Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-254/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-669/19-38 od 28. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-669/19-38 od 28. studenog 2023. u točki I. izreke za iznos od 1.194,51 eur (2.256,29 € - 1.061,78 € = 1.194,51 €), u točki III. izreke i točki VI. izreke za iznos od 2.317,31 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ĐE i potvrđuje se navedena presuda u točki II. i IV. izreke.

III. Uvažava se djelomično žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. i preinačuje se navedena presuda u točki V. i VI. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐE kojim traži da mu tuženik na ime imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja isplati iznos od 66,36 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐE da mu tuženik naknadi troškove postupka i u iznosu od 571,36 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja ĐE i zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem poslovni broj: Pn- 669/2019 od 9. siječnja 2024. u odluci o trošku suđeno je:

"I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 2.256,29 eur / 17.000,00 kn1 sa zateznim kamatama koje teku od 10. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude, i to za iznos od 447,37 eur / 3.370,78 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, kao i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 3.052,62 eur / 17.000,00 kn za period od 28. lipnja 2018. do 9. prosinca 2018., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 130,07 eur / 980,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 10. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem

prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 2 Pn-669/19-38 razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke presude, i to za iznos od 65,93 eur / 496,76 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

V. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 66,36 eur / 500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 10. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VI. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi 2.888,67 eur / 21.764,68 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

2. Protiv navedene presude, kako iz sadržaja žalbe proizlazi dosuđujućeg dijela i odluke o troškovima postupka (točka I., III., V. i VI. izreke) pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da u točki I. izreke pobija dosuđeni iznos neimovinske štete preko iznosa od 8.000,00 kuna (1.061,78 eura), u točki III. izreke pobija dosuđeni iznos preko iznosa od 560,00 kuna (74,34 eura) i točku IV. izreke pobija u cijelosti. Žalbenim navodima ukazuje da je utvrđen i dosuđen previsok iznos na ime naknade neimovinske štete jer se u konkretnom slučaju radilo o lakoj povredi prava osobnosti, da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i da nisu uzete u obzir težina povrede i okolnosti slučaja. Tuženik žalbenim navodima ukazuje da je pogrešno visina naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđena prema cijeni od 35,00 kuna po satu, a ukazuje i da tužitelj nije ničim dokazao visinu troškova putovanja radi liječenja. Predlaže žalbu uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Pravovremenu žalbu protiv navedene presude izjavio je i tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP, dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iako tužitelj u žalbi navodi da pobija točku I. i III. izreke, a kojim dijelovima je prihvaćen djelomično tužbeni zahtjev, iz sadržaja žalbe proizlazi da se presuda zapravo pobija u dijelu kojim je djelomično odbijen zahtjev tužitelja, dakle u točki II. i IV. izreke. Žalbenim navodima tužitelj ukazuje da je tužitelj zatražio naknadu u visini koja je razumna i primjerena i da je bilo opravdano dosuditi iznos koji je zatražen. Ukazuje da prvostupanjski sud nije vodio računa o značaju i težini povrede, kao i okolnostima slučaja te je djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo. Ukazuje da je prilikom utvrđivanja visine naknade štete za tuđu pomoć i njegu kao cijena sata pogrešno uzet iznos od 4,65 eura. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3.1. Žalbom je tužitelj osporavao i odluku o troškovima postupka (točka VI. izreke) odnosno ukazao je kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio radnje za koje je priznat trošak i iznos koji za pojedinu radnju tužitelju pripada, ali da je pogrešno zbrojio iznose. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud 9. siječnja 2024. donio rješenje o ispravci presude kojim je navedenu pogrešku u zbrajanju ispravio.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, pa ni onu iz točke 11. na koju žalbom ukazuje tužitelj. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne razloge i ne nalaze se razlozi zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškova putovanja radi liječenja, pretrpljene u štetnom događaju, prometnoj nesreći koja se dogodila 8. lipnja 2018.

8. Za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice pa je neosnovan taj žalbeni prigovor stranaka.

9. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za isti. Nadalje nije sporno da je tuženik tužitelju 9. studenog 2019., dakle prije pokretanja ovog postupka, na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 6.000,00 kuna i iznos od 500,00 kuna na ime naknade imovinske štete troškova prijevoza radi liječenja.

9.1. Među strankama je sporna visina štete, kako neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tako i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i troškova prijevoza radi liječenja.

10. Prvostupanjski sud je pravilno, temeljem nalaza i mišljenja vještaka specijaliste ortopeda, neurokirurga i neuropsihijatra utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata tj. istegnuće vratnih mišića, da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi, kao i da je zbog toga trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana i slabijeg intenziteta 5 tjedana (35 dana), da je trpio sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana i slabijeg intenziteta 5 tjedana, dok primarni strah nije trpio. Nadalje je utvrdio da je navedena ozljeda kod tužitelja dovela do smanjenja životne aktivnosti od ukupno 6%. Naime, vještak specijalist ortopedije je utvrdio da je kod tužitelja nastupilo smanjenje životne aktivnosti od 3%, a u istom postotku (3%) smanjenje životne aktivnosti ocijenio je i vještak specijalist neurokirurgije koji je iskazao i da u sudsko-medicinskoj praksi, kada su u pitanju maleni postotci iskazani od strane dvoje vještaka (npr. 2, 3 ili 4%) a kada se radi o trajnim posljedicama nakon traumatskog oštećenja različitih organskih sustava, onda se u sudsko-medicinskoj praksi ti maleni postotci zbrajaju. Temeljem nalaza vještaka je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna pomoć i njega dva tjedna po dva sata dnevno za osobne potrebe dok je nosio okovratnik i u vidu pripomoći pri održavanju higijene.

10.1. Napominje se da iako je tuženik prigovarao nalazu vještaka u odnosu na ocjenu smanjenja životne aktivnosti, radi kojih prigovora je prvostupanjski sud i saslušao vještake koji su odgovorili na sva pitanja i otklonili prigovore, tuženik je i dalje prigovarao ocjeni vještaka, ali nije predlagao provođenje novog vještačenja, a prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je nalaze i mišljenja navedenih vještaka prihvatio.

11. Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka i utvrđenu težinu povreda, dakle ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova i straha kao i smanjenja životne aktivnosti kao kvalifikatornih okolnosti, kao i sve okolnosti slučaja, ali i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. o promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosu naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22., 155/23., dalje: ZOO) i pravilno je zaključio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti koje opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i visinu te novčane satisfakcije u iznosu od ukupno 23.000,00 kuna. Obzirom da je tuženik tužitelju prije pokretanja ovog postupka isplatio na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.000,00 kuna, pravilno je postupio kada je naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati još 17.000,00 kuna. U povezanosti s navedenim su neosnovani i žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da taj iznos nije dostatan za naknadu neimovinske štete i da je tužitelju trebalo dosuditi traženi iznos.

12. Suprotno žalbenim navodima stranaka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud primjenom članka 223. ZPP, odnosno prema slobodnoj ocjeni pravilno utvrdio i visinu naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, odnosno da je cijena jednog sata u iznosu od 35,00 kuna, odnosno 4,65 eura primjerena pa i bez obzira što se radi o nemedicinskoj pomoći koju su tužitelju pružali članovi obitelji jer nije dokazao da bi mu takvu pomoć pružale treće osobe ili ustanove.

12.1. U povezanosti s navedenim neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da je pri tome trebalo uzeti u obzir općeniti porast cijena i svih troškova slijedom čega je zahtjev za naknadu imovinske štete prihvatiti u cijelosti odnosno tužitelju dosuditi naknadu za tuđu pomoć i njegu u traženom iznosu, a neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je cijena jednog sata tuđe pomoći u visini od 35,00 kuna previsoka, odnosno da je trebalo visinu naknade štete za tuđu pomoć i njegu utvrditi prema cijeni sata u iznosu od 20,00 kuna.

13. Osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da tužitelj nije ničim dokazao da bi troškovi liječenja, odnosno troškovi prijevoza radi liječenja bili veći od iznosa 500,00 koji je tuženik tužitelju isplatio prije pokretanja ovog postupka, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

14. Odluka o zakonskim zateznim kamatama je pravilna i zakonita pa i u dijelu kojim je ista dosuđena na iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu, jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja sukladno Zakonu o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine", 115/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOUP) dospijeva u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku.

15. Osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u postupku uspio s 95,94%. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i dosuđene iznose na ime naknade neimovinske i imovinske štete, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je tužitelj u ovom sporu u odnosu na visinu zahtjeva uspio sa 83%, a s osnovom je uspio sa 100%, dakle u postupku je uspio sa 91,5%, a tuženik je uspio sa 8,5%. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tužitelju treba priznati troškove u visini 83%.

15.1. Nadalje, osnovano tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud pogriješio kada je tužitelju priznao troškove sastava odštetnog zahtjeva u parnični trošak, jer se radi o radnji koja je poduzeta prije pokretanja parničnog postupka i koja nije bila nužna. Naime, člankom 11. stavak 1. ZOOUP je propisano da oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavak 1. ZOOUP neposredno odgovornom osiguratelju, dakle podnošenje odštetnog zahtjeva nije obvezatno i nepodnošenje odštetnog zahtjeva ne prekludira oštećenog u podnošenju tužbe.

15.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno priznao troškove uzimajući kao vrijednost boda iznos od 15,00 kuna, a sukladno Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 126/22., dalje Izmjena OT/22) a sve uzimajući u obzir da je ista stupila na snagu 5. studenog 2022., a odluka o troškovima postupka donesena je 28. studenog 2023. Radi tuženika se napominje da je i iz troškovnika kojim tuženik traži naknadu troškova postupka (stranica 134 spisa) vidljivo da je i tuženik tražio troškove uzimajući kao vrijednost boda iznos od 15,00 kuna.

15.3. Za ostale radnje trošak je pravilno priznat i pravilno je odmjerena njegova visina pa i za zastupanje na ročištima 26. rujna 2022. i 16. veljače 2023. jer se na tim ročištima raspravljalo te su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu troškova za te radnje.

15.4. Dakle, obzirom na uspjeh tužitelja u postupku od 83%, tužitelj ima pravo na naknadu troškova rada i zastupanja odvjetnika u ukupnom iznosu od 1.817,60 eura. Tužitelju su pravilno priznati troškovi plaćenog vještačenja u iznosu od 358,35 eura i plaćenih sudskih pristojbi za tužbu 66,36 eura i presudu 75,00 eura. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 2.317,31 eura, koji iznos mu je tuženik zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dužan naknaditi.

16. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbijena je djelomično kao neosnovana žalbe tuženika i prvostupanjska presuda je potvrđena u točki I. i III. izreke.

16.1. Temeljem članka 368. stavak 1. odbijena je kao neosnovana u cijelosti i žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda potvrđena u točki II. i IV izreke.

16.2. Temeljem članka 373. ZPP žalbu tuženika je djelomično usvojena i prvostupanjska presuda u točki V. i VI. izreke je preinačena na način kako je odlučeno ovom presudom pod točkom III. izreke.

17. Temeljem članka 166. ZPP odbijeni su kao neosnovani zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, tužitelj jer sa žalbom nije uspio, a tuženik jer je sa žalbom uspio sa 5%, dakle u razmjerno neznatnom dijelu.

U Sisku 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić