REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-6055/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu po sutkinji Janji Topol te zapisničarki Dajani Mihelčić, u upravnom sporu tužitelja DV iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Sokolar, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 183, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ilica 335, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I- 224-02/22-01/2499, URBROJ: 511-01-203-23-10 od 12. listopada 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisućeeura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora se u preostalom dijelu odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/22-01/2499, URBROJ: 511-01-203-23-10 od 12. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost osporavanog rješenja te u bitnom ističe da iz svih dostavljenih isprava jasno proizlazi da je njegova majka pripadnica hrvatskog naroda te da se on u pravnom prometu, kada je to bio u mogućnosti, izjašnjavao kao D. Smatra da tijekom upravnog postupka od njega nije traženo da se očituje u smislu odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika te vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine br. 53/1991, 70/1991, 28/1992, 113/1993, 4/1994, 130/2011, 110/2015, 102/2019, 138/2021) propisano je: Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona. Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.
8. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu (tako Visoki upravni sud u presudi Usž- 1180/23-3 od 23. ožujka 2023.).
Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.).
Prilikom ocjenjivanja pretpostavki iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, osim ranijeg nacionalnog izjašnjavanja podnositelja zahtjeva, sukladno svrsi i smislu odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji propisuje privilegirane uvjete naturalizacije upravo za pripadnike hrvatskog naroda u inozemstvu, treba uzeti u obzir i etničko podrijetlo podnositelja zahtjeva. Zbog toga je uz osobno izjašnjavanje pripadnikom hrvatskog naroda u pravnom prometu kroz određeno vremensko razdoblje, a ne samo u trenutku podnošenja zahtjeva, od značaja dokazati i pripadnost hrvatskom narodu podrijetlom (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-43/23-3 od 15. veljače 2023.).
Relevantnost etničke pripadnosti roditelja podnositelja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu potvrđuje zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 102/19.) kojim je u članku 16. Zakona dodan stavak 3., prema kojem iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.
Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.) kako bi se onemogućilo stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju nevjerodostojnog nacionalnog izjašnjavanja.
9. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ovaj sud ne prihvaća obrazloženje tuženika koji je naveo razloge za svoje uvjerenje da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.), jer tužitelj nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu. Obrazloženo je da je tužitelj kao dokaz o nacionalnom izjašnjavanju priložio izvadak iz matične knjige rođenih s upisanim podatkom Hrvatska u rubrici nacionalna pripadnost. Uvidom u navedeni izvadak razvidno je da je izdan 18.07.2022., dakle, u tijeku postupka stjecanja hrvatskog državljanstva. Podatak o narodnosti upisan je sukladno odredbi članka 45.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama u Republici Srbiji (Sl. glasnik RS broj: 47/218), koji se primjenjuje od 1.1.2019. Radi se o novoformiranom dokazu na kojeg je stranka imala izravan utjecaj interesno motiviran, stoga navedeni izvadak ne može biti dokaz njezinog ranijeg nacionalnog izjašnjavanja o pripadnosti hrvatskom narodu. Nacionalnu pripadnost stranka treba iskazati i određenim ponašanjem osobe, na način da se osoba koja traži primitak u hrvatsko državljanstvo kao pripadnik hrvatskog naroda, kao takva deklarira u pravnom prometu kroz duže vremensko razdoblje, a ne netom prije, poslije ili u tijeku podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Prema slobodnom uvjerenju ovog Ministarstva, tako upisan podatak je samo izraz nastojanja stranke da stekne hrvatsko državljanstvo na olakšan i privilegiran način, koji je namijenjen za pripadnike hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu.
U odnosu na dostavljenu presliku prijavnog lista za upis studenata na fakultet s neupisanom školskom godinom i bez datuma, a s upisanim podatkom „srpska/hrvatska“ u rubrici nacionalna pripadnost, presliku prijavnog lista školske 2005./2006. godine, bez datuma, s upisanim podatkom „srpska/hrvatska“ u rubrici nacionalna pripadnost, presliku prijavnog lista s neupisanom školskom godinom i s upisanim podatkom „srpska/hrvatska“ u rubrici nacionalna pripadnost od 29.01.2008., tuženik je naveo da je uvidom u iste razvidno da je podatak „hrvatska“ dodan podatku „srpska“, stoga su navedene isprave ocijenjene kao nevjerodostojni dokazi o pripadnosti hrvatskom narodu, tim više što se nije mogla izvršiti provjera nacionalnog izjašnjavanja u prijavnim listovima stranke, a koju je ovo Ministarstvo zatražilo putem navedenog Veleposlanstva od nadležnog inozemnog tijela, jer se u zaprimljenoj noti Ministarstva vanjskih poslova Srbije broj: 413-1839-KC22/2023-3, od 03.04.2023. godine, navodi da obrazac ŠV-20 nije javna isprava u smislu Zakona o visokom obrazovanju koju kontrolira inspekcija Ministarstva prosvjete, niti se u Matičnoj knjizi studenata nalaze podaci o nacionalnosti studenta. Imenovani se dakle, u navedenim prijavnim listovima nije izjasnio kao pripadnik hrvatskog naroda, unatoč činjenici što je tijekom studiranja imao mogućnost jasnog nacionalnog izjašnjavanja u pravnom prometu. Vezano za dostavljenu presliku prijavnog lista s neupisanom školskom godinom i s upisanom podatkom D u rubrici nacionalna pripadnost od 26.09.2006. godine, valja navesti da, budući se provjera vjerodostojnosti prijavnih listova nije mogla izvršiti, isti ne može biti osnova za primitak u hrvatsko državljanstvo, posebno u kontekstu s drugim izvedenim dokazima.
Tužitelj je dostavio i presliku pisma preporuke udruge CEA-Centra za javne politike i ekonomske analize iz Zagreba, Brkljačićeva 6, u kojem se navodi da je tužitelj aktivno sudjelovao u promicanju interesa udruge u inozemstvu koji čine i temeljne vrijednosti Ustava i pravnog poretka Republike Hrvatske. Međutim, ovdje se ne radi o udruzi koja djeluje u inozemstvu te se ne može smatrati dokazom predviđenim člankom 16. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Osim toga, iz pisma preporuke navedene udruge niti ne proizlazi da je imenovani član udruge, a općepoznato je da su članovi hrvatskih udruga i društava pripadnici i drugih naroda.
Iz dostavljenih isprava razvidno je da imenovani nije dokazao niti majčinu pripadnost hrvatskom narodu na koju se poziva u zahtjevu. Izvadak iz matične knjige rođenih majke od 2.8.2022., dostavljen u tijeku postupka, ne može biti dokaz njezinog ranijeg izjašnjavanja pripadnosti hrvatskom narodu u pravnom prometu, budući je isti ishodila nakon podnošenja zahtjeva stranke i kao takav, smatra se novoformiranim dokazom na koji je stranka imala izravan utjecaj. Dakle, stranka tijekom postupka nije dokazala niti majčinu pripadnost hrvatskom narodu, pa time niti moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po majci. Osim toga, majka stranke je imala prilike deklarirati se kao G u prijavi rođenja stranke, što ona nije učinila jer rubrika narodnost u prijavi rođenja stranke nije popunjena. Pripadnost hrvatskom narodu stranka nije dokazala niti sudjelovanjem u radu nekog od brojnih hrvatskih kulturnih i sportskih udruga u sredini u kojoj živi, a koje svojim aktivnostima doprinose očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu. Uzimajući u obzir okolnost da podnositelj zahtjeva nije dokazao svoje osobno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu, na drugačiju odluku o predmetnom zahtjevu nije od utjecaja niti činjenica što su baka i djed po majci hrvatski državljani podrijetlom jer je osobna pripadnost hrvatskom narodu odlučna činjenica za stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj pravnoj osnovi.
11. Prema stavu ovog suda, činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, rješenje nije u dostatnoj mjeri obrazloženo, a niti je valjano utemeljeno na dostavljenim ispravama.
Prema stavu ovog suda, potrebno je utvrditi odlučnu činjenicu, koja je ostala neutvrđena: majčinu pripadnost hrvatskom narodu. Naime, iz svjedodžbe (Industrijska škola „Đuro Đaković“ u Slavonskom Brodu) za djeda tužitelja razvidno je da se isti još 1938. godine izjašnjavao da je po narodnosti D, rođen je u Glini te oba roditelja majke tužitelja imaju hrvatsko državljanstvo. Nadalje, majka tužitelja izjasnila se kao G prilikom izdavanja izvatka iz matice rođenih **.**.2022. Sud smatra da je tuženik pogrešno utvrdio da se tužitelj nije izjašnjavao kao D u pravnom prometu u prijavnim listovima za upis studenata, budući da se radi o ispravama kojima se tužitelj služio u pravnom prometu, iako navedeno nisu javne isprave u smislu članka 60. Zakona o općem upravnom postupku. Konačno, tuženik nije u dostatnoj mjeri utvrdio i činjenice vezane uz pismo preporuke udruge CEA- Centra za javne politike i ekonomske analize iz Zagreba, odnosno nije jasno na temelju čega je utvrdio da udruga ne djeluje u inozemstvu te nije utvrđeno da li je tužitelj član iste ili djeluje u udruzi ili ne te, ako da, na koji način.
12. Slijedom svega navedenog, sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio nedostatno argumentiranim i obrazloženim, radi čega je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci. U ponovljenom postupku će tuženik na temelju provedenih dokaza i na temelju eventualnih drugih dokaza koje će dostaviti tužitelj utvrditi da li su ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 16. ZD-a te zatim donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja.
13. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 147. ZUS- a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za: sastav tužbe i za pristup na jedno ročište za svaku radnju iznos od 1.000,00 eura. Preostali dio zahtjeva za naknadu troška je odbijen, jer trošak s osnove pristojbe nije niti nastao.
Zagreb, 13. ožujka 2025.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv toče I izreke ove presude žalba nije dopuštena. Protiv točaka II i III izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu republike hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. tužitelju po odvj.
2. tuženiku
3. u spis
