REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1607/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 2, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Antunović east d.o.o., [adresa], OIB: 80920681749, koju zastupa opunomoćenica FC, djelatnica, radi ozljede na radu, 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/215, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 17. travnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/3081, URBROJ: 338-21-02-02-23-04 od 30. siječnja 2023. (ispravljenog rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502- 03/22-02/3081, URBROJ: 338-21-02-02-23-6 od 11. travnja 2023.)

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je Upravnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja, KLASA: UP/II-502-03/23-01/215, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 17. travnja 2023., te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-1960/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1960/2023.

3. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/3081, URBROJ: 338-21-02-02-23-04 od 30. siječnja 2023. (ispravljenog rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/3081, URBROJ: 338-21-02-02-23-6 od 11. travnja 2023.), kojim se, u točki I. izreke, tužiteljici kao osiguranici zaposlenoj u vrijeme nastanka ozljede kod poslodavca Antunović east d.o.o., [adresa], ozljeda nastala 5. kolovoza 2022. izražena dijagnozom šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S12.7 ne priznaje ozljedom na radu. U točki II. izreke određeno je da se u svezi navedene ozljede iz točke I. tužiteljici ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

4. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje nije zakonito te da je doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i uz počinjene povrede pravila postupka. Tužiteljica nadalje navodi da je osjećaj slabosti, vrtoglavice i kasniji gubitak svijesti izravna posljedica načina i dinamike obavljanja poslova i radnih zadataka, koji uključuju intenzivno čišćenje podova, terasa, stepenica i slaganje salveta. Također, ističe da nije imala na raspolaganju odgovarajuće zaštitne maske prilikom rada s kemikalijama, što je dovelo do mučnine i slabosti kao preduvjeta gubitka svijesti prije samog pada sa stepenica. Navodi da nije dobila hitnu pomoć kada joj je pozlilo na radnom mjestu, već je ostala sama u predvorju, nakon čega je pala niz stepenice prilikom odlaska s posla. Smatra da ozljeda koju je zadobila prilikom pada niz stepenice ispunjava uvjete za priznavanje ozljede na radu, prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke, saslušanjem (neimenovanih) svjedoka te uvidom u zapisnik inspekcijskog nadzora. Smatra da je tuženik na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. S obzirom na navedeno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 30. siječnja 2023., te da sud reformacijskom presudom tužiteljici prizna kao ozljedu na radu ozljedu nastalu 5. kolovoza 2022., uz naknadu troška upravnog spora.

5.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja, ponavlja navode iz obrazloženja istog, te ponovo citira mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. U odnosu na tužbene navode da joj prethodno nije pružena hitna pomoć navodi da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica kod zainteresirane osobe kao poslodavca bila raspoređena na radno mjesto radnice u domaćinstvu za koje je osposobljena za rad na siguran način, da je 5. kolovoza 2022. za vrijeme radnog vremena povratila te nakon toga je od strane voditelja udaljena s posla te je u hodniku hotela pričekala članove obitelji, da je nakon dolaska članova obitelji prilikom izlaska iz hotela u jednom trenutku pala na vanjskim stepenicama iz razloga što joj je pozlilo, odnosno stoga što je izgubila svijest; da je prema E, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika od 6. travnja 2023. dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S12.7 Višestruki prijelom vratne kralježnice u uzročno-posljedičnoj vezi i nastala u događaju od 5. kolovoza 2022, ali uz predispoziciju zdravstvenog stanja u formi prethodnog gubitka svijesti, zbog čega su predmetni pad po stepenicama i predmetna ozljeda i nastali. Dakle, predmetna ozljeda tužiteljice rezultat je predispozicije zdravstvenog stanja u formi gubitka svijesti, odnosno stoga što joj je pozlilo uslijed bolesti. Također, predmetna ozljeda tužiteljici je nastala u okolnostima koje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s obavljanjem rada za koje je tužiteljica obvezno zdravstveno osigurana niti s redovitim odlaskom kući s posla; ozljeda je nastala za vrijeme radnog vremena tužiteljice kod poslodavca, a nakon prestanka rada zbog zdravstvenog stanja prilikom odlaska s posla u pratnji članova obitelji.

5.2. Nadalje, tuženik osporava i navode iz tužbe u smislu razloga pada uslijed korištenja kemikalija tog dana, te ističe da ove navode tužiteljica iznosi tek u tužbi i navedeno ne proizlazi iz medicinske dokumentacije u kojoj je navedeno da je tužiteljica bila febrilna dan ranije te je medicinskom obradom kod nje utvrđena infekcija mokraćnih puteva, pri čemu se ne navodi trovanje kemikalijama. Tuženik se protivi izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka te saslušanjem tužiteljice s obzirom da okolnosti nastanka ozljede tužiteljici nisu sporne. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6.1. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da se pridružuje u cijelosti navodima tuženika, te ističe da je Ugovorom o radu sklopljenim između EC i poslodavca Antunović East d.o.o. ista bila raspoređena na radno mjesto radnika u domaćinstvu, te je bila osposobljena za rad na siguran način (za obavljanje poslova radnika u domaćinstvu). Dakle, tužiteljica je 5. kolovoza 2022. obavljala poslove radnika u domaćinstvu u Antunović east d.o.o., [adresa], te je oko 8:00 sati došla do recepcije hotela zajedno sa svojom voditeljicom TC iz razloga što joj nije bilo dobro, a prethodno je radila ukupno cca 2 - 2,5 sata. Nakon što je prestala s radom i došla do recepcije, tužiteljica je u pratnji voditeljice sjela na fotelju preko puta recepcije i čekala da po nju dođu ukućani i odvezu je doma. Oko 8:45 h ukućani su došli po nju te je ustala i krenula prema izlazu. Nakon što je tužiteljica došla na vanjsko stepenište, izgubila je ravnotežu te je pala na stepeništu i zadobila ozljedu višestruke frakture vratne kralježnice. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da stepenište nije bilo sklisko, da je bez oštećenja i da ima rukohvat. Stoga zainteresirana osoba zaključuje da je tužiteljici navedenog dana pozlilo i da se osjećala loše te da je ista prije nego što se počela osjećati loše odradila 2-2,5 sati poslove koji proizlaze iz opisa poslova radnog mjesta radnika u domaćinstvu. Kada se tužiteljica požalila da joj nije dobro te da joj je pozlilo, djelatnici poslodavca su htjeli pozvati hitnu pomoć, a tužiteljica je isto odbila rekavši da ne ide u bolnicu te je ostala sjediti do dolaska ukućana. Stoga, zainteresirana strana osporava navode tužiteljice da djelatnici nisu tužiteljici htjeli pozvati hitnu pomoć i pružiti joj pomoć. Djelatnici su ponudili tužiteljicu čašom vode te osigurali da sve bude u redu i pod kontrolom dok ne dođu njeni ukućani i ne preuzmu tužiteljicu na daljnju skrb. Nakon što su članovi obitelji došli po nju tužiteljica je ustala sama bez ičije pomoći i krenula prema izlazu. Dakle, što se tiče tvrdnje da djelatnici nisu pozvali hitnu pomoć kada se tužiteljica požalila da joj nije dobro, potrebno je naglasiti da su poduzeti sve potrebni koraci u skladu s propisanim postupcima te je tužiteljici pružena adekvatna pomoć. Tužiteljica je obavljala poslove iz svog uobičajenog opsega i opisa navedenog radnog mjesta te je ukoliko se osjećala loše u svakom trenutku imala mogućnost prestati/zastati sa radom, potražiti pomoć i eventualno od nadležnog liječnika zatražiti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u svrhu daljnjeg oporavka.

6.2. Zainteresirana strana osporava i navode tužiteljice da nije imala na raspolaganju jednokratne zaštitne maske, koje su propisane prilikom rada s kemikalijama, te i iz sadržaja zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da je poslodavac poduzeo sve mjere nužne za poštovanje propisa zaštite na radu te nisu uočeni nikakvi propusti, što uključuje i osiguravanje za djelatnike svih neophodnih sredstava nužnih za rad kao primjerice jednokratne zaštitne maske prilikom rada s kemikalijama i slično. Ističe i da tužiteljica nije bila izložena izvanrednim uvjetima rada ili neprikladnoj opremi/sredstvima rada koja bi mogla prouzročiti takvu ozljedu. Zaključno zainteresirana osoba navodi da je ozljeda tužiteljice (višestruka fraktura vratne kralježnice) nastala kao predispozicija zdravstvenog stanja u vidu gubitka svijesti. Smatra da je tužiteljica neosnovano tražila priznavanje ozljede na radu, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7.1. Kako je u ovome sporu osim primjene materijalnog prava, sporno i utvrđenje odlučnih činjenica, to je sud održao raspravu na daljinu (putem platforme Teams), 27. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice, službene osobe tuženika i opunomoćenice zainteresirane osobe. Sud je raspravu zakazao primjenom odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS) koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7.2. Na navedenoj raspravi sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je izjavila da u cijelosti ostaje kod sadržaja izjave pribavljene za potrebe postupka te je navela da je dan prije nastanka ozljede koristila slobodan dan, a poteškoće sa želucem osjećala je dan prije korištenja slobodnog dana. Na dan nastanka ozljede na posao je došla na vrijeme autobusom, obavljala poslove čišćenja specificirane u izjavi, u trajanju od oko 2,5 sata, te da joj je uslijed vrućine i zagušljivosti pozlilo uslijed čega je u jednom trenutku povratila. Nakon toga, a prema uputi voditeljice smjene da ode kući, tužiteljica je pozvala unuke da dođu po nju i čekala ih je u predvorju hotela oko 30 minuta. Smatra da se osjećala dobro i prilikom izlaska iz hotela pala je na izlaznim stepenicama, ukupno tri stepenice, pri čemu ne zna da li se spotaknula ili je pala kao rezultat mučnine. Tužiteljica daljnjih bitnih zapažanja o samom nastanku ozljede nije imala.

7.3. U odnosu na iskaz tužiteljice, službena osoba tuženika i opunomoćenica zainteresirane osobe navele su da imaju primjedbi u odnosu na sadržaj iskaza koji je u suprotnosti sa dokazima u spisu i prethodno danom izjavom tužiteljice, posebice u smislu da je tužiteljica prethodno navodila da zainteresirana osoba nije htjela pozvati hitnu pomoć.

7.4. Na navedenoj raspravi primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja (neimenovanih) svjedoka, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da je činjenično stanje moguće potpuno i pravilno utvrditi i bez izvođenja navedenih dokaza.

8. Tijekom upravnog spora sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 19. kolovoza 2022. zaprimilo prijavu o ozljedi na radu podnesenu od strane zainteresirane osobe kao tadašnjeg poslodavca tužiteljice, za ozljedu (dijagnoze šifre prema važećoj MKB klasifikaciji S12.7 Fracturae vertebrarum cervica/e multiplae) nastalu 5. kolovoza 2022. (pogrešno navedeno 7. kolovoza 2022.), nakon 2:45 sati rada s time da je radno vrijeme žaliteljice na dan nastanka ozljede bilo od 6:00 do 14:00 sati. Ozljeda je nastala na adresi [adresa]. U prijavi je navedeno da je tužiteljica po zanimanju djelatnik za čišćenje, da je došla na posao u 6:00 sati i započela redovne poslove čišćenja hotelskih soba, a nakon što je prijavila voditelju da se ne osjeća dobro, voditelj ju je udaljio s posla. Radnica je pričekala u hodniku hotela člana obitelji i prilikom izlaska iz hotela je u jednom trenutku pala na vanjskim stepenicama (ulaz- izlaz u hotel). Stepenište nije bilo sklisko, bez oštećenja i ima rukohvat. Kao uzrok ozljede navodi se nepredvidivi, šifre 891 (točka 38. Prijave ozljede na radu). Uz prijavu ozljede na radu priložena je medicinska dokumentacija.

10. Tako iz anamneze ambulantnog nalaza KB Dubrava od 5. kolovoza 2022., između ostaloga, proizlazi da je tužiteljici na poslu pozlilo, da je dan prije bila febrilna (temperatura do oko 40 stupnjeva), da je neposredno prije pada i nakon pada povratila želučani sadržaj, da je imala proljevastu stolicu i bolove u mišićima cijelog tijela.

11. Sadržajno istovjetno (u odnosu na prethodno zdravstveno stanje tužiteljice neposredno prije nastanka ozljede) proizlazi i iz anamneze otpusnog pisma Specijalne bolnice Varaždinske Toplice od 25. kolovoza 2022.

12. Nesporno je da je tužiteljica, prema službenim podacima evidencije osiguranih osoba, u trenutku nastanka ozljede bila obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod zainteresirane osobe, kao i da se ozljeda dogodila tijekom radnog vremena, kada je tužiteljica obavljala redovite opise poslova, za što joj je bila omogućena odgovarajuća zaštita, pri izlasku iz hotela (na vanjskim stepenicama do kojih je izašla sama), te je nesporno da je tužiteljica prethodno toga dana radila oko 2,5 sata kada je osjetila slabost i mučninu.

13. Nadalje, u postupku je pribavljen i zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 14. studenog 2022., iz kojega, između ostaloga, proizlazi da radni okoliš ispunjava sve uvjete propisane pravilima zaštite na radu te da nisu uočeni nikakvi propusti u primjeni propisa zaštite na radu, te da je poslodavac osigurao sva sredstva za rad nužna za obavljanje poslova radnika u domaćinstvu što uključuje: radno odijelo, radnu obuću, zaštitne rukavice od kemikalija i masku za jednokratnu uporabu. U tom postupku ispitana je u svojstvu očevica ĐC, zaposlena kao recepcionerka kod zainteresirane osobe, čija izjava potvrđuje sadržaj (prvobitne) izjave tužiteljice dostavljene u spis postupka, s tim da ista nije bila neposredni očevidac samog pada tužiteljice na vanjskim stepenicama. Nadalje, iz sadržaja zapisnika, točka 9., proizlazi i da je sam događaj pada snimljen nadzornom kamerom na ulazu u hotel.

14. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja zatražena ocjena liječničkog povjerenstva Zavoda o uzročno posljedičnoj vezi između događaja od 5. kolovoza 2022. s dijagnozom šifre navedenoj u Prijavi ozljede na radu.

15. Liječničko povjerenstvo Zavoda, Regionalni ured Zagreb, svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom, UP/I-502-03/22-02/3081 od 24. siječnja 2023., citiralo je medicinsku dokumentaciju (kao i sadržaj iste) te ocijenilo da se dijagnoza navedena u Prijavi ozljede na radu MKB šifre S12.7 ne može priznati ozljedom na radu jer je iz medicinske dokumentacije, izjave osiguranice te iz nalaza inspekcijskog nadzora razvidno kako je osiguranici pozlilo neposredno prije pada, povratila je, osjetila je slabost, a dan prije je imala temperaturu do 40 stupnjeva, te su svi ti čimbenici doveli do pada s posljedičnom tetraplegijom. Osiguranica je prije pada izgubila svijest te je pala na stepenice zbog nesvjestice.

16. Na temelju provedenog ispitnog postupka doneseno je prvostupanjsko rješenje od 30. siječnja 2023.

17. Povodom izjavljene žalbe tužiteljice, a sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnik o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine" br. 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18., 63/22.) pribavljeno je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda o mogućnosti priznavanja tražene dijagnoze kao ozljede na radu povodom događaja od 5. kolovoza 2022.

18. Liječničko povjerenstvo Direkcije pribavilo je od žaliteljice izvod iz osobnog zdravstvenog kartona te donijelo Nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/II-502-03/23- 01/215, URBROJ: 338-01-10-04-23-02 od 6. travnja 2023., u kojem opisuje sadržaj medicinske dokumentacije te utvrđuje da se radi o osiguranici koja je 5. kolovoza 2022., pri izlasku iz hotela, gdje radi kao domaćica, izgubila svijest i pala po stepenicama, kojom prilikom je zadobila prijelom u području vratne kralježnice i natučenje leđne moždine, sve u vratnom dijelu s posljedičnom tetraplegijom (kasnije tijekom oporavka tetraparezom). Zaključno Liječničko povjerenstvo Direkcije utvrđuje da je dijagnoza S12.7 Višestruki prijelom vratne kralježnice u uzročno-posljedičnoj vezi i nastala u događaju od 5. kolovoza 2022, ali uz predispoziciju zdravstvenog stanja u formi prethodnog gubitka svijesti, zbog čega su predmetni pad po stepenicama i predmetna ozljeda i nastali.

19. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/2013., 137/2013., 98/2019. i 33/2023., dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno ili isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. istog članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od sana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

20. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu tog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. Tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koja se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

21. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tijekom provedenog upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je ozljeda tužiteljice nastala gubitkom svijesti kao posljedicom zdravstvenog stanja tužiteljice na dan nastanka ozljede, pri čemu tužiteljica nije dokazala da bi pad bio posljedica "načina i dinamike obavljanja poslova i radnih zadataka, koji uključuju intenzivno čišćenje podova, terasa, stepenica i slaganje salveta", te nije dokazala niti da zainteresirana osoba nije osigurala zaštitne maske, odnosno da bi zainteresirana osoba odbila zatražiti hitnu pomoć za tužiteljicu prije samog pada, sud zaključuje da su tuženik i prvostupanjsko tijelo u osporavanim rješenjima pravilno utvrdili da se tužiteljici, u smislu odredbe članka 66. i članka 67. (točke 5.) Zakona ne može priznati ozljeda na radu. Drugim riječima, navedena ozljeda mogla je nastati neovisno o mjestu, radnom vremenu tužiteljice i načinu rada, te je posljedica prethodno opisane predispozicije zdravstvenog stanja.

22. Sud izjavu tužiteljice pribavljenu na održanoj raspravi u upravnom sporu smatra u smislu dokazne snage kao slabijeg dokaza u odnosu na sadržaj prvobitne izjave koju je tužiteljica dala u upravnom postupku kao i u anamnezi kod obrade ozljede, te sadržajno naknadna izjava predstavljala pokušaj otklanjanja stvarnog uzroka pada tužiteljice.

23. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

24. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi