Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Vinkovci, Trg bana J. Šokčevića 17
Poslovni broj K-64/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Bušića kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Josipa Filipova i Mladena Tot kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ane Petrinić, u kaznenom predmetu protiv optuženika LI, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – nastavno KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj K-DO- 669/2017-42 od 30. studenog 2017. (sada Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KO-DO-432/2022), a izmijenjene usmeno na raspravi dana 2. rujna 2019., nakon održane i zaključene javne rasprave, te donesene i javno objavljene presude, u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Vinkovcima DI, optuženika LI, te njegove braniteljice Sandre Dkaralić, odvj. u Vukovaru, dana 13. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
OPTUŽENIK PI, sin L i D rođene P, rođen **.**.1979. u [adresa], državljanin Mongolije, s boravištem u [adresa], pismen, sa završenom SSS, mehaničar, nezaposlen, u izvanbračnoj zajednici, otac četvero djece od toga 3 mldb., vlasnik osobnog automobila marke Ford S-Max
k r i v j e
što je :
I. dana 10. studenog 2017. u 19,00 sati, na autocestu A3 Bregana – Lipovac, u cilju da se okoristi, nakon što je s nepoznatom muškom osobom iz Mongolije dogovorio o prihvatu i prijevozu stranih državljana, za obećani točno neutvrđeni iznos koji bi dobio po njihovom dovoženju do Zagreba, na odmorištu Spačva u blizini graničnog prijelaza Bajakovo kod Lipovca, u svoj osobni automobil marke Ford S-Max, francuskih registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao, primio tri državljanina Mongolije i to BI, TI i HI, znajući da se radi o osobama koje su Republiku Hrvatsku ušle izvan graničnog prijelaza, ali je u daljnjoj vožnji zaustavljen od strane policijskih službenika Mobilne jedinice za nadzor državne granice, u blizini naplatne postaje Velika Kopanica na navedenoj autocesti kod Slavonskog Broda,
dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,
II. čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. st. 1. KZ/11
III. te se na temelju članka 326. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 44. st. 1. i 2., članka 41. i čl. 47. st. 1. i 2. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
IV. Temeljem članka 54. stavak 1. KZ/11 optuženiku GI se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. studenog 2017. godine do 21. studenog 2017.
V. Temeljem članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - nastavno ZKP/08) optuženiku PI se imaju vratiti osobni automobil marke "Ford" model S-max plave boje, francuskih nacionalnih registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije], prometna dozvola za navedeno vozilo serijskog broja: 2016FG30595 koja glasi na ime optuženika KI, kontakt ključ za navedeno vozilo, mobilni telefon marke "Iphone 6 plus" IMEI broja: [IMEI broj] sa SIM karticom francuskog teleoperatera, pozivnog broja [broj telefona] te 160 eura u apoenima od osam puta dvadeset eura.
VI. Na temelju članka 148. stavak 1., u svezi članka 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, optuženik je dužan ovome sudu platiti troškove kaznenog postupka i to na ime paušala iznos od 200,00 eura, i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru posl. br. K-98/2018-21 od 2. rujna 2019., a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj K-DO- 669/2017-42 od 30. studenog 2017. (sada Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KO-DO-432/2022), a izmijenjene usmeno na raspravi dana 2. rujna 2019., optuženik PI je proglašen krivim radi kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. st. 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Međutim, a povodom žalbe optuženika protiv navedene presude, Županijski sud u Dubrovniku je svojom rješenjem posl. br. Kž-212/2019-3 od 21. studenog 2022., a po službenoj dužnosti, ukinuo navedenu presudu te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U nastavku postupka, a nakon ukidanja ranije presude, a koji postupak je s obzirom na mjesto počinjenja inkriminiranoga djela sada vođen pred Općinskim sudom u Vinkovcima, pozvan da se očituje o kaznenoj odgovornosti optuženik PI je ponovno izjavio da se za inkriminirano djelo ne smatra krivim.
4. U svojoj obrani optuženik PI je naveo da ga je njegov prijatelj ČI nazvao na mobitel i pitao ga da li može doći po njega u Srbiju. On je istoga upitao da li ima vizu, a ČI mu je rekao da nema. Tada ga je ČI upitao da li može doći po njega u Hrvatsku da ga odveze do glavnog grada Zagreba. On je tada istoga upitao kako će ući u Hrvatsku ako nema vizu, a ČI mu je odgovorio da to nije njegov problem, odnosno da će se nekako snaći. Dogovorili su na kojem mjestu da ga sačeka i on je onda iz Francuske otišao po njega u Hrvatsku. Nije tražio niti je uzeo nekakav novac jer mu je ČI dugogodišnji prijatelj, a on je bio u Francuskoj kada ga je nazvao ČI. Rekao mu je da će mu dojaviti točnu lokaciju kada uđe u Hrvatsku. On je istoga trebao dovesti samo do Zagreba jer dalje ne bi mogao prelaziti granicu sa njime. Ne zna da li je ČI trebao ostati u Zagrebu ili je trebao ići dalje. BI je pokupio u Hrvatskoj navečer oko 18,00 sati. Zajedno sa EI bile su još dvije osobe koje on nije poznavao, međutim, kontaktirao je samo sa EI. On je upitao BI od kuda sada i ovi ljudi, a on mu je rekao da je situacija u Mongoliji dosta komplicirana te da oni moraju tražiti boravak u drugim zemljama. Sa ovim drugim osobama on nije ništa razgovarao. Njegov prijatelj ČI je sjeo na suvozačko mjesto njegovog automobila, a ostali su sjeli otraga. Vozili su oko 30-tak km. Navedene osobe mu za prijevoz nisu dale nikakve novce. Sve je napravio kako bi pomogao svom prijatelju i ne radi se o nikakvoj zaradi novca. On u Francuskoj živi od 2009. godine gdje ima dozvolu boravka, ali nema francusko državljanstvo. Njegov prijatelj ČI je otprilike prije 5 godina živio u [adresa]. On tj. optuženik trenutno ne radi, a u Francuskoj živi. Njegov prijatelj nije krenuo u Francusku tražiti azil jer Francuska više ne daje azile, a isti nije htio tražiti azil niti u Hrvatskoj.
5. Tijekom dokaznog postupka, pročitani su potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU Vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo ser. broja [serijski broj], 01147159 i Službe kriminalističke policije broj 810726 uz zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, a sve od 11. studenog 2017. (list 12-15), izvješće Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice od 10. studenog 2017. (list 24), preslika putne isprave Mongolije ser. broja E1049204 na ime SI (list 25), preslika prometne dozvole ser. broja 2016FG30595 za osobni automobil marke Ford. francuskih reg. oznaka i broja EH 699-DE na ime SI (list 28), CD - mobilni uređaj marke Iphone 6 plus, IMEI broja [IMEI broj] sa SIM karticom francuskog operatera pozivnog broja [broj SIM kartice], 8 novčanica u apoenu od 20 eura ser. broja [serijski broj novčanice], UC9401622589, UA4224260757, XA0781069068, UE4068147275, UC8205387553, UD7554831849, WA1406474128, podaci iz kaznene evidencije za optuženika (list 230-231), uz suglasnost stranaka pročitan je i zapisnik o ispitivanju svjedoka BI kod Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-476/17-3 od 11. studenog 2017. (list 7), te su ispitani svjedoci ZI, UI i OI, dok su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem kao svjedoka BI, Batchinges Shagdara i HI.
6. Po ocjeni suda, a na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući u smislu članka 450. st. 2. ZKP/08 svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, te razmatrajući i obranu samog optuženika, sud smatra dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret izmijenjenom optužnicom.
7. Provedenim dokazima kao nesporno je utvrđeno da je dana 10. studenog 2017. u 19,30 sati od strane policijskih službenika Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice na autocesti A3 neposredno kod naplatne postaje Velika Kopanica zaustavljeno vozilo marke Ford S Max francuskih reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao optuženik PI i kojem su se nalazila još tri putnika državljana Mongolije sa važećim putnim ispravama i to ČI, II i HI, a koji ne ispunjavaju uvjete za kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj. Isto je utvrđeno uvidom u Izvješće Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice od 10. studenog 2017. na listu 24.
8. Sporno je na koji način su navedeni putnici u osobnom automobilu optuženika ušli u Republiku Hrvatsku, odnosno da li na zakonit ili nezakonit način – izvan graničnog prijelaza, te da li je optuženik za prijevoz navedenih osoba trebao dobiti novčanu nagradu tj. da li je isti postupao iz koristoljublja, a time i pitanje krivnje i kaznene odgovornosti optuženika za inkriminirano kazneno djelo iz članka 326. st. 1. KZ/11.
9. Radi razjašnjenja ovih spornih okolnosti ispitani su svjedoci ČI, ZI, UI i OI.
10. Svjedok ČI kojeg je optuženik uz još dvije osobe primio u svoje vozilo u svojem iskazu je naveo da su njih troje putovali iz Mongolije u neku od zemalja Zapadne Europe. Iz Mongolije do Moskve su putovali 5 dana vlakom, a iz Moskve su došli u Beograd 6.12.2017. gdje su nepoznatoj osobi u Beogradu platili 1.200,00 eura. Ne poznaje vozača, jer ga nije dobro vidio, bio je u većem vozilu pokriven ceradom, a misli da su granicu prešli u tom automobilu mimo graničnog prijelaza. U hrvatskoj ih je uhvatila policija oko 19,30 sati.
11. Svjedoci ZI, UI i OI suglasno su iskazali da su dana 10. studenog 2017. radili dnevnu smjenu s kolegama u ispomoći iz drugih policijskih uprava pri Mobilnoj jedinici za provedbu nadzora državne granice na relaciji autoceste A3 od graničnog prijelaza Bajakovo do Velike Kopanice. Tijekom smjene u više navrata su zamijetili vozilo marke Ford S Max, plave boje, francuskih nacionalnih oznaka i broja EH-699-DE koje se u više navrata kretalo između naplatnih postaja Spačva i odmorišta Spačva, a u kojem se vozilu nalazila samo jedna osoba odnosno samo vozač. Kako su im sumnjiva vozila profiliranih marki Monovolumena talijanskih, švicarskih i francuskih reg. oznaka odlučili su kontrolirati predmetno vozilo koje je uočeno kako se ponovno kreće odnosno prolazi kraj odmorišta Rastovica u smjeru zapada autocestom A3, jer su primijetili da je sada u vozilu više osoba. Krenuli su za predmetnim vozilom i uz pomoć svjetlosnih signala – bljeskalica su ga zaustavili ispred naplatne postaje Velika Kopanica. Izvršenom kontrolom unutrašnjosti vozila utvrdili su da navedenim vozilom upravlja optuženik PI, dok su se u vozilu nalazila još tri putnika, državljanina Mongolije. Uvidom u važeće isprave putnika utvrdili su da isti ne posjeduju ulazni pečat, a neposrednim opažanjem istih uočili su da su prljavi i blatnjavi. Napominju i da im je vozač pokazao mjesto gdje je primio u vozilo strane državljane, a to je mjesto na ulazu na odmorište Spačva.
12. Iskaze navedenih svjedoka sud je ocijenio kao uvjerljive i vjerodostojne. Navedeni dokazi se međusobno slažu i u istima nema proturječnosti.
13. Dakle, iskazom svjedoka BI utvrđeno je da su ovaj svjedok i druge dvije osobe državljani Mongolije koji su kritične zgode zatečene u automobilu optuženika, u Republiku Hrvatsku ušle izvan graničnog prijelaza, te da je svjedok ČI za isto nepoznatoj osobi u Beogradu platio 1.200,00 eura.
14. Da navedene osobe u Republiku Hrvatsku nisu ušle na legalan način odnosno preko legalnog graničnog prijelaza, iako su imale važeće putne isprave proizlazi i iz iskaza svjedoka ZI, UI i OI koji su suglasno iskazali da su uvidom u važeće putne isprave navedenih osoba utvrdili da isti ne posjeduju ulazne pečate, te da su navedene osobe prljave i blatnjave.
15. Pored toga, navedene osobe u kritično vrijeme nisu niti mogle ući u Republiku Hrvatsku na legalan način, budući da u smislu članka 3. Uredbe o viznom sustavu (NN 55/15) koja je bila na snazi u inkriminirano vrijeme, državljani trećih zemalja, a u koje ulazi i Republika Mongolija nisu trebali vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku samo ako su nositelji valjanih diplomatskih, službenih ili običnih putovnica, ako su akreditirani pri Diplomatskom protokolu Ministarstva vanjskih i europskih poslova te im je u putovnicu stavljen pečat Diplomatskog protokola Ministarstva vanjskih i europskih poslova i izdana posebna osobna iskaznica, a koje uvjete navedene osobe nisu ispunjavale.
16. Sud je posebno cijenio navode obrane optuženika pa je našao da je ista neosnovana, iskonstruirana i očigledno upravljena na izbjegavanje njegove kazneno- pravne odgovornosti, a uz to je i u suprotnosti sa ostalim utvrđenim činjenicama.
17. Optuženik se branio da on za uslugu prijevoza nije tražio niti uzeo nikakav novac jer mu je ČI prijatelj.
18. Ovakva obrana optuženika je neživotna i nelogična pa ju sud kao takvu nije prihvatio.
19. Optuženik je u inkriminirano vrijeme bio nezaposlen, pa je nelogično i neživotno da bi on bez ikakve naknade došao svojim osobnim automobilom u Republiku Hrvatsku čak iz Francuske kako bi prevozio svojeg prijatelja, te da bi se na taj način izložio svakako velikim materijalnim troškovima.
20. Pored toga, optuženiku je bilo poznato da ČI nema vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku a što mu je isti sam rekao, pa je neživotno i nelogično da bi se optuženik samo zbog prijateljskog odnosa sa navedenom osobom i prevoženja istoga kroz Republiku Hrvatsku izlagao kazneno-pravnoj odgovornosti.
21. Stoga je očito da je optuženik kritične zgode postupao iz koristoljublja, odnosno da je osobe zatečene u njegovom automobilu prevozio uz obećanu novčanu naknadu.
22. Da je optuženik kritične zgode postupao iz koristoljublja proizlazi i iz iskaza svjedoka BI koji je posvjedočio da je za ulazak u Republiku Hrvatsku mimo graničnog prijelaza nepoznatoj osobi u Beogradu platio iznos od 1.200,00 eura.
23. Kako je optuženik unaprijed znao lokaciju na kojoj treba preuzeti osobe koje je prevozio, kao i destinaciju na koju iste treba odvesti, očito je da je sve unaprijed bilo dogovoreno i organizirano i da je sve rađeno iz koristoljublja, odnosno uz novčanu nagradu za obavljeni prijevoz.
24. S obzirom na provedene dokaze i neprijeporno utvrđene činjenice sud je našao da u radnjama optuženika PI kako je opisano u izreci presude stoje sva obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženje, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članci Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. st. 1. KZ/11, pa ga je za ovo djelo proglasio krivim jer je našao da je isti kazneno odgovoran jer nema osnova koje isključuju njegovu krivnju i kazneno-pravnu odgovornost.
25. Ovo zato, što je dana 10. studenog 2017. na autocesti A3 Bregana-Lipovac na odmorištu Spačva, a sukladno prethodnom dogovoru sa nepoznatom osobom za obećani točno neutvrđeni novčani iznos koji bi dobio o obavljenom prijevozu, u svoj osobni automobil marke Ford S Max francuskih reg. oznaka [registarska oznaka] primio tri državljanina Mongolije koje je trebao prevesti do Zagreba.
26. Optuženik je ovo djelo počinio sa izravnom namjerom. On je svakako bio svjestan da su osobe koje je primio u svoje vozilo nelegalno ušle u Republiku Hrvatsku budući da za ulazak u Republiku Hrvatsku nisu imale vizu, a što mu je prenio i putnik u njegovom vozilu ČI, te je iste htio prevesti do Zagreba a za točno neutvrđeni novčani iznos koji je trebao dobiti po obavljenom prijevozu, dakle, on to hoće i želi.
27. Za ocjenu krivnje i kaznene odgovornosti optuženika provedenim dokaznim sredstvima utvrđene su sve odlučne i relevantne činjenice i okolnosti pa nije bilo potrebe da se dalje izvode dokazi. S tim u svezi sud je odbio dokazni prijedlog obrane za neposrednim ispitivanjem kao svjedoka osoba koje je optuženik kritične zgode prevozio u svojem osobnom automobilu i to BI, Batchinges TI i ŽI, a na okolnost njihovog prelaska državne granice iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku, tj. da li su isti prešli na legalnom graničnom prijelazu ili na neki drugi način, kao i na okolnost počinjenja inkriminiranog djela od strane optuženika, tj. da li optuženik ima bilo kakve veze sa njihovim prelaskom državne granice odnosno ulaskom u Republiku Hrvatsku i da li su istome platiti ili obećali bilo kakvu imovinsku korist u svezi prelaska državne granice.
28. Ovaj dokazni prijedlog obrane odbijen je iz razloga što isti nije važan za odlučivanje i što je isti usmjeren na odugovlačenje postupka budući da iz iskaza svjedoka BI, čiji iskaz je pročitan na raspravi uz suglasnost stranaka proizlazi da je on u Republiku Hrvatsku ušao izvan graničnog prijelaza, i čiji iskaz je potvrđen iskazima svjedoka-policijskih službenika ZI, UI i OI koji su izvršili uvid u putne isprave navedenih osoba te su utvrdili da isti u njihovim putnim ispravama ne posjeduju ulazne pečate, kao i da su isti prljavi i blatnjavi. Pored toga, u smislu odredbi već pomenute Uredbe o viznom sustavu (NN 55/15) koja je bila na snazi u inkriminirano vrijeme državljani Republike Mongolije su u Republiku Hrvatsku mogli ući samo ako su imali vizu koja je morala biti otisnuta u putnu ispravu, a koje vize nije bilo u njihovim putnim ispravama.
29. Nadalje, u ranijem dijelu obrazloženja ove presude navedeno je da je optuženik kritične zgode postupao iz koristoljublja, odnosno, da je osobe zatečene u njegovom automobilu prevozio uz obećanu novčanu nagradu, a što proizlazi iz iskaza svjedoka BI koji je posvjedočio da je za ulazak u Republiku Hrvatsku mimo graničnog prijelaza nepoznatoj osobi u Beogradu platio novčani iznos od 1.200,00 eura, te iz okolnosti da je optuženik unaprijed znao lokaciju na kojoj treba preuzeti osobe koje je prevozio kao i destinaciju na koju je iste trebao odvesti, tako da je očito da je sve unaprijed bilo dogovoreno i organizirano i da je sve rađeno iz koristoljublja odnosno uz novčanu nagradu po obavljenom prijevozu.
30. Prilikom odmjeravanja kazne sud je cijenio stupanj krivnje optuženika kao i druge okolnosti predviđene u članku 47. KZ/11, koje utječu na vrstu i visinu kazne.
31. Optuženiku je od olakotnih okolnosti sud uzeo u obzir da je isti otac troje mldb. djece, da je nezaposlen i da isti do sada nije osuđivan, dok mu je kao otegotno uzeo da je u Republiku Hrvatsku došao čak iz Francuske kako bi počinio kazneno djelo.
32. Ocjenjujući stupanj krivnje optuženika, pobude iz kojeg je djelo počinjeno te stupanj pogibeljnosti djela, sud smatra da se kod optuženika svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako specijalna tako i generalna prevencija (prije svega odgoji utjecaj na optuženika ali i na druge da ne čine ovakva kaznena djela i stvaranje svijesti kod optuženika i kod drugih da ovakva djela ne mogu ostati ne kažnjena što ih može odvratiti od same pomisli da i oni čine ovakva djela), može ostvariti samo bezuvjetnom kaznom zatvora.
33. Sud smatra da će optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine biti pogodna da se kod istoga ostvari svrha kažnjavanja.
34. Temeljem članka 54. st. 1. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 11. studenog 2017. do 21. studenog 2017.
35. Temeljem članka 189. st. 1. ZKP/08 optuženiku su vraćeni osobni automobil marke "Ford" model S-max plave boje, francuskih nacionalnih registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije], prometna dozvola za navedeno vozilo serijskog broja: 2016FG30595 koja glasi na ime optuženika KI i kontakt ključ za navedeno vozilo. Navedeni predmeti zajedno sa osobnim automobilom vraćeni su optuženiku, iako je predmetni automobil uporabljen za počinjenje kaznenog djela, budući da isti automobil nije posebno preuređen za činjenje kaznenih djela.
36. Optuženiku je vraćen i mobilni telefon marke "Iphone 6 plus" IMEI broja: [IMEI broj] sa SIM karticom francuskog teleoperatera, pozivnog broja [broj telefona] budući da tijekom postupka nije utvrđeno da je isti predmet u bilo kakvoj vezi sa počinjenim kaznenim djelom od strane optuženika.
37. Optuženiku je vraćeno i 160 eura u apoenima od osam puta dvadeset eura, jer iz ničega ne proizlazi da bi isti novac imao bilo kakve veze sa počinjenim kaznenim djelom, jer je optuženik točno neutvrđeni novčani iznos, kao nagradu za obavljeni prijevoz trebao dobiti tek nakon obavljenog prijevoza.
38. Odluka o troškovima kaznenog postupka donesena je na temelju članka 148. st. 1. ZKP/08 u svezi sa člankom 145. st. 2. t. 6. ZKP/08. Sud je obvezao optuženika da na ime paušalnih troškova kaznenog postupka plati iznos od 200,00 eura, pri čemu je imao u vidu trajanje i složenost postupka te imovno stanje optuženika. Optuženik je prema vlastitom kazivanju nezaposlen, međutim, isti je relativno mlada (rođen je 1979.) i radno sposobna osoba koja je u mogućnosti namaknuti novčana sredstva potreba za namirenje troškova kaznenog postupka.
U Vinkovcima, 13. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Antun Bušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se predaje putem ovoga suda u pismenom obliku u 3 (tri) primjerka.
Dostaviti:
1. ODO u Vinkovcima na broj KO-DO-432/2022
2. Optuženik KI – putem braniteljice Sandre Dkaralić, odvj. u Vukovaru
3. Braniteljica optuženika Sandra Dkaralić, odvj. u Vukovaru
4. PGP Bajakovo na broj 511-15-16/1-12/739-17 – po pravomoćnosti