REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-457/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari 1. ovrhovoditelja INFO-MERKUR d.o.o., Zagreb, Bukovačka cesta 301, OIB 77344414563, kojeg zastupa punomoćnik Alan Muraj, odvjetnik u Zagrebu, i 2. ovrhovoditelja ZAGREB NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB 15364543303, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Ćorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika PRIDAL d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ljubljanica 15C, OIB 42491788150, kojeg zastupa Marija Vujčić Turkulin, stečajna upraviteljica u Zagrebu, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi treće osobe ZČ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Zagrebu, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-131/2022-121 od 9. prosinca 2024., 13. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba treće osobe ZČ iz [adresa], i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-131/2022-121 od 9. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanim rješenjem odlučio:

„Odbija se prijedlog treće osobe ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za odgodu ovrhe od 6. lipnja 2024., kao neosnovan.“

1.1. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju utvrdio:

- da je njegovim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4584/2010 od 20. rujna 2010. i rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Ovr-3131/11 od 19. srpnja 2011. određena ovrha, između ostalog, i na nekretnini ovršenika upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], podul. [katastarska općina]

- da je 6. lipnja 2024. treća osoba ZČ iz [adresa] podnijela prijedlog za odgodu ovrhe

- da je navedena treća osoba u tom prijedlogu navela da je u prigovoru radi proglašenja ovrhe nedopuštenom učinila vjerojatnim postojanje svoga prava, dokazavši pravni slijed izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva, dok u odnosu na vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete navodi da bi joj uslijed provedbe prodaje predmetne nekretnine putem dražbe bila onemogućena restitucija nekretnine odnosno da zbog blokade računa ovršenika neće biti u mogućnosti naplatiti nastalu štetu,

- da je ovršenik u očitovanju na prijedlog naveo da se nije u mogućnosti detaljnije očitovati o prijedlogu budući da mu raniji ovršenikov zakonski zastupnik nakon otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom nije predao poslovnu dokumentaciju i poslovne knjige koje se odnose na razdoblje prije otvaranja stečaja,

- da su se prvoovrhovoditelj i drugoovrhovoditelj u svojim očitovanjima protivili prijedlogu za odgodu ovrhe.

1.2. Također prvostupanjski sud je, na temelju odredbe članka 63. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/00, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; u daljnjem tekstu: OZ), ocijenio da je prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe neosnovan.

1.3. U tom pogledu da je treća osoba u prijedlogu za odgodu ovrhe samo paušalno navela da bi provedbom ovrhe došlo do nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, a što prvostupanjski sud smatra nedostatnim za odgodu ovrhe. S tim u vezi da se okolnost da je ovršenikov račun u blokadi, bez predočavanja u kojem obujmu i opsegu te zbog kojih razloga bi joj nastala nenadoknadiva šteta, ne može uzeti kao pretpostavka da je ispunjen jedan od zakonskih uvjeta za odgodu ovrhe iz odredbe članka 63. stavka 1. OZ-a.

1.3.1. Također, da treća osoba svoje izvanknjižno pravo vlasništva predmetne nekretnine temelji na ugovoru o kupoprodaji koji je sklopljen 29. siječnja 2011. dok da je zabilježba predmetnih ovrha upisana u zemljišne knjige 23. rujna 2010. pod brojem Z-45334/2010.

1.3.2. Iz navedenog proizlazi da je treća osoba u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine bila upoznata i mogla biti upoznata da se na predmetnoj nekretnini vodi ovrha radi namirenja tražbina prvoovrhovoditelja i drugoovrhovoditelja. Pritom da okolnost da treća osoba u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nije istraživala zemljišnoknjižno stanje ne može ići na štetu ovrhovoditeljima. Drugim riječima da je treća osoba sklapanjem navedenog ugovora faktično pristala da se u odnosu na nekretninu koja je predmet ugovora provede prisilna prodaja radi namirenja tražbine radi koje je određena ovrha te da sad ne može s uspjehom tražiti odgodu ovrhe imajući u vidu odredbu članka 84. stavka 2. OZ-a.

1.3.3. Stoga, imajući u vidu da se prijedlog za odgodu ovrhe treće osobe protivi pravima ovrhovoditelja da na brz i zakonit način ostvare svoje tražbine utvrđene valjanim ovršnim ispravama te da su ovrhovoditelji stekli pravo na namirenje svojih potraživanja utvrđenih ovršnim ispravama prije nego što su treće osobe stekle izvanknjižno pravo vlasništva predmetnih nekretnina, prvostupanjski sud navedeni prijedlog ocjenjuje u cijelosti neosnovanim bez potrebe ocjenjivanja vjerojatnosti postojanja njezinog prava i pokretanja parnice u roku.

2. Treća osoba ZČ iz [adresa] je protiv tog rješenja pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba ovršnog odnosno parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

2.1. U žalbi navodi da je u predmetom prijedlogu izričito i jasno navela da je kupila i platila nekretninu slijedom čega da bi joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta u iznosu od 8.000,00 eur, a što predstavlja cijenu koju je platila za garažno mjesto. Navedeno jer je prodavatelj Abutor d.o.o., [adresa], brisan iz sudskog registra dok stečajni dužnik ima blokirane račune i nema imovine.

2.2. Naglašava da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njezine navode i pozivanje na ustavno pravo vlasništva. S druge strane, da će prvoovrhovoditelj i drugoovrhovoditelj biti namireni u ovom ovršnom postupku. U tom kontekstu da je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku s aspekta prava na pravično suđenje. Predlaže preinačiti pobijano rješenje te zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 446,41 eur.

3. Drugoovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost žalbenih navoda.

4. Također i ovršenik je podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da nema novih saznanja te da odluku o žalbi treće osobe može donijeti jedino sud.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s odredbom članka 19. stavka 1. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Odredbama članka 63. OZ-a propisano je:

(1) Na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (članak 56.).

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sud može, na prijedlog ovrhovoditelja, odgodu ovrhe uvjetovati davanjem jamčevine.

(3) Odredba članka 61. stavka 4. ovoga Zakona primijenit će se na odgovarajući način i u slučaju iz ovoga članka.

7.1. Iz citirane odredbe proizlazi da će sud na zahtjev treće osobe odgoditi ovrhu ako je treća osoba:

- tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom,

- učinila vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu,

- u roku pokrenula parnicu na koju je upućena.

8. Treća osoba je uz prigovor priložila:

a) Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2010. sklopljen između ovršenika kao prodavatelja i Abutor d.o.o., [adresa], kao kupca, na kojem je Renata Kutija Kušpilić, javna bilježnica u Zagrebu, 24. rujna 2010. ovjerila potpis ovršenikovog direktora KČ iz [adresa] (list 1319. -1322. spisa) b) Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 29. siječnja 2011. (u daljnjem tekstu: Ugovor 2) sklopljen između Abutor d.o.o., [adresa], kao prodavatelja i treće osobe kao kupca, na kojem je Vlasta Zajec, javna bilježnica u Zagrebu, istog dana ovjerila potpis prodavateljeve direktorice AČ iz [adresa] (list 1323. -1325. spisa) c) tabularnu izjavu od 29. siječnja 2011. koju je Abutor d.o.o., [adresa], kao prodavatelj izdao trećoj osobi kao kupcu, na kojoj je Vlasta Zajec, javna bilježnica u Zagrebu, istog dana ovjerila potpis prodavateljeve direktorice AČ iz [adresa] (list 1327. i 1328. spisa).

9.1. Iz priloženih isprava proizlazi da je treća osoba s ovršenikovim pravnim sljednikom glede prava na predmetnoj nekretnini sklopila Ugovor 2 te da mu je za navedenu nekretninu platila kupoprodajnu cijenu u iznosu od 8.000,00 eur. Iz navedenog se zaključuje da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje prava na predmetu ovrhe.

9.1.1. Pritom se napominje da je odredbom članka 119. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

9.1.2. Budući da treća osoba nije u zemljišne knjige upisala pravo vlasništva na predmetu ovrhe to u formalnopravnom smislu nije njezin vlasnik. Unatoč tome, imajući u vidu ranija utvrđenja (točka 9.1. obrazloženja ovog rješenja), treća osoba može biti predmnijevani vlasnik zbog čega, prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

10. Međutim, činjenica da je treća osoba za predmetnu nekretninu-garažno mjesto platila kupoprodaju cijenu u iznosu od 8.000,00 eur upućuje na zaključak da bi treća osoba provedbom ovrhe pretrpjela štetu, ali ne i nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 63. stavka 1. OZ-a.

10.1. U tom smislu treća osoba nije iznijela tvrdnje niti priložila isprave iz kojih bi se mogle utvrditi činjenice o njezinom financijskom položaju i imovini, a na temelju kojih bi učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

10.2. S druge strane, zabilježba predmetne ovrhe je 23. rujna 2010. upisana u zemljišne knjige pod brojem Z-45334/10 dok je treća osoba Ugovor 2, na kojem temelji svoja prava na predmetu ovrhe, sklopila nakon toga odnosno 29. siječnja 2011.

10.2.1. S tim u vezi, što se tiče pravih učinaka zabilježbe ovrhe ističe se da je odredbama članka 79. stavaka 2.-5. OZ-a propisano:

(2) Tom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine.

(3) Nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta.

(4) Promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnoga postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika kao ovršenika. Sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo. (5) Na prijedlog ovrhovoditelja sud će donijeti rješenje o nastavljanju ovršnoga postupka protiv novoga vlasnika kao ovršenika u tom postupku. Protiv toga rješenja novi vlasnik nema pravo na žalbu.

10.2.2. Dakle, pravo na namirenje iz predmeta ovrhe stečeno je prije nego li je treća osoba na predmetu ovrhe stekla svoje pravo. Stoga pravo na namirenje iz predmeta ovrhe ima prednost te je u okolnostima konkretnog slučaja, u kontekstu odgode provedbe ovrhe, neovisno o pravu treće osobe.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 19. stavka 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Dubravka Matas