Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1000/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebparking, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, zastupanog po punomoćniku Mislavu Kanciru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šunić, Lisec, Kancir i Tadić iz Zagreba, Donje Svetice 99a, protiv tuženog MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3858/2022-6 od 27. rujna 2024., dana 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog MG kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3858/2022-6 od 27. rujna 2024..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1551/2022 od 24. studenoga 2022., kojim je naloženo tuženom isplatiti tužitelju iznos od 66,36 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), te je naloženo tuženom naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 162,54 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženi, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te kako iz žalbe proizlazi, predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prije svega valja naglasiti da se u ovom postupku tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u iznosu od 66,36 €, te se u skladu sa odredbom čl. 458 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), radi o sporu male vrijednosti, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti se, u skladu s odredbom čl. 467 st. 1 ZPP, mogu pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U ovom predmetu tužitelj od tuženoga potražuje utuženi iznos na ime troškova premještanja nepropisno parkiranog vozila u vlasništvu tuženoga.

6. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je tuženi vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] te da je predmetno vozilo bilo zaustavljeno ili parkirano na nogostupu, slijedom čega je izdana naredba PR 701817 od 5. lipnja 2021. o premještanju vozila.

7. I u žalbenoj fazi postupka sporna je pasivna legitimacija.

8. Naime, tuženi ističe da on nije vozio navedeno vozilo predmetne zgode, nego osoba koja je imala njegovu punomoć, te da je tužitelj osobi koja je imala punomoć izdao vozilo u vlasništvu tuženoga. Pritom naglašava da, sukladno odredbi čl. 86 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24, u daljnjem tekstu - ZSPC), troškove premještanja ili pokušaja premještanja vozila u slučajevima iz članka 84 toga Zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, slijedom čega smatra da troškove premještanja vozila treba snositi korisnik.

9. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, odredbom čl. 86 st. 1 ZSPC nije isključeno da vlasnik snosi troškove premještanja vozila u slučajevima kada je poznat korisnik vozila, pa je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci suda prvog stupnja, u pogledu pasivne legitimacije tuženika - vlasnika predmetnog vozila, pravilno. Dakle, prema navedenoj odredbi tužitelj može ili od vlasnika, ili od korisnika vozila tražiti naplatu troškova premještanja vozila, i time je položaj tužitelja, odnosno službe za premještanje vozila, kao vjerovnika sigurniji. Navedenom odredbom tužitelj nije u obvezi tužiti isključivo korisnika vozila kada je on poznat, pa su utoliko žalbeni navodi tuženika, koji iznosi vlastito, pogrešno tumačenje navedene zakonske odredbe, neosnovani.

10. Konačno, prema navedenoj zakonskoj odredbi, vlasnik i korisnik vozila solidarno odgovaraju za podmirenje troškova premještanja vozila, pa tužitelj može birati od koga će zahtijevati isplatu, a to što je, u konkretnom slučaju, isplatu zahtijevao od vlasnika vozila, istoga ne sprječava da regresno potražuje navedeni iznos od korisnika.

11. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo u smislu citiranog propisa, kada je održao na snazi platni nalog za iznos od 66,36 € s pripadajućom zateznom kamatom (čl. 451 st. 3 ZPP).

12. Obzirom da u tijeku prvostupanjskog postupka nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Sudac:

Ivica Veselić