Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-950/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Alenke Lešić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Kapucinska 33, OIB 02958272670, zastupanog po punomoćnici PH, dipl. iur., protiv tuženika KOTING d.o.o. za proizvodnju i usluge Đurđenovac, Trg N. Š. Zrinskog 1, OIB 78547975503, zastupanog po punomoćniku Milenku Vuliću, odvjetniku u Našicama, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj Pn-19/2024-7 od 13. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj Pn-19/2024-7 od 13. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

»Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

I "Nalaže se tuženiku KOTING d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Đurđenovac, Trg N.Š.Zrinskog 1, OIB 78547975503 da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE Zagreb, Margaretska 3, OIB:0295827267 isplati iznos od 38.832,44 kn s obvezom daljnjeg plaćanja zateznih kamata po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku kako slijedi:

na iznos od 44,16 kn od 01.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 422,88 kn od 01.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 69,16 kn od 14.09.2018. godine do isplate,

na iznos od 44,16 kn od 01.06.2018. godine do isplate,

na iznos od 422,88 kn od 01.07.2018. godine do isplate,

na iznos od 672,88 kn od 14.09.2018. godine do isplate,

na iznos od 132,08 kn od 16.10.2018. godine do isplate,

na iznos od 44,16 kn od 01.09.2018. godine do isplate,

na iznos od 102,44 kn od 16.10.2018. godine do isplate,

na iznos od 132,08 kn od 15.11.2018. godine do isplate,

na iznos od 97,24 kn od 15.11.2018. godine do isplate,

na iznos od 69,16 kn od 14.12.2018. godine do isplate,

na iznos od 103,48 kn od 15.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 37,96 kn od 15.06.2018. godine do isplate,

na iznos od 98,28 kn od 13.07.2018. godine do isplate,

na iznos od 70,72 kn od 15.08.2018. godine do isplate,

na iznos od 36,40 kn od 14.09.2018. godine do isplate,

na iznos od 81,12 kn od 16.10.2018. godine do isplate,

na iznos od 331,24 kn od 15.11.2018. godine do isplate,

na iznos od 47,84 kn od 14.12.2018. godine do isplate,

na iznos od 32,76 kn od 18.01.2019. godine do isplate,

na iznos od 81,12 kn od 13.04.2018. godine do isplate,

na iznos od 47,80 kn od 01.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 422,88 kn od 01.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 47,80 kn od 01.04.2018. godine do isplate,

na iznos od 45,24 kn od 15.03.2018. godine do isplate,

na iznos od 47,80 kn od 01.04.2018. godine do isplate,

na iznos od 30,12 kn od 15.06..2018. godine do isplate,

na iznos od 202,59 kn od 01.03.2018. godine do isplate,

na iznos od 54,60 kn od 15.02.2018. godine do isplate,

na iznos od 444,40 kn od 01.02.2018. godine do isplate,

na iznos od 30,12 kn od 25.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 270,40 kn od 01.02.2018. godine do isplate,

na iznos od 714,80 kn od 01.02.2018. godine do isplate,

na iznos od 26,06 kn od 15.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 584,27 kn od 01.02.2018. godine do isplate,

na iznos od 2.140,16 kn od 19.04.2018. godine do isplate,

na iznos od 2.675,20 kn od 19.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 2.942,72 kn od 20.06.2018. godine do isplate,

na iznos od 2.808,96 kn od 19.07.2018 godine do isplate,

na iznos od 3.076,48 kn od 18.08.2018. godine do isplate,

na iznos od 2.808,96 kn od 19.10.2018. godine do isplate,

na iznos od 2.942,72 kn od 19.10.2018. godine do isplate,

na iznos od 3.076,48 kn od 24.11.2018. godine do isplate,

na iznos od 2.675,20 kn od 20.12.2018. godine do isplate,

na iznos od 3.076,48 kn od 22.01.2019. godine do isplate,

na iznos od 2.942,72 kn od 19.02.2019. godine do isplate,

na iznos od 25,00 kn od 05.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 250,00 kn od 31.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 25,00 kn od 08.06.2018. godine do isplate,

na iznos od 250,00 kn od 29.06.2018. godine do isplate,

na iznos od 25,00 kn od 28.09.2018. godine do isplate,

na iznos od 25,00 kn od 28.04.2018. godine do isplate,

na iznos od 250,00 kn od 05.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 25,00 kn od 07.04.2018. godine do isplate,

na iznos od 50,65 kn od 18.03.2018. godine do isplate,

na iznos od 111,10 kn od 01.03.2018. godine do isplate,

na iznos od 67,60 kn od 08.02.2018. godine do isplate,

na iznos od 178,70 kn od 08.02.2018. godine do isplate,

na iznos od 146,07 kn od 08.02.2018. godine do isplate, a sve u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju da nadoknadi troškove tuženiku u iznosu od 1.758,48

EUR u roku od 15 dana.«

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - dalje: ZPP). Predložio je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Podredno je predložio presudu prvostupanjskog suda preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tužitelj žalbom ukazuje. To stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o odlučnim činjenicama i samih tih isprava.

5.1. Iako iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Osijek, Ispostava u Požegi, Klasa:

UP/I-116-02/18-41/1, Urbroj: 524-10-05-09/3-18-02 od 12. siječnja 2018. proizlazi da je tuženiku, povodom spornog štetnog događaja, zabranjeno da u pogonu u kojem je štetni događaj nastao sabijanje metalnih cijevi obavlja dvoručno tako da se prilikom rada ne ugrožava sigurnost radnika, u obrazloženju pobijane odluke dani su jasni razlozi o tome zašto aktiviranje preše nožno preko papuče, kao uzrok ozljeđivanja osiguranika tuženika, nije bilo posljedica popusta tuženika da provede potrebne mjere zaštite na radu već posljedica propusta samog osiguranika tužitelja, a radnika tuženika, da stroj (prešu) upotrijebi na siguran način.

6. Predmet ove pravne stvari je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju prouzročena plaćanjem troškova liječenja njegova osiguranika, a radnika tuženika, u ukupnom iznosu od 38.832,44 kn/5.153,95 Eur.

7. Prema odredbi članka 139. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13 i 137/13 – dalje: ZOZO), tužitelj je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

8. Među strankama nije sporno da je ĐH **.**.2018. zadobio ozljedu na radu kod tuženika, radeći na preši za sabijanje metalnih cijevi, tako što je sabijanje metalnih cijevi obavljao nožno preko papučice, pa mu je preša, pri pokušaju da rukom izvadi sabijenu cijev, uhvatila prste desne ruke. Nesporno je i da je tužitelj na ime troškova njegova liječenja/bolovanja u utuženom razdoblju platio ukupno 38.832,44 kn.

9. U ovom stupnju postupka i dalje je sporno je li povreda osiguranika tužitelja nastala zbog propusta tuženika da provede mjere zaštite na radu.

10. Polazeći od utvrđenja:

- da je osiguranik tužitelja bio obučen za rad na siguran način na radnom stroju na kojem je zadobio ozljedu,

- da je radni stoj bio u ispravnom stanju,

- da ga je na konkretne poslove rasporedio poslodavac koji mu je prije toga pokazao kako se na predmetnom stroju radi,

- da je osiguranik tužitelja na istom stroju radio desetak puta prije spornog štetnog događaja,

- da je osiguranik tužitelja nakon ozljeđivanja potpisao izjavu o ozljeđivanju u kojoj je naveo da je sam nehotice aktivirao nožnu papučicu,

- da je do štetnog događaja došlo zbog toga što je sabijanje metalnih cijevi manje veličine osiguranik tužitelja, umjesto dvoručno, obavljao aktiviranjem preše nožno, preko papučice

- da je nakon obavljenog inspekcijskog nadzora tuženiku zabranjeno da sabijanje metalnih cijevi veličine 25 X 180 mm obavlja aktiviranjem preše nožno preko papuče, umjesto dvoručno,

prvostupanjski sud zaključuje da na strani tuženika nisu postojali propusti u smislu odredbe članka 44. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje: ZZR). To stoga što je tuženik radne postupke planirao, pripremio i provodio tako da ne ugrozi sigurnost i zdravlje radnika, radnika je obučio za rad na siguran način, radni stroj je bio u ispravnom stanju, radnik je znao da se sabijanje metalnih cijevi manjih veličina obavlja dvoručno, a ne nožno, pa tuženik ne može biti odgovoran za štetu koja je nastala propustom samog radnika da konkretan radni zadatak obavi na način kojim neće ugroziti svoje zdravlje i sigurnost. Zbog navedenoga, tužitelj ne ostvaruje pravo da, na temelju odredbe članka 139. stavak 1. ZOZO, potražuje od tuženika naknadu štete koja mu je nastala plaćanjem troškova liječenja njegova osiguranika, a (ozlijeđenog) radnika tuženika.

11. Prije svega valja reći da je u pravu tužitelj kada navodi da zapisnik o inspekcijskom nadzoru s lista 4-6 spisa predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. stavak 1. ZPP, međutim sadržaj tog zapisnika - kojim je, po provedenom očevidu povodom ozljede na radu, opisan nastanak štetnog događaja (koji među strankama nije ni sporan) i tuženiku zabranjeno da ubuduće sabijanje metalnih cijevi manjih dimenzija obavlja dvoručno tako da prilikom rada ne ugrožava sigurnost radnika – sam po sebi ne upućuje na zaključak da je za utvrđene propuste u radu odgovoran tuženik.

12. Kako to proizlazi iz odredbe članka 44. ZZR, poslodavac je dužan radne postupke planirati, pripremati i provoditi tako da ne ugrozi sigurnost i zdravlje radnika, pa ako je on radnika osposobio za rad na siguran način, dao mu upute za takav rad i tako obučenom radniku povjerio obavljanje konkretnog radnog zadataka na radnom stroju koji je bio ispravan i za koje su postojale upute za rad na siguran način, a sam je radnik, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu, radni stroj upotrijebio na način koji bi mogao ugroziti njegov život i zdravlje, onda se ne može govoriti o propustima poslodavca u smislu čanka 44. ZZR, koji bi uzrokovali odgovornost za štetu u smislu odredbe članka 139. ZOZO.

13. Osiguranik tužitelja, saslušan kao svjedok, iskazao je da je znao da se manji komadi metala sabijaju aktiviranjem preše dvoručno, ali da mu tuženik (poslodavac) nije osigurao dovoljno (manevarskog) prostora za takav rad, pa da je zato morala biti aktivirana nožna papučica. U vezi toga kako je došlo do aktiviranja preše nožno svjedok je naveo da on sam nikada nije prebacivao način rada iz nožnog u ručni, već da je to uvijek činio poslovođa UH, ali je isto tako rekao da je ovaj puta nožni pogon uključio direktor tuženika ĆH, a da se preša aktivirala kada je on nehotice stisnuo papučicu, s time da je moguće da je to učinio i kolega prilikom povlačenja cijevi koje je u njegovoj neposrednoj blizini vario.

14. Imajući na umu da je osiguranik tužitelja znao da se sabijanje manjih cijevi obavlja ručno, a ne nožno, da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da se način upravljanja strojem (ručni ili nožni) određuje na komandnom ormaru, da se prema iskazu svjedoka DH, inspektora rada, prebacivanje s dvoručnog na nožno upravljanje obavlja jednostavno putem sklopke, osiguranik tužitelja je mogao i sam, s obzirom na veličinu metalnih cijevi, odrediti da se sabijanje obavlja ručno, jer je za to bio obučen, znao je kako to učiniti i za to nije trebao odobrenje poslovođe ili direktora tuženika. Ukoliko za to nije imao dovoljno prostora, kako tvrdi, radni zadatak nije trebao obaviti na način da ugrozi svoje zdravlje. Međutim, neovisno o tome, taj svjedok u svom iskazu nije na uvjerljiv način uspio opravdati zašto je i u prijavi ozljede na radu (list 7-10 spisa) i u izjavi od 16. siječnja 2018. (list 121 spisa) izjavio da je sam nehotice aktivirao nožnu komandu. Nije ni životno ni logično da bi radnik, u situaciji kada ga nitko na to ne prisiljava, izjavio i potpisao da je sam nehotice aktivirao nožnu papučicu, a da pritom ne bi naveo da je do toga došlo jer nije imao dovoljno manevarskog prostora za rad, pa stoga i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je on sam, nehotičnim aktiviranjem nožne papučice, prouzročio svoju ozljedu, pa da je stoga ona posljedica nepridržavanja osiguranika tužitelja pravilima struke kojima je poučen u sklopu obuke za rad na siguran način, a ne propustom tuženika da mu osigura dovoljno prostora za rad na siguran način.

15. Slijedom navedenoga, kako nije dokazano da je ozljeda osiguranika tužitelja posljedica propusta tuženika u planiranju, pripremi i provođenju radnih postupaka, odnosno provođenju mjera zaštite na radu, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 139. ZOZO u vezi članka 44. ZZR kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

16. Žalbenim navodima, kojima se opetovano ukazuje na propust tuženika da osiguraniku tužitelja omogući adekvatno upravljanje strojem, nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda da ozljeđivanje tužiteljeva osiguranika nije posljedica neplaniranja i provođenja radnih postupaka protivno mjerama sigurnosti na radu, već propusta radnika da sabijanje metalnih cijevi manjih dimenzija obavlja na siguran način, iako je za to bio obučen i znao da se isto obavlja na način protivan odabranom.

17. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 368. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka u odnosu na koju žalbom nisu naznačeni posebni razlozi pobijanja.

U Sisku 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte