Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž 1685/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I (ABC) ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku u Benkovcu, protiv tuženih: 1) IŠ iz [adresa], 2) HŠ iz [adresa]) FŠ iz [adresa], sve zastupane po punomoćnici Dori Papić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-167/2016-93 od 9. lipnja 2021., na sjednici vijeća 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-167/2016-93 od 9. lipnja 2021. u odbijajućem dijelu točki I. i II. izreke, te u odbijajućem dijelu točke III. izreke u odnosu na troškove postupka tužitelja, osim u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.028,30 eura.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.028,30 eura kn te se sudi:

„ Nalaže se 1., 2. i 3. tuženicama nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.028,30 eura u roku od 15 dana.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da u ostavinsku imovinu iza pok. DŠ H, pok. F, iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj PuO-121/15, a ranije pred Općinskim sudom u Benkovcu, poslovni broj O-86/10, ne ulazi 40/100 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, a koja odgovara čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, a koja odgovara čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za 40/100 dijela, što da su tuženice dužne priznati i trpjeti da tužitelj to svoje pravo upiše u zemljišne knjige nadležnog suda na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s prednika stranaka pok. DŠ H, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti te presude, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke određeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv te presude je žalbu podnio tužitelj, pobijajući odbijajući dio, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nekretnina označena kao kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) koja odgovara čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) ne čini ostavinsku imovinu pok. DŠ i zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te da su tuženice dužne to priznati i trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja.

5.1. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je DŠ pok. F rođen **.**.1921., a umro **.**.2004., a da su tužitelj i tuženice njegovi zakonski nasljednici, da je u ostavinskom postupku iza pok. DŠ na ročištu od 7. veljače 2005. proglašena oporuka ostavitelja kojom je ostavitelj, pored ostalog, ovdje tužitelju ostavio kuću s dvorištem, koja oporuka da je odlukom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2161/07 od 3. ožujka 2009. utvrđena pravno nevaljanom, kao i da da je rješenjem ostavinskog suda od 22. studenog 2010. prekinut ostavinski postupak iza pok. DŠ tužitelj upućen u parnicu radi dokazivanja da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne ulazi u ostavinsku masu ostavitelja;

- da je na čest. [katastarska čestica] zgr. kuća i dvorište zk. tijelo III kao vlasnik uknjižen DŠ za cijelo, koja čestica, odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere,

- da je tužitelj uz suglasnost oca kao vlasnika nekretnine izvršio radove u novi dio kuće sagrađene na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time da je došlo do stvaranja nove kvalitete – nove imovine,

-da na temelju očevida na licu mjesta i nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke AŠ proizlazi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja jednu funkcionalnu cjelinu – stambenu zgradu i dvorište na kojoj je smještena slobodno stojeća stambena zgrada – obiteljska kuća katnosti prizemlje i 1. kat s kosim dvostrešnim krovom, da je predmetna kuća nadograđena, odnosno da se ista sastoji od „starog“ istočnog dijela i „novog“ zapadnog dijela, a u trenutku očevida da predmetna zgrada, odnosno „stari“ i „novi“ dio kuće predstavlja jednu funkcionalnu cjelinu, s time da je „stari“ istočni dio kuće izgrađen u tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća, tijekom vremena je preuređen/adaptiran, a nakon Domovinskog rata je obnavljan u postupku obnove, da se stari dio kuće sastoji od prizemlja i 1. kata (Pr+1) s kosim dvostrešnim krovom, u južnom dijelu prizemlja da se nalazi poslovni prostor koji se sastoji od tri prostorije (prodajni dio, skladište i sanitarni čvor), a u trenutku očevida da nije u funkciji; da se u sjevernom dijelu prizemlja nalaze dvije izrazito starije prostorije – konoba; da je ulaz u stambeni dio kuće s južne strane preko prednjeg dvorišta iz nivoa prizemlja te da je to jedini ulaz u kuću te služi i za pristup u „novi“ dio kuće; da je pristup na 1. kat preko unutarnjeg dvokrakog stubišta, da se na 1. katu nalazi predprostor koji služi starom i novom dijelu kuće; da se u starom dijelu kuće nalazi staro kupatilo, hodnik, četiri sobe i kupaonica; da je novi zapadni dio kuće izgrađen tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća i da se sastoji od prizemlja i 1. kata (Pr+1) s kosim dvostrešnim krovom koji je viši od starog istočnog dijela kuće za oko 0,5 m; da je novi zapadni dio kuće konstrukcijski i funkcionalno spojen sa starim istočnim dijelom kuće; da se u prizemlju nalazi garaža i ostava za drva; da se na 1. katu nalazi predprostor koji služi starom i novom dijelu kuće; da se u novom dijelu kuće nalazi soba, kuhinja s blagovaonicom, dnevni boravak, kupaonica i nenatkrivena terasa.

- da prema danom nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke vrijednost zemljišta iznosi 93.000,00 kn, vanjskog uređenja 13.000,00 kn, priključk 34.000,00 kn, novog dijela zgrade 445.000,00 kn, starog dijela zgrade 530.000,00 kn, a ukupna vrijednost iznosi 1.115.000,00 kn, tako da je doprinos tužitelja u izgradnji objekta u odnosu na cijelu nekretninu 445.000/1.115.000 = 0,3991, odnosno 39,91%;

- da je u postupku sačinjena i dopuna nalaza i mišljenja građevinskog vještaka u kojem je uzeta u obzir vrijednost uloženih sredstava od obnove nakon završetka Domovinskog rata u iznosu od 196.102,02 kn uloženog u „stari“ dio kuće te da u tom slučaju bi doprinos tužitelja u izgradnji cijelog objekta dodavanjem tog iznosa iznosio 57,49%.

5.2. Prvostupanjski sud je cijeneći utvrđenje da je tužitelj financirao radove na tzv. novom dijelu kuće uz suglasnost oca te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke o omjeru vrijednosti tog dijela kuće u odnosu na vrijednost cjelokupne nekretnine utvrđuje osnovanim zahtjev tužitelja u odnosu na stjecanje suvlasništva na predmetnoj nekretnini u omjeru od 40/100 dijela, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. Pri tom, prvostupanjski sud cijeni neosnovanim tvrdnje tužitelja da bi on imao i daljnji doprinos u izgradnji objekta sredstvima stečenim na temelju odredbi Zakona o obnovi u programu organizirane obnove, na temelju rješenja o pravu na obnovu od 5. lipnja 2000. po zahtjevu pok. DŠ s obzirom da je predmet obnove bio samo tzv. stari dio kuće koji je obnovljen na zahtjev pok. oca stranaka, dok u odnosu na ostale radove za koje je tužitelj u postupku tvrdio da bi ih izvodio u starom dijelu kuće prvostupanjski sud ocjenjuje da se radi o radovima kojima nije nastala nova stvar odnosno kojima se izmijenio identitet stvari te da stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini u preostalom dijelu, preko 40/100 dijela, u smislu odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91-dalje: ZOVO). Osim toga, prvostupanjski sud je ocijenio i neosnovanom tvrdnju tužitelja da bi otac predmetnom nekretninom raspolagao još za života u njegovu korist, posebno s obzirom na sadržaj iskaza tužitelja u kojem je na upit čija je ovo kuća odgovorio da se to tek treba vidjeti, međutim, da se otac izjasnio o tome svojom oporukom, te nastavno s obzirom na okolnost da je pravomoćnom presudom ta oporuka utvrđena pravno nevaljanom.

5.3. Prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donosi u primjeni čl. 154. st. 4. ZPP-a te određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, cijeneći da su tuženice u konkretnom slučaju osporavale tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na njegovu osnovanost i visinu, a da je tužitelj u konačnici djelomično uspio u sporu.

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena ni jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.1. Nadalje, žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud u postupku povrijedio načelo otvorenog pravosuđenja nije prihvaćen. Naime, prema odredbi čl. 219. st. 2. ZPP-a, koja se u ovom postupku primjenjuje, sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Tužitelj u žalbi pogrešno tvrdi da je sukladno ovom načelu prvostupanjski sud, prije donošenja presude, trebao upoznati stranke sa svojim shvaćanjem prema kojem nije prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke u odnosu na ulaganja u stari dio kuće i da bi u tom slučaju tužitelj predložio saslušanje vještaka ili dopunu nalaza i mišljenja vještaka. To zbog toga jer prvostupanjski sud ocjenu o neosnovanosti dijela zahtjeva tužitelja u vezi ulaganja u stari dio kuće nije utemeljio na neprihvaćanju dopune nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, nego na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a, pri čemu je prvostupanjski sud posebno cijenio sadržaj rješenja nadležnog tijela o odobravanju sredstava za obnovu koja su neprijeporno utrošena u stari dio kuće, kako je to detaljno navedeno u toč. 12.7. obrazloženja prvostupanjske presude.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu (preko 40/100 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine).

8. Tužitelj u žalbi tvrdi da je dokazao da je investiranjem u nekretninu te izvođenjem radova objekt potpuno izmijenjen, da je nastala kuća koja se ne može usporediti s ranijom kućom i da je promijenio bit, suštinu stvari, jer da se sadašnja kuća ne može više uspoređivati s prethodno izgrađenom starom kućom i da je ulaganjem u predmetnu nekretninu stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

9. Protivno prednje iznesenom, pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka ocijenio da tužitelj na temelju ulaganja u predmetnu nekretninu, dogradnjom novog dijela kuće nije mogao steći pravo (su)vlasništva preko nespornih 40/100 dijela. U tom smislu je prvostupanjski sud pravilno u primjeni čl. 24. ZOVO cijenio da su predmetna ulaganja promijenila identitet stvari- na način da je nadograđen novi dio zgrade te da stoga omjer vrijednosti tog dijela u odnosu na vrijednost cjelokupne nekretnine u visini koja je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ne opravdava stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, niti suvlasništva preko 40/100 dijela. Nastavno tome, žalitelj neosnovano smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije prihvatio da bi tužiteljev doprinos u izgradnji cijelog objekta iznosio i dodatnih 196.000,02 kn, prema dopuni nalaza i mišljenja građevinskog vještaka jer je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se obnova objekta tim sredstvima ne može tretirati kao ulaganje tužitelja u objekt, kraj činjenice da su ona doznačena vlasniku nekretnine DŠ kao korisniku prava na obnovu obiteljske kuće u smislu čl. 4. st. 1. Zakona o obnovi ("Narodne novine" br. 24/96, 54/96, 87/96). Osim toga, tužitelj neosnovano u žalbi tvrdi da okolnost da mu je otac dopustio da vrši predmetna ulaganja u kuću ukazuje da je već za života raspolagao predmetnom kućom i dvorištem u korist tužitelja u cijelosti, kao i da bi to proizlazilo iz rezultata dokaznog postupka, jer i prema ocjeni ovog suda suglasnost oca za gradnju sama po sebi nema takav značaj, dok tužitelj u žalbi određeno ni ne ukazuje na sadržaj provedenih dokaza, osim vlastitog iskaza, koji bi upućivali na opravdanost te njegove tvrdnje.

10. Pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio o troškovima postupka, osim u dijelu odbića zahtjeva tužitelja za naknadu troška predujma za geodetsko i građevinsko vještačenje u iznosu od 1.028,30 eura (7.747,76 kn)[1] jer je opravdano u primjeni čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju odmjeriti taj trošak koji je bio nužan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, kraj činjenice da su tuženice osporavala osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja. Stoga je prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u tom dijelu trebalo preinačiti i obvezati tuženice na naknadu tog troška tužitelju.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

12. Tužitelju nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer je u žalbenom stadiju uspio u odnosu na sporedno potraživanje s osnova troškova postupka u vezi čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

13. Presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu točki I. i II. izreke te u odbijajućem dijelu točke III. izreke u odnosu na troškove postupka tuženica, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović