Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-218/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikici Leskovaru, odvjetniku u Zagrebu, Opatička 4, protiv tuženika NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćnicima Mariju Mlakaru i Sarah Mlakar Kasapović, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mario Mlakar i Sarah Mlakar Kasapović, odvjetnicima u Zagrebu, Jordanovac 53A, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6405/2024-5 od 15. siječnja 2025., 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika NM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6405/2024-5 od 15. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja OM za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 753,98 EUR (sedam stotina pedeset tri eura devedeset osam centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom zbog ogluhe naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 21.150,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2024. do isplate, obračunatim po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka I. izreke) te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 753,98 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2025. do isplate po istoj stopi, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke za donošenje takve presude, da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da je sud odluku utemeljio na nedopuštenom raspolaganju stranaka, da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da nema razloga o odlučnim činjenicama, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju dokumentacije dostavljene uz tužbu, uslijed čega osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da mu nije omogućeno raspravljanje pred sudom u odnosu na podnesak tužitelja jer mu isti nije dostavljen te da je presudu donio i mjesno nenadležan sud. Nadalje ističe da se presuda temelji na nezakonitom pravnom poslu, spornom ugovoru o zajmu, koji je u protivnosti činjenicama navedenim u tužbi, da postojanje dugovanja ne proizlazi iz samog ugovora o zajmu kojega je tužitelj dostavio jer isti ne sadrži potvrdu da je novac isplaćen zajmoprimcu odnosno da je tuženik taj novac primio, a ni da broj računa ne odgovara broju računa tuženika već da se odnosi na tvrtku s kojom je tužitelj osobno poslovao Narona pro j.d.o.o. s kojom tuženik nema veze, da je rok vraćanja zajma četiri odnosno tri dana i da je činidba zbog toga nemoguća jer nije moguće provesti transakcije tolikog iznosa u tako kratkom roku. Također navodi da je pokrenuo postupak radi utvrđenja pravne nevaljanosti predmetnog ugovora odnosno utvrđenje njegove ništetnosti te predlaže da se ovaj postupak prekine do okončanja tog spora koji je prethodno pitanje u ovoj parnici. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.081,25 EUR.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, ističe da je ista u suštini podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušteno. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 753,98 EUR.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Međutim, nije nađeno da bi bila počinjena navedena bitna povreda jer izreka presude sadrži potrebne razloge, koji nisu proturječni stanju spisa te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.1. U odnosu na žalbeni navod da je pobijanu odluku sud utemeljio na nedopuštenom raspolaganju stranaka, prije svega treba reći da tuženik određeno i ne navodi koja su to konkretna raspolaganja stranaka koja bi bila u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (čl. 3. st. 3. ZPP). No, neovisno o tome, treba reći da ugovaranje vraćanja pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga, nije zabranjeno ni jednom zakonskom odredbom, niti je u suprotnosti s društveno prihvaćenim pravilima ponašanja. Tuženik u žalbi navodi da je u konkretnom slučaju riječ o nezakonitom pravnom poslu, ali pritom ne navodi činjenice na kojima temelji tu tvrdnju, već ističe da je sud propustio utvrditi je li navedeni iznos zajma doista i isplaćen zajmoprimcu, što predstavlja žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji ovaj sud nije ovlašten ispitivati. Iz činjeničnih navoda tužbe i sadržaja isprave dostavljene uz tužbu također ne proizlazi da bi bila riječ o ostvarivanju zahtjeva koji ne bi bio dopušten odnosno da bi podnošenje tužbe bilo poduzeto radi ostvarenja društveno neprihvatljivih ciljeva. Stoga ni sud pobijanu presudu zbog ogluhe nije nezakonito utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl. 3. st. 3. ZPP) pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP, kako to neosnovano u žalbi tvrdi tuženik.

5.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP time što mu nije dostavljen podnesak tužitelja od 23. prosinca 2024. (kojim tužitelj predlaže donošenje presude zbog ogluhe budući da je od proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu proteklo više od dva tjedna), niti mu je time onemogućeno raspravljanje pred sudom jer je sud ovlašten i dužan donijeti presudu zbog ogluhe ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku i ako su za to ispunjeni ostali uvjeti propisani zakonom te mu za to nije potreban prijedlog tužitelja.

5.3. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud nije našao ni da bi sud prvoga stupnja počinio ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema odredbi članka 331.b ZPP, presuda zbog ogluhe može se donijeti ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

7. Predmetnom tužbom tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 12.150,00 EUR, na temelju ugovora o povratu pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga od 18. veljače 2024., koji je dostavljen uz tužbu, a sadrži potpise oba ugovaratelja i svjedoka SM. Uz tužbu je dostavljen i poziv tužitelja na ispunjenje navedenog ugovora, s dokazom da je dostavljen tuženiku 27. rujna 2024.

9. Prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu zbog ogluhe jer je ocijenio da su za donošenje presude zbog ogluhe i prihvaćanje tužbenog zahtjeva ostvarene sve pretpostavke propisane odredbom čl. 331.b ZPP. Žalbenim navodima tuženika navedena utvrđenja prvostupanjskoga suda nisu dovedena u sumnju, kao ni primjena materijalnog prava.

10. Imajući u vidu sadržaj činjeničnih navoda tužbe i dokaza priloženih tužbi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju udovoljeno svim uvjetima iz navedene zakonske odredbe za donošenje presude zbog ogluhe.

11. Prema odredbi čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO), ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Prema čl. 9. ZOO, sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11.1. Navedenim ugovorom tuženik se obvezao tužitelju da će mu vratiti iznos kojega je tužitelj uplatio na račun naveden u čl. 1. ugovora, najkasnije do 22. veljače 2024., uplatom na račun također naveden u točki I. tog ugovora te je, kao sudionik u obveznom odnosu, dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, sukladno s odredbom čl. 9. ZOO. Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo propisano čl. 29. st. 1. i 2. ZOO kada je tuženika obvezao na plaćanje zatezne kamate od dana zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze do isplate.

13. Odluka o trošku nije ispitana jer tuženik istu ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

14. Ostali žalbeni navodi svode se na pobijanje prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteno jer se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog tog žalbenog razloga (čl. 353. st. 2. ZPP).

15. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

16. Tužitelju nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer isti nije bio potreban za vođenje parnice pa je odlučeno kao u točki II. izreke (čl. 155. st. 1., u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos