Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-573/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Romana Mihalić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-246/2022-24 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-246/2022-24 od 24. travnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Zagrebačke banke d.d. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja DH za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

»I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3208948757 sklopljenog dana 23. svibnja 2007. između tužitelja DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita te tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 da tužitelju DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 27.487,35 EUR1 / 207.103,45 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 6,66 EUR / 50,20 kn računajući od 15.1.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,50 EUR / 18,86 kn računajući od 15.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 27,18 EUR / 204,80 kn računajući od 15.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 21,84 EUR / 164,55 kn računajući od 15.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR / 22,72 kn računajući od 15.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 26,16 EUR / 197,10 kn računajući od 15.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 47,03 EUR / 354,38 kn računajući od 15.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 17,38 EUR / 130,93 kn računajući od 15.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 97,39 EUR / 733,81 kn računajući od 15.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 98,22 EUR / 740,07 kn računajući od 15.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR / 537,56 kn računajući od 15.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 77,51 EUR / 584,03 kn računajući od 15.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 78,74 EUR / 593,28 kn računajući od 15.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 68,38 EUR / 515,24 kn računajući od 15.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 71,55 EUR / 539,06 kn računajući od 15.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR / 524,80 kn računajući od 15.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 74,03 EUR / 557,75 kn računajući od 15.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 61,24 EUR / 461,45 kn računajući od 15.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 69,50 EUR / 523,68 kn računajući od 15.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 68,19 EUR / 513,76 kn računajući od 15.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 90,49 EUR / 681,76 kn računajući od 15.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 104,80 EUR / 789,65 kn računajući od 15.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 101,70 EUR / 766,29 kn računajući od 15.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 115,93 EUR / 873,47 kn računajući od 15.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 142,00 EUR / 1.069,88 kn računajući od 15.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 147,58 EUR / 1.111,97 kn računajući od 15.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 178,23 EUR / 1.342,84 kn računajući od 15.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 177,19 EUR / 1.335,06 kn računajući od 15.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 240,71 EUR / 1.813,66 kn računajući od 15.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 203,71 EUR / 1.534,87 kn računajući od 15.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 212,27 EUR / 1.599,34 kn računajući od 15.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 252,45 EUR / 1.902,10 kn računajući od 15.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 256,04 EUR / 1.929,12 kn računajući od 15.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 241,74 EUR / 1.821,38 kn računajući od 15.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 250,40 EUR / 1.886,61 kn računajući od 15.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 250,85 EUR / 1.890,03 kn računajući od 15.4.2011.pa do isplate,

- na iznos od 277,26 EUR / 2.088,99 kn računajući od 15.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 333,39 EUR / 2.511,89 kn računajući od 15.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 397,26 EUR/ 2.993,13 kn računajući od 15.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 463,74 EUR / 3.494,05 kn računajući od 15.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 354,43 EUR / 2.670,42 kn računajući od 15.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 317,65 EUR / 2.393,35 kn računajući od 15.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 320,11 EUR / 2.411,86 kn računajući od 15.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 325,18 EUR / 2.450,08 kn računajući od 15.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 356,91 EUR / 2.689,17 kn računajući od 15.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 366,46 EUR / 2.761,09 kn računajući od 15.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 356,06 EUR / 2.682,74 kn računajući od 15.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 354,49 EUR / 2.670,94 kn računajući od 15.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 359,76 EUR / 2.710,63 kn računajući od 15.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 368,92 EUR / 2.779,62 kn računajući od 15.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 357,49 EUR / 2.693,54 kn računajući od 15.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 15.352,08 EUR /115.670,28 kn računajući od 23.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 354,34 EUR / 2.669,79 kn računajući od 15.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 326,32 EUR / 2.458,66 kn računajući od 15.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 350,48 EUR / 2.640,67 kn računajući od 15.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 361,72 EUR / 2.725,41 kn računajući od 15.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 354,25 EUR / 2.669,12 kn računajući od 15.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 345,29 EUR / 2.601,56 kn računajući od 15.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 342,20 EUR / 2.578,30 kn računajući od 15.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 339,01 EUR / 2.554,26 kn računajući od 15.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 28,91 EUR / 217,84 kn računajući od 15.4.2013. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.778,49 EUR / 28.469,04 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.«

2. Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i protiv odluke o trošku, predlažući da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz nadoknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene razloge, predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

7. Sud prvog stupnja je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao korisnika kredita za utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iznos kredita i način otplate kredita vezan za valutu švicarski franak (dalje: CHF) te zahtjev za vraćanje razlike više plaćenih mjesečnih iznosa na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 23. travnja 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208948757 (dalje: Ugovor), u iznosu od 139.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25% godišnje. Ugovoreno je i da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB za švicarski franak (dalje: CHF) važećem na dan plaćanja, na rok otplate od 10 godina. Tužitelj je kredit otplatio u cijelosti.

10. Međutim, sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17, je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica CHF neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i koliko ta razlika iznosi te ima li tužitelj pravo na isplatu zakonske zatezne kamate tekuće od isplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta.

11. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. - dalje: ZZP/03.), koji je u članku 81. stavak 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. ZZP/03, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. bio je na snazi novi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07.), koji je u članku 96. stavku 1. propisao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok, prema članku 99. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. - dalje: ZZP/07) u članku 138.a.

13. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

14. Nadalje, u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu zbog kojih tužitelj zahtjeva isplatu, a što je pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

15. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

16. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

17. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP te nije bilo potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci, poslovni broj: Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

18. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

19. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužitelju i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kao u pobijanoj presudi, neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ.

20. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.

21. Neosnovan je daljnji žalbeni prigovor tuženika da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer nije saslušan djelatnik banke na okolnost pojedinačnog pregovaranja stranaka i činjenice da je tužitelj informiran o svim stavkama Ugovora jer upravo iz stanja spisa proizlazi da je tuženik podneskom od 17. studenoga 2022. odustao od navedenog dokaznog prijedloga (stranica 181 spisa).

22. Predmetni Ugovor je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama u odnosu na valutnu klauzulu, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine, a visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem.

24. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer je odredbom članka 1115. ZOO nedvojbeno propisano od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog sud RH od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredaba kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presuda donesenim u postupku kolektivne zaštite. Kako je presuda u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. to, do dana podnošenja tužbe u ovom sporu (14. siječnja 2022.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno članku 225. ZOO.

27. Neosnovan je i daljnji prigovor tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužitelju zateznu kamatu za razdoblje važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine broj: 53/2020.) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine broj: 83/2020.) jer se ovdje ne radi ni o ovršnom, a ni stečajnom postupku pa stoga nije niti bilo potrebe primjenjivati navedene propise. No, za odgovoriti je tuženiku da je navedeni prigovor izjavio tek u žalbi, što je protivno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi tužitelju priznatih troškova, a koju odluku tuženik niti ne osporava određenim i obrazloženim žalbenim navodima.

29. Radi iznijetog žalba tuženika izjavljena protiv pobijane presude je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

30. Tuženik nije uspio sa žalbom protiv pobijane presude pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe protiv pobijane presude te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

31. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer ta radnja nije nužna za postupak, a kako to propisuje odredba članka 155. stavak 1. ZPP pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Sisku 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić