Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-736/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Peršić Brleković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića i drugih, odvjetnici u Puli, protiv tuženika SLATKI KUTAK d.o.o., Pula, Trinajstićeva 17, OIB:53323406413, kojeg zastupa punomoćnik Damir Cibralić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplati, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-221/2019-39 od 04. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Pr-221/2019-39 od 04. ožujka 2022. potvrđuje u točki I izreke.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbi stranaka ukida se citirana presuda u točkama II – VII izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je usmena odluka o otkazu ugovora o radu izdana od tuženika 3. lipnja 2019. nedopuštena pa da se kao dan raskida ugovora o radu utvrđuje 30. rujna 2019.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici prizna sva prava i obveze iz radnog odnosa i pripadajućih kolektivnih ugovora a sve sukladno ugovoru o radu od 30. svibnja 2019. pa do odluke o otkazu od 03. lipnja 2019. da nije došlo.

3. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici za razdoblje od 04. lipnja 2019. do 30. rujna 2019. isplati bruto plaće u iznosu od 3.750,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od svakog 16. -og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, u roku od 8 dana dok je točkom IV. odbijen zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu.

4. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 04. ožujka 2022. do isplate, u roku od 8 dana dok je točkom VI. izreke zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan, a točkom VII. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

5. Protiv te presude žalbu podnose obje stranke svaka u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu (tužiteljica po punomoćniku i osobno protiv toč. IV. i VI., a tuženik protiv toč. I., II., III., V. i VII. izreke) pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se presuda uvaženjem njihovih žalbi preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6.1. Žalbe su osnovane, osim žalbe tuženika u odnosu na točku I izreke.

7. Predmet spora je zakonitost usmene odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici od strane tuženika te priznanje prava na isplatu plaće i ostalih prava za utuženo razdoblje od 04. lipnja 2019. do 30. rujna 2019.

8. Neprijeporno je te sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

-tužiteljica je preko Facebook grupe ... došla do saznanja da tuženik traži posao za mjesto kuharice te putem mobitela ostvarila kontakt sa HE radi rada u Pizzeriji-Caffe baru ... u [adresa].

-zakonska zastupnica tuženika je AE supruga IE koji je sa tužiteljicom vodio razgovore vezane uz uvjete rada te stupanju na posao i prestanak ugovora o radu.

-tužiteljica je u navedenom ugostiteljskom objektu započela sa radom 30. svibnja 2019. a dan prije toga doputovala je u [adresa] s time da je sa 3. lipnjem 2019. (nakon 4 dana) odjavljena sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, VE ju je odvezao na autobusni kolodvor te se vratila kući, predao joj 500,00 kn a nakon nekoliko dana na njezin račun uplatio daljnji iznos od 300,00 kn te platio putnu kartu

-tužiteljica je potpisala Ugovor o radu koji je za tuženika sastavila ME koja je sa danom 04. lipnja 2019. prijavila prestanak rada tužiteljice zaključno sa danom 03. lipnja 2019. a kao razlog prestanka naveden je istek ugovora o radu.

9. Sud prvog stupnja analizirajući navode iz iskaza tužiteljice i svjedoka IE te sadržaj priložene dokumentacije u prvom redu zaključuje da je tužiteljica uputila tuženiku zahtjev za zaštitu prava u propisanom roku preporučenom pošiljkom 14. lipnja 2019., a kako se na isti nije očitovao, a ona tužbu podnijela 16. srpnja 2019., zaključuje da je sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) sudsku zaštitu zatražila u propisanom roku. Nadalje, utvrđuje da prema odredbi čl. 120. ZR-a otkaz mora biti u pisanom obliku, obrazložen te dostavljen osobi kojoj se otkazuje ali da nedvojbeno proizlazi da je tuženik tužiteljici dao usmeni otkaz ugovora o radu koji nije dopušten to prihvaća zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti usmenog otkaza od 03. lipnja 2019.

10. Iz iskaza tužiteljice i navedenog svjedoka utvrđuje da je prava volja stranaka bila da tužiteljica sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme za potrebe sezonskog rada, odnosno do 30. rujna 2019., pa da je tuženik dužan tužiteljici za to razdoblje priznati sva prava i obveze iz radnog odnosa kao da do istog nije došlo te joj za to razdoblje isplatiti naknadu plaće te priznati ostala prava i obveze iz radnog odnosa.

11. U odnosu na visinu pripadajuće plaće prihvaća da je to iznos naveden u ugovoru o radu, a ne od 6.000,00 kn kao što to tvrdi tužiteljica analizirajući pri tome sadržaj ugovora te navode stranaka.

12. Odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa), cjenici postignuti uspjeh tužiteljice u sporu dok zahtjev tuženika odbija.

13. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ali se osnovano tuženik u žalbi poziva na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na odluku o zahtjevu tužiteljice za isplatu i priznanje prava i obveza iz radnog odnosa.

14. Sud prvog stupnja je u okviru dokaznih prijedloga stranaka a cijeneći pri tome i odredbe o teretu dokazivanja, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te na iste pravilno primijenio materijalno pravo kod donošenja odluke o nedopuštenosti odluke o usmenom otkazu ugovora o radu.

15. Protivno tvrdnjama tuženika pravilno je zaključio da je tužiteljica sudsku zaštitu zatražila u okviru roka propisanog čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a. Naime, neprijeporno je da je tužiteljici 03. lipnja 2019. otkazan ugovor o radu pa je isti relevantan za računanje rokova iz citirane odredbe jer je toga dana saznala za povredu prava. Zahtjev za zaštitu prava predala je preporučenom pošiljkom 14. lipnja 2019. s time da protivno tvrdnjama tuženika pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica to dokazala dostavom potvrde Hrvatske pošte(list 27 spisa). Naime, iz sadržaja te potvrde proizlazi da je tužiteljica navedenog dana predala preporučeno pismeno za dostavu tuženiku, a isti nije tvrdio da bi mu ista upućivala bilo kakve druge podneske ili mu se pismeno obraćala, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da iz navedenog proizlazi da je tuženiku uputila zahtjev za zaštitu prava u zakonskom roku i da je tuženik taj zahtjev primio jer ne proizlazi da bi se vratio neuručen niti je tuženik na te okolnosti predložio dokaze. Kako tuženik nije odgovorio na zahtjev to proizlazi da je podnošenjem tužbe 16. srpnja 2019., tužiteljica sudsku zaštitu zatražila u zakonskom roku.

16. Neosnovane su i daljnje tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da bi on tužiteljici otkazao usmeno ugovor o radu već da je to učinila ona jer da je izjavila da više ne želi raditi, nije dolazila na posao zbog čega ju je VE odvezao na autobusni kolodvor kako bi se vratila kući. Naime, tužiteljica se tuženiku javila kao zainteresirana za posao tijekom ljetne sezone pa je neprihvatljivo da bi već četvrtog dana nakon početka rada sama otkazala ugovor o radu, odnosno prestala dolaziti na posao. Isto tako nije prihvatljiv sadržaj ugovora da se prima na određeno vrijeme na probni rad od 7 dana pored opisanih utvrđenja a konačno niti navedeni svjedok ne tvrdi da bi tome bilo tako i da su se sporazumjeli da će za slučaj da ne zadovolji na probnom radu radni odnos prestati, već dapače najprije tvrdi da je ona sama usmeno otkazala ugovor o radu.

17. Naime, tuženik u očitovanju na navode tužbe u prvom redu ističe da nije točno da odluku o otkazu tužiteljici nije obrazložio niti joj ostavio otkazni rok, odnosno da je u trenutku davanja otkaza postupio u skladu sa zakonom poštujući ugovorne odredbe jer da je bio nezadovoljan sa radom tužiteljice. Naknadno, na glavnoj raspravi od 3. rujna 2021. tvrdi da je tužiteljica nakon četiri dana rada sama usmeno otkazala ugovor, dok svjedok VE u iskazu tvrdi da je tužiteljica prema njemu i supruzi bila drska i nije dobro radila, odnosno da je njegovoj supruzi rekla "ma ja ću vama dati otkaz" pa kada se ponovo vratio u ugostiteljski objekt da mu je supruga rekla da tužiteljica želi dati otkaz i neka slobodno ide te ga molila da ju odveze na autobusni kolodvor što je i učinio. S druge strane, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica u odnosu na prestanak ugovora o radu i dogovor oko zasnivanja radnog odnosa iskazivala dosljedno i uvjerljivo uz navode da je dogovoren sezonski rad kroz ljetne mjesece, da joj je navedeni svjedok 3. lipnja u popodnevnim satima rekao da on nju tu ne vidi, da svojim kapacitetima ne odgovora potrebama rada kod njega i zatražio da ode te ju odvezao na autobusnu kolodvor kako bi se vratila kući.

18. Postupajući na navedeni način tuženik je tužiteljici usmeno otkazao ugovor o radu što sukladno odredbi čl. 120. ZR-a nije dopušteno pa je pravilnom primjenom citirane zakonske odredbe sud prvog stupnja utvrdio da je usmena odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena te da se kao dan raskida ugovora o radu utvrđuje 30. rujna 2019.Ovo s obzirom da je i navedeni svjedok potvrdio da je tužiteljica primljena kao sezonski radnik što podrazumijeva trajanje rada tijekom ljetnih mjeseci, odnosno od lipnja do rujna, s time da tuženik nije priložio dokaze na okolnost da bi potrebe rada tog ugostiteljskog objekta bile drugačije, odnosno da bi radio u kraćem razdoblju.

19. Međutim, dio zahtjeva tužiteljice koji je sud prvog stupnja prihvatio da je tuženik dužan priznati joj sva prava i obveze iz radnog odnosa kao i pripadajućih kolektivnih ugovora sukladno ugovoru o radu, nije određen u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a pa nije bilo niti uvjeta za odlučivanje o takvom zahtjevu, već je sud prvog stupnja istu trebao pozvati uz upozorenja iz odredbe čl. 109. ZPP-a da tužbeni zahtjev određeno postavi kako bi se po istom moglo postupiti. Stoga je odlukom o tom dijelu počinjena apsolutno bitna procesna povreda na koju stranke ukazuju u žalbi.

20. Osim toga, valja ukazati da je tužiteljica precizirala zahtjev kojim traži isplatu izgubljene bruto plaće navodeći pojedine mjesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom (list 17 spisa), a sud prvog stupnja nije odlučio o zahtjevu kakav je postavljen, a kojim je sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a vezan, jer je valjalo pravilno odlučiti o isplati iznosa za pojedini mjesec za koji je zahtjev utvrđen osnovanim, sa pripadajućoj zakonskom zateznom kamatom za razdoblje kako je to i zatraženo o čemu je potrebno voditi računa u daljnjem tijeku postupka i donošenje odluke o tom zahtjevu.

21. Stoga će sud prvog stupnja u odnosu na zahtjev tužiteljice za priznanje prava iz radnog odnosa u prvom redu sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a i uz odgovarajuće upozorenje pozvati tužiteljicu radi preciziranja zahtjeva na način da isti bude određen tako da bi se po istom moglo postupiti te kod odluke o utvrđenom iznosu pripadajuće naknade plaće za utuženo razdoblje kao i sporednog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate, voditi računa o naprijed iznesenom.

22. Ovisno o postupanju tužiteljice primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a donijeti će novu odluku o njenom zahtjevu te troškovima postupka.

23. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Nataša Peršić Brleković