Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Pr-5223/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice EH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vedrana Milić Grbin, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26.veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 13.ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, da isplati tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 3.334,01 EUR bruto na ime razlike manje isplaćenih plaća zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekućom: za veljaču 2016. godine, na iznos od 52,16 EUR-a od 15.03.2016.

za ožujak 2016. godine, na iznos od 97,83 EUR-a od 15.04.2016.

za travanj 2016. godine, na iznos od 89,43 EUR-a od 15.05.2016.

za svibanj 2016. godine, na iznos od 45,96 EUR-a od 15.06.2016.

za lipanj 2016. godine, na iznos od 123,53 EUR-a od 15.07.2016.

za srpanj 2016. godine, na iznos od 128,40 EUR-a od 15.08.2016.

za kolovoz 2016. godine, na iznos od 46,26 EUR-a od 15.09.2016.

za rujan 2016. godine, na iznos od 74,73 EUR-a od 15.10.2016.

za listopad 2016. godine, na iznos od 64,49 EUR-a od 15.11.2016.

za studeni 2016. godine, na iznos od 73,60 EUR-a kn od 15.12.2016.

za prosinac 2016. godine, na iznos od 44,25 EUR-a od 15.01.2017.

za siječanj 2017. godine, na iznos od 70,64 EUR-a od 15.02.2017.

za veljaču 2017. godine, na iznos od 50,48 EUR-a od 15.03.2017.

za ožujak 2017. godine, na iznos od 58,52 EUR-a od 15.04.2017.

za travanj 2017. godine, na iznos od 166,04 EUR-a od 15.05.2017.

za svibanj 2017. godine, na iznos od 83,81 EUR-a od 15.06.2017.

za lipanj 2017. godine, na iznos od 99,39 EUR-a od 15.07.2017.

za srpanj 2017. godine, na iznos od 92,34 EUR-a od 15.08.2017.

za kolovoz 2017. godine, na iznos od 29,28 EUR-a od 15.09.2017.

za rujan 2017. godine, na iznos od 32,84 EUR-a od 15.10.2017.

za listopad 2017. godine, na iznos od 31,35 EUR-a od 15.11.2017.

za studeni 2017. godine, na iznos od 63,94 EUR-a od 15.12.2017.

za prosinac 2017. godine, na iznos od 8,37 EUR-a od 15.01.2018.

za siječanj 2018. godine, na iznos od 64,58 EUR-a od 15.02.2018.

za veljaču 2018. godine, na iznos od 35,17 EUR-a od 15.03.2018.

za ožujak 2018. godine, na iznos od 17,63 EUR-a od 15.04.2018.

za travanj 2018. godine, na iznos od 49,06 EUR-a od 15.05.2018.

za svibanj 2018. godine, na iznos od 45,03 EUR-a od 15.06.2018.

za lipanj 2018. godine, na iznos od 17,79 EUR-a od 15.07.2018.

za srpanj 2018. godine, na iznos od 40,96 EUR-a od 15.08.2018.

za kolovoz 2018. godine, na iznos od 49,51 EUR-a od 15.09.2018.

za rujan 2018. godine, na iznos od 35,33 EUR-a od 15.10.2018.

za listopad 2018. godine, na iznos od 31,05 EUR-a od 15.11.2018.

za studeni 2018. godine, na iznos od 24,09 EUR-a od 15.12.2018.

za prosinac 2018. godine, na iznos od 49,42 EUR-a od 15.01.2019.

za siječanj 2019. godine, na iznos od 116,07 EUR-a od 15.02.2019.

za veljaču 2019. godine, na iznos od 54,58 EUR-a od 15.03.2019.

za ožujak 2019. godine, na iznos od 17,33 EUR-a od 15.04.2019.

za travanj 2019. godine, na iznos od 64,34 EUR-a od 15.05.2019.

za svibanj 2019. godine, na iznos od 53,26 EUR-a od 15.06.2019.

za lipanj 2019. godine, na iznos od 71,43 EUR-a od 15.07.2019.

za srpanj 2019. godine, na iznos od 90,97 EUR-a od 15.08.2019.

za kolovoz 2019. godine, na iznos od 41,04 EUR-a od 15.09.2019.

za rujan 2019. godine, na iznos od 109,79 EUR-a od 15.10.2019.

za listopad 2019. godine, na iznos od 40,10 EUR-a od 15.11.2019.

za studeni 2019. godine, na iznos od 109,20 EUR-a od 15.12.2019.

za prosinac 2019. godine, na iznos od 52,43 EUR-a kn od 15.01.2020.

za siječanj 2020. godine, na iznos od 101,56 EUR-a od 15.02.2020.

za veljaču 2020. godine, na iznos od 94,07 EUR-a od 15.03.2020.

za ožujak 2020. godine, na iznos od 46,52 EUR-a od 15.04.2020.

za travanj 2020. godine, na iznos od 32,51 EUR-a od 15.05.2020.

za svibanj 2020. godine, na iznos od 10,86 EUR-a od 15.06.2020.

za lipanj 2020. godine, na iznos od 32,65 EUR-a od 15.07.2020.,

za srpanj 2020. godine, na iznos od 5,91 EUR-a od 15.08.2020.

za siječanj 2021. godine, na iznos od 36,61 EUR-a od 15.02.2021.

za ožujak 2021. godine, na iznos od 0,53 EUR-a od 15.04.2021.

za travanj 2021. godine, na iznos od 25,17 EUR-a od 15.05.2021.

za svibanj 2021. godine, na iznos od 3,12 EUR-a od 15.06.2021.

za srpanj 2021. godine, na iznos od 1,65 EUR-a od 15.08.2021.

za studeni 2021. godine, na iznos od 33,13 EUR-a od 15.12.2021.

za prosinac 2021. godine, na iznos od 1,92 EUR-a od 15.01.2022.

sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak od 2.016,58 eura sa zakonskom kamatom koja teče na taj iznos od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela dne 15.ožujka 2021. ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužiteljica u historijatu tužbe navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre/tehničara u Kliničkom bolničkom centru Split, Zavodu za kardiokirurgiju. Radni odnos tužiteljice je reguliran Zakonom o radu (Narodne novine, broj 93/14 i 127/17dalje ZOR), internim Pravilnikom poslodavca, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 143/13. i 96/15 - dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13 i 24/17 - dalje TKU). Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno ČI.94. ZOR-a (NN 93/14, 127/17,98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik - glavna medicinska sestra/tehničar odjela za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25 %, odnosno 28 % od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Nadalje, tužiteljica obavlja poslove glavne medicinske sestre/tehničara pa joj sukladno odredbama iz čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), odnosno iz čl.56. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), pripada pravo na uvećanje plaće za dodatnih 12 %, odnosno 13 % od 01. rujna 2019.god. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (položajni dodatak). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.1. ZOR-i čl.37. KU-a (Narodne novine, br. 143/13), odnosno čl.34. KU-a (Narodne novine, broj 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Obzirom da tuženik isključivo raspolaže evidencijom o radu i rasporedu, a tužiteljica ne raspolaže sa svim platnim listama, tužiteljica nije u mogućnosti postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, pa sukladno odredbama iz čl.186.b.ZPP-a predlaže da sud donese rješenje kojim će se naložiti tuženiku da u roku od 15 dana u spis dostavi platnu listu, odjelnu listu i evidenciju rada za tužiteljicu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana donošenja ovog rješenja. Temeljem prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 19.studenog 2024. isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti temeljem dodataka na plaću, te naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje u iznosu od 3.334,01 eura bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje osnov za razdoblje do 1.travnja 2020., a nakon 1.travnja 2020. osporava osnov potraživanja.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem plana rada i evidencije o radnom vremenu tužiteljice, obračunskih isprava za isplatu plaća te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo FH.

4.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre u Kliničkom bolničkom centru Split, Zavodu za kardiologiju. Nije sporna ni osnovanost potraživanja tužiteljice za razdoblje do 1.travnja 2020.

5. Među strankama je sporno ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće, kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koja je nastala od travnja 2020. do prosinca 2021.godine.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za položajni dodatak te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

8. U pisanom nalazu i mišljenju od 25.ožujka 2022. stalni sudski vještak FH navodi da temeljem dokumentacije u spisu i pribavljene dokumentacije je mišljenja da potraživanja tužitelja od tuženika u promatranom periodu po osnovama navedenim u tužbi iznose 24.727,01 HRK.

9. Očitujući se na financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo FH tužiteljica ističe kako je utuženo razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe, a tužba je podnesena 15. ožujka 2021., stoga je s obzirom na utuženo razdoblje od 5 godina od prije podnošenja tužbe vještačenjem trebao biti obuhvaćen i mjesec veljača 2016. pa u tom pravcu se ističe prigovor i predlaže izvršiti dopunu vještačenja na način da vještak napravi izračun i za mjesec veljaču 2016. po svim osnovama navedenim u samoj tužbi.

10. Spis je dostavljen vještaku radi izrade dopune nalaza i mišljenja koji je u dopuni nalaz i mišljenja uzeo u obzir i obračunsku listu za mjesec veljaču 2016. te u obračunu prikazao da je tužiteljici zbog u razdoblju od veljače 2016. do prosinca 2021. neispravno obračunati dodaci na plaću, a da manje obračunati dodaci iznose ukupno 2.971,61 eura. Nadalje navodi kako su zbog neispravno obračunatih dodataka na plaću tužiteljici neispravno utvrđeni prosjeci kao osnovica za isplate naknade plaće i samim time tužiteljici su neispravno obračunate naknade plaće pa joj u predmetnom razdoblju nisu ispravno obračunate naknade plaće, a manje obračunate naknade plaće koje se isplaćuju temeljem prosjeka plaće iznose 362,40 eura, ukupno manje isplaćene plaće na ime dodataka sate odrađene izvan redovnog redanog vremena i naknade plaće ukupno iznose 3.334,01 eura.

11. Tuženik je prigovorio onom dijelu vještva koji se odnosi na izračun za razdoblje nakon 1.travnja 2020. pa traži da vještak odgovori na dva upita i to:"Je li tuženik nakon 1.travnja 2020. vršio obračun svih dodataka i na odrađeni prekovremeni rad ?"te ako je odgovor pozitivan da se izjasni "Je li razlika utvrđena nakon 1.travnja 2020. posljedica neobračunavanja dodataka na odrađeni prekovremeni rad?"

12. Stalni sudski vještak FH pisano se očitovao na prigovore tuženika te u spis dostavio dopunu vještačenja te naveo kako je tuženik nakon 1.travnja 2020. vršio obračun svih dodataka uključujući i one na odrađeni prekovremeni rad , a razlike utvrđene nakon 1.kolovoza 2020. nisu nastale kao posljedica neobračunavanja dodataka na odrađeni prekovremeni rad.

13.Tuženik se na isto nije očitovao, a sud nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopune istog u kojem je vještak ispravio obračun i odgovorio na pitanja tuženika, kao stručno, objektivno , te dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća.

14. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12, "Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17), Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU).

15. Odredbom čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17.

15.1. U odredbama 57. KU/13, čl. 58 KU/13 i čl. 59.a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, čl. 55. KU/17 , čl. 56 KU/17 i čl. 21. Dodatku II KU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvarila pravo. Člankom 57. st. 1. i 2. KU/13 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta i poslovi za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima. Istovjetna je i odredba čl. 55 KU/18.

15.2. Iz odredbi čl. 58. KU/13 i čl. 56. KU/18 i čl. 22. Dodatka II KU proizlazi da bi glavna medicinska sestra zavoda ostvarila na ime položajnog dodatka uvećanje plaće i to: više u odnosu na dodatak a uvjete rada 12% (do 31.8.2019.) i 14% (od 1.9.2019.)koji dobivaju zdravstveni radnici u tom zavodu te proizlazi, da se položajni dodatak ne primjenjuje na radnike kojima je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta.

16. Iz priloženih obračunskih lista tužiteljice razvidno je kako je njena osnovna plaća uvećana i po osnovi položajnog dodatka, sve prema odredbi čl. 58.KU/13 , odnosno čl. 56 KU/18.

17. Odredbom čl. 59.a KU/13 i čl. 58 KU/2018 propisano je da iznimno od čl.57.ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja u iznosu od 4% od osnovne plaće , dok je odredbom čl. 24 Dodatka II propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu u iznosu od 8%.

18. Slijedom prednjeg navedenog, a kako tužiteljici citirani kolektivni ugovori daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka , tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 58. KU/2013 i 59.a KU/15, odnosno čl. 56. i 58. KU/2018 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

19. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama čl. 58. KU/2013 i 59.a KU/15, odnosno čl. 56. i 58. KU/18 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u svojstvu radnika s položajnim dodatkom i ima odgovornost za život i zdravlje ljudi. Tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću po osnovi položajnog dodatka i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g., kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

20. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Članak 81.ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad Članak 36. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Članak 34. st.1 i 2 KU/18 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od 1.rujna 2019. Dodatkom II KU/19 izmijenjen je stavak čl. 34 tako da isti glasi:"za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika. Odredbom čl. 59.st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12), odnosno čl. 58.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17), propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Vještak FH je u nalazu i mišljenju izračunao da je tužiteljici isplaćena manja naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana u ukupnom iznosu od 362,40 eura , a da razlike utvrđene nakon 1.kolovoza 2020. nisu nastale kao posljedica neobračunavanja dodataka na odrađeni prekovremeni rad. Kako tužiteljica tužbom i tužbenim zahtjevom potražuje manje isplaćene naknade plaće zbog pogrešno obračunatih i isplaćenih naknada plaće za godišnji odmor i bolovanje koji nisu samo posljedica neobračunavanja svih dodataka na plaću, već i načina obračuna naknade plaće i naknade za privremenu nesposobnost za rad to je njen zahtjev u tom dijelu u cijelosti osnovan.

21. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu ukupnog iznosa od 3.334,01 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22 ) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu od 3.334,01 EUR temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14., 70/19, 80/22), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/2023, dalje Tarifa) pa budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u svom konačno uređenom zahtjevu od 19.studenog 2024. , to istoj pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 17.siječnja 2022., 20.studenog 2024., 11.prosinca 2024. i 26.veljače 2025. po 100 bodova, za sastav podnesaka od 25.travnja 2022. i 19.studenog 2024. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.400,00 eura , uvećano za iznos od 355,00 eura na ime PDV-a, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 266,58 eura, ukupno iznos od 2.016,58 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 13.ožujka 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

U Splitu, 13.ožujka 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA: 1.pun. tužiteljice, 2.tuženiku