REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-790/2023-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri, protiv tuženika HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Ražnjevića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Petre Glavinić, odvjetnice, dana 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da isplati tužitelju ŽV iznos od 2.100,30 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2023. do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 605,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje od dospijeća do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 1.099,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2023. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.329,85 EUR, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.039,59 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. srpnja 2021. u [adresa], u [adresa], a koju je skrivio nepoznati vozač upravljajući nepoznatim motornim vozilom koji se kretao Ulicom biskupa J. Dobrile iz smjera zapada u smjeru istoka te se dolaskom do raskrižja s ulicom Nikole Tesle nnije zaustavio pred vidno postavljenim prometnim znakom "STOP" već je nastavio s kretanjem ravno i oduzeo prednost prolaska tužitelju koji se kretao motociklom reg. oznaka i br. [registarska oznaka], ulicom Nikole Tesle iz smjera juga prema sjeveru zadržavajući smjer kretanja ravno. Uslijed oduzimanja prednosti prolaska od strane tog vozila tužitelj je poduzeo radnju naglog kočenja i izmicanja, a uslijed čega je došlo do pada motocikla na kolnik zajedno s tužiteljem. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio udarac u desno rame, oba lakta te oba koljena, a nakon čega je kolima HMP prevezen u Opću bolnicu u Zadru. Budući je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio teške tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 13. lipnja 2024., a prema sljedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove

1.800,00 EUR

- za pretrpljeni strah

1.400,00 EUR

- za pretrpljene duševne bolove zbog

smanjenja životnih aktivnosti

2.500,00 EUR

- za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti

500,00 EUR

- za tuđu pomoć i njegu

544,00 EUR

odnosno sveukupno iznos od 6.744,00 EUR. Budući je tuženik prije pokretanja postupka isplatio nesporni iznos od 3.543,70 EUR, potražuje daljnji iznos od 3.200,23 EUR sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost za štetu i štetni događaj, a spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je 13.2.2023. platio tužitelju iznos od 3.543,70 EUR (3.318,00 EUR s osnova neimovinske štete i 225,70 EUR s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu) pa smatra da je navedenom isplatom naknadio štetu u cijelosti te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (list 6-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-39, 70-103 spisa), odštetni zahtjev (list 41-42 spisa), dopis tuženika od 6.2.2023. (list 43-44 spisa), potvrdu o plaćanju (list 51 spisa), te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, kirurgu (list 104-108 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, kirurgu.

7. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju 7. srpnja 2021. stradao kao vozač motocikla i zadobio sljedeće ozljede: iščašenje desnog ramenog zgloba, ogrebotine oba lakta i ogrebotine oba koljena. Ove su mu ozljede utvrđene na dan štetnog događaja. Iščašenje desnog ramenog zgloba mu je reponirano te je proveo konzervativno liječenje imobilizacijom te potom fizikalnom terapijom. Zbog izrazito ograničenih kretnji i tegoba koje je imao s ozlijeđenim ramenom načinjena je dodatna dijagnostika kojom je utvrđeno puknuće tetive mišića koji je nužan za podizanje ruke od tijela tzv. supraspinatusa. MR-om je utvrđeno puknuće tetive mišića tzv. supraspinatusa jednog od četiri mišića koji čine tzv. rotatornu manžetu. Oštećenje jednog od navedena četiri mišića bitno smanjuje funkciju ramena, odnosno ruke što je i u tužitelja slučaj. Nesporno je da postoji i određen stupanj degenerativnih promjena ramena, ali trauma je bila ta koja je dovela do puknuća tetive tog mišića. Uostalom i na lijevom ramenu postoji kalcifikat (degenerativna promjena) u tetivi supraspinatusa (nalaz kirurga od 9.11.2021.) ali funkcija tog ramena je zadovoljavajuća. Zbog puknuća tetive supraspinatusa podvrgnut je artroskopskoj operaciji tj. rekonstrukciji tetive tog mišića. I nakon operacije je liječen fizikalnom terapijom. Liječenje je završeno 8.4.2022. po završenoj fizikalnoj terapiji. Prema kliničkom nalazu čini se da operacija nije polučila očekivani rezultat. Iz medicinske dokumentacije po provedenoj se ne vidi kakav je konačan klinički nalaz tj. funkcija desnog ramena. Aktivne kretnje desnog ramena su izrazito smanjene točnije antefleksija i abdukcija su polovične u odnosu na zdravu lijevu stranu. Na ozljeđivanje tj. oštećenje vezano za predmetni događaj smatra da je tužitelju nastupilo smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 10-12%. Tužitelj je trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao do 3 dana, srednjeg do 7 dana i manjeg oko mjesec dana (uključen i strah od ishoda operacije). Bol jakog intenziteta je trpio 4 dana, srednjeg do 10 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Uzeta je u obzir operacija kojoj je bio podvrgnut. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od 4 tjedna 4 h na dan zbog mirovanja i nošenja imobilizacije desne ruke kojom se nije mogao uopće služiti (tu je uključena i pomoć nakon operacije ramena). Potom mu je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 4 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. Pomoć mu je trebala za nabavku i pripremu hrane, ostvarivanje zdravstvene zaštite, održavanja osobne higijene jer se nije mogao normalno služiti desnom rukom. Zaostalo je naruženje zbog opisanih ožiljaka od provedene operacije te izgleda desnog ramena blažeg stupnja.

8. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Igora Stipančića i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a niti stranke nisu imale primjedbe na isto.

9. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

10. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

11. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.500,00 EUR.

12. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.100,00 EUR.

13. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen opseg pojačanih napora u omjeru od 10-12%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.000,00 EUR.

14. Cijeneći nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen stupanj naruženja, kao i činjenicu da se navedeno naruženje očituje u vidu ožiljaka od provedene operacije te izgleda desnog ramena, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 500,00 EUR.

15. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada iznos od 5.100,00 EUR.

16. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (136 sati) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18, 120/21 i 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. ("Narodne novine" br. 124/24) koja iznosi 970,00 EUR bruto, iznosila 5,99 EUR, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 544,00 EUR.

17. Tužitelju je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete priznat iznos od 5.644,00 EUR. Budući je tuženik prije pokretanja postupka isplatio nesporni iznos od 3.543,70 EUR, tužitelju je dosuđen daljnji iznos od 2.100,30 EUR, dok je preostali iznos od 1.099,93 EUR do ukupno zatraženog iznosa od 3.200,23 EUR odbijen kao neosnovan.

18. Tužitelj ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući se u konkretnom slučaju radi o lex specialis koji se primjenjuje na ovaj pravni odnos to tužitelj temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva kojeg je tuženik nesporno primio 6. veljače 2023. do isplate. Stopa zakonske zatezne kamate određena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. U odnosu na protivljenje tuženika "djelomičnom povlačenju tužbe" u podnesku od 17. lipnja 2025., a nakon što je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev po primitku nalaza i mišljenja vještaka, ističe se da po mišljenju ovog suda nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, već do specifikacije tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku bilo je potrebno provesti medicinsko vještačenje, budući niti sud, a niti stranke na raspolažu dovoljnim stručnim znanjem kojim bi utvrdili visinu nastale štete. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju mogao postaviti tužbeni zahtjev. Tumačenje takvog konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva kojeg tužitelj nije niti mogao postaviti dok nije provedeno vještačenje, kao djelomičnog povlačenja tužbe bi prema mišljenju ovog suda bio pretjerani formalizam i onemogućio bi tužitelju pravo na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

20. Naime, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dva su središnja elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti - pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kada procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud te je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu (predmeti Zubac protiv Hrvatske, Běleš i dr. protiv Češke, Walchli protiv Francuske, Stagno protiv [adresa], ŽVŽ and Adnan Erten protiv Turske, Kart protiv Turske, Efstathiou i dr. protiv Grčke, Eşim protiv Turske, Nowiński protiv Poljske, Maširević protiv [adresa], Ž protiv Moldavije, i Louli-Georgopoulou protiv Grčke).

21. Strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a po kojem bi se specifikacija tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a kada tužitelj sukladno nalazu mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, smatrala djelomičnim povlačenjem tužbe, predstavlja prekomjerni teret za tužitelja koji bi u tom slučaju prije pokretanja parničnog postupka trebao provesti vještačenje o svom trošku radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a koji nalaz i mišljenje, osim u slučaju pristanka tuženika, ne bi mogao biti korišten kao dokaz u ovom postupku te bi na istu okolnost ponovno u ovom postupku morao snositi trošak vještačenja. Takvo tumačenje predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.

22. Iz navedenih razloga ovaj sud nije cijenio protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe jer po mišljenju ovog suda nije niti došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, već je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je postavljen podneskom od 13. lipnja 2024. kao konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Da je i zakonodavac predvidio takvu mogućnost da tužitelj tijekom postupka može ovisno o rezultatima dokazivanja uskladiti visinu svog tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

23. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

25. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. Budući osnova između stranaka u ovom postupku nije bila sporna, već samo visina tužbenog zahtjeva, tužitelj je uspio sa 66% svog zahtjeva, a tuženik sa 34% pa je sveukupni uspjeh tužitelja sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a 32%.

27. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (3.200,23 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva po 100 bodova (tbr. 32), za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podnesaka od 26.4.2023. i 13.6.2024. po 100 bodova (tbr. 8/1), za sastav podneska od 8.3.2024. po 25 bodova (tbr. 8/4) te za pristup na ročišta 7.3.2024. i 11.2.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 625 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.250,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.562,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 41,01 EUR i na presudu u iznosu od 39,29 EUR te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.892,80 EUR. Kako je tužitelj u ovom sporu uspio sa 32% zahtjeva to je istom priznat trošak u iznosu od 605,67 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

29. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 78,57 EUR

2. tuženiku po pun.