom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

17. Sud prihvaća obrazloženja i razloge koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i obrazloženju rješenja, a kojima je otklonio prigovore tužiteljice u dijelu koji se odnose na intervenciju u pravomoćni upravni akt, jer je pravilno tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja novčane pomoći, te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane pomoći, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023.

13.1. Pri tom se napominje da je Ustavni sud donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja broj:

Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023., dakle, Odluku je ocijenio ustavnopravno prihvatljivom.

18. Nadalje, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. taj sud utvrdio kako (pod točkom 35. obrazloženja) su stajališta istog suda izražena u prethodnoj odluci Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u potpunosti primjenjiva na osporenu Odluku, stoga Sud nalazi neodlučnim navode podnositelja o zabranjenom povratnom djelovanju Odluke i gubitku stečenih prava korisnika mjere, jer se radi o istovjetnim navodima iz ranijeg sudskog spora, a u presudi Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. jasno je zaključeno da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvazi retroaktivnosti, tj. o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.

19. Napominje se da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

20. Vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, napominje se da je Visoki upravni sud u presudi Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. naglasio da je Sud zakonitost tih odredbi razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u ovom postupku, pri tom se pozivajući na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, navodeći da je Odlukom, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili taj Sud, a tako i Ustavni sud, Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom (točke 21. do 23. obrazloženja presude).

21. Sud cijeni da se odluke u konkretnoj upravnoj stvari mogla donijeti u postupku neposrednog rješavanja, jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po Odluci radi usklađivanja iznosa novčane pomoći na jednaki način u odnosu na sve korisnike predmetne mjere, te su bez utjecaja eventualne individualne okolnosti svakog pojedinog korisnika, izuzev podataka o djeci s kojim je upravno tijelo upoznato.

22. Naime, člankom 49. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

22.1. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika za koje je pravo priznato, a koje je utvrđeno već ranijim rješenjem o priznatom pravu, te se nedvojbeno mogu iz tih podataka utvrditi relevantne činjenice, sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka. Navedeno stajalište potvrdio je i Visoki upravni sud u predmetu iste činjenične i pravne stvari presudom Usž-3412/24 od 8. listopada 2024.

23. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred Visokim upravnim sudom i Ustavnim sudom, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.

24. Još jednom se ističe, vezano za prigovor povrede stečenih prava i legitimnih očekivanja te zabrane retroaktivnosti da su ta pitanja bila razmotrena i od strane Ustavnog suda u prethodno navedenoj odluci U-III-1744/2023 te je detaljna analiza i razlozi ne prihvaćanja prigovora podnositelja ustavne tužbe izneseni pod točkama 47. do 52. obrazloženja.

25. Imajući u vidu navedeno, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a povrede postupka na koje ukazuje tužitelj sud nije našao.

26. Stajališta suda iznesena u ovoj presudi vezana za retroaktivnost, neposredno rješavanje predmetne upravne stvari te pravnu prirodu roka iz odredbe članka 6. Odluke/22, u skladu su sa stajalištem Visokog upravnog suda izraženima i u presudi poslovni broj: Usž-3412/2024-2 od 8. listopada 2024. u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari, usklađenja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

27. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

28. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.

29. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

30. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, tužiteljica je izgubila spor, pa nema osnova za zaključak da bi joj troškove spora imao nadoknaditi tuženik.

30.1. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Tomislav Mučnjak, [adresa]

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis