REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3300/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. siječnja 2025.godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Danijela Trubića, odvjetnika i punomoćnice tuženika LŠ, zaposlenice, dana 13. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 da tužitelju MŠ izBednje, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati osigurninu u iznosu od 37.589,26 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. srpnja 2021. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iznatječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 da tužitelju MŠ izBednje, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj trošak od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iznatječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva povišenjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 30.06.2021. godine oko 21,00 sat na dionici državne ceste D8 (Jadranska magistrala) kod mjesta Seline svojim vozilom AUDI A5 3.0 TDI, quattro Dynamic, hatchback, registarske oznake [registarska oznaka] uslijed neprilagođene brzine uvjetima kolnika izletio izvan prometnice pri čemu su nastala znatna oštećenja na vozilu. Nadalje ističe kako po dojavi tužitelja, djelatnici Policijske postaje Senj izvršili su očevid prometne nesreće i o utvrđenim činjenicama sastavili Potvrdu, Klasa: 211-04/21-P/17244, Ur. broj: 511-04-09/06-P- 34-2/2021 od 13.08.2021. Tužitelj je na licu mjesta alkotestiran pri čemu nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu tužitelja te mu je određena mandatna novčana kazna zbog počinjenja prekršaja iz čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koju je tužitelj odmah i platio. Navodi da vozilo tužitelja u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja automobilskog kaska br. 004095076969 za razdoblje od 31.08.2020. do 31.08.2021. godine. Nadalje tužitelj navodi da prema podacima dobivenim po izvršenom izvidu štete tuženika, popravak vozila na granici je isplativosti te je utvrđeno postojanje ekonomske totalne štete na vozilu tužitelja. U konkretnom slučaju tužitelj smatra da je vrijednost njegova vozila neposredno prije nastanka osiguranog slučaja iznosila najmanje 333.800,00 kn, a uzimajući pritom u obzir da je najviša zaprimljena ponuda za ostatke vozila iznosila 123.800,00 kn, tužitelj potražuje na ime osigurnine razliku u visini od 210.000,00 kn. Navodi kako je imao troškove izvlačenja i vuče vozila koju uslugu je izvršio obrt za usluge [obrt], vl. PŠ te je tužitelj za tu uslugu po računu br. 146/Karamba/1 od 1.7.2021. istoga dana platio iznos od 7.120,00 kn i da Policom osiguranja automobilskog kaska uključeno je i pokriće za naknadu troškova vuče vozila do 7.000,00 kn, tužitelj po tom osnovu potražuje navedeni iznos. Tužitelj je u skladu s Uvjetima osiguranja automobilskog kaska podnio tuženiku prijavu štete dana 2. srpnja 2021. godine, ali mu tuženik nije isplatio osigurninu ili nesporni iznos osigurnine najkasnije u roku od 30 dana od primitka zahtjeva za isplatom osigurnine, te se čak nije niti očitovao tužitelju o razlozima nepravovremene obrade njegova zahtjeva. Tužitelj predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava pasivnu legitimaciju, osporava nastanak štetnog događaja i način nastanka istoga iz razloga jer da nastala oštećenja na vozilu ne odgovaraju dinamici nastanka štetnog događaja kako to tužitelj navodi u tužbi, da temeljem analize dostavljene dokumentacije u mirnom postupku utvrđeno je da je do silaska vozila s kolnika došlo pri maloj brzini, a ne kao posljedica iznenadnih nepredviđenih okolnosti i shodne reakcije vozača i da je prometnom analizom zaključeno da se radilo o kontroliranom kretanju vozila, ne izlijetanju. Ističe kako na kolniku nije bilo tragova kočenja ili zanošenja na kolniku i šljunčanoj površini već su samo vidljivi tragovi vožnje, da se u trenutku silaska s kolnika tužitelj mogao kretati brzinom od maksimalno 30 do 40 km/h te je bio usmjeren u pravcu kretanja prema mjestu slijetanja u desno van kolnika, dakle vozilo se kretalo pravocrtno a ne u zanošenju. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Potvrdu PP Senj od 13.08.2021. godine (list 5-6 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 30.06.2021.g. (list 7 spisa), Potvrdu o plaćenoj novčanoj kazni (list 8 spisa), Policu osiguranja automobilskog kaska broj 004095076969 i preslik prometne dozvole (list 9-12 spisa), Račun broj 146/Karamba/1 od 01.07.29021.g. (list 13 spisa), elektroničku poštu upućenu tuženiku (list 14-20 spisa), Uvjete osiguranja automobilskog kaska (list 29-33 spisa), dokumentaciju iz spisa štete (list 42-64 spisa), izvršen je uvid u spis PP Senj (list 67-74 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Pera Todorovića, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, saslušan je svjedok KŠ i tužitelj kao stranka u postupku.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

4. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o osiguranje - Polica osiguranja automobilskog kaska br. 004095076969 za vremensko razdoblje od 31.08.2020. godine do 31.08.2021. godine, da su uz obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti stranke ugovorile puni kasko osiguranje, te da su sastavni dio Ugovora o osiguranju Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska.

Između stranaka sporna je dinamika nastanka štetnog događaja tj. sporno je da li je nastala šteta na vozilu tužitelja zbog neprilagođene brzine uvjetima kolnika uslijed koje je tužitelj vozilom izletio izvan prometnice.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Pera Todorovića te je proveden dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete, izvršen je uvid u spis PP Senj, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu te je sud saslušao tužitelja i svjedoka.

Svjedok KŠ, u svom iskazu navodi da je zaposlen na radnom mjestu direktora Služba prevencija zlouporabe prava, a inače je i sudski vještak, da je zaprimio zahtjev tužitelja za naknadu štete, ali je bilo nelogičnosti u zahtjevu imajući u vidu oštećenja na vozilu. Navodi da su potom išli na mjesto događaja on i kolega ŽŠ djelatnik tuženika koji radi s njim u službi, vidjeli su gdje je vozilo sišlo s kolnika i obzirom na oštećenja vozila oni su zaključili da takva oštećenja nisu mogla nastati u prometnoj nezgodi kako ju je opisao tužitelj. Iskazuje da su potom zatražili od policije zapisnik o očevidu i drugu dokumentaciju, da po primitku dokumentacije su utvrdili da pojedina oštećenja vozila nisu mogla nastati u ovoj prometnoj nezgodi već su očigledno nastala prije ove prometne nezgode. Isto tako su utvrdili obzirom na brzinu kretanja vozila, a i zbog nedostatka nepredviđenih događaja da nije mogla nastati prometna nezgoda kako ju je opisao tužitelj u svom zahtjevu za naknadu štetu. Navodi da primjerice oštećenja na desnom dijelu vozila - prednji desni far i dio blatobrana kao i motora nisu mogla nastati slijetanjem vozila jer je za takva oštećenja moralo biti djelovanje neke okomite sile na taj dio vozila, dakle više udaraca na tim mjestima da bi nastala ta vrsta oštećenja na vozilu tužitelja. Prema obliku kojeg su uočili na mjestu oštećenja zaključili su da samim slijetanjem vozila s ceste to oštećenje nije moglo nastati i da takva oštećenja mogla bi nastati jedino da se vozilo kretalo naprijed - nazad na mjestu, dakle da je udaralo takvim kretanjem u neku tvrdu podlogu. Svjedok iskazuje da je utvrdio poziciju vozila nakon slijetanja i to uvidom u fotografije policije pa se vozilo nalazilo većim dijelom na kamenoj podlozi, da su utvrđivali na očevidu kao djelatnici tuženika da li je bilo tragova zanošenja vozila pa su nakon očevida izvršili uvid u dokumentaciju koju im je policija dostavila te su potom zaključili da nije bilo tragova kočenja i da se vozilo prije nego što je sletjelo s ceste moglo kretati 35 km/h. Dakle očigledno je vozilo usporavalo na dijelu pored kolničke trake gdje se nalazi šljunak pa je tek onda sletjelo s ceste. Svjedok iskazuje da je vidio fotografije s mjesta očevida policije, da vozilo je bilo izvučeno od strane vučne službe, da je osobno pregledao fotografije koje je izradila policija pa se vidjela poziciju vozila prije nego što je izvučeno i poziciju vozila nakon što je vozilo izvučeno na cestu. Navodi da nije uočio oštećenja o kojima je prethodno iskazivao nakon što je izvršio uvid u fotografije vozila koje su oni sačinili prije sklapanje police kasko osiguranja. Svjedok nadalje navodi da oštećenja za koja tvrdi da nisu mogla nastati u prometnoj nezgodi mogla su jedino nastati od trenutka sklapanja police osiguranje do trenutka kada je policija obavljala očevid na licu mjesta u odnosu na ovu prometnu nezgodu i kada su oni radili fotografije oštećenja. Iskazuje da mu nije bila poznata visina popravka dijelova vozila koja se odnose na oštećenja za koja su oni utvrdili da nisu mogla nastati u ovoj prometnoj nezgodi.

Tužitelj u svom iskazu navodi da se vraćao kući s mora, bilo je lijepo vrijeme, kolnik je bio suh, da su najednom dok je vozio iz suprotnog smjera naišli motoristi u lijevom zavoju koji su se kretali polovinom trake kojom se on kretao vozilom, nije mu poznato kojom su se brzinom kretali ovi motociklisti. Iskazuje da se nije kretao u koloni vozila već je ispred njega bilo jedno vozilo udaljeno 500 metara, a on kretao vozilom brzinom 50 do 60 km/h. Navodi da su motoristi skrenuli na dio njegove kolničke trake, ali nisu počeli skretati dok se kretalo ovo vozilo ispred njega, potom su ovi motociklisti prešli na njegovu traku jer su pretjecali kolonu vozila koja se kretala iz suprotnog smjera, dakle kolona je bila u kolničkoj traci u kojoj su se kretali motociklisti. Navodi da je poduzeo radnju skretanja kako bi izbjegao motoriste u njegovoj traci i onda se našao u kamenjaru. Tužitelj ističe da se vozio brzinom između 50 do 60 km/h, da je kočio i da je bilo proširenje pored kolničke trake, ali da je to bilo jako malo proširenje da bi on svojim vozilom skrenuo i izbjegao ove motocikliste. Tužitelj iskazuje da nakon slijetanja vozila su stali vozači i pitali ga da li nešto treba, da je on osobno nazvao policiju, da nakon dolaska policije oni su obavili očevid, proveli su alkotest, nije imao alkohola u krvi i onda je pozvana vučna služba time da je policija bila prisutna kada su vukli njegovo vozilo iz tog kamenjara djelatnici vučne službe jer je trebalo zatvoriti dio kolnika. Navodi da je platio račun od vučne službe, ne sjeća se kolika je bila procjena štete na vozilu.

Iskazu saslušanog svjedoka sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijeti logično i uvjerljivo te je međusobno sukladan preostalim provedenim dokazima (nalaz i mišljenje vještaka Pera Todorovića). Iskazu saslušanog tužitelja sud nije poklonio vjeru jer isti nije iznijet logično i uvjerljivo niti je međusobno sukladan s provedenim dokazima (nalaz i mišljenje vještaka Pera Todorovića).

6. Sud je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Pera Todorovića. Na održanom očevidu tužitelj osobno pokazuje smjer kretanja i mjesto na kojem je sletio s prometnice, ističe da se nije promijenilo mjesto prometne nezgode od dana kada se ista dogodila. Ujedno tužitelj osobno pokazuje mjesto gdje se nalazio i mjesto gdje su ga motociklisti ometali u vožnji.

Vještak Pero Todorović u nalazu i mišljenju navodi da vozilo tužitelja je u lijevom zavoju preko desno ruba sletjelo s kolnika, na makadamsko proširenje uz kolnik, a potom i na kamenjar uz cestu. Nadalje navodi u mišljenju da prema iskazu tužitelja, slijetanje s kolnika je posljedica skretanja u desnu stranu, kako bi izbjegao sudar s grupom motociklista, koji su pretjecali kolonu vozila, koja se tužitelju kretala ususret. Iskaz tužitelja, da je skretanje u desnu stranu poduzeo kako bi izbjegao sudar s grupom motociklista, tehnički nije prihvatljiv. Vještak navodi da promatrano kao cjelinu, sva oštećenja na vozilu tužitelja nisu nastala na mjestu štetnog događaja. U mišljenju vještak navodi da uvažavajući oštećenja vozila kao cjelinu, popravak vozila nije bio ekonomski isplativ. Na vozilu je nastala totalna šteta u novčanoj protuvrijednosti od 25.675,59 EUR pri čemu vlasnik zadržava ostatak vozila.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka sadržajno kao u podnesku od 25. travnja 2024. godine (list 116-121 spisa). Tužitelj dostavlja nalaz i mišljenje vještaka Stivena Šijaka kao dokaz da se prometna nezgoda dogodila kako je to navedeno u činjeničnim navodima tužbe te kao dokaz da nije prihvatljiv nalaz i mišljenje vještaka Pera Todorovića. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

7. Tuženik se protivi korištenju nalaza i mišljenja vještaka Stivena Šijaka jer je tužitelj dostavio navedeni dokaz nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se koristi kao dokaz u ovom postupku nalaz i mišljenje vještaka Stivena Šijaka iz razloga jer je isti dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, te iz razloga jer je sud proveo dokaz prometnim vještačenjem u ovom postupku kao i očevid na licu mjesta kojem je bio prisutan i tužitelj. Nadalje tužitelj je novi dokaz tj. nalaz i mišljenje vještaka Stivena Šijaka kojim bi dokazao osnovanost svojih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Pera Todorovića nedvojbeno mogao priložiti već uz tužbu, a ne tek uz podnesak od 25. travnja 2025. godine, pa je sud primjenom odredbe članka 299. stavak 3. ZPP-a odbio takav nepravovremeni dokazni prijedlog tužitelja, jer iz navedenog slijedi da se ne radi o dokaznom prijedlogu kojeg tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti u tužbi.

8. Na primjedbe tužitelja sud je dopunski saslušao vještaka Pera Todorovića. Vještak u dopunskom očitovanju navodi na primjedbe tužitelja da je u nalazu i mišljenju naveo da iskaz tužitelja u pogledu slijetanja s kolnika tehnički nije prihvatljiv iz razloga što bi prema provedenoj analizi i pokazanim položajima vozila u pojedinim fazama štetnog događaja kod skretanja na makadamsku podlogu vozilo bilo bočno ubrzavano ubrzanjem koje ne osigurava stabilno skretanje vozila. Kako očevidom policije nisu utvrđeni bilo kakvi tragovi zanošenja, s tim u vezi isključuje se mogućnost nastanka štetnog događaja kako iskazuje tužitelj. Navodi s obzirom na oštećenja na vozilu tužitelja da sva oštećenja kao cjelina nisu mogla nastati na mjestu štetnog događaja. U tom smislu naglašava da se oštećenje prednjeg poklopca i stakla desnih vrata vozila ne može podvesti pod oštećenja nastala u štetnom događaju. Iskazuje da u pogledu vrijednosti vozila prije štetnog događaja nije suglasan da vrijednost vozila iznosi 50.453,42 eura dočim u pogledu troška popravka on može iznositi 36.660,20 eura, kako je naznačeno u ponudi ovlaštenog servisa, ali da je u fazi početka eventualnog popravka vozila moguće da se otkriju dodatna nevidljiva oštećenja koja bi onda popravak učinila skupljim, ističe da popravak vozila ekonomski nije rentabilan, te da se radio o totalnoj šteti na vozilu, u protuvrijednosti istaknute u nalazu i mišljenju. U odnosu na primjedbe navedenih parametara nagle promjene pravca gibanja navodi da mu je poznat test na koji se poziva tužitelj u svom podnesku od 25.04.2024.g. pri čemu je za upravljačem bio profesionalac, a ne prosječna osoba vozača, te da je stabilnost vozila kod prestrojavanja i ponovnog vraćanja na pripadajuću prometnu traku u samom testu ostvarena na duljini puta od oko 13 do 14 metara. U konkretnom slučaju tužitelj na održanom očevidu pokazao je da je skretanje vozila poduzeo na duljini od svega 6 metara prije trenutka slijetanja s kolnika i da na ovoj duljini puta se u fazi naglog skretanja ostvaruju znatno veća bočna ubrzanja koja su fizikalno veća od istih koja osiguravaju stabilnost vozila, a u odnosu na izračun kuta slijetanja navodi da je prema pokazivanju tužitelja taj put do mjesta slijetanja znatno manji od puta vozila predočenog u predmetnom testu. Samim time to znači da se vozilo tužitelja u konkretnim okolnostima kretalo po znatno manjem polumjeru zakrivljenosti nego li je to testirano vozilo. Nadalje navodi da je sačinio nalaz i mišljenje imajući u vidu rezultate očevida i pri tome ne može voditi računa o percepciji tužitelja u trenutku same prometne nezgode već je tužitelj osobno pokazivao na očevidu udaljenosti i položaje vozila i udaljenost motociklista. Nakon što su vještaku predočene fotografije koje prileže na listu 138-142 spisa, a koje se odnose na dio primjedbi na procjenu oštećenja vozila i dinamiku navodi da nije uočio tragove kočenja na fotografijama policijskog očevida. Nadalje navodi da je izveo zaključak da određena oštećenja na vozilu tužitelja nisu u vezi prometne nezgode jer se oštećenje prednjeg poklopca nalazi na visini od oko 80 cm iznad podloge, a da pregledom mjesta događaja nije bilo zapreke koja je toliko visoka da bi prouzročila oštećenje prednjeg poklopca te u odnosu na oštećenje prednjeg svjetla ističe da su ova oštećenja mogla nastati naletom vozila na čvrstu zapreku. Međutim oštećenje prednjeg poklopca se nalazi iznad ovih oštećenja i po svojim karakteristikama koje su vidljive na fotografijama izvida štete ne odgovaraju naletom vozila na istu zapreku. Iskazuje imajući u vidu fotografiju na listu 138 spisa da s obzirom na sliku 7 u nalazu i mišljenju oštećenje retrovizora se moglo dogoditi u finalnoj fazi slijetanja vozila, da u toj fazi ne postoje grane ili stabla koja bi prouzročila takav udarac retrovizora koji bi za posljedicu imao razbijanje stakla prednjih desnih vrata i da je moguća da su neka oštećenja tehnički mogla nastala zbog izvlačenja vozila, ali tada novonastala oštećenja mogu biti distribuirana isključivo na podvozju odnosno niskim pozicijama u odnosu na podlogu predmetnog vozila time da takva oštećenja nisu mogla nastati kod tehnički pravilnog postupanja pri dizanju vozila. U odnosu na primjedbe koje se odnose na visinu štete iskazuje da je kod izračuna visine štete na vozilu koristio sve relevantne parametre koji su publicirani u domaćoj stručnoj literaturi i da u pogledu zastarjelosti tipa vozila ovaj korektivni faktor primjenjuje se isključivo na vozila koja više nisu u proizvodnom programu, a da u trenutku štete vozilo tužitelja je bilo staro 4 godine i još uvijek se proizvodilo tako da taj faktor nije niti uziman u razmatranje. U odnosu na faktor ponude i potražnje gdje tužitelj tvrdi da je porasla cijena vozila, a što nije uzeto u obzir navodi da je u tom smislu konzultirao više oglasnika i za starost vozila tužitelja u vrijeme štete potražnja je bila povećana za procijenjenih 5 %. Navodi da prilikom izračuna totalne štete ne uzima se kataloška vrijednost vozila već novo nabavna cijena koja se onda korigira shodno parametrima koji utječu na konačnu vrijednost kako neoštećenog vozila tako i totalne štete. Vještak u odnosu na mogućnost da se radilo o svjesnom postupanju tužitelja ili je riječ o neizvjesnom događaju navodi da kao prometno-tehnički vještak nije u mogućnosti govoriti o tome je li štetni događaj svjesno izazvan. Ono što je bilo moguće utvrditi navedeno je u nalazu i mišljenju, a to je da prema pokazivanju tužitelja štetni događaj, kao spontani događaj, tehnički nije moguć.

Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja.

9. Tužitelj nakon dopunskog očitovanja vještaka ostaje kod primjedbi na nalaz i mišljenje kako je to navedeno u podnesku od 25.04.2024. godine jer da vještak nije otklonio primjedbe, niti svojim dopunskim usmenim očitovanjem. To iz razloga jer je njegov nalaz i mišljenje suprotan zapisniku o očevidu i materijalnim tragovima kao i fotodokumentacijom, a dok je obračun visine štete proturječan čl. 21 Uvjeta tuženika. Predlaže provesti novi dokaz vještačenjem. Tuženik se protivi visini štete koju je utvrdio vještak, a u ostalom dijelu suglasan je s nalazom i mišljenjem. Navodi da je tuženik utvrđivao visinu štete prema računu kupljenog vozila, a ne prema elementima kako ih je koristio vještak. Ne predlaže dopunu nalaza i mišljenja u odnosu na visinu.

Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja iz razloga što nalaz vještaka u ovom nije nejasan, nepotpun niti proturječan sam sebi u smislu odredbe članka 261 ZPP-a, te bi drugačija odluka suda bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

10. Prema članku 4. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska tuženika punim kaskom osiguranjem tuženik pokriva sve rizike koji mogu prouzročiti oštećenje, uništenje ili nestanak predmeta osiguranja, a koji rizici nisu zakonom, ugovorom ili Uvjetima isključeni iz osiguranja.

11. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da uslijed neprilagođene brzine uvjetima kolnika izletio je vozilom izvan prometnice pri čemu su nastala znatna oštećenja na vozilu. U svom iskazu tužitelj tvrdi dok je vozio da su najednom naišli motoristi u lijevom zavoju koji su se kretali i polovinom trake kojom se on kretao vozilom i da se kretao brzinom 50 do 60 km/h. Navodi da su motoristi skrenuli na dio njegove kolničke trake, jer su pretjecali kolonu vozila koja se kretala iz suprotnog smjera, da je poduzeo radnju skretanja kako bi izbjegao te motoriste u njegovoj traci i onda se našao u kamenjaru time da je kočio. Tužitelj tvrdi da je bilo proširenje pored kolničke trake, da je to bilo jako malo proširenje da bi on svojim vozilom skrenuo i izbjegao ove motocikliste.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Pera Todorovića sud je utvrdio da prema iskazu tužitelja na održanom očevidu, slijetanje s kolnika je posljedica skretanja u desnu stranu, kako bi izbjegao sudar s grupom motociklista, koji su pretjecali kolonu vozila, koja se tužitelju kretala ususret te da je skretanje u desnu stranu poduzeo kako bi izbjegao sudar s grupom motociklista, a što tehnički nije prihvatljivo. Vještak navodi da promatrano kao cjelinu, sva oštećenja na vozilu tužitelja nisu nastala na mjestu štetnog događaja.

12. Tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da bi zbog neprilagođene brzine vozila izletio s ceste kako to tvrdi u činjeničnim navodima tužbe, a potom u iskazu navodi da je izbjegavao motocikliste koji su iz suprotnog smjera kretali se i dijelom njegovom kolničkom trakom iz suprotnog smjera. Vještačenjem je utvrđeno da nije niti zbog izbjegavanja motociklista nastala prometna nesreća pa u tom dijelu sud nije prihvatio iskaz tužitelja. Nadalje tužitelj nije dokazao da bi se kretao neprilagođenom brzinom vozila pa da je iz toga razloga izletio s ceste vozilom, time da je iskazivao da se kretao 50 do 60 km/h prije nastanka štetnog događaja. K tome vještak Pero Todorović utvrđuje da tehnički nije prihvatljivo da slijetanje s kolnika je posljedica skretanja u desnu stranu kako bi tužitelj izbjegao sudar s grupom motociklista koji su pretjecali kolonu vozila, a koja se tužitelju kretala ususret te da je tužitelj skretanje u desnu stranu poduzeo kako bi izbjegao sudar s grupom motociklista. Nadalje vještak Pero Todorović utvrđuje da ni mjesto osiguranog slučaja ne odgovara činjeničnim navodima tužbe i iskazu tužitelja pa sud ne prihvaća niti jedno niti drugo.

Kako je prethodno navedeno osigurani rizik pokriven punim kasko osiguranjem su svi rizici koji mogu prouzročiti oštećenje, uništenje ili nestanak predmeta osiguranja, a koji rizici nisu zakonom, ugovorom ili Uvjetima tuženika isključeni iz osiguranja (čl.4. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska).

13. Odredba čl. 922. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisuje da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

Obzirom na utvrđeno činjenično stanje osigurani rizik je bio budući jer je nastao tijekom trajanja ugovornog osiguranja, ali nije dokazano s tužiteljeve strane da je bio neizvjestan i nezavisan od njegove isključive bolje. To stoga jer neizvjestan osigurani rizik jest onaj na koji tužitelj ne može utjecati svojom voljom i svjesnim postupanjem, a u ovom slučaju nije dokazano da je osigurani slučaj nastao zbog bilo kojeg razloga koji je tužitelj naveo u činjeničnim navodima tužbe ili svom iskazu, a kojim činjeničnim stanjem je sud vezan, a nije utvrđen niti drugi neizvjestan rizik. Sud također ocjenjuje da ni osigurani rizik nije bio nezavisan od tužiteljeve volje, a iz istih razloga kako je prethodno navedeno i obrazloženo u odnosu na neizvjestan rizik.

14. Nadalje tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da se osigurani rizik zbio na mjestu kako to opisuje u tužbi i svojim iskazom imajući u vidu utvrđenje vještaka da sva oštećenja na vozilu tužitelja nisu nastala na mjestu štetnog događaja što još više doprinosi neuvjerljivosti njegovih činjeničnih navoda da je taj rizik bio neizvjestan i nezavisan od njegove isključive volje.

Nadalje sud ističe kako ove pretpostavke za osigurani rizik moraju biti budući, neizvjesni i nezavisni jer su propisani kumulativno, te slijedom toga sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 922. stavak 2. ZOO-a, budući je dokazano da je osigurani rizik bio samo budući, ali ne i da je bio neizvjestan i nezavisan.

15. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev koji je tužitelj specificirao podneskom od 25. travnja 2024. godine. Tuženik se ne protivi objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva (tužitelj je utužio iznos u visini od 28.800,85 EUR (217.000,00 kn) dočim je podneskom od 25. travnja 2024. zahtijevao isplatu iznosa u visini od 37.589,26 EUR). Sud je dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva budući se istoj tuženik ne protivi.

16. Sud nije odlučivao o troškovima postupka budući tuženik na ročištu za glavnu raspravu navodi kako ne zahtjeva trošak postupka.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. ožujka 2025.

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku