Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-28/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Predraga Jovanića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ljiljane Milina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], Ul. 6. kolovoza 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo iz Karlovca, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-290/2017 od 22. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane RH, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-290/2017 od 22. rujna 2023. u dosuđujućem dijelu (točka I) i u odluci o troškovima postupka (pogrešno ponovo označeno kao točka II).

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju GO iz [adresa], Ul. 6. kolovoza 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 2.687,56 eur / 20.249,40 kn uz zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to na valutu HRK do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu tekućom:

- na iznos od 23,25 EUR / 175,16 kuna od 16.11.2012. godine

- na iznos od 297,50 EUR / 2.241,55 kuna od 16.01.2013. godine

- na iznos od 1.257,98 EUR / 9.478,22 kuna od 16.05.2013. godine

- na iznos od 608,58 EUR / 4.585,31 kuna od 16.06.2013. godine

- na iznos od 0,93 EUR / 6,97 kuna od 16.08.2013. godine

- na iznos od 34,83 EUR / 262,49 kuna od 16.02.2014. godine

- na iznos od 464,49 EUR / 3.499,70 kuna od 16.06.2014. godine,

pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traže da se isplata glavnog potraživanja uz pripadajuću zateznu kamatu izvrši na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.

II Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.766,38 eur / 20.843,75 kn, uz zateznu kamatu tekuću od 22. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u

Zagrebu, sve u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj: 148/11., pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP-a). Predlaže preinačenje presude, odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti ili, podredno, ukidanje te odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove za sastavljanje žalbe. Tuženica u uvodnom dijelu žalbe navodi da žalbu podnosi: "protiv navedene presude" međutim, iz sadržaja žalbe slijedi da žalbu podnosi protiv dosuđujućeg dijela presude (točka I) i protiv odluke o troškovima postupka (pogrešno označeno ponovnom točkom II). Protiv odbijajućeg dijela presude (točka II) tuženica niti nema pravnog interesa podnositi žalbu (članak 358. stavak 3. ZPP-a).

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj se protivi žalbenim navodima kao neosnovanima i predlaže potvrđivanje pobijane presude.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica u žalbi ne obrazlaže istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje mora paziti po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Budući da je tužba podnesena 12. lipnja 2017. to su bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a (članak 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, "Narodne novine", broj: 70/19.).

6. Donoseći pobijanu odluku, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženice pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je dosuđujući dio presude utemeljio na nalazu i mišljenju financijskog vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 6. ožujka 2023. (stranice 294-328 spisa), a koji nalaz i mišljenje je utemeljen na dokumentaciji tuženice, te iskazima tužitelja i svjedoka BO i ČO. Prilikom ocjene rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je u cijelosti i dosljedno postupio na temelju odredbe članka 8. ZPP-a. Tom odredbom je propisano da sud odlučuje, prema svojem uvjerenju, koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je pogriješio prvostupanjski sud kada je svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, koji je, uz uvid u dokumentaciju, svoj nalaz i mišljenje utemeljio i na iskazima tužitelja i svjedoka. Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda je bilo nužno jer je u nalazu i mišljenju navedeno da tuženica u spis predmeta nije dostavila dokumentaciju za utuženo razdoblje iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani tužitelju. Posljedično, prvostupanjski sud je, stoga, pravilno postupio prihvaćajući izračun vještaka u onoj varijanti koja u pogledu radnog vremena tužitelja na terenu polazi od iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka te dostavljene dokumentacije, uz oduzimanje svih iskorištenih slobodnih dana.

9. Navedeno postupanje prvostupanjskog suda je u skladu s ustaljenom sudskom praksom koja je zauzela stajalište o tome da ne postoji hijerarhijski odnos između pojedinih dokaznih sredstava pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnim“ u smislu njihove dokazne snage, kao niti da se ima smatrati da je evidencija o radnom vremenu vođena u skladu s propisima samo zato što je poslodavac u ispravi o toj evidenciji naznačio osnovne podatke potrebne za tu evidenciju (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revd-3765/2021-2 od 27. listopada 2021. i broj: Revd-31/2023-2 od 22. ožujka 2023.). Dakle, pogrešno je pravno stajalište žaliteljice da su evidencije tuženice istinite samim time što su te evidencije javne isprave.

10. U tom kontekstu potrebno je ukazati na sadržaj odredbe članka 230. stavak 1. i 3. ZPP-a. Odredbom članka 230. stavak 1. ZPP-a je propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te ispravu koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koja joj je povjerena zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Odredbom stavka 3. istoga članka je propisano da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

11. Odluka o parničnim troškovima je pravilno donesene (članak 154. stavak 1. ZPP-a), te je ona valjano i jasno obrazložena.

12. Slijedom svega navedenoga, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I) i u odluci o parničnim troškovima (pogrešno označeno ponovnom točkom II). Ovu pogrešnu oznaku će prvostupanjski sud ispraviti posebnim rješenjem, članak 347. ZPP-a.

13. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tuženica u tome postupku nije uspjela.

14. U nepobijanom odbijajućem dijelu (točka II) prvostupanjska presuda nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Sisku 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

m. sc. Ana Beloglavec