REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2257/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA d.d. Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika LOVAČKOG DRUŠTVA „ZEC“, Kršan, Istarska 5, OIB: 17046847633, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-439/2019-84 od 6. travnja 2023., 13. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-439/2019-84 od 6. travnja 2023. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, poslovni broj Ovrv-3375/2019-2 od 26. rujna 2019. kojim se tuženiku nalaže da tužitelju plati iznos od 4.338,01 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 11. studenog 2016. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.434,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 6. travnja 2016. do isplate.

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, odnosno da je predmetna šteta nastala od opasne stvari – divljači. Potom je utvrdio da je visina štete 4.344,92 EUR, odnosno da je tužitelj na ime naknade štete na temelju suglasnosti oštećenika EČ isplatio iznos od 4.344,92 EUR za popravak štete. Stoga je održao na snazi platni nalog s pozivom na čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 40/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16; dalje: ZL) te čl. 963., čl. 1045. st. 3. i čl. 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), pri čemu je utvrdio da tuženik nije dokazao da su vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv pobijane presude, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da tuženik za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Ističe da divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari. Navodi da je i kod objektivne odgovornosti tužitelj dužan dokazati postojanje uzročne veze između nastale štete i eventualne štetne radnje/propusta tuženika. Smatra da predmetna dionica ceste nije sigurna za prometovanje, što sve spada u isključivu nadležnost, dužnost i odgovornost osobe koja upravlja predmetnom javnom cestom. Navodi da prvostupanjski sud relativizira činjenicu da je tuženik od osobe koja upravlja cestom pisanim zahtjevom od 20. rujna 2011. zatražio označavanje predmetne ceste prometnom signalizacijom i opremom, odnosno da se, suprotno tvrdnji vještaka, visina štete ne može utvrđivati iskustveno već egzaktno i dokumentirano.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nije dao razloge o odlučnim činjenicama pa pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Lovoovlaštenik (ovdje tuženik) za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti odgovara objektivno, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer divljač u takvim okolnostima, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., Rev-2976/2017-2 od 14. prosinca 2022.). Pritom se napominje i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

7.1. Oslobođenje od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari moguće je u slučajevima propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, prema kojoj se, vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik vlasnik se oslobađa djelomično (st. 3.), ili ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).

7.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. izrazio pravno shvaćanje da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC) oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom, jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a.

7.3. To znači da se tuženik u okolnostima ovog konkretnog slučaja može osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako je propust osobe ovlaštene upravljati javnom cestom (ovdje Hrvatske ceste d.o.o.) vezan uz nepostavljanje zaštitne ograde na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu tuženika, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem (slično i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 480/2022-2 od 27. veljače 2024.). O navedenom prvostupanjski sud nije dao razloge u obrazloženju pobijane presude, zbog čega izostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik 20. rujna 2011. postavio zahtjev (listovi 100. i 101. spisa) osobi ovlaštenoj upravljati javnom cestom (ovdje Hrvatske ceste d.o.o.) za postavljanjem opreme sukladno posebnim propisima, u cijeloj duljini kojima ta osoba upravlja, a u granicama lovišta tuženika. Vještak Antun Štemberger je na ročištu 28. veljače 2023. u iskazu naveo „…da je predmetna cesta magistralna cesta te je standardno opremljena u smislu zaštite od naleta na divljač odnosno na predmetnoj dionici je postavljen znak opasnosti „divljač na cesti“, a žičana ograda za takvu cestu nije standardna oprema…“, kao i „…da je žičana ograda bila postavljena ona bi vjerojatno spriječila prodor divljači na cesti…“. Međutim, navedeno prvostupanjski sud uopće nije cijenio u obrazloženju pobijane presude, zbog čega u pobijanoj presude izostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

8.1. Također, nije dao razloge primjeni čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 33/05; dalje: Pravilnik), kojim je propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz ostale ceste prema potrebi.

9. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice u pogledu primjene 1067. ZOO-a, pobijana presuda se ne može ispitati te je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog koje pobijanu presudu valja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

11. Odluka iz točke II. izreke temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge iznesene u ovom drugostupanjskom rješenju, ispitati postoje li razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti u smislu čl. 1067. ZOO-a. Pritom će utvrditi je li propust osobe ovlaštene upravljati javnom cestom (ovdje Hrvatske ceste d.o.o.) vezan uz nepostavljanje zaštitne ograde na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu tuženika, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Također, prvostupanjski sud će imati u vidu i čl. 94. Pravilnika te će ocijeniti je li bilo potrebe za postavljanjem žičane ograde na predmetnoj prometnici (imajući u vidu okolnosti ovog konkretnog slučaja). Pritom će, ako bude potrebe, ocijeniti i žalbene navode tuženika u odnosu na visinu štete (točka VI. žalbe tuženika).

Zagreb, 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio