Posl. br. Psp-40/2023-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini u pravnoj stvari tužiteljice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupane po punomoćnici Miroslavi Turnšek, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Gelić, odvjetnici iz Rijeke, radi smetanja posjeda nakon održane glavne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, a koje rješenje je objavljeno 13. ožujka 2025.

r i je š i o  j e

I.Utvrđuje se da je tuženik rezanjem živice na nekretnini zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka,opisana kao:

- k. č. br. [katastarska čestica] – Martičine oranica, površine 182 m, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

što je tuženik učinio dana 06. travnja 2023. godine te ponovno točno neutvrđenog dana, ali najkasnije dana 01. svibnja 2023. godine, smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu opisane nekretnine, pa se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 914,81 euro sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 13. ožujka 2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskogdana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u mirnom posjedu nekretnine koje je i vlasnica a radi se o čest. 180/11 -Martičine oranica površine 182 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Opisana nekretnina da se nalaze u okviru njezine okućnice te u naravi predstavlja oranicu koju ona obrađuje. Dijelom je ograđena kamenim ogradnim zidom uz koji se nalazi živica u dužini od cca 4m koju je ona posadila. Živica da ujedno služi i kao zaštita od vjetra za kulture koje sadi na toj nekretnini. Tuženik da je 06. travnja 2023. samovoljno porezao predmetnu živicu u širini od cca 20 cm a ona da je iz vlastite kuće koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidjela opisane radnje tuženika te je sutradan ujutro pisanim putem zatražila intervenciju djelatnika policije. Policija je izašla na lice mjesta 13. travnja 2023. Osim navedenog tuženik da je naknadno, točno neutvrđenog dana, što je ona utvrdila 1.svibnja 2023. dodatno rezao njezinu živicu porezavši istu ukupno u širini od cca 80 cm. Opisanim radnjama tuženih da ju je samovlasno smetao u posjedu opisane nekretnine pa tužiteljica predlaže sudu da joj pruži posjedovnu zaštitu i predlaže donošenje rješenja sadržaja naznačenog kao u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužiteljici u konkretnom slučaju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu. Osporava da bi je smetao u posjedu i da je ona u posljednjem mirnom posjedu cjelokupne predmetne živice pa tako ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da su on i tužiteljica susjedi čije nekretnine međusobno graniče pa je tako tužiteljica vlasnica i posjednica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je on vlasnik i posjednik susjednih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Između susjednih nekretnina da se nalazi prijepodne živica koja se uzdiže iznad ogradnog zida i koja uz zid predstavlja među. Ta živica da je dužina cca 4-5 metara i širine cca 1,5. Poziva se na odredbu čl .101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima po kojoj ograde između susjednih nekretnina koje služe kao međašni znakovi da su zajednički ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe osim ako se dokaže da su vlasništvo jednog od susjeda. Navodi da se stavkom 3. istog članka određuje da zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine. Ne osporava da je porezao predmetnu živicu sa svoje strane odnosno sa strane svoje nekretnine i to čak manje od polovice ukupne širine živice svega 15 -ak cm u dijelu koji je okrenut prema njegovoj nekretnini. Navodi da redovito i kontinuirano obrezuje predmetnu živicu svake godine u isto doba i tako unazad 5-6 godina zasigurno čemu se tužiteljica nikad nije protivila. Čak je i usmeno ukazao na to da će po rezati živicu i ponudio joj da ukoliko želi da ona poreže i na svom i na njegovom dijelu na što ona nije bila zainteresirana. Podredno se poziva na odredbu člana 105. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima po kojoj vlasnik smije iz svojega zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđeg drveća i ostalog raslinja kao i odsjeći grane tuđega drveta i dio debla koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe ili se pak služiti tim dijelovima tuđega drveta. Navodi da su grane predmetne živice njemu stvarale sjenu i zaklanjale pogled pa i po tom osnovu imao pravo porezati ju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev

3. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju, saslušao stranke te svjedoke VI, ČI i HI. Proveden je i očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Jasmine Jurinčić. Druge dokaze stranke nisu predlagale.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud pruža zaštitu posjeda posjedniku kojem je posjed samovlasno smeten u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 441. Zakona o parničnom postupku. U ovom postupku sud utvrđuje samo dvije činjenice i to da li se tužiteljica nalazila u zadnjem mirnom posjedu sporne živice te da li je bila smetana u posjedu. Čin smetanja sastoji se od rezanja živice u dva navrata što je tužiteljica doznala prvi put 06. travnja 2023. a drugi put 01. svibnja 2023. a kako je tužba podnesena 05. svibnja 2023. g. slijedi da je u roku predviđenom za posjedovnu zaštitu. Tuženik nije dokazao da je tužba podnesena nepravovremeno. Da je tužiteljica doznala za rezanje živice slijedi i iz Zapisnika policije od 10. svibnja 2023. g. gdje se navodi prijava o događaju od 06. travnja 2023. ( l.s. 27.)

6. Na očevidu održanom 16. veljače 2024. g. identificiran je prijepor kao čest. 180/112 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica omeđena kamenim zidom. Pod kraj te čestice nalazi se zelena živica u ravnini zida i radi se o spornom dijelu kojeg je tuženik posjekao. Na očevidu je bilo vidljivo da je sporna živica visoka cca 120 do 130 cm.

7. Nakon provedenog očevida geodetski vještak Jasmina Juričić izradila je nalaz i mišljenje kojim je utvrdila da je prijepor u naravi zelena živica koja se nalazi jugozapadno od kameno-betonskog zida, uz navedeni zid i nalazi se na katastarskoj čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja čest. je u vlasništvu tužiteljice. Visina terena nekretnine tužiteljice da je niža od terena sa kojim graniči na sjeveroistoku a koja je nekretnina tuženika na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Visina živice prilikom očevida bila je na istoj visini kao i kameno-betonski ogradni zid. Vještak je dalje u nalazu navela kako sporna živica ne predstavlja među između nekretnina tužitelja i tuženika. To stoga što je međa definirana geodetskim elaboratom iz zbirke GE koji se u katastru vodi pod brijem RN 14/2019 i prema navedenom geodetskom elaboratu međa ide sjeveroistočnom stranom kameno- betonskog zida i pripada nekretnini tužiteljice odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sporna živica prikazana je na fotografijama uz nalaz vještaka l.s. 57 .

8. Nesporno je da je tuženik porezao živicu u navedene dane budući to i sam priznaje u svom iskazu. Tuženik međutim osporava da bi tužiteljica bila u posjedu sporne živice te ističe da je imao pravo porezati živicu zbog toga što mu smeta vidiku, jer se u protivnom skuplja smeće te iz razloga što ju tužiteljica sama ne želi održavati.

9. Kako je vještak geodet navela da sporna živica ne predstavlja među između nekretnina ovdje parničnih stranaka onda je neosnovan i prigovor tuženika u smislu odredbe čl. 20. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima po kojem bi rezanje živice bilo dopušteno pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o susjedskim pravima. Naime, radi se o nekretnini koja je u vlasništvu tužiteljice što je irelevantno za posjedovne parnice. U postupku je bila sporna činjenica je li tužiteljica zadnji mirni posjednik sporne živice.

10. Sud je utvrdio da su stranke u lošim odnosima te su i ranije vodile određene postupke pred sudom. Tužiteljica ja u svom iskazu navela da se radi o njezinoj živici koju je tuženik samovlasno porezao. Tuženik ne osporava da je živica od tužiteljice pa je onda nejasno kako to prigovora da ona nije u posjedu iste. Zapravo on priznaje da je živica vlasništvo i posjed tužiteljice samo što smatra da ima pravo porezati živicu jer ju tužiteljica ne uređuje.

11. Svjedok VI, sin tužiteljice iskazao je da svoje saznanja o predmetu spora ima iz priče majke. Naveo je da je živica od njegove majke, da nije nikada vidio da bi ju tuženik rezao te da je nemoguće da pada na njegovu nekretninu budući raslinje raste u vis, ne radi se grani da bi padala preko terena tuženika a čak i da pada pala bi na zid koji je opet vlasništvo majke. Svjedok ČI, susjeda, iskazala je da je jednom pred dvije godine vidjela da tuženik reže spornu živicu jer mu je smetala pogledu budući je to jedini dio otkud on vidi more. Tužiteljicu da nikada nije vidjela da reže tu živicu a nije imala ni potrebe jer je to stalno radio tuženik. Supruga tuženika- HI u svom iskazu navela je kao i tuženik, da je to živica od tužiteljice koju ona ne želi uređivati pa je to u dane navedene u tužbi uradio tuženik a sve radi smrada i lišća. Inače tuženik da uređuje ovu živicu sedam godina.

12. Temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica posjednik prijeporne živice a tuženik je činom rezanja živice smetao njezin posjed. Kao što je već navedeno tuženik nije osporavao niti da je porezao živicu niti da je ona od tužiteljice. Bez obzira na navode tuženika o razlozima zašto je porezao tuđu živicu s obzirom da to nije uradio uz pristanak i odobrenje tužiteljice, njegov čin predstavlja čin samovlasnog smetanja posjeda. Tuženik nije dokazao da je pitao tužiteljicu može li porezati spornu živicu niti je dokazao da ona to nije htjela sama učiniti. Njegova supruga je zainteresirana za ishod spora pa je logično da će iskazivati u prilog tuženika; svjedok ČI nije u dobrim odnosima sa tužiteljicom a ni ne živi u [adresa] već ima kuću u suvlasništvu nasuprot parničnih stranaka pa je upitno koliko dolazi i što je sve vidjela. Tuženik čak i da je više puta porezao živicu kako to kaže njegova supruga, samim tim nije stekao posjed te živice. To stoga što on nema faktičnu vlast nad živicom jer zna da ona pripada tužiteljici što i sam priznaje. Bez obzira da li tužiteljica uređuje ili ne svoju živicu na svom zemljištu, tuženik nema pravo samovlasno smetati njezin posjed. Treba reći i da tuženik nije dokazao da ima pravo rezati tuđu živicu iz razloga koje navodi tijekom postupka. Već je navedeno da primjena odredbi ZV-a o međi i zajedničkoj ogradi ovdje ne dolazi u obzir, da nema dokaza da bi granje i korijenje od navedene živice došle na nekretninu tuženika koji bi ih onda imao pravo posjeći. Sud je utvrdio na očevidu na licu mjesta o kojem se raslinju radi što je i prikazano na priloženim fotografijama. Radi se o raslinju s kojeg grane ne mogu doći na nekretninu tuženika tim više što ako bi pale, pale bi na zid u vlasništvu tužiteljice kako to navodi i svjedok VI. Stoga nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 22. st. 3 .ZV-a.

13. Sud je temeljem svega iznesenog utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan temeljem odredbi čl. 21. st. 1. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 94/17) i čl. 22. st.1. istog zakona te je stoga valjalo odlučiti kao u izreci.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak jednokratne naknade u visini od 250 bodova za 4 radnje u postupku (sastav tužbe, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 02.10.2023.g., 21.11.2023.g. i 16.02.2024.g.) te zastupanje na ročištima 11.01.2024. g. i 28.01.2025. g. u visini od po 50 bodova što sa PDV-om iznosi 875 eura. Tome treba pridodati i trošak pristojbe na tužbu od 13,27 eura i na rješenje od 26,54 eura pa je ukupni trošak tužiteljice 914,81 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što joj nije priznat trošak pristupa na objavu presude jer se radi o trošku nepotrebnom za raspravljanje.

U Rijeci,13.ožujka 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku uz rješenje pristojbe na rješenje 26,54 eura

- tuženiku po punomoćniku

Nakon pravomoćnosti: pozvati tuženika pristojba na odgovor na tužbu 13,27 eura