Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-958/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, protiv tuženika GK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P- 660/2017-43 od 28. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj P-660/2017-43 od 28. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju "CROATIA OSIGURANJE" d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, isplati:

- na iznos od 15.676,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2016. godine do isplate;

- na iznos od 2.711,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.02.2016. godine do isplate;

- te mu nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate;

sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da tuženiku GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.535,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom na taj iznos od 28. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbenog postupka, sastava žalbe te sudske pristojbe za istu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati.

5.1. Iako je u pravu tužitelj kada ističe da prvostupanjski sud u odnosu na činjenicu alkoholiziranosti tuženika, koju je doveo u pitanje zbog različitosti podataka o toj činjenici u ispravama dostavljenim uz tužbu i tijekom postupka, nije cijenio okolnost što je tuženik tu činjenicu u odgovoru na tužbu priznao, ovaj sud smatra da ta činjenica - bez da je u postupku utvrđena i odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja - sama po sebi nije odlučna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa pobijana presuda unatoč navedenoj proturječnosti nije nepodobna za ispitivanje.

5.2. Jednako tako, kako je u konkretnom slučaju riječ o odnosu društva za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu i osobe koja je odgovorna za štetu, činjenica vlasništva vozila kojim je šteta počinjena nije odlučna za konkretan pravni odnos, pa su u tom smislu neodlučni svi žalbeni navodi kojima tužitelj upućuje na proturječnosti o činjenici vlasništva vozila u razlozima pobijane presude.

5.3. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude nije nerazumljiva, a o odlučnoj činjenici - odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja od 20. rujna 2015. - ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava u spisu i samih tih isprava.

5.4. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako nije sporno da se 20. rujna 2015. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tuženik, ali da je sporna odgovornost tuženika za isti, što u potpunosti odgovara sadržaju spisa. Tuženik je već u odgovoru na tužbu priznao sudjelovanje u štetnom događaju od 20. rujna 2015. i činjenicu da je u prekršajnom postupku proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15. - dalje: ZSPC), jer je upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola iznad 0,50 g/kg, ali je osporio odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode, zbog čega je tužitelj predložio provođenje dokaza prometnim vještačenjem kako bi se utvrdila dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj isplatio Hrvatskim autocestama d.o.o. povodom štetnog događaja od 20. rujna 2015., kada je oštećena razdjelna ogradi na autocesti A3 16+700 km, a za koju štetu je odgovoran tuženik, kao vozač vozila osiguranog kod tužitelja. Tužitelj, dakle, svoj zahtjev za naknadu štete temelji na odredbi članka 24. stavak 3. u vezi stavka 1. točke 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP).

7. Polazeći od toga da tužitelj nije dokazao da je tuženik, upravljajući pod utjecajem alkohola, odgovoran za nastanak štetnog događaja od 20. rujna 2015., ali i da nije dokazao visinu štete koju je povodom predmetnog štetnog događaja isplatio oštećeniku Hrvatskim autocestama d.o.o., prvostupanjski je sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbio.

8. Iako je u predmetnom postupku provedeno prometno vještačenje kojim je utvrđena dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja, ali i visina nastale štete, prvostupanjski sud taj dokaz nije uzeo u obzir.

9. Tužitelj smatra da je upravo tim dokazom utvrđena odlučna činjenica - odgovornost tuženika za nastanak spornog štetnog događaja jer je utvrđeno da je on, krećući se vozilom južnim kolnikom autoceste A3, prvo skrenuo u lijevo na meki teren, gdje je prednjim dijelom vozila udario u metalnu zaštitnu ogradu razdjelnog kolnika, te u nastavku tijekom rotacije stražnjim dijelom vozila udario u istu metalnu ogradu.

10. Kako sam tužitelj u žalbi ističe, vještak je dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja utvrdio prema priloženim fotografijama mjesta nezgode izrađenim po policiji, iz kojih proizlazi da je upravo na taj način došlo do prometne nezgode, s time da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak vještačenje izradio koristeći se i zapisnikom o očevidu Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb s lista 45-47 spisa.

11. Tuženik se tijekom postupka protivio da se dokazi pribavljeni tijekom glavne rasprave (zapisnik o očevidu, fotoelaborat, prekršajni spis vođen povodom predmetnog štetnog događaja) uzmu u obzir, budući da su ti dokazi predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja glavne rasprave.

12. Bez obzira na to što je prvostupanjski sud nakon zaključenja prethodnog postupka, u fazi glavne rasprave, prihvatio dokazni prijedlog tužitelja te od nadležne policijske postaje pribavio fotoelaborat i zapisnik o očevidu i bez obzira na to što se tuženik tom prijedlogu nije protivio, stranke su u pogledu iznošenja činjenica i predlaganja dokaza ograničene (strogim) procesnim pravilima predviđenim odredbom članka 299. ZPP. Prema toj odredbi, stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. tog članka sud neće uzeti u obzir (stavak 3.).

13. Kada je tužitelj, svojom krivnjom, uz tužbu priložio presudu Prekršajnog suda u Novom Zagrebu koja se ne odnosi na konkretan štetni događaj i kada je sud na njegov prijedlog, iznesen na pripremnom ročištu, pribavio taj prekršajni spis, bez da je najkasnije tada predložio od nadležne policijske postaje pribaviti fotoelaborat i zapisnik o očevidu, odnosno isprave nužne za utvrđenje dinamike štetnog događaja, onda tužitelj prema izričitoj odredbi članka 299. stavak 2. ZPP, tijekom glavne rasprave nove dokaze (pribavu isprava i odgovarajućeg prekršajnog predmeta) nije mogao predlagati niti ih je sud, ako ih je već i pribavio, smio uzeti u obzir (članak 299. stavak 3. ZPP).

14. Imajući na umu da je vještačenje provedeno na temelju isprava koje su pribavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazao da njihovo pribavljanje bez svoje krivnje nije mogao predložiti na vrijeme, onda je i ovom sudu prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj, na kome je teret dokaza te činjenice, nije dokazao da je tuženik odgovoran za nastanak predmetne nesreće bez obzira na to što je on vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju.

15. Naime prema odredbi članka 24. stavak 3. ZOOP u vezi sa stavkom 1. točkom 4. tog Zakona, tužitelj ima pravo na naknadu štete samo od osobe koja je odgovorna za štetu.

16. Zbog navedenoga, kako nije dokazano da bi tuženik bio odgovoran za nastalu štetu, bez utjecaja su na pobijanu odluku žalbeni navodi kojima tužitelj u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva osporava mogućnost primjene pravila o teretu dokazivanja na njegovu štetu prije nego što je prvostupanjski sud, nakon očitovanja vještaka dipl. ing. Ivana Bedenikovića da nije imao dovoljno stručnog znanja za procjenu štete na cestovnoj ogradi, prethodno postupio sukladno odredbi članka 261. stavak 2. odnosno odredbi članka 261. stavak 3. ZPP i na taj način otklonio manjkavosti iz nalaza i mišljenja tog vještaka u odnosu na visinu štete.

17. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužitelja valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Sisku 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja