REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. P-1110/2023-43
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Darrer d.o.o. Poreč-Parenzo, F. Glavinića 15, OIB:13195510870, zastupan po zakonskoj zastupnici GH, a ona po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, odvjetnicima iz Poreča, protiv tuženika GHF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Emanuelu Garankiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društvo Garankić i partneri d.o.o. iz Poreča, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 05. veljače 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 13. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" 1. Izdaje se platni nalog kojim se nalaže tuženici GHF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3328 GL DORDRECHT, Nizozemska da tužitelju DARRER d.o.o., OIB:13195510870, Frane Glavinića 15, 52440 Poreč, na temelju vjerodostojne isprave i to računa 04-1-23 namiri tražbinu u iznosu od 15.000,00 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 17.02.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana od dana primitka platnog naloga.
2. Nalaže se tuženici GHF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju DARRER d.o.o., OIB:13195510870, Frane Glavinića 15, 52440 Poreč isplati trošak postupka kod javnog bilježnika i zastupanja uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana izdavanja platnog naloga pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana od dana primitka platnog naloga."
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
III Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.871,40 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 20. ožujka 2023. javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi isplate iznosa od 15.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. veljače 2023. do isplate, prema računu broj 04-1-23 od 16. veljače 2023.
2. Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave proslijeđen je sudu. S obzirom da tuženik nema prijavljeno prebivalište u [adresa] zaprimljen je u upisniku "Pl".
3. Rješenjem posl.br. Pl-278/2023-4 od 08. svibnja 2023. riješeno je da se ne prihvaća prijedlog za izdavanje platnog naloga, te da će se nastaviti postupak po tužbi.
4. Rješenjem posl.br. Pl-278/2023-5 od 08. svibnja 2023. tužitelju je vraćena tužba (početno prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) radi dopune, da tužitelj određeno navede tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
5. Podneskom od 29. svibnja 2023. tužitelj je naveo da je ispostavio račun za usluge posredovanja kod kupoprodaje nekretnine prema Ugovoru za k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio 49/100 E-2. Tuženica da je kontaktiranjem sa z.z. tužitelja došla do informacije o prodaji predmetne nekretnine koju je u konačnici i kupila. Komunikacija među njima da je bila učestala i sve predradnje da je izrealizirao z.z. tužitelja. Nakon uknjižbe tuženica da se više ne javlja i zanemaruje činjenicu da je koristila usluge tužitelja. Dalje navodi da je Ugovorom o posredovanju tužena potpisala, a u izjavama da je navedena nekretnina pod brojem 9 koju je tuženica kupila. Zato predlaže donošenje presude u sadržaju, kako je to, (odbijajuće opisano) u točki I izreke ove Presude.
6. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako se tužiteljeva navodna tražbina temelji na neosnovanom posredovanju u prometu nekretnina. Navodni ugovor o posredovanju od 02. kolovoza 2022. godine da je naznačen kao „minute book of real estate sightseeing“ pisan na engleskom jeziku te kako tužitelj istoga nije po ovlaštenom sudskom tumaču za engleski jezik preveo na hrvatski jezik, te isti uopće nije sposoban služiti kao dokaz u ovom sudskom postupku. Doslovni prijevod naprijed navedenog navodnog ugovora bio bi „zapisnik razgledavanja nekretnina“, a što uopće nije Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina kako to tužitelj prikazuje u predmetnoj tužbi. Tuženik smatra kako tužitelj općenito ne sastavlja i daje na potpis svoje navodne ugovore u skladu s čl. 12. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) u kojem je navedeno da „U Republici Hrvatskoj u službenoj je upotrebi hrvatski jezik i latinično pismo.“ Nadalje, čl. 15. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (NN, br. 107/2007, 144/2012, 14/2014, 32/2019) propisano je „Ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.“
Predmetnim navodnim ugovorom tužitelj da se obvezao samo na pokazivanje navedenih nekretnina tuženiku, bez preuzimanja obveze na pronalaženje i dovođenje u vezu tuženika s trećom osobom radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini. Naprijed opisano je bitni sastojak ugovora o posredovanju u prometu nekretnina te da isti bitni sastojak uopće nije bio ugovoren, ima se smatrati kako stranke ovog sudskog spora uopće nikada nisu niti sklopile ugovor o posredovanju u prometu nekretnina. Također, čl. 27. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina propisuje „Visina posredničke naknade slobodno se određuje ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina“, dok čl. 28. st.1. navedenog zakona propisuje „Posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora.“ Obzirom da stranke ovog postupka uopće nisu sklopile ugovor o posredovanju u prometu nekretnina, tužitelj nema nikakvu pravnu osnovu potraživati navodnu proviziju. Tuženik posebice ističe kako je tužitelj naknadno, a bez znanja tuženika, nadopisao na naprijed navedeni navodni ugovor točke 8 i 9. tužitelj navodi u tužbi kako je predmetna nekretnina upravo nekretnina koja je opisana pod brojem 9 navodnog ugovora. Uvidom u kupoprodajni ugovor nekretnina koju je tuženik stekao, proizlazi kako se uopće ne radi o istovjetnoj nekretnini. Naime, u navodnom ugovoru je pod točkom 9 upisano sljedeće: „cca. 196 m2 house / 750 m2 garden – [adresa] ([adresa]) = 350.000,00 €.“ Iz naprijed opisanog uopće se ne može točno utvrditi o kojoj se točno nekretnini radi pa s tim u vezi ne može se uopće točno utvrditi u odnosu na koju je nekretninu tužitelj navodno posredovao. Tuženik navodi kako je stekao nekretninu koja se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč – [adresa] vodi kao 4. Suvlasnički dio: 49/100 etažno vlasništvo (E-2) k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Etažna knjiga, upisano kao [adresa], dvorište, kuća, [adresa], spremište, ukupne površine 1476 m2, s kojim je dijelom neodvojivo povezano pravo vlasništva – posebnog dijela "B" stan oznake: "B"
- u dijelu suterena dijelu prizemlja i dijelu I kata, koji se sastoji od predprostora, kuhinje, blagavonice, kupaonice i dnevnog boravka u suterenu, predprostora, kuhinje s blagavonicom, dnevnog boravka, hodnika, kupaonica, dvije spavaće sobe, dva spremišta i stepeništa u prizemlju: stubišta i galerije na 1. katu, površine 175,05 m2, koji se proteže na sporedne dijelove: tri natkrivena ulaza oznake "BS1", "BS2","BS3" u suterenu, dvije loggie oznake "BS4" i "BS5" nenatkriveno stubište oznake "BS6" te kojem pripadaju spremište oznake "BP1" u suterenu i zemljište oznake "BP2“. Obzirom na takav upis predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, tužitelj ničim nije dokazao da se opis nekretnine pod rednim brojem 9 treba odnositi upravo na naprijed opisanu nekretninu. Uz to, naprijed navedenu nekretninu je tuženik kupio za cijenu od 200.000,00 eura, a tužitelj je naznačio vrijednost nekretnine pod rednim brojem 9 u visini od 350.000,00 eura, a što je također dokaz da se ne radi o istovjetnoj nekretnini. Nadalje, tuženik je stupio u kontakt s Prodavateljem (AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]) predmetne nekretnine bez posredovanja tužitelja, a što je gospođa AH i potvrdila pisanom izjavom. Tuženik ističe kako na originalnom navodnom ugovoru koji posjeduje uopće nema točke 9 na koju se poziva tužitelj. Dakle, tužitelj suprotno načelu savjesnosti i poštenja, pokušava neosnovano naplatiti proviziju za navodno posredovanje od tuženika. Nadalje, Zakon o posredovanju u prometu nekretnina u čl. 2. st. 1. t. 7. definira Nalogodavca kao fizičku ili pravnu osobu koja s posrednikom u prometu nekretnina sklapa pisani ugovor o posredovanju (prodavatelj, kupac, zakupnik, zakupodavac, najmodavac, najmoprimac i drugi mogući sudionici u prometu nekretnina), dok točkom 8. navedenog članka definira treću osobu kao osobu koju posrednik u prometu nekretnina nastoji povezati s nalogodavcem radi pregovora o sklapanju pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina. S tim u vezi, a uzevši u obzir kako navodni ugovor o posredovanju u prometu nekretnina uopće nema bitne sastojke tog ugovora te izjavu prodavateljice kao treće osobe koja potvrđuje da tužitelj nije doveo istu u vezu s tuženikom, tuženik se u okviru Zakona o posredovanju u prometu nekretnina uopće ne smatra nalogodavcem pa samim time isti nije obveznik plaćanja navodne naknade tužitelju. Tuženik ističe kako Zakon o posredovanju u prometu nekretnina predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima (NN, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koji predstavlja lex generalis u ovakvoj vrsti pravnih poslova, odnosno u ugovornim odnosima kojim se uređuje posredništvo. Posrednik (ovdje tužitelj) ima pravo na proviziju (naknadu) samo u slučaju sklapanja ugovora između nalogodavca i posrednika, te dovođenja nalogodavca u vezu s osobom koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora. Obzirom da ništa od navedenog nije bio slučaj u ovom predmetu, tužiteljevo je potraživanje u cijelosti neosnovano. Tuženik navodi kako tužitelj nikada nije pokazao predmetnu nekretninu tuženiku te kako isti nikada nije niti dostavio predmetnu fakturu tuženiku.
7. Podneskom od 01. veljače 2024. tužitelj je osporio sve navode tuženika. Ističe da je Ugovor o posredovanju (doslovni prijevod eng. Brokerage Contract) napisan i sastavljen na engleskom jeziku na inzistiranje tuženika. Tužitelj je tekst ugovora o posredovanju pripremio na engleski jezik s obzirom da stranke ne pričaju hrvatski jezik, a i tuženik je izričito tražio Ugovor o posredovanju pisan na engleskom jeziku. I Ugovor o kupoprodaji od 13.09.2022. godine koji je tuženik potpisao također je pisan na engleskom jeziku koji jezik očito tuženik razumije. Ugovor o posredovanju je na izričito inzistiranje tuženika sastavljen na engleskom jeziku, a identičan primjerak ugovora tužitelj ima na više jezika te s obzirom na jezik kojim pričaju i razumiju stranke istima se primjerak nudi na čitanje i potpis. Tvrdi da je tužitelj zaista pokazao predmetnu nekretninu tuženiku jer je predmetna nekretnina bila kod tužitelja u Agenciji na prodaji. Prodavateljica je preko tužitelja dala u prodaju svoju nekretninu te ju tužitelj ima u ponudi na svojim stranicama sa slikama i unutrašnjosti kuće koje slike tužitelj ne bi imao da ga prodavatelj nije angažirao. S obzirom da je e-mail navodno od prodavateljice priložen uz odgovor na tužbu na engleskom jeziku, a da se sud koristi hrvatskim jezikom, smatramo da se taj dokaz ne može koristiti u postupku. Napominje kako su stranke u jednom danu obilazile više nekretnina koje je tužitelj ,slušajući tuženikove zahtjeve za kupnju, unaprijed pokazao na svojim stranicama u poslovnom prostoru, nakon čega je uslijedio obilazak nekretnina sukladno zajedničkom izboru i dogovoru u uredu. Tog istog dana od strane tužitelja tuženiku su pokazane i nekretnine navedene pod toč.8. i 9. iz Ugovora o posredovanju. Prilikom obilaska svih nekretnina, a slušajući želje i potrebe budućih kupaca, ovdje tuženika, tužitelj je pokazao sve nekretnine navedene u ugovoru o posredovanju koju je tuženik priložio, ali u nastavku tužitelj je pokazao i naredne druge dvije nekretnine naznačene pod toč. 8 i 9. te su zbog navedenoga napisane u Ugovoru o posredovanju i te posljednje dvije nekretnine. Tom prilikom tuženica nije kod sebe imala svoj primjerak Ugovora o posredovanju, a zbog koje činjenice iste nisu navedene u njihovom primjerku. Da su zaista podatak o nekretnini koja je predmet ovog postupka, a i podatak o nekretnini navedenoj pod toč. 8. tuženici dobili od tužitelja prilikom korištenja njihovih usluga posredovanja i obilaska te traženja savršene nekretnine za tuženika potvrđuje i činjenica da je tužitelj posredovao i za nekretninu naznačenu pod broj 8.Ugovora o posredovanju. Da je tužitelj posredovao i za nekretninu pod toč. 8. upoznat je i punomoćnik tuženika s obzirom da je isti djelomično sudjelovao u navedenoj kupoprodaji te aktivno komunicirao sa tužiteljem u svojstvu posredovatelja za nekretninu navedenu pod toč. 8. Za nekretninu pod toč. 8. iz Ugovora o posredovanju znali su svi akteri pravnoga posla da je tužitelj posredovatelj, a također i javna bilježnica Anka Poropat. Iz Ugovora o posredovanju koju je tužitelj priložio razvidno je da je i nekretnina pod broj 8. navedena prilikom obilaska svih nekretnina za koje je tuženik bio zainteresiran iako i nekretnina pod tim brojem nije navedena u Ugovor o posredovanju koji posjeduje tuženik. Ponovno ističe, razlog tomu je činjenica da prilikom obilaska tuženik nije imao kod sebe Ugovor o posredovanju. Na istovjetan način tužitelj je posredovao i za nekretninu navedenu pod toč.9.odnosno nekretninu koja je predmet ovog postupka. Ukoliko tuženik tvrdi da tužitelj nije posredovao u predmetnoj kupoprodaji za nekretninu navedenu pod broj 9. Ugovora o posredovanju, od kuda tuženiku saznanja za prodaju predmetne nekretnine? Tuženik osporava da se radi o istovjetnoj nekretnini koju je tuženik kupio i one navedene pod toč.9.Ugovora o posredovanju, a dokaz da se radi o istovjetnoj nekretnini proizlazi iz vlasničkog lista odnosno iz etažnog plana te iz podataka koju je prodavateljica dala tužitelju prilikom davanja nekretnine u prodaju. Naime, iz etažnog plana predmetne nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) razvidno je da posebni dio „B“ (ukupno posebni dio „B“+pripadci+sporedni dijelovi) ima neto površinu 195,86 m2, a to je upravo površina (196m2) koja je bila opisana na oglasnim stranicama tužitelja dok je površina parcele bila navedena 750 m2, a to je pola od ukupne površine (1165 m2) s obzirom da je prodavateljica bila u suvlasništvu ½ dijela. Tužitelj je za prodavateljicu od trenutka kada je ista dala na prodaju svoju nekretninu putem tužitelja više poslova odrađivao za istu pa je tako i za potrebe izrade etažnog plana išao zajedno sa prodavateljicom kod geometra HH. Nadalje, tužitelj je u više navrata telefonski komunicirao sa prodavateljicom o čemu postoji dokaz o postojanju i trajanju telefonskih razgovora iz travnja 2022.godine. Koliko god tuženik tvrdio da Ugovor o posredovanju nije nikad sklopio sa tužiteljem isto nije točno jer je i sam tuženik priložio u spis svoj primjerak Ugovora o posredovanju u kojem je u naslovu korišten doslovni termin „Brokerage Contract“-„Ugovor o posredovanju“. Kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu navedenu pod toč.9.Ugovora o posredovanju, koja je razvidna i u oglasu na mrežnim stranicama tužitelja, iznosila je 350.000,00 €, a ranije iznosila je i 299.000,00 €. To što je tuženik naznačio nižu cijenu u ugovoru ne znači da se nekretnina navedena u toč.9.ne odnosi na predmetnu nekretninu. Postoje različiti motivi navođenja manje odnosno niže cijene od one stvarne cijene. Da je navedena u ugovoru manja od stvarne vidi se i iz činjenice da je kapara plaćena za iznos veći od 10% kupoprodajne cijene što ukazuje da je cijena bila veća. Naime, tužitelj je zaista vršio usluge posredovanja i za nekretninu navedenu pod toč.8. i za nekretninu navedenu pod toč.9.priloženog ugovora o posredovanju. Tuženik u konačnici nije, iako je koristio usluge posredovanja, imao pravu namjeru plaćanja provizije za izvršenu uslugu. Ukratko prezentira i poslovni odnos, a koji se tiče pružanja usluge posredovanja za nekretninu navedenu pod toč. 8. Tuženici su početkom kolovoza 2022.godine stupili u poslovni prostor tužitelja u [adresa] u [adresa], točnije 2.kolovoza 2022.godine. Kroz naredna dva tjedna tužitelj je aktivno pokazivao nekretnine tuženiku na području [adresa], uvažavajući njihov interes i iskazane potrebe. Tuženiku se bila svidjela (pored nekretnine navedene pod broj 9. u Ugovoru o posredovanju) i nekretnina navedena pod broj 8. u Ugovoru o posredovanju te je tužitelj odradio „lavovski posao“ da se izrealizira kupoprodaja u korist tuženika. No tada je nastao problem, a sastojao se u tome da se ugovor o kupoprodaji u konačnici sa strancem nije mogao realizirati jer se ustanovilo da je nekretnina (dakle navedena pod toč.8.Ugovora o posredovanju) djelomično građevinska, a djelomično poljoprivredna. U realiziranju svih pravnih poslova glede navedenoga sudjelovala je javna bilježnica Anka Poropat, a djelomično je bio uključen i punomoćnik tuženika. Tada su svi bili upoznati da je tužitelj posredovatelj i nikome nije smetalo što nekretnina navedena pod broj 8. u Ugovoru o posredovanju nije navedena u Ugovoru o posredovanju koji su kod sebe imali tuženici. Nakon pripremanja cjelokupnog posla odjednom se nitko više (ni tuženik ni javna bilježnica Anka Poropat) ne javlja tužitelju. Već se „iza leđa“ tužitelja kupoprodaja izrealizirala na način da je javna bilježnica osnovala trgovačko društvo (čiji je direktor tuženik) koje je u konačnici kupilo nekretninu. S obzirom da nitko više nije obavijestio tužitelja, kao posrednika, o navedenome, kupoprodaja se odradila i realizirala mimo znanja tužitelja, štoviše tužitelj je bio u uvjerenju da je kupoprodaja propala. Iako je tužitelj svoj dio posla bio u cijelosti isposlovao i izrealizirao, zbog loše obavljenog pravničkog posla tužitelj se našao u jednoj nezavidnoj situaciji. Ne zbog njegovog postupanja već zbog postupanja svih aktera kupoprodaje (nekretnine pod toč.8.Ugovora o posredovanju). Svi akteri pokušavali su svoju odgovornost otkloniti i to na način da se ista prenese samo i jedino na tužitelja. Štoviše u odnosu na tužitelja počelo se prijetiti, da će tužitelja prijaviti, da postoji opasnost za život zz tužitelja. Navedeno je za zz tužitelja predstavljao veliki stres jer se na istoga vršio pritisak (prijetilo se) da se vrati određeni novčani iznos (20.000,00 €) koji je u konačnici zbog prijetnji i vraćen. Navedeni je iznos vraćen navečer u kući javne bilježnice Anke Poropat u 23,45 sati pošto je ista inzistirala da se novac donese uvečer kako bi ujutro s navedenim iznosom raspolagala pod izlikom da u konačnici tuženik neće kupiti nekretninu. O tome je naknadno, nakon proteka nekoliko dana, odvjetnik ZH uputio potvrdu tužitelju na e mail kao navodnu potvrdu o raskidu iako je faktički kupoprodaja zaključena na način da je nekretninu kupilo trgovačko društvo vlasništvo tuženika. Naglašava kako Darrer Istra Futura d.o.o. nije nikad posredovala u kupoprodaji. Konačna kupoprodaja odradila se mimo znanja tužitelja, a sve sa ciljem da se od tužitelja ishodi neosnovano vraćanje novca i da se istoga prevari.
8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: račun (7), potvrdu (9), izvadak iz zemljišne knjige (17-19), ispravu (22-23), izvadak iz sudskog registra (24-26), izjava (43 i prijevod 164-167), ispravu (48), Ugovor o kupoprodaji nekretnine s prilogom izvatka iz zemljišne knjige (50-66), ovjereni prijevod sa engleskog jezika s privitkom fotografija i Plana posebnih dijelova zgrade (83-91), Plan posebnih dijelova zgrade (92-107), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (108-117), račun Telemacha s ispisom prometa (118-120), e-mail poruke (121-130), zapisnik o isplati (131-132), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (133-137), Ugovor o osnivanju založnog prava na nekretnini (138-141), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (142-145), potvrdu (146-147), e mail poruke (164-167), saslušani su svjedoci RH, ZH, ĐH, IH, te zakonska zastupnica tužitelja i tuženica.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Uvidom u račun (7) utvrđeno je da je tužitelj dana 16. veljače 2023. godine izdao račun za potraživanje prema tuženiku za uslugu posredovanja kod kupoprodaje nekretnine prema Ugovoru k. č. [katastarska čestica], [adresa], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažna knjiga 4. suvlasnički dio 49/100 (E-2) za iznos od ukupno 15.000,00 eura (porezna obveza 12.000,00 eura plus PDV 25% 3.000,00 eura). Tužitelj je na temelju navedenog računa zatražio donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti tuženiku da namiri tražbinu tužitelju u iznosu od 15.000,00 eura plus zakonske zatezne kamate od 17. veljače 2023. godine plus troškove postupka.
11. Iz izvatka iz zemljišne knjige (17) utvrđeno je da u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] etažna knjiga, etažno vlasništvo s određenim omjerima dolazi upisana k. č. [katastarska čestica] ([adresa], dvorište 1165 m2, kuća 278 m2 i spremište 33 m2), kao vlasnici upisani su DH i VH svaki u ½ dijela 3. suvlasnički dio: 51/100 etažno vlasništvo (E-1) s kojim je dijelom neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela "A"…, a tuženik u cijelosti 4. suvlasnički dio 49/100 etažno vlasništvo (E- 2) s kojim je dijelom neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela "B"…,.
12. Iz izjave na listu 43, a čiji prijevod se nalazi na listu 164-167 proizlazi da tužitelj nije doveo prodavatelju AH niti jednog potencijalnog kupca (za spornu nekretninu), niti je tuženicu upoznala s prodavateljem a sve vezano za spornu nekretninu.
13. Uvidom u ispravu sa lista 22 i njezin prijevod na listu 85-86, koje je u spis dostavio tužitelj, utvrđeno je da ista ima naziv Zapisnik razgledavanja nekretnina Ugovor o posredovanju, da se isti odnosi na tužitelja kao agenciju za posredovanje nekretninama i tuženika kao klijenta. Iz te isprave proizlazi da je u dijelu pisana prema unaprijed sastavljenom obrascu (na kompjutoru), a da je u dijelu sastavljena ručno. Ručno je pisano ime klijenta, država i e-mail, te opis nekretnina sa cijenama te mjesto i datum sastava isprave, te potpise jedne i druge strane. Na mjestu popisa nekretnina su upisane u kontinuitetu sedam nekretnina, zatim je tekst pisan na kompjutoru, zatim pod točkom 8 ručno je upisana nekretnina u [adresa] (Mičetići), te cijena, potom je opet tekst pisan kompjutorski, a nakon toga je ručno upisana i opisana nekretnina pod točkom 9 cca 196 m2 kuća / 750 m2 dvorište – [adresa] ([adresa]) = 350.000,00 eura, a potom i tekst pisan kompjutorski, te konačno na dnu potpisi odnosno parafi sudionika te isprave. Iz te isprave proizlazi da je tužitelj ponudio tuženiku katalog i posjet nekretninama i to ukupno devet nekretnina.
13.1. Nekretnina koja je označena pod brojem 9 je sporna nekretnina tj. nekretnina za koju tužitelj tvrdi da ima pravo na proviziju, na utuženi iznos, jer da je upravo tužitelj ponudio i upoznao tuženika da se ta nekretnina prodaje.
13.2. Iz predmetne isprave proizlazi da se klijent obvezao ne koristiti druge usluge posrednika u prometu nekretnina u slučaju kupnje jedne od gore navedenih nekretnina, obavijestiti prodavatelja, dok je u neposrednom kontaktu, da je kupoprodaja nekretnina moguća isključivo putem gore navedene agencije za promet nekretninama, a u slučaju kupnje gore navedenih nekretnina ili drugih nekretnina koje im je agencija ponudila ili s kojima ih je upoznala navedena agencija, platiti proviziju navedenoj agenciji u iznosu od 3% plus PDV kupoprodajne cijene, odnosno, fiksnu proviziju u iznosu od 1.500,00 eura ako je kupoprodajna vrijednost nekretnine manja od 50.000,00 eura. Provizija se plaća najkasnije do realizacije kupoprodajnog ugovora. Nakon takvog teksta ručno je upisana nekretnina pod brojem 8 ([adresa],00 eura), te kasnije opet nakon određenog tiskanog teksta upisana je nekretnina pod točkom 9, a koja se odnosi na predmet spora, vezano za isplatu.
14. Uvidom u ispravu sa lista 48 spisa, koju je u spis dostavio tuženik, utvrđeno je da se radi o zapisniku razgledavanja nekretnina, ugovoru o posredovanju, kao u prethodnoj točci ovog obrazloženja, ali razlika je u odnosu na opisano u prethodnoj točki obrazloženja u tome što u toj ispravi na listu 48 ne postoje upisane nekretnine pod točkama 8 i 9. Dakle, usporedbom isprave sa lista 22 i sa lista 48 utvrđeno je da u ispravi koju je priložio tužitelj su upisane nekretnine i pod točkom 8 i 9, dok u ispravi koju je priložio tuženik nisu upisane nekretnine pod točkom 8 i 9.
15. Uvidom u izvadak iz sudskog registra (24-26) utvrđeno je da je zakonski zastupnik tužitelja NH, da je predmet poslovanja tužitelja, između ostalog, poslovanje nekretninama, te da je tvrtka tužitelja osnovana 1998. godine.
16. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (50-53) utvrđeno je da je isti sklopljen između prodavateljice AH i kupca GHF, tuženice, dana 10. siječnja 2023. godine, a predmet kupoprodaje je nekretnina k. č. [katastarska čestica], [adresa], 1476 m2, dvorište 1165 m2, kuća u [adresa] površine 278 m2, spremište 33 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] etažna knjiga i to 4. suvlasnički dio: 49/100 etažno vlasništvo (E-2) s kojim je dijelom neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela "B". Kupoprodajna cijena je prema čl. 3. Ugovora ugovorena u iznosu od 200.000,00 eura.
16.1. Iz izvatka iz zemljišne knjige i povijesnog prikaza koji su priloženi uz Ugovor o kupoprodaji nekretnine utvrđeno je da je prodavatelj bio upisan kao vlasnik, te da je temeljem istog Ugovora tuženik upisan kao vlasnik.
16.2. U ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno je da se radi o nekretnini povodom koje tužitelj potražuje isplatu na ime provizije radi posredovanja.
17. Uvidom u fotografije (87-91) utvrđeno je da je Istria futura (koja je u izvatku iz sudskog registra registrirana kao adresa elektroničke pošte za tvrtku tužitelja), da se prodaje nekretnina (povod koje je predmet spora) za cijenu od 350.000,00 eura. Osim opisa i položaja nekretnine navodi se da je razgledavanje nekretnine moguće isključivo uz potpisani zapisnik o razgledavanju nekretnina koji je temelj za daljnje radnje vezane za kupoprodaju, kao i za naplatu provizije, a sve sukladno Zakonu o posredovanju u prometu nekretnina. Iz navedenog na listovima 87-91 nije vidljivo na koje razdoblje se odnosi odnosno kada je isto bilo objavljeno.
18. Uvidom u Plan posebnih dijelova zgrade (92-107) utvrđeno je da je isti izrađen po tvrtki Solid plus d.o.o. projektanta i direktora OH dipl.ing. građ. za građevinu stambene namjene sa dvije stambene jedinice na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to po naručitelju LH i AH (prethodnih vlasnika nekretnine), da je isti izrađen u kolovozu 2022. godine, a ovjeren 08. rujna 2022. godine od nadležnog ovlaštenog upravnog tijela. Iz istog proizlazi da se radi o dvije stambene jedinice, jedna je označena oznakom "A" te pripatcima sa istom oznakom, a druga sa oznakom "B" te pripatcima sa istom oznakom. Nije sporno što sve predstavlja oznake "A" i njezini pripatci i oznaku "B" i njezini pripatci. Nije utvrđeno da bi između vlasnika oznake "A" i vlasnika oznake "B" i njihovih pripadaka bilo ikakvih sporova ili nedoumica što je čije.
19. Iz detaljnog ispisa prometa telefonskih brojeva sa listova 118 do 120 proizlazi da se ispisi prometa odnose svi na razdoblje travanj i svibanj 2022. godine, tj. da se niti jedan ispis ne odnosi na razdoblje 02. kolovoza 2022. godine pa nadalje.
20. Uvidom u e-mail poruke (121-130), te iz iskaza svjedoka i z.z. tužitelja i tuženika proizlazi da se sve te poruke odnose isključivo za nekretninu u k. o. [katastarska općina] - Mičetići koja se odnosi za nekretninu koja je u ispravi na listu 22 upisana pod brojem 8 kupoprodajne cijene 530.000,00 eura. Ta nekretnina nije povod predmeta spora. I ta nekretnina nije predmet spora niti je ta nekretnina vezana za proviziju koja je predmet spora.
21. Iz zapisnika o isplati i Ugovora o kupoprodaji nekretnine (131-137) proizlazi da su isti sastavljeni kod javnog bilježnika 17. kolovoza 2022. godine, između prodavatelja MH i UH, te kupaca GHF i EH (muža tuženika), da je predmet kupoprodaje nekretnina u k. o. [katastarska općina], [adresa], k. č. [katastarska čestica], te da je ugovorena kupoprodajna cijena 530.000,00 eura. Ta nekretnina nije povod predmeta spora.
22. Uvidom u Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini (138-141) utvrđeno je da je isti sklopljen između MH i UH, kao založnih dužnika i GHF i EH (muža tuženika) kao založnih vjerovnika 05. rujna 2022. godine iz razloga jer su založni vjerovnici isplatili kupoprodajnu cijenu prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine 17. kolovoza 2022. godine, te kako je došlo do raskida Ugovora (jer se kupci kao fizičke osobe nisu mogli uknjižiti u zemljišne knjige), te je radi osiguranja isplaćene kupoprodajne cijene ugovoreno osnivanje založnog prava na nekretnini u k. o. [katastarska općina], [adresa].
23. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (142-145) utvrđeno je da je između MH i UH kao prodavatelja i tvrtke Tubergen d.o.o. Mičetići, [adresa] dana 13. rujna 2022. godine sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine u k. o. [katastarska općina], [adresa], k. č. [katastarska čestica], za kupoprodajnu cijenu od 470.000,00 eura. Ta nekretnina nije povod predmeta spora.
24. Iz potvrde (146) proizlazi da je tužitelj vratio tuženiku i njezinom suprugu iznos od 19.875,00 eura na ime naknade štete zbog sporazumnog raskida Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 05. rujna 2022. godine (jer tuženik i njezin muž nisu se mogli upisati kao vlasnici u zemljišne knjige).
25. Iz prijevoda e-maila (165-166) proizlazi da je AH dana 30. rujna 2023. godine poslala mail tuženiku da zakonska zastupnica tužitelja nju nije upoznala sa tuženikom za kupnju kuće u [adresa] i da zakonska zastupnica tužitelja njoj (AH) nije dovela niti jednog potencijalnog kupca. U svezi toga da može razgovarati sa odvjetnikom ZH.
26. Svjedokinja RH dana 07. studenog 2024. iskazala je: "Ja sam putem what΄s up-a imala kontakt sa suprugom tuženice FH. Tim kontaktom bilo je riječi o kući u [adresa] na adresi [adresa] i to u posljednjih otprilike 6 mjeseci. Meni je ĆH rekla da ide pokazivati tu nekretninu suprugu tuženice, ali da li mu je i pokazala to ne znam. To mi je ĆH rekla prije 2 godine. Ja sam u to vrijeme radila u agenciji Dux nekretnine. U zadnjih 6 mjeseci sa suprugom tuženice bio je razgovor upravo povodom tog pokazivanja i govora od strane ĆH. Predmetna nekretnina je bila od strane prodavatelja putem potpisanog ugovora o posredovanju u agenciji Dux nekretnine oglašena za prodaju. Ja se ne sjećam tko je bio prodavatelj, jer ja nisam bila zadužena za tu nekretninu. Ja znam da je postojao ugovor o posredovanju jer sam pratila ulaz nekretnina u sastavu agencije u kojoj sam tada radila. Nekretnina ne može biti oglašena bez postojanja ugovora o posredovanju. Ja nisam vodila predmetnu nekretninu, niti sam bila zadužena za nju i zato ja ne znam da li je usluga posredovanja plaćena agenciji. Ja sam radila u [adresa], ali ta agencija Dux pokriva područje cijele [adresa]. ĆH bila je zadužena za vođenje, ali ja ne znam tko je unio predmetnu nekretninu u sustav za oglašavanje. Ja ne znam preko koje agencije je ta nekretnina prodana."
26.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je u spornom razdoblju radila u agenciji Dux nekretnine, da je posljednjih 6 mjeseci (2024.) bila u kontaktu sa mužem tuženice u vezi predmetne kuće, da joj je ĆH prije otprilike 2 godine rekla da ide pokazivati predmetnu nekretninu mužu tuženice, ali ne zna da li je i pokazala. Predmetna nekretnina da je bila od strane prodavatelja putem potpisanog Ugovora o posredovanju oglašena za prodaju u agenciji Dux nekretnine, da bez postojanja ugovora o posredovanju nekretnina ne može biti oglašena za prodaju, te da ne zna u konačnici preko koje agencije je nekretnina prodana. Dakle, iz iskaza te svjedokinje nesporno proizlazi da je predmetna nekretnina bila oglašena za prodaju u agenciji Dux nekretnine i da je ĆH rekla da ide pokazivati predmetnu nekretninu suprugu tuženice. Iz iskaza te svjedokinje nije utvrđeno da bi bilo posredovanja o kupoprodaji između tužitelja i tuženika.
27. Svjedok ZH dana 07. studenog 2024. iskazao je: "Ja sam upoznat da je tuženica zajedno sa suprugom kupila nekretninu u [adresa], u [adresa], a da je prodavatelj bila gđa. AH. To mi je poznato jer sam ja kao punomoćnik odvjetnik zastupao G odnosno tuženicu i supruga i ja sam osobno sačinio ugovor o kupoprodaji. Nakon nekog vremena meni se obratio tužitelj i rekao da on potražuje proviziju vezano za predmetnu kupoprodaju. Ja sam tuženicu i supruga obavijestio o tom zahtjevu tužitelja. To je sve što ja znam vezano za ovaj spor. Ja sam tuženike zastupao i ranije i zato su se tuženici meni obratili za sastav ugovora o kupoprodaji kojeg sam spominjao. Tuženici su meni rekli da su stupili u kontakt sa gđom. AH koja prodaje kuću i zato da ja sastavim ugovor o kupoprodaji. Moguće je, koliko se sjećam, da je mene nazvala gđa. AH ili sam ja stupio u kontakt sa njom budući da se sa gđom. AH znam od ranije jer je gđa. AH i ranije prodala neki stan za kojeg sam ja također bio angažiran radi sastava ugovora. Meni su i gđa. AH i tuženici rekli da su oni stupili u kontakt međusobno sami. U vrijeme dok se je realizirala kupoprodaja između gđe. AH i tuženice te uknjižbe u zemljišnim knjigama nisam znao da je tužitelj na bilo koji način bio uključen, odnosno što se mene tiče sigurno nije tužitelj bio uključen u taj odnos. Ono što znam, a što se desilo kasnije je to da je tužitelj, gđa. NH ili putem punomoćnika ili mailom, odnosno sigurno mailom, meni dala do znanja da je tužitelj tražio proviziju i da je ona spojila gđu. AH i tuženicu. Ja ne znam da li ih je ona spojila, jer u vezi toga ništa ne znam. Meni je poznato da je tužitelj gđa. NH tuženicima ranije bila našla neku kuću u [adresa]. Ja ne znam da li je bilo vremenskog odmaka od primitka maila do prosljeđivanja tuženicima. Ja nisam bio vidjeti nekretninu u [adresa], na adresi [adresa] u [adresa]."
27.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da mu je poznato da je tuženica sa mužem kupila predmetnu nekretninu od gospođe AH budući da je on zastupao tuženicu i muža i svjedok je osobno sačinio Ugovor o kupoprodaji. Dalje proizlazi da mu se nakon nekog vremena obratio tužitelj rekavši da potražuje proviziju za predmetnu kupoprodaju nakon čega je on obavijestio tuženicu i njezinog muža. To je sve što mu je poznato vezano za predmet spora. Tuženike je i ranije zastupao. Tuženica i gospođa AH rekle su mu da su stupile u kontakt one same međusobno. I gospođu AH poznaje od ranije jer je i ranije prodavala nekretnine koje je on sastavljao. Svjedoku je poznato da je tužitelj tuženiku ranije našao neku kuću u [adresa]. Dakle, iz iskaza tog svjedoka nije utvrđeno da bi bilo posredovanja između tužitelja i tuženika upravo za predmetnu nekretninu.
28. Svjedok ĐH, unuk zakonske zastupnice tužitelja, dana 05. veljače 2025. iskazao je da: "02. kolovoza 2022. godine tuženica i njezin muž došli su agenciju tužitelja i u agenciji bili smo moja baka NH, ja i tuženica i njezin muž. To je bio prvi kontakt. Prilikom tog prvog kontakta razgovaralo se oko željenih nekretnina. Sastavljena je lista od strane tužitelja prema kriterijima koje su dali tuženici i prema uputama tuženika. Kad sam iskazao da je sastavljena lista mislim na ugovor o posredovanju i to upravo na Ugovor koji je u spisu na listu 22. Na listu 22 tj. na Ugovoru o posredovanju pod točkom 9 je nekretnina koja je predmet spora, a pod točkom 1 nekretnina koja nije predmet spora, ali obje nekretnine čine dvojni objekat. Tuženicima je najprije pokazana tog dana nekretnina pod točkom 1, pogledali su je iznutra i izvana, dvorište, garažu i spremište. Za pristup u podrum nekretnine pod točkom 1 pristupa se kroz dvorište nekretnine pod točkom 9. Tuženici su pogledali i nekretninu pod točkom 9 tj. spornu nekretninu. Napravili su razne fotografije, iznio sam im kvadraturu. Prilikom pregledavanja na terenu bio sam samo ja i tuženica i njezin suprug. Kada sam im iznosio kvadraturu sporne nekretnine iznio sam i cijenu koja je u tom trenutku iznosila 350.000,00 eura. Ugovor sa lista 22 i Ugovor sa lista 48 sastavljeni su istog dana i sastavljeni su u isto vrijeme. Zapravo želim reći da Ugovor na listu 22 je u točkama 8 i 9 je dodan taj isti dan 02. kolovoza 2022. godine kada su pogledane nekretnine pod točkama 8 i 9. Ja ne znam da li je tuženica na licu mjesta uzela taj Ugovor sa lista 22. Na licu mjesta smo se pozdravili i tuženici su otišli. Ugovor na listu 48 napravljen je u kancelariji prilikom prvog sastanka. Na listu 103 u sastavu etažnog plana pokazujem dijelove "A" i "B". Dio "A" je nesporan, a predmet spora je dio pod "B". Tuženici su tražili veće nekretnine, sređenije, zato je u Ugovoru o posredovanju koji je sastavljen u kancelariji bile ponuđene nekretnine, najprije pod točkom 1. A kada su tuženici pristupili na lice mjesta pogledali su i nekretninu pod točkom 9. Ugovor o posredovanju napisan je na engleskom jeziku jer prema mom saznanju oni ne razumiju hrvatski jezik i u onome trenutku sam ja prevađao razgovor između hrvatskog i engleskog jezika. Sporna nekretnina se ne vidi sa ceste. Spornu nekretninu su tuženici mogli vidjeti tek kada su sa mnom došli na lice mjesta kada sam im ja najprije pokazao nekretninu pod točkom 1 iz Ugovora o posredovanju. Kada sam prije iskazivao da su tuženici izvršili fotografiranje i da sam im pokazao nekretninu iznutra i izvana, to sam učinio za nekretninu pod točkom 1 iz Ugovora o posredovanju. Za spornu nekretninu ja nisam imao ključ, niti je ključ bio kod tužitelja, jer je za spornu nekretninu ključ imala prodavateljica i ona je pokazivala svoju kuću za prodaju. Prodavateljica gospođa AH je još od ranije se obraćala tužitelju da želi prodati kuću. Meni je poznato da su tuženici na području [adresa] kupili još neku drugu nekretninu i ta druga nekretnina je označena u Ugovoru o posredovanju pod točkom 8. Nekretninu pod točkom 8 kupili su krajem kolovoza ili početkom rujna 2022. godine. Nekretnina pod točko m 8 je u k. o. [katastarska općina], [adresa]. Istog dana 02.08.2022. pogledali smo i nekretninu pod točkom 8. Pod točkom 8 sam im pokazao zato jer prema kriterijima koje su imali tuženici i ta nekretnina pod točkom 8 im je mogla odgovarati. Nekretnine pod točkom 8 i 9 udaljene su otprilike oko 7 km. Uobičajeno je da se u istom danu napravi razgled više nekretnina. Od vremena kada su tuženici došli u agenciju tužitelja pa do završetka pregleda nekretnina prošlo je vrijeme cca 5 do 6 sati. U agenciji smo se zadržali između 30 do 45 minuta. Proviziju za nekretninu pod točkom 8 tuženica je platila, ali proviziju smo morali vratiti jer nekretnina nije imala sve dokumente koje je trebala za što smatram da je bila greška kod prodavatelja i javnog bilježnika vezano za sadržaj ugovora. Dakle, tužitelj je vratio proviziju tuženici za nekretninu pod točkom 8. Ja ne znam da li je tuženica uzela kopiju ugovora koji je u spisu na listu 22, kopija tog ugovora za tuženicu bila je pripremljena, ali ja ne znam da li je predana tuženici, niti da li ju je tuženica primila. Tuženici su bili u agenciji kod tužitelja, dakle prvi puta 02.08.2022. i nakon toga tijekom kolovoza i rujna, možda i listopada 2022., dok nije sklopljen Ugovor o kupoprodaji za nekretninu pod točkom 8. Tuženica nije platila proviziju tužitelju za spornu nekretninu. Tužitelj nije niti bio obaviješten da je tuženik kupio nekretninu pod točkom 9. Tužitelj je saznao da je tuženica kupila spornu nekretninu na način da smo vidjeli promjenu vlasnika u zemljišnim knjigama. Mailovi koji su u spisu na listovima 121 do 129 odnose se na nekretninu pod točkom 8. Kontakt sa tuženicima prestao je onda kada smo tuženici morali vratiti proviziju za nekretninu pod točkom 8, to je moglo biti negdje u rujnu 2022. godine. Na kraju razgledavanja nekretnina i to 02.08.2022. godine unio sam u Ugovor o posredovanju točke 8 i 9. Ne sjećam se da li su tuženica i njezin suprug bili prisutni kada sam dodao točku 8 i 9 u Ugovor o posredovanju. Ja smatram da to nije sporno jer su tuženici tj. tuženica i njezin suprug kupili nekretninu pod brojem 8 iz Ugovora o posredovanju. Oni vjerojatno i stanuju u nekretnini pod točkom 8. Tuženica je prilikom razgledavanja sporne nekretnine 02.08. imala kod sebe Ugovor o posredovanju kojeg je dobila u uredu tužitelja tog istog dana. Na upit da li sam dodatno obavijestio tuženicu da sam dodao točku 8 i 9 iskazujem "da su tuženici kupili nekretninu pod brojem 8. Bez saznanja tužitelja kupili su i nekretninu pod točkom 9". Tužitelj oglašava nekretnine za prodaju kada ima sklopljen ugovor o posredovanju sa prodavateljem. Po mom saznanju tužitelj je imao Ugovor o posredovanju sa gospođom AH i za spornu nekretninu."
28.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da su tuženici bili zainteresirani za kupnju nekretnina, da su se obratili tužitelju u ured, da je 02. kolovoza 2022. godine u uredu tužitelja sastavljen i potpisan Ugovor o posredovanju za nekretnine popisane u Ugovoru od točke 1 do 7. Da su odmah nakon razgovora u uredu pregledali nekretnine, a istodobno, istog dana u kontinuitetu da su pregledane i nekretnine koje su u Ugovoru na listu 22 upisane pod točkama 8 i 9. Prilikom pokazivanja nekretnine u cijelosti tj. i za pristup podrumu koja je u Ugovoru pod točkom 1 da se moralo pristupiti preko odnosno kroz dvorište nekretnine koja je pod točkom 9. Svjedok tvrdi da je tuženiku i njezinom suprugu tog istog dana pokazana i nekretnina pod točkom 9 i da su pogledali nekretninu pod točkom 9 i da su vršili fotografiranje. Međutim, iz iskaza svjedoka utvrđeno je da nije imao ključ (niti je tužitelj imao ključ) za pokazati i pregledati kuću pod točkom 9 (sporne nekretnine). Vezano za ugovore u spisu na listu 22 i 48 iskazao je da je tog istog dana kada su pogledane nekretnine da su dodane i točke 8 i 9. Ne zna da li je tuženica na lice mjesta uzela ugovor koji je na listu 22 spisa, ne sjeća se da li su tuženica i njezin suprug bili prisutni kada je dodao točku 8 i 9 u Ugovoru o posredovanju. Nakon takvog iskaza, dvije rečenice kasnije, svjedok je iskazao da je tuženik prilikom razgledavanja sporne nekretnine 02. kolovoza imala kod sebe ugovor o posredovanju kojeg je dobila u uredu tužitelja istog dana (u kojem nisu bile točke 8 i 9). U odnosu na tako iskazano sud je utvrdio da iskaz tog svjedoka nije dosljedan, nije uvjerljiv, nije vjerodostojan. U iskazu svjedok tvrdi da je pokazao spornu nekretninu tuženiku i da tužitelj ima pravo na naplatu provizije od tuženika, jer da je on pokazao nekretninu tuženiku, a kasnije da je tuženik kupio spornu nekretninu bez znanja tužitelja. U svezi iskaza tog svjedoka i Ugovora o posredovanju koji je potpisan u uredu tužitelja (48) slijedi nelogičnost zašto u Ugovoru sa lista 48 nije istovremeno u uredu upisana i nekretnina koja je na Ugovoru kasnije dodana pod točkom 9, tim više što se radi o dvojnom objektu, pod istim brojem katastarske čestice. Iz iskaza svjedoka sud utvrđuje da su točke 8 i 9 na Ugovor o posredovanju dodane bez prisustva tuženika. Svjedok se u iskazu pozivao na nekretninu koja je u Ugovoru o posredovanju dodana pod točkom 8, jer da su tuženici kupili tu nekretninu, međutim nekretnina pod točkom 8 nije predmet spora. A u konačnici tuženici (tužena i njezin muž) su bili i platili proviziju za točku 8, ali im je ista vraćena jer prvi ugovor o kupoprodaji nije bio provediv. Iz iskaza svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da tuženica nije potpisala ugovor o posredovanju u kojem bi bila upisana i nekretnina pod točkom 9 ugovora o posredovanju, već je ta nekretnina dodana kasnije, a tuženica je za to saznala tek u ovom sudskom postupku, po primitku tužbe na odgovor.
29. Svjedok IH, suprug tuženice, dana 05. veljače 2025. iskazao je: "Tužitelj nam nikada nije pokazao spornu nekretninu. ŽH sam prvi puta vidio na terasi jednog kafića u srpnju ili kolovozu 2021. godine. 2022. godine smo žena i ja donijeli ključnu odluku da želimo živjeti u [adresa]. Tada smo išli u potragu za nekretninama. Moja žena je preko interneta pronašla nekoliko nekretnina i to preko agencije tužitelja. Preko te agencije moja žena je našla nekoliko nekretnina za koje smo bili zainteresirani. Preko agencije tužitelja nije bila i sporna nekretnina. U svakom slučaju spornu nekretninu mi nismo vidjeli na internetu, a da bi ju oglašavao tužitelj. Prije stupanja u kontakt sa tužiteljem mi smo bili u kontaktu sa drugom agencijom. S drugom agencijom – sa gospođom, čini mi se da se zvala ĆH, razgledavali smo kuću. Bila je jedna kuća uz drugu kuću. S agenticom ĆH bili smo ispred prednjeg dijela kuće. Sa agenticom ĆH bili smo razgledavati prije nego što nas je BH iz agencije tužitelja odveo također ispred kuće. Moja žena je sa ŽH iz agencije tužitelja dogovorila razgledavanje različitih stanova ili kuća i prilikom tog razgledavanja BH nas je doveo i ispred te dvije kuće. Ali BH nas je doveo radi prednjeg dijela tj. radi jedne kuće i to u prednjem dijelu, ali ne radi sporne kuće. Ja osobno nisam niti izašao iz auta jer nisam bio zainteresiran za taj prednji dio kuće, tj. za tu kuću u prednjem dijelu. Moja žena je išla pogledati tu prednju kuću jer su fotografije koje je imala bile drugačije od onog što je zatekla na licu mjesta. Moja žena je pogledala ponavljam tu prednju kuću, a ne spornu kuću. Moja žena nije pogledala spornu kuću uopće. Sa ŽH smo bili pogledati još nekoliko drugih nekretnina. Pokazao nam je još jednu kuću koja je bila drugačija od onog kako je prikazano na fotografijama, u nekom drugom mjestu. U konačnici tužitelj kao agencija nam nije mogao pronaći kuću kakvu smo mi tražili. Preko te agencije pronašli su nam jednu kuću za koju se ispostavilo da je ipak bila prodana i bila je problematična. Radilo se o kući za koju su ljudi koji su je kupili zbog financijskih razloga nisu je mogli financijski do kraja iznijeti. Radilo se o nekretnini u k. o. [katastarska općina] u [adresa]. Ugovor sa lista 48 mi je poznat. Takav Ugovor smo mi dobili od tužitelja. Ugovor je potpisan u uredu u agenciji tužitelja. Taj Ugovor je ispunio BH za nekretnine koje će nam pokazati. I BH nam je pokazao te nekretnine. Ugovor koji je na listu 22 ni žena, ni ja, nismo nikada dobili. Ja sada tijekom sudskog postupka vidim da piše točka 8 i 9. Točka 8 se odnosi na kuću u [adresa] koja je već bila prodana. Kad smo bili u potraživanju za nekretninom imali smo želju kupiti nekretninu da i sami živimo u njoj, i da možemo iznajmljivati. Dok smo pretraživali nekretnine sporna nekretnina nije nas bila privukla. Nakon što smo kupili nekretninu u Mičetićima-Žbandaj, imali smo financijskog prostora za investiranje i u druge nekretnine. U razgovoru supruge i mene sjetili smo se nekretnine koju nam je pokazala agentica ĆH. Došli smo do te nekretnine, vidjeli jednu gospođu na balkonu, obratio sam se gospođi na balkonu, pričali smo na njemačkom jeziku, ona je tada bila sa svojom sestrom koja je pričala jako dobro engleski, pustili su nas unutra i tada smo počeli pregovarati o kupoprodaji upravo te sporne nekretnine. Gospođa nam je rekla da je netko već gledao spornu nekretninu, ali još da nije bio uplatio kaparu u iznosu od 10% vrijednosti nekretnine. Taj potencijalni kupac je imao vremena još nekoliko dana da uplati kaparu i vlasnica nekretnine se nadala da on to neće učiniti jer je njegova namjera bila potpuno srušiti zgradu i napraviti novu. Jedna od tih gospođa se zvala A, a druga se zvala AH. Ja sam gospođi časno obećao da ja tu kuću ne bi srušio, ali da bi ju samo renovirao. Gospođi smo ostavili naše podatke, rekla je da će nam se javiti. Gospođa je nazvala drugog potencijalnog kupca o kojem sam prije iskazao, koji nije platio predujam odnosno kaparu. Gospođa nas je kasnije nazvala, rekla da je kuća slobodna za prodaju, mi smo rekli da ćemo se upustiti u kupoprodaju pod uvjetom da su svi papiri čisti. Tada smo dogovorili kupoprodajnu cijenu koja je bila 280.000,00 eura. Angažirali smo odvjetnika da se najprije napravi etažiranje kuće, čisto etažiranje. Na kraju je to konačno napravljeno od strane moje žene, jednog susjeda i susjedovog sina zbog toga što je bilo tako upisano vlasništvo na zemljištima. Zgrade su same za sebe, odvojeno. Sa gospođom AH je dogovoreno da ćemo mi kao kupci platiti ½ troškova će biti potrebni za rješavanje papira radi etažiranja, odvjetničkih troškova, javnog bilježnika i dr. To je trajalo otprilike 6 mjeseci prije nego je sve bilo završeno. U konačnici u siječnju 2023. sklopili smo kupoprodajni ugovor je sve bilo i papirnato riješeno. Firma Tubergen d.o.o. je kupila kuću u k. o. [katastarska općina], u [adresa] i tu nekretninu je tužitelj pokazao. I dan danas je ta firma vlasnik nekretnine u [adresa]. Firma Tubergen je moja tvrtka. Moja supruga kada je bila sa ŽH gledati nekretnine, onu kuću koja je blizu sporne, nije išla gledati niti je bila u dvorištu sporne nekretnine. Tada nije išla gledati jer tada uopće nisu bili zainteresirani za spornu nekretninu. Nakon kupnje nekretnine u Mičetićima - Žbandaj, tužitelj nas više nije kontaktirao, štoviše blokirao je naše kontakte i onemogućio nam da mu se javimo. Tužitelj nije posredovao u ničemu vezano za spornu nekretninu."
29.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da su se tuženica i on kao njezin suprug obraćali tužitelju, jer su bili zainteresirani za kupnju nekretnina, ali sporna nekretnina da nije bila pokazana od strane tužitelja, niti su vidjeli na internetu da bi tužitelj oglašavao spornu nekretninu. Prije stupanja u kontakt sa tužiteljem bili su u kontaktu sa drugom agencijom u kojoj je radila gospođa ĆH s kojom su razgledavali kuću i to prije nego im je svjedok ĐH pokazao nekretninu koja je u Ugovoru na listu 22 pod točkom 1. Svjedok tvrdi da sporna nekretnina im nije pokazana ni njemu, jer nije niti izlazio iz auta, niti tuženoj koja je izašla iz auta kada je pogledala samo kuću pod točkom 1. Kasnije su pogledali nekretninu u k. o. [katastarska općina] u [adresa]. Svjedok tvrdi da do ovog sudskog postupka nikada nisu vidjeli Ugovor u kojem su dodane točka 8 i 9 jer kada je potpisan Ugovor u njemu da su bile naznačene samo točke od 1 do 7. Nakon što su kupili nekretninu u k. o. [katastarska općina], [adresa] da su imali financijskog prostora za investiranje, te da su išli u razgledavanje i sjetili se nekretnine koju je pokazala agentica ĆH i prilikom dolaska do te nekretnine na balkonu su vidjeli AH i njezinu sestru, te razgovarali vezano za mogućnost kupoprodaje kako je opisivao u iskazu. Svjedok tvrdi da nakon kupnje nekretnine u Mičetićima - Žbandaj (rujan 2022.) tužitelj ih više nije kontaktirao i da im je blokirao kontakt. Iskaz navedenog svjedoka je uvjerljiv, logičan i sukladan i materijalnim dokazima u spisu. Upravo iz plana posebnih dijelova zgrade proizlazi da je isti izrađen već u kolovozu 2022. ranije. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je tuženica sudjelovala u snošenju troškova etažiranja i dr. vezanog za samo etažiranje.
30. Zakonska zastupnica tužitelja NH iskazala je: "Ja, budući da sam stranka odnosno z.z. tužitelja slušala sam iskaz svjedoka ĐH i u cijelosti potvrđujem sve što je on iskazao i to isto bi ja ponovila u svom iskazu i zato potvrđujem taj njegov iskaz. Ja bi još dodala. Ja u Planu etažnih dijelova pokazujem da se radi o katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se vide oznake A i B i ja tvrdim da sama zgrada kao takva je etažirana, ali nije zemljište oko zgrade. Kada se tuženici pokazao dio koji je u Ugovoru o posredovanju sa lista 22 označen pod brojem 1, tuženica je kada je bila na licu mjesta jednako vidjela i nekretninu koja je u Ugovoru označena točkom 9. Dakle, tuženica kada je došla na razgledavanje nekretnine iz točke 1 automatski vidjela i nekretninu označenu u Ugovoru o posredovanju pod točkom 9. Na upit zašto u Ugovoru o posredovanju je tek naknadno dodana točka 9 z.z. tužitelja iskazuje jednako tako se odnosi i na točku 8, a koja nekretnina pod točkom 8 je također prodana i dodatno označena u Ugovoru. Plan etažnih dijelova u kolovozu 2022. još nije bio napravljen, postojala je suvlasnička zajednica. Sa tuženicom je razgledavano možda mnogo više nekretnina nego je upisano u Ugovoru o posredovanju koji je u spisu na listu 22. U Ugovoru o posredovanju u uredu tužitelja najprije je napravljen Ugovor o posredovanju za točke 1 do 7 nekretnine, a kasnije za još točku 8 i 9. Ja ću to pojasniti zašto je do toga došlo. Kada se nama u uredu ljudi pojavljuju koji su zainteresirani za kupoprodaju i razgledavanje u uredu upišemo za koje nekretnine se posreduje i razgledava. Ali kada se već na razgledavanju mi u pravilu prilikom razgledavanja napravimo jako puno kilometara čak do 200 km i tada nam zainteresirani kupci vide određene nekretnine i tako naknadno dopišemo koje nekretnine su sve razgledane. Tuženicima se sviđala nekretnina pod točkom 8, te su izjavili da su i prijatelji nekome iz [adresa], pa su se odlučili za kupnju nekretnine pod točkom 8. Ja sam uvijek bila prisutna u kancelariji, ali prilikom razgledavanja konkretnog prema Ugovoru o posredovanju sa lista 22 bio je prisutan ĐH. Tuženici tj. tuženica i njezin muž su 10 dana i više svakodnevno dolazili u moju agenciju. Drugi ili treći dan kada su došli rekli su da im se sviđa kuća od gospođe AH, ali je tuženica odmah rekla i dala do znanja da za tu kuću ne želi dati više od 200.000,00 eura. Gospođa AH je 2018. godine imala sa mojoj agencijom sklopljen Ugovor o posredovanju. Ona je inače umirovljenica i živjela je u Njemačkoj i rekla je da neće prodati kuću za 200.000,00 eura. Spornu nekretninu tj. kuću od gospođe AH niti jedna druga agencija osim moje nije prodavala. Zapravo prodavala je samo moja agencija i agencija od gospodina JH koja se Tex imobilien. Gospođa AH nije nikada htjela surađivati s niti jednom drugom agencijom osim sa nama. Nekretnina koja je u Ugovoru o posredovanju pod točkom 1 i koju je kupio VH prodavala se za 488.000,00 eura. U to vrijeme kuće od gospođe AH koja je pod točkom 9 Ugovora o posredovanju prodavala se za 350.000,00 eura. Meni je jednostavno nemoguće da bi kuća koja je u Ugovoru o posredovanju pod brojem 1 imala kupoprodajnu cijenu 488.000,00 eura, a kuća pod točkom 9 tj. sporna kuća da bi se prodala samo za 200.000,00 eura, a to je meni nemoguće razumjeti jer se radi samo o 2 m kvadratnih razlike. Površina zemljišta je ista, a površina objekta se razlikuje u samo 2 m2. Ja mislim da sam ja prevarena. Tuženica misli da ja nisam posredovala vezano za spornu nekretninu, a ja tvrdim da jesam. Ja tvrdim da su tuženici vidjeli nekretninu putem naše agencije prvi puta. To tvrdim zato jer nikada ne izađemo na teren da ne gubimo naše vrijeme, niti vrijeme klijenta ako su vidjeli nekretnine sa nekom drugom agencijom. Ja tvrdim da sam prevarena i za kuću u [adresa] – kod [adresa], jer su tuženici najprije kupili kuću kao fizička osoba, ali kasnije su rekli da kao fizičke osobe ne mogu kupiti pa su tražili povrat provizije od nas, ali ne da im vratimo putem žiro računa nego da im donesemo novac u gotovini kod javnog bilježnika Anke Poropat u Višnjanu. Nakon otprilike nakon 15 dana tuženici su kupili nekretninu u [adresa], ali na ime tvrtke. Nakon nekoliko dana, odnosno u vrijeme kada su tuženici kod javnog bilježnika registrirali tvrtku i kupili ponovno kuću u [adresa] na ime tvrtke, mene je nazvao gospodin ZH, koji je odvjetnik i tražio je od mene da dođem u njegov ured potpisati neku izjavu u kojoj je bilo navedeno da ja neću tužiti tuženicu ni kao fizičku osobu ni tvrtku njihovu, te da neću potraživati nikakvu naknadu za posredovanje kuće u [adresa] koja je u Ugovoru o posredovanju pod točkom 8. Ja sam prevarena i prvi puta za nekretninu u [adresa] i sada za nekretninu u [adresa]. I Porezna uprava mislim da je prevarena. Ja odnosno moja agencija nije imala ključeve od kuće AH. Isključivo samo kada je AH bila ovdje u Hrvatskoj, kada je ona boravila ovdje, ona je otvarala kuću i tada se kuća mogla razgledati. Ja sam 2022. godine kontaktirala sa AH, pomogla sam joj oko etažiranja kuće. Odlazili smo kod geometra, u gruntovnicu i slično. Kuća AH je bila u mojoj agenciji za prodaju od 2018. godine. Gospođa AH je rijetko dolazila ovdje u Hrvatsku tako da se nekretnina mogla razgledavati samo kada je ona bila ovdje i zbog toga je ta nekretnina toliko dugo bila na prodaju. Kupoprodajna cijena sporne nekretnine se u razdoblju od 2018. godine pa nadalje mijenjala više puta. Najniža cijena bila je 299.000,00 eura.
Na upit kako sam ja znala da su tuženici obaviješteni na licu mjesta da se sporna nekretnina prodaje iskazujem da je tako iskazivao ĐH, moj unuk. Meni nije poznato da bi sporna nekretnina bila oglašavana za prodaju preko agencije Dux nekretnine. Ja sam vidjela u jednom mailu, kod moje odvjetnice, da je ĆH izjavila da preko nje se nije prodavala sporna nekretnina. Gospođa AH mi je rekla da samo preko moje agencije ili preko agencije Švić se može prodavati njezina nekretnina. Ja sam sa AH imala običan Ugovor o posredovanju. Tuženici je Ugovor sa lista 22 dostavljen u uredu agencije, tj. kod tužitelja, drugi ili treći dan nakon razgledavanja na način da je u uredu napravljena fotokopija tog Ugovora i tada su u uredu bili prisutni ĐH, ja, tuženica i njezin muž i njima je dana fotokopija Ugovora koji je u spisu na listu 22."
30.1. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi da je tuženica kada joj je ĐH (svjedok) pokazivao nekretninu pod točkom 1, da je tuženica "jednostavno vidjela" odnosno "automatski vidjela" i spornu nekretninu. Iz takve tvrdnje zz tužitelja sud može zaključiti da je tuženica mogla vidjeti spornu nekretninu, ali iz takve tvrdnje zz tužitelja sud nikako ne može zaključiti da je tuženica spornu nekretninu pogledala, pregledala i za nju potpisala ugovor o posredovanju. Tuženica spornu nekretninu dana 02. kolovoza 2022. nije ni mogla razgledavati budući da ni svjedok ĐH ni tužitelj ni zz tužitelja nisu imali mogućnost omogućiti tuženici da razgleda spornu nekretninu jer ni sami nisu imali ključ kako bi se nekretnina mogla razgledati. Nadalje, nije uvjerljiv iskaz zz tužitelja da prodavateljica AH nije imala ugovor o posredovanju sa drugim agencijama (osim s njezinom agencijom i agencijom Tex) budući da iz iskaza svjedokinje RH (a koja nema nikakvog interesa da bilo koja od strana uspije u ovom postupku) proizlazi da je spornu nekretninu spominjala i gospođa H koja je radila za agenciju Dux i koja je upravo toj svjedokinji rekla da treba ići pokazati spornu nekretninu tuženici i njezinom suprugu. A isto je potvrdio i svjedok, suprug tuženice. Nadalje, iskaz zz tužitelja nije uvjerljiv ni u dijelu kada je iskazala da je u njezinom uredu dva ili tri dana kasnije (od 02. kolovoza 2022.) tuženici i njezinom mužu dan preslik ugovora o posredovanju u kojem su navedene nekretnine pod točkom 8 i 9, te da su bili prisutni zz tužitelja, ĐH, tuženica i njezin suprug, budući da je taj njezin iskaz kontradiktoran sa ostalim iskazima pa tako i sa iskazom svjedoka ĐH (a upravo glede toga je i njegov iskaz bio sam sa sobom nepodudaran i neuvjerljiv). U svakom slučaju iz iskaza zz tužitelja nije moguće sa stopostotnom sigurnošću utvrditi da bi tuženica potpisala ugovor o posredovanju i za nekretninu koja je u ugovoru na listu 22 upisana pod točkom 9, a niti je moguće sa stopostotnom sigurnošću utvrditi da bi tuženica ikada, do ovog sudskog postupka, znala da u ugovoru o posredovanju bi bila upisana i nekretnina pod točkom 9, a niti da je tuženica ikada potpisala ugovor o posredovanju za tu nekretninu.
31. Tuženica je iskazala: "Ugovor o posredovanju sa lista 22 tj. u kojem su dodane točka 8 i 9 nisam nikada vidjela, sve do ovog sudskog postupka. Meni nikada nije pokazana sporna nekretnina od strane ĐH niti od strane NH tj. niti od tužitelja. Ono što su iskazivali ĐH i NH gotovo sve nije istinito. Skoro sve što su iskazivali nije istina, a što se tiče vezano za spornu nekretninu. Ja sam slušala iskaz svog supruga kao svjedoka i potvrđujem sve što je on iskazao i to isto bi ja u svom iskazu rekla. Mi smo prodali kuću u [adresa]. Prije toga smo 12 godina ljetovali u Hrvatskoj i željeli smo doći živjeti u [adresa]. Cilj nam je bio da kupimo nekretninu u kojoj bi živjeli, ali također kako bi si osigurali za daljnje življenje u Hrvatskoj, htjeli smo i da iznajmljujemo nekretninu kako bi ostvarivali prihod. Tražili smo apartmane koje bi mogli iznajmljivati i tako smo kontaktirali nekolicinu agencija za posredovanja nekretnina. Osim agencija, kontaktirali smo i privatne osobe ako smo vidjeli da negdje postoji oglas. Bilo je teško istovremeno naći nekretninu u kojoj bi živjeli i nekretninu za iznajmljivanje. Zbog pogrešnih fotografija koje smo dobili od ĐH znali smo doći na istu nekretninu. Tako da ako nas je on odveo do neke nekretnine koju smo već vidjeli, nije bilo potrebe da ulazimo u nekretninu koju nam je on, ĐH, ponudio. Za svaku nekretninu koju smo vidjeli trebali smo potpisati. Jedina nekretnina za koju nismo trebali potpisati bila je nekretnina u [adresa]. Za nekretninu u [adresa] smo odmah tužitelju tj. ĐH i Z platili proviziju. To kažem zato jer čim smo dobili povrat provizije natrag, prestao je svaki kontakt sa tužiteljem. Nakon toga, krenuli smo u potragu za kućom koja bi nam bila investicija, za iznajmljivanje. Znali smo da postoji kuća u [adresa] koja je na prodaju od nekoliko agencija, ističem agenticu ĆH. Nakon toga, nazvali smo sestre AH i A i pitali ih da li i dalje stoji njihova kuća za prodaju. Te sestre su rekle onako kako je iskazivao moj muž tj. da postoji jedan koji je zainteresiran ali da još nije uplatio kaparu i ostalo što je moj muž iskazivao. Kako taj potencijalni kupac nije kupio kuću od AH, otišli smo kod jednog odvjetnika u [adresa], pod prezimenom R, ali je on savjetovao da se ne ide dalje sa kupoprodajom jer da papiri nisu čisti, jer da kuća nije etažirana. Mi smo AH rekli da ćemo kuću kupiti samo ako je etažirana. Mi smo sudjelovali u troškovima etažiranja odvjetnika i drugo kako je iskazivao moj muž prije nego smo kupili kuću. Nas je nazvao sin od AH i rekao nam je da su papiri riješeni, da su gotovi i da se može pristupiti sklapanju ugovora. To je malo potrajalo jer je AH bila bolesna. Kupili smo kuću, proslavili šampanjcem i to je bilo zadnji puta da smo vidjeli AH jer je nakon toga umrla. AH nije nam nikada spominjala agenciju Darrer. Mi smo pitali AH, budući da smo stranci, da li ćemo kupoprodaju napraviti preko agencije, AH nam je odgovorila ne. AH je bila bolesna, suprug joj je bio ranije preminuo, ona je bila sretna što nam je prodala kuću jer je znala da mi kuću nećemo srušiti. Ja sam čula da je gospođa NH rekla da se osjeća prevarenom, ali ja bi isto rekla da se i ja osjećam prevarenom od nje. Ja nemam ništa više dodati od ovog što sam iskazala i što uključuje iskaz mog muža kojeg i ja u svom iskazu potvrđujem i to je istina što sam iskazala. Sa ŽH sam bila na adresi [adresa], ali samo ispred kuće, budući da sam tu kuću već vidjela i nije bilo potrebno ponovno praviti razgled. Sa ŽH nisam obilazila spornu nekretninu. Nisam bila dalje od prednjeg dijela zgrade."
31.1. Iz iskaza tuženice utvrđeno je da ona nije nikada, do ovog sudskog postupka, vidjela ugovor o posredovanju sa sadržajem kao na listu 22 spisa. Nadalje, nije utvrđeno da bi joj ĐH, a niti tužitelj pokazao nekretninu pod točkom 9 ugovora o posredovanju sa lista 22 spisa, niti na bilo koji način posredovao za spornu nekretninu.
32. Predmet ove pravne stvari je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. veljače 2023. pa do isplate, a temeljem ugovora o posredovanju od 02. kolovoza 2022., i to na ime provizije za posredovanje pri kupoprodaji nekretnine (pod točkom 9 ugovora o posredovanju na listu 22 spisa).
33. S obzirom na predmet spora za meritorno odlučivanje valja primijeniti Zakon o posredovanju u prometu nekretnina (NN 107/7, 144/12, 14/14, 32/19, dalje: ZPPN) koji je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) koji zakon predstavlja lex generalis u ovakvoj vrsti pravnih poslova, konkretno ugovora o posredovanju.
34. ZPPN u čl. 15. st. 1. propisuje "ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.
35. Provedenim dokazima, pa čak ni iz iskaza svjedoka ĐH ni zz tužitelja nije utvrđeno da bi tužitelj kao posrednik našao i doveo u vezu s tuženicom osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla vezano za kupoprodaje nekretnine (pod točkom 9 ugovora o posredovanju sa lista 22).
36. ZPPN u čl. 27. propisuje "Visina posredničke naknade slobodno se određuje ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina", a u čl. 28. st. 1. propisuje "Posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora."
37. Odredba čl. 2. st. 1. t. 7. ZPPN propisuje pojam "nalogodavac" i to kao fizičku ili pravnu osobu koja s posrednikom u prometu nekretnina sklapa pisani ugovor o posredovanju, a t. 8. propisuje pojam "treća osoba" i to kao osobu koju posrednik u prometu nekretnina nastoji povezati s nalogodavcem radi pregovora o sklapanju pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina.
38. Provedenim dokazima, u ukupnosti svih provedenih dokaza koje je sud prihvatio kao uvjerljive i vjerodostojne (izjavu prodavateljice, iskaz svjedokinje RH, IH i tuženice) utvrđeno je da između tužitelja i tuženice nije uopće bio sklopljen ugovor o posredovanju za nekretninu koja je u ugovoru na listu 22 pod točkom 9, da tuženica takav ugovor nije nikada potpisala, a niti ga vidjela do početka ovog sudskog postupka, slijedom čega proizlazi da takav ugovor nije nikad niti sklopljen.
39. U čl. 15. st. 4. ZPPN propisano je "Ako nije drukčije propisano ovim Zakonom, na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju se odredbe općeg propisa obveznog prava". A odredba čl. 835. st. 1. ZOO-a propisuje "Ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen."
40. S obzirom da između tužitelja i tuženice nije sklopljen nikakav ugovor o posredovanju za spornu nekretninu "pod točkom 9 ugovora sa lista 22" , te kako tuženica nije nikada potpisala takav ugovor, niti je tužitelj posredovao niti našao tuženici tu nekretninu niti je pregovarano u vezi te nekretnine, tužiteljevo potraživanje po osnovi provizije za posredovanje nije osnovano.
41. Iz "Zapisnik razgledavanja nekretnina Ugovor o posredovanju" (list 22, a čiji prijevod se nalazi na listu 85-86 utvrđeno je da u istome, a vezano za proviziju se navodi "u slučaju kupnje gore navedenih nekretnina ili drugih nekretnina koje im je agencija ponudila ili s kojim ih je upoznala navedena agencija, platiti proviziju navedenoj agenciji u iznosu od 3% + PDV (PDV) kupoprodajne cijene, odnosno fiksnu proviziju u iznosu od 1.500,00 eur ako je kupoprodajna vrijednost nekretnine manja od 50.000,00 eur. Provizija se plaća najkasnije do realizacije kupoprodajnog ugovora." Iz netom navedenog sud može zaključiti da se radi o proviziji od 3% + PDV, međutim iz provedenih dokaza apsolutno nije bilo moguće utvrditi na koji način je tužitelj došao do iznosa od 15.000,00 eura (jer koji god iznos da je spomenut tijekom postupka ili da se u materijalnim dokazima u spisu spominje kao kupoprodajna cijena ne dolazi se do iznosa os 15.000,00 eura, dakle niti ako se uzme u obzir da bi kupoprodajna cijena bila 350.000,00 eura, niti 299.000,00 eura, niti 280.000,00 eura, a niti 200.000,00 eura. Međutim, s obzirom da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao pravni osnov, sud ne smatra potrebnim niti utvrđivati visinu tužbenog zahtjeva.
42. Obzirom na sve naprijed navedeno tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ((Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023 dalje: ZPP). Tužiteljica nije uspjela u ovom postupku, pa je dužna tuženici naknaditi parnični trošak. Tuženici je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 02. rujna 2024., 07. studenog 2024. i 05. veljače 2025. za svaku radnju po 500,00 eura plus PDV u iznosu od 500,00 eura, te trošak tumača u iznosu od 371,40 eura, a što sveukupno iznosi 2.871,40 eura. Tuženici nije priznat trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi jer isti nije ni podnesen (Rješenje o ovrsi nije niti donijeto), kao ni trošak za sastav podneska od 15. siječnja 2025. budući da isti nije bio nužan, za odlučivanje o predmetu spora.
Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8.1., 9.1., 46., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa).
44. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču – Parenzo, 13. ožujka 2025.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženice.