Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5780/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice IKS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici IK, Josip Dubravko Topić i Valentina Smolić-Ročak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, Žrtava fašizma 2, pisarnica u Zagrebu, Ferde Livadića 9, protiv tuženika JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Miklić Dminić, odvjetnica u Krku, Bodulska bb, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Psp-3/2023-30 od 11. travnja 2024., 13. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika JK i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Psp-3/2023-30 od 11. travnja 2024. u pobijanom dijelu u točkama I., II. i u dijelu točke IV. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
»I. Utvrđuje se da je tuženik JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu JKS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, upisane u zk. uložak broj: [broj ZK uloška], katastarska općina: [adresa], označena kao katastarska čestica broj: [katastarska čestica], broj D.L. 8 DOLNJE SELO, ORANICA površine 61 m2 na način da je tuženik srušio suhozid kojim je omeđena predmetna nekretnina tužiteljice te zemlju na istoj „raskopao“ i „poravnao“ na način da se zemlja sada nalazi u ravnini sa zemljom koja se nalazi na tuženikovoj nekretnini.
II. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužiteljice u posjedovanju predmetne nekretnine ubuduće.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da o svom trošku ponovno izgradi suhozid te zemlju na predmetnoj nekretnini vrati u stanje u kojem se ista nalazila prije smetanja posjeda, u roku od 15 dana."
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 775,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija, kao neosnovan.«
2. Protiv dijela ovog rješenja u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, ili predlaže prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Iako tuženik u žalbi navodi da pobija prvostupanjsko rješenje, osim u točkama I. i II. izreke, u točki IV. izreke u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženika pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uzeo da tuženik pobija prvostupanjsko rješenje u točkama I. i II. izreke te u dijelu točke IV. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak.
3. Predmet postupka je posjedovna zaštita zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zkulbr. 213 k. o. [katastarska općina], a tužiteljica tvrdi da ju je tuženik smetao u posjedu te nekretnine time što je srušio suhozid kojim je bila omeđena ta nekretnina te na istoj „raskopao“ i „poravnao“ zemlju.
4. Između stranaka nije sporno:
- da je tuženik porušio suhozid,
- da je tuženik naknadno, nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, izgradio betonski zidić na mjestu ranijeg suhozida.
5. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:
- da su stranke posjednici susjednih nekretnina i to tužiteljica zkčbr. [katastarska čestica] i tuženik zkčbr. [katastarska čestica],
- da je srušeni suhozid bio granica između tih nekretnina stranaka, te se koristio kao međa,
- da je tuženik osim što je srušio suhozid, raskopao i poravnao zemlju na nekretnini u posjedu tužiteljice,
- da je novi betonski zidić izgrađen nakon podnošenja tužbe i nekoliko centimetara izmješten na nekretninu tuženika, ali da približno prati liniju srušenog suhozida.
6. Na temelju nespornih činjenica između stranaka te navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik, time što je prekopao i izravnao zemljište kčbr. [katastarska čestica], samovlasno smetao tužiteljicu u posjedovanju te nekretnine na kojoj je ona bila u posljednjem mirnom posjedu i to na način da je uznemirio tužiteljicu u posjedu nekretnine zkčbr. [katastarska čestica], jer je rušenjem suhozida uklonjeno ono što je razgraničavalo posjed tužiteljice i tuženika, pa tužiteljica više nije mogla znati do kuda seže njezin posjed čime je onemogućena da zemljište koristi i posjeduje na dosadašnji način. S obzirom na to da je izgrađen novi betonski zidić, prvostupanjski sud je zaključio da nije moguća uspostava prijašnjem stanja, pa je slijedom navedenih razloga, pozivom na odredbe čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) i čl. 22. ZV odlučio kao u točkama I., II. i III.
6.1. U točki IV. izreke sud je zahtjevu za naknadu troškova sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 151.st. 3. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsko rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
8. Žalba tuženika je neosnovana.
9. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okviru razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi.
11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je sud bio dužan utvrditi ima li tužiteljica posljednji mirni posjed ogradnog zida, smatrajući da se sporni zid nalazio u posjedu tuženika.
11.1. Naime, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je posljednja mirna posjednica zkčbr. [katastarska čestica] koja nekretnina je bila ograđena suhozidom, da je tuženik srušio taj suhozid te raskopao i poravnao zemlju na kčbr. [katastarska čestica] i time ju samovlasno smetao u posjedu zkčbr. [katastarska čestica].
11.2. Imajući u vidu navedene tvrdnje tužiteljice, pogrešno je shvaćanje tuženika da je sud trebao utvrditi posljednje stanje posjeda suhozida koji je, nesporno, srušio tuženik, jer tužiteljica ne traži zaštitu posjeda tog zida već traži posjedovnu zaštitu nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] koju je taj zid ograđivao, pa su stoga neosnovani opširni žalbeni navodi koje tuženik ističe u vezi posjedovanja ogradnog međašnog zida te kojima teoretizira o razlici između vlasništva i posjeda.
11.3. Nastavno navedenom neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 441. ZPP, jer se prvostupanjski sud, imajući u vidu navedeni činjenični supstrat koji iznosi tužiteljica, ograničio na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda zkčbr. [katastarska čestica] i smetanja posjeda nastalog rušenjem suhozida.
12. Odredbom čl. 20. st. 2. ZV Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) je propisano tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, a prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjed.
12.1. Dakle, smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti bez obzira da li je kod onoga koji je samovlasno smetao posjednika u posjedu postojala volja za smetanjem posjeda (animus turbandi).
13. S obzirom na to da nesporno tuženik nije oduzeo tužiteljici posjed zkčbr. [katastarska čestica], pri čemu tuženik niti ne tvrdi da to zemljište ne bi bilo u njezinom posljednjem mirnom posjedu, tuženik je tužiteljicu uznemirio u njezinom posjedu tog zemljišta. To stoga, jer je tuženik bez tužiteljičine volje srušio suhozid koji je ograđivao njezinu nekretninu i koji je predstavljao granicu tužiteljičinog posjeda zkbčr. 1204 kao i bez znanja tužiteljice raskopao i poravnao zemlju na zkčbr. [katastarska čestica], zbog čega je tužiteljica nakon rušenja suhozida bila onemogućena u korištenju i posjedovanju zkčbr. [katastarska čestica] na dotadašnji način, a kako je to pravilno ocijenio i zaključio prvostupanjski sud.
14. Odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka sadržana u pobijanom dijelu točke IV. izreke pravilna je i zakonita, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), a tuženik niti ne navodi u žalbi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.
15. Slijedom navedenog, kako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitne povrede odredaba parničnog postupka koje tužitelj ističe u žalbi, a prvostupanjski sud je na temelju pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
U Zagrebu, 13. ožujka 2025.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković
