Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-213/2022-8

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog GV, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protupravnom naplatom pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 323. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. u nastavku KZ/11) u svezi čl. 34. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženog GV podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 29. lipnja 2022. poslovni broj: K-343/2017, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025., u prisutnosti državne odvjetnice u javnom dijelu sjednice,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog GV kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poslovni broj: K-343/2017 od 29. lipnja 2022. Općinski sud u Sisku je na temelju članka 323. stavak 1. KZ/11. u svezi članka 34. KZ/11. optuženog GV osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženiku je naloženo da mora podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, paušala, u iznosu od 1.000,00 kuna (tisuću) kuna, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženik mora podmiriti i troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 a to su nagrada i nužni izdaci oštećenikova opunomoćenika, o iznosu troškova sud će odlučiti naknadno.

2. Protiv te presude žali se optuženi GV po branitelju Davoru Cahunu, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Županijski sud njegovu žalbu prihvati i pobijanu presudu ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje pred novog suca pojedinca ili da pobijanu presudu preinači na način da optuženog GV oslobodi od kaznene odgovornosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08. („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu ZKP/08.) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-258/2022 od 18. listopada 2022. vratio spis.

5. Na zahtjev optuženika, stranke su obaviještene o sjednici vijeća. Na sjednicu vijeća je pristupila zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku Maja Dogan, dok je branitelj optuženika izvijestio sud da su obaviješteni o sjednici, međutim da nisu u mogućnosti pristupiti, te da su suglasni da se sjednica unatoč tome održi. Slijedom navedenog sjednica vijeća je u skladu s odredbom čl. 475. st. 3. ZKP/08. održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalitelj u žalbi prije svega ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 u vezi s čl. 10. ZKP/08, jer je u dokaznom postupku pročitao zapisnik o zaprimanju kaznene prijave Policijske postaje Sisak broj ... od 12. studenog 2015. (stranica 5) i zapisnik o zaprimanju kaznene prijave Policijske postaje Sisak broj ... od 13. studenog 2015. (stranica 6 ), a koji dokazi da su se morali izdvojiti iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi, kao i svi drugi dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza tzv. plodovi otrovne voćke.

7.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se zapisnici o zaprimanju kaznene prijave trebaju izdvojiti iz spisa kao nezakoniti dokazi. Naime, suprotno žalbenim navodima optuženika, kaznena prijava sama po sebi nije dokaz u kaznenom postupku, osim kod kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela, o čemu ovdje nije riječ. Kaznena prijava nije dokaz o počinjenom kaznenom djelu ili počinitelju pa ne može biti ni predmet odlučivanja u smislu odredbe članka 10. ZKP/08. Osim toga iz t. 16. 1. obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave utvrđivao samo činjenicu mjesta i vremena podnošenja iste, pa su slijedom svega navedenog neosnovani žalbeni navodi da bi se presuda temeljila na nezakonitom dokazu i da bi sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

8. Optuženik u žalbi navodi da je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. jer smatra da postoji bitno proturječje između izreke i obrazloženja presude. Navedeno proturječje žalitelj vidi u tome što je optuženi GV osuđen za kazneno djelo protupravne naplate u pokušaju za iznos do 150.000,00 kuna, dok tvrtka svjedoka DV duguje robu, a ne novac tvrtki svjedoka KV, pa da ne postoji nikakav dug u iznosu od 150.000,00 kuna novčanog potraživanja.

8.1. Suprotno tvrdnji žalbe optuženika, nije ostvarena navedena bitna povreda jer je izreka presude razumljiva, iz činjeničnog opisa djela proistječu zakonska obilježja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, dok obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni dokazima. Prvostupanjski je sud je argumentirano i okolnosno obrazložio kako je iz iskaza oštećenog DV i svjedoka KV kao nesporno utvrđeno da je 12. studenog 2015. t.d. ABC čiji je vlasnik i odgovorna osoba bio DV bio dužan firmi ABC čiji je vlasnik bio KV, i to po osnovi neisporučene robe vrijednosti najmanje 150.000,00 kuna, te da na opstojnost djela ne utječe činjenica da se ne radi o osobnom pravnom poslu i dugu između DV i KV, već o pravnom poslu i između firmi kojih su u inkriminirano vrijeme bili vlasnici. Drugo je pitanje što se žalitelj s tom argumentacijom ne slaže, što predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.2. Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana, niti su ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima presude i iznosi vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza izvlačeći zaključke suprotne onima prvostupanjskog suda. Međutim, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, sud drugog stupnja nalazi da optuženik navodima svoje žalbe nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

9.1. Protivno navodima žalbe prvostupanjski je sud na temelju pravilne analize i ocjene obrane optuženika, personalnih dokaza, te isprava u spisu i njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirano kazneno djelo, te je za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio veoma opširne, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženik navodi kako ne postoje objektivni, a niti subjektivni elementi koji čine biće terećenog kaznenog djela. Obrazlažući ovu tvrdnju žalitelj navodi kako formalno pravno ne postoji nikakav dug koji bi eventualno treća osoba mogla preuzeti ili pristupiti, već da jedino postoji potraživanje naručene i plaćene robe od strane trgovačkog društva u vlasništvu ĆV prema trgovačkom društvu u vlasništvu DV, te da nedostaju i subjektivni elementi kaznenog djela jer da se kazneno djelo protupravne naplate u pokušaju može počiniti samo s izravnom namjerom koja nije opisana u činjeničnom opisu gdje je opis subjektivne komponente naznačen riječima "u cilju da namjeri potraživanje" ali da time nije obuhvaćena svijest (iako svjestan, iako znajući pa pristajući… i tome slično), te da je utvrđivanje namjere počinitelja ključno za kvalifikaciju kaznenog djela koje je ostalo u pokušaju.

10.1. Suprotno stavu optuženika, kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, a sadržano u činjeničnom opisu inkriminacije u izreci presude, prvostupanjski sud je na temelju cjelovito i pravilno provedenog dokaznog postupka te u skladu s time potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo i zaključio da je optuženik ostvario obilježja terećenog kaznenog djela, dakle njegova objektivna i subjektivna obilježja. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno da postoji dug po osnovi neisporučene robe vrijedne najmanje 150.000,00 kuna, dakle da se radi o zakonitom potraživanju t.d. ABC čiji je vlasnik i odgovorna osoba bio DV prema t.d. ... i da je optuženik postupao prema oštećeniku u ime KV kao vlasnika i odgovorne osobe firme ... Nadalje, iz činjeničnog opisa se jasno može zaključiti o svim sastavnicama krivnje (ubrojivost, protupravnost, namjera), a da se radi o izravnoj namjeri jasno proizlazi iz izričaja "u cilju da namiri potraživanje", koji oblik krivnje je i obrazložen pod. t 19. obrazloženja prvostupanjske presude, gdje sud zaključno navodi kako je nakon provedenog dokaznog postupka nesporno utvrdio da je optuženi ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela, pri čemu je bio svjestan svojeg djela i htio ga je počiniti, dakle postupao je s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, no kako oštećeni dug nije podmirio da je djelo ostalo u pokušaju.

11. Optuženik se žali zbog odluke o trošku, međutim posebno ne obrazlaže navedenu žalbenu osnovu.

11.1. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu i u odnosu na troškove kaznenog postupka te utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno naložio optuženiku da snosi troškove na ime paušalne svote u iznosu od 1.000,00 kuna (tisuću) kuna, kao i nagradu i nužne izdatke oštećenikova opunomoćenika, a o iznosu kojih troškova će sud odlučiti naknadno. Ovaj sud drži da je trošak kaznenog postupka odmjeren prema vremenskom trajanju i složenosti postupka, a optuženik ničim nije dokazao da bi naknadom navedenih troškova bila ugrožena njegova egzistencija ili egzistencija osoba za koje se dužan brinuti. Ovo ne ograničava optuženika da u smislu odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08. naknadno zatraži donošenje posebnog rješenja o oslobađanju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka uz dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od porezne uprave.

11.2. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

12. Optuženik nije podnio žalbu zbog odluke o kazni, međutim, pobijana presuda je ispitana i iz te žalbene osnove jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08.

12.1. Prvostupanjski sud je optuženiku cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu što je dosad neosuđivan, primjereno se ponašao pred sudom, da je od inkriminiranog događaja proteklo sedam godina, a optuženik nije svojim postupcima odugovlačio postupak, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao. Slijedom iznesenog, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te je izrečena uvjetna osuda što znači da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

12.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne optuženiku te će svrha kažnjavanja biti ostvarena i primjenom uvjetne osude.

13. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Šibenik, 13. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac