Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-952/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UB OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku dr.sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d. OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1041/2024-81 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tužitelja, te preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1041/2024-81 od 17. srpnja 2024. u odbijajućem dijelu na način da se nalaže tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, da tužitelju UB isplati, pored pravomoćno dosuđenih iznosa iz točke I. prvostupanjske presude:

- daljnji iznos neimovinske štete od 3.398,37 eura (tritisućetristodevedeseti osameuraitridesetsedamcenti) sa zakonskom kamatom od 4. travnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

- daljnji iznos nenovčane imovinske štete od 223,97 eura (dvjestodvadesetitri euraidevedesetisedamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 17. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenih iznosa naknade štete i kamata kao neosnovan.

II. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tužitelja i preinačuje odluka o trošku u točki II. izreke na način da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak postupka u iznosu od 1.346,39 eura sa zateznim kamatama od 17. srpnja 2024. pa do isplate koje teku na taj iznos po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 306,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 7.716,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. ožujka 2018. godine do isplate, zatim za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 64,70 eura od 02. ožujka 2018. godine do 04. travnja 2018. godine te za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 5.972,53 eura od 03. ožujka 2018. godine do 04. travnja 2018. godine kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv odbijajućeg dijela presude pod točkom I. i točkom II. izreke tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 373. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se njegova žalba usvoji i preinači prvostupanjska presuda usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i dosudom parničnog troška, podredno da se u ponovljenom postupku pravilno i potpuno utvrde sve činjenice i pravilno primijeni materijalno pravo. Traži naknadu troška sastava žalbe i pristojbe za žalbu u iznosu od ukupno 612,50 eura.

2.1. U bitnome tužitelj prigovara odluci prema kojoj su za nastanak štetnog događaja suodgovorni tužitelj i osiguranik tuženika svaki u omjeru od 50%, te opširno obrazlaže takve razloge. Osporava utvrđenja da je pješak po buci motora mogao zaključiti da nailazi motocikl, da je u uvjetima gradske rasvjete mogao primijetiti odbljesak svjetala motocikla iza blagog desnog zavoja te utvrđenje da se pješak nećkao, odnosno zastao na kolniku i da je suuzrok nesreće neadekvatna reakcija pješaka. Ukazuje na odlučne činjenice da se motocikl kretao brzinom od oko 80 km/h na mjestu gdje je dozvoljena brzina kretanja 50 km/h, te da je imao mogućnost zaustavljanja ispred mjesta sudara pod uvjetom da se kretao brzinom sukladno ograničenju te da u blizini nije bilo pješačkog prijelaza. Smatra da je pravno odlučujući glavni uzrok nastanka štetnog događaja bila nepropisna i nepromišljena vožnja osiguranika tuženika te se poziva na brojnu sudsku praksu. Osporava iznose pravične novčane naknade koja nije sukladna Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda i sudskoj praksi, te odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23, dalje: ZOO) Slijedom iznesenog, osporava i odluku o parničnom trošku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U postupku nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP dok se tužitelj samo paušalno poziva na ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud je u bitnim crtama utvrdio sve odlučne činjenice, ali je iz tih činjenica izveo pogrešne zaključke o postojanju drugih činjenica te je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da postoji jednaka suodgovornost oba sudionika nezgode, odnosno da doprinos tužitelja kao oštećenika nastanku štetnog događaja iznosi 50%, budući je realno procijeniti takav doprinos u omjeru od 20%. Međutim, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kod određivanja visine pravične novčane naknade i visine imovinske štete. U presudi postoje valjani i jasni razlozi tako da se presuda može ispitati.

7. U postupku je nedvojbeno utvrđeno, prema vještačkom nalazu i mišljenju, da se osiguranik tuženika kretao motociklom brzinom od 80 km/h, te je u gradskim uvjetima vožnje na mjestu gdje je dozvoljena brzina od 50 km/h izlaskom iz blagog desnog zavoja koji zbog kamenitog zasjeka nije omogućavao uočavanje pješaka na udaljenosti većoj od 50-55 metara, naletio na tužitelja koji se nalazio na desnoj prometnoj traci bliže središnjoj liniji. Pri brzini kretanja zaustavni put tog tipa motocikla kontroliranim kočenjem iznosi 77 metara, što znači da se nije mogao zaustaviti na vrijeme. U slučaju da se kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h i reagirao čim je uočio opasnost, kočenjem bi se zaustavio kontrolirano, bez pada na putu od 36 metara, odnosno prije mjesta naleta, a za to vrijeme bi pješak prešao preko ceste. Vještak je iskazao da se tužitelj već nalazio na kolniku kada je prvi puta mogao uočiti motocikl, te da je mogao ili odustati od kretanja naprijed i vratiti se ili nastaviti s u ubrzavanjem kretanja te napustiti predmetni vozni trak, jer je mogao vidjeti motocikl 3 sekunde prije sudara. Vještak je naveo da je pješak morao biti svjestan da prelazi cestu na opasnom mjestu i biti izuzetno oprezan u prelasku, a da je tako postupio ne bi došlo do nesreće.

7.1. U slučaju kada postoji ponašanje sudionika prometne nesreće koje je nepropisno ili neodgovarajuće prilikama u prometu, valja ocijeniti ponašanje kojeg sudionika nesreće je najbliže nastanku prometne nesreće (ili redovito dovodi do takve posljedice) pri čemu valja posebno uzeti u obzir tko je od sudionika nesreće prouzročio inicijalnu opasnu situaciju zbog koje je najvećim dijelom došlo do nesretnog ishoda, što prvostupanjski sud nije pravilno cijenio.

7.1. Budući da se osiguranik tuženika kretao ekscesnom brzinom, 30 km/h iznad ograničenja u gradskim uvjetima vožnje, da je izlazio iz blagog zavoja brzinom od oko 80 km/h zbog kojeg prepreku na cesti nije mogao uočiti na udaljenosti većoj od 50-55 metara, te da zbog tako brzog kretanja nije mogao na vrijeme zaustaviti motocikl, odnosno izbjeći pješaka, ovaj sud ocjenjuje da je glavni uzrok ove nesreće nepropisna i gotovo obijesna vožnja osiguranika tuženika. Pri tome treba imati na umu da su se vještaci usuglasili da osiguranik tuženika nije kočio niti je mogao na vrijeme zakočiti, već da je uočivši pješaka izvršio skretanje u lijevu stranu, a pod uvjetom da se osiguranik tuženika kretao dozvoljenom brzinom (čak i preko ograničenja brzine - do 56 km/h) bilo bi moguće da zaustavi motocikl prije naleta na tužitelja. Sve navedene činjenice u ukupnosti ukazuju da je upravo osiguranik tuženika u najvećem dijelu odgovoran za nastanak ove nesreće kao što je to utvrdilo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku kada je podiglo optužnicu protiv osiguranika tuženika, te je Općinski sud u Šibeniku izdao kazneni nalog i osudilo osiguranika tuženika na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci zbog počinjenja kaznenog djela - izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz nehaja zbog koje je došlo do teške tjelesne ozljede tužitelja (stranica 164-166 spisa), dok je kaznenu prijavu za izazivanje prometne nesreće, odnosno za isto kazneno djelo protiv tužitelja odbacilo (priložena preslika spisa Državnog odvjetništva K-DO- 420/2017).

7.2. Protivno tome, pješak kao znatno slabiji sudionik u prometu koji se sporije kreće ne može biti odgovoran u istoj mjeri kao osiguranik tuženika koji upravlja motornim vozilom – opasnom stvari i koji mora upotrijebiti veći oprez od pješaka. Stoga procjene koje navodi vještak prometne struke, da je pješak mogao vidjeti odbljesak svjetala motocikla, da je mogao čuti zvuk motora koji nailazi iza zavoja, te da je 3 sekunde prije nesreće mogao primijetiti nailazak motocikla i ubrzati korak ili se vratiti prema kontejneru, ovaj sud ocjenjuje doprinosom od 20% tužitelja kao oštećenika nastanku prometne nesreće.

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu odnosno visinu neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj zbog povrede prava osobnosti primjenom članka 1100. stavak 2. ZOO u iznosu od 11.327,89 eura, te imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 746,57 eura, pa u tom dijelu prigovori žalbe tužitelja na visinu štete nisu osnovani. S obzirom na omjer doprinosa oštećenika nastanku štete od 20 %, te s obzirom na isplaćeni dio naknade štete izvan ovog postupka u iznosu od 5.972,52 eura (45.000,00 kuna) dana 4. ožujka 2021., te dosadašnju dosudu štete prema prijašnjoj prvostupanjskoj presudi u dijelu koji nije bio pobijan u prethodnom postupku, proizlazi da pored već dosuđenih iznosa štete i isplaćenog iznosa od 45.000,00 kuna tužitelju pripada daljnji iznos neimovinske štete od 3.398,37 eura, te nenovčane imovinske štete u iznosu od 223,97 eura, pa je odbijajući dio presude preinačen daljnjom dosudom kao u izreci. Na dosuđene iznose tužitelju pripada zatezna kamata koja teče za neimovinsku štetu od završetka liječenja kad je stanje bilo definitivno, a za imovinsku od dana donošenja prvostupanjske presude.

9. Budući da je presuda preinačena u glavnoj stvari valjalo je ponovno odlučiti o parničnom trošku cjelokupnog postupka primjenom članka 166. stavak 2. ZPP.

10. Tužitelj je tužbom tražio ukupni iznos štete od 191.000,00 kuna koji zahtjev je smanjio podneskom od 29. prosinca 2021. na ukupno 94.625,00 kuna (12.559,72 eura) bez da je smanjio za isplaćeni iznos, iako je prije toga 4. ožujka 2021. tuženik izvan sudskog postupka platio 45.000,00 kn odnosno 5.972,52 eura.

11. Kako je tužitelj do smanjenja tužbenog zahtjeva 29. prosinca 2021. s obzirom na visinu zahtjeva u tužbi, uspio s manje od polovine visine prvopostavljenog tužbenog zahtjeva, ovaj sud mu nije priznao trošak zastupanja prije tog podneska jer su zbog previsoko postavljenog zahtjeva nastali nepotrebni troškovi tuženiku. Treba istaknuti da je prvostupanjski sud priznao tužitelju u tom dijelu postupka sve troškove vještačenja i saslušanja vještaka u prijašnjoj prvostupanjskoj presudi koji dio je postao pravomoćan zbog izostanka osporavanja dosuđujućeg dijela presude žalbom.

12. Stoga je tužitelju za podneske od 29. prosinca 2021. i 8. svibnja 2023. priznato po 200,00 eura, za ročišta od 18. svibnja 2022., 12. svibnja 2023. i 5. srpnja 2024. po 200,00 eura, za podnesak od 20. lipnja 2023. 50,00 eura, kao i trošak žalbe od 18. srpnja 2023. s kojom je u prethodnom postupku uspio u iznosu od 248,85 eura. Ostali podnesci su bili nepotrebni ili se odnose na dostavljanje dokaza o plaćenim predujmovima ili podacima dok neki podnesci iz troškovnika ne postoje (npr. podnesak od 15. ožujka 2022.). Iz svega proizlazi da je tužitelj imao ukupni trošak zastupanja od 1.298,85 eura koji uvećan za PDV od 259,77 eura iznosi ukupno 1.558,62 eura. U drugom dijelu postupka treba dodati trošak za pristup vještaka od 33,00 eura, trošak sudske pristojbe na presudu od 199,08 eura i pristojbe na (prethodnu) žalbu od 132,72 eura, tako da je ukupan trošak tužitelja u drugom dijelu postupka iznosio 1.923,42 eura. Budući da je tužitelj po konačno postavljenom zahtjevu tražio ukupno 13.753,09 eura, a ukupno je uspio sa svotom od 9.659,57 eura, njegov omjer uspjeha ovaj sud ocjenjuje sa 70%.

12.1. Stavljajući u omjer od 70% ukupni trošak tužitelja proizlazi da tužitelj ima pravo na trošak od 1.346,39 eura, dok ga je sa viškom zahtjeva za naknadu troška valjalo odbiti. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. u svezi s člankom 154. stavak 2. ZPP iz članka 155. ZPP.

13. Zbog iznesenih razloga žalba tužitelja je djelomično uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda preinačena kao u izreci primjenom članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP, dok je nepobijani dosuđujući dio točke I. ostao neizmijenjen (članak 365. stavak 2. ZPP).

14. Tužitelj je zatražio trošak žalbe (odvjetničku nagradu uvećanu za PDV od 312,60 eura i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 300,00 eura. U žalbenom postupku tužitelj je polovično uspio sa žalbom pa mu je dosuđen trošak žalbe u iznosu od 306,25 eura, sukladno odredbama članka166. i članka 154. stavak 2.

U Sisku 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec