Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-233/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u [adresa] protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 7. veljače 2025. i nakon objave dana 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e :

Utvrđuje se da je tužitelj MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] pašnjak poljice površine 6 j 1581 čhv upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je prestalo prijašnje pravo vlasništva tužene na predmetnoj nekretnini te se nalaže brisanje prijašnjeg prava vlasništva s imena tužene uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja u cijelosti.

r i j e š i o  j e :

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.274,48 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 30. kolovoza 2024. godine tužitelj je naveo da je na nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisana tužena Republika Hrvatska u cijelosti dok je u katastarskom operatu predmetna nekretnina upisana pod oznakom kčbr. [katastarska čestica] u posjedu Z.P.D. Gospić, Široka Kula iako je stvari posjednik i izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine tužitelj. Prije tužitelja u posjedu predmetne nekretnine bio je njegov otac PM, a prije njega njegova majka EM. Prije M nekretninu je posjedovao njezin otac JM koji je umro 1943. godine u 93. godini života. Sukladno odredbi članka 186a Zakona o parničnom postupku tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću radi mirnog rješenja spora, međutim, Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću u očitovanju na zahtjev navelo je da nema mogućnosti mirnog rješenja predmetnog spora. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti i naložiti brisanje pravo vlasništva s imena tužene. Uz tužbu tužitelj je dostavio zahtjev za mirno rješenje spora i očitovanje tužene na zahtjev, rodni list za pok. PM, izvadak iz zemljišne knjige i prijepis posjedovnog lista broj 395 k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako iz tužbe nije vidljivo da je tužitelj posjednik predmetne čestice, a osim toga tužitelj ne raspolaže dokazima na koje se u tužbi poziva, a posebno da su on i njegovi prednici izvršavali posjed predmetne nekretnine. Također, da iz tužbe i priloženih dokaza ne proizlazi da su tužitelj i njegovi pravni prednici bili upisani u pisanom dijelu katastarskog operata niti je tužitelj dostavio dokaz da je jedini slijednik iza pok. PM kao niti dokaze o sljedništvu iza EM. Stoga tužena prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja. Dodaje da je zemljišna knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] osnovana krajem 19. stoljeća kada su pri osnivanju iste uzeti podaci s terena te se sukladno tada važećim odredbama zemljišnoknjižnog prava upisivalo stvarno stanje. Tome u prilog govori činjenica da u katastarskoj općini [katastarska općina] pri osnivanju zemljišne knjige postoje upisi na fizičke osobe ili kućne zadruge te da su se isti upisivali kao vlasnici ukoliko su bili u posjedu čestica. Sve ostale nekretnine upisivale su se na ime općina, mjesnih i zemljišnih zajednica, državnih erara i sl. Stoga tužena tvrdi da bi pravni prednici tužitelja bili upisani u zemljišnoj knjizi ili kasnije u katastarskom operatu čiji knjižni dio je osnovan 1954. prema podacima s terena koji su obilazi službenici katastra da su bili u posjedu predmetne čestice.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu, proveden je očevid na licu mjesta u prisutnosti geodetskog vještaka radi identifikacije predmetne nekretnine te dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka NM, BM i GM.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom katastarske čestice broj [katastarska čestica] pašnjak poljice površine 6 j 1581 čhv upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je sada upisana na imenu tužene što je ova dužna trpjeti.

5. Tužena osporava aktivnu legitimaciju tužitelja kao i općenito navode na kojima se temelji osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. U postupku je nesporno utvrđeno da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjak poljice površine 6 jutara i 1581 čhv upisana tužena u cijelosti dok je u katastarskom operatu predmetna čestica upisana kao kčbr. [katastarska čestica] s površinom od 39988 m² u posjedu Z.P.B. Gospić, Široka Kula:

7. Geodetskim vještačenjem utvrđeno je da je ispravna oznaka predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 6 jutara i 1581 čhv. Naime, predmetna katastarska čestica u zemljišnoj knjizi evidentirana je kao kčbr. [katastarska čestica] dok je u katastarskom operatu i grafičkom dijelu operata upisana kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stvarna površina predmetne nekretnine je ona upisana u zemljišnoj knjizi i iznosi 6 jutara i 1581 čhv što iznosi ukupno 40214 m² dok je u katastarskom operatu pogrešno navedena površina predmetne čestice odnosno 6 jutara i 15148 čhv što iznosi ukupno 39988 m². Vještak je u nalazu naveo da tužitelj poznaje granice predmetne nekretnine.

8. Svjedok NM star 78 godina u svom iskazu naveo je da je 1966. godine došao živjeti u blizini prijepora te je već tada predmetna nekretnina bila u posjedu M i MM zvanog Č koji su baka i djed tužitelja; da je predmetna nekretnina očevina odnosno djedovina Stipine žene M; da su tužitelj i njegovi prednici posjedovali predmetnu česticu u cijelosti kako je to pokazao tužitelj na očevidu odnosno sve do pruge, a da mu je to poznato jer je P pomagao spremati sijeno s predmetne čestice; da su Č i M na prijeporu sijali žito i sadili krumpir; da su držali konje i krave i prodavali mlijeko; da su za predmetnu nekretninu plaćali porez i da nikada nisu smetani u posjedu predmetne nekretnine niti im je netko osporavao pravo na posjed.

9. Svjedok BM star 84 godine u svom je iskazu naveo da je njegova kuća udaljena od prijepora 200 metara; da je 1965. godine oženio susjedu tužiteljevih prednika te da se sjeća da su oni već tada bili u posjedu predmetne nekretnine; da je predmetnu nekretninu baka tužitelja EM naslijedila od svog oca, a rođeno prezime M je bilo JM; da je M i MM naslijedio njihov sin PM, otac tužitelja, a PM je naslijedio njegov sin MM, ovdje tužitelj; da M i MM nikada nisu smetani u posjedu predmetne nekretnine kao ni kasnije PM i sam tužitelj; da su se M i MM bavili poljoprivredom i stočarstvom, a na parceli su sijali žito, sadili krumpir i kosili travu; da se predmetna nekretnina prostire sve do pruge i da ima površinu oko 7 jutara te su je tužitelj i njegovi prednici posjedovali u cijelosti; da su tužitelj i njegovi prednici u posjedu predmetne nekretnine najmanje 60 godina, a sigurno i više jer je tu parcelu baka tužitelja EM naslijedila od svog oca i djeda.

10. Svjedok GM star 60 godina u svom je iskazu naveo da je njegova majka E rodom iz Novoselije gdje se nalazi prijepor te da njegovi baka i djed s majčine strane odnosno njegovi ujaci i sada imaju zemlju u blizini prijepora; da je predmetna nekretnina velike površine; da je M i MM naslijedio sin PM, otac tužitelja; da je M umrla u dobi od 90 i više godina, a MM u 81. godini života i da se ne sjeća Rožinih roditelja.

11. Iz rodnog lista Matičnog ureda Gospić nesporno proizlazi da je PM (otac tužitelja) od oca FM i majke EM r. JM rođen 1955. godine i umro 2024. godine.

12. Rješenjem o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-1127/2024 od 18. rujna 2024. godine nasljednikom iza pok. PM sina FM proglašeni njegova supruga ĐM (majka tužitelja) i sin MM (tužitelj) s time da su se nasljednici sporazumjeli u pogledu diobe ostavinske imovine.

13. Na ročištu održanom na licu mjesta prisutne ĐM, majka tužitelja i KM, sestra tužitelja izjavile su da su suglasne da se tužitelj uknjiži kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti.

14. Uvidom u rodni list Matičnog ureda Gospić nesporno proizlazi da je EM r. JM (baka tužitelja) od oca JM i majke TM rođena 1931. godine i umrla 2022. godine.

15. Iz rodnog lista Matičnog ureda Gospić nesporno proizlazi da je MM (tužitelj) rođen 1988. godine od oca PM i majke ĐM r. J.

16. Analizom provedenih dokaza sukladno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

17. Iz provedenih dokaza tijekom postupka nesporno proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o dugogodišnjem, isključivom i neprekinutom posjedu tužitelja i ranije njegovih prednika i to oca PM, djeda FM i bake M i njezinog oca JM, pradjeda tužitelja koji su aktivno obrađivali i koristili predmetnu nekretninu najmanje sto godina. Isključeno je da su treće osobe pa tako i tužena Republika Hrvatska ikada bile u posjedu ove nekretnine uz tužitelja i njegove prednike u ravnoj liniji. Isto tako, u postupku je nesporno utvrđeno da je tužitelj jedini nasljednik koji polaže pravo na posjed predmetne nekretnine iza smrti svog oca PM, a što nesporno proizlazi i iz izjava njegove majke ĐM i sestre KM koje su iskazale da su suglasne da se tužitelj uknjiži kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine.

18. Kako bi se vlasništvo steklo dosjelošću, mora između ostaloga biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama članka 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVDSP) koji je sada na snazi kao i u vrijeme podnošenja tužbe tako i prema odredbama članka 28 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, dalje u tekstu: ZOVO) koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. godine, te prema pravnim pravilima iz paragrafa 1460 Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) koja su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO. Odredbom članka 388 stavka 2 ZVDSP-a propisano je da će se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka što u konkretnom slučaju znači vrijeme početka i dovršetka dosjedanja. Dakle, kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u vezi s tim i relevantne činjenice, treba cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi (pravna pravila bivšeg OGZ odnosno ZOVO) s time da je nužna pretpostavka za dosjedanje prema svim navedenim zakonskim izvorima uvijek bio pošten (savjestan) posjed kao i potrebno vrijeme posjedovanja.

19. Po odredbama članaka 159 i 160 ZVDSP-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (ZOVO od 1980. godine) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18 ZVDSP-a).

20. Prema odredbi članka 29 ZOVO-a (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29 ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

21. Donošenjem ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine, odredbom članka 388 stavka 4 bilo je određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1991. godine (Narodne novine broj 137/99) ukinuta je navedena odredba članka 388 stavka 4 ZVDSP-a, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 114/01) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. godine i to odredbom članka 2 određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. godine bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Odredbom članka 388 stavka 3 ZVDSP propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2 ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Naime, za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu tada važeće odredbe članka 28 stavka 2 ZOVO potreban je savjestan i zakonit posjed te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja dok je za izvanrednu dosjelost u smislu odredbe članka 28 stavka 4 ZOVO potreban savjestan posjed te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima nije radio razliku o stjecanju prava vlasništva dosjelošću redovnom, odnosno izvanrednom dosjelošću na nekretninama koje su u društvenom vlasništvu.

22. Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava i kao članica Europske unije dužna je primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava koji je odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske, a tiču se stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. U predmetima [adresa]. godine i N protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, Sud je u ovakvoj pravnoj situaciji stao na stajalištu da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (a u konkretnom slučaju takvih osoba osim tužitelja nema), tužitelj ne može snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu članka 388 stavka 4 ZVDSP-a koja je do odluke toga suda 17. studenog 1999. godine omogućavala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su nekoć bile u društvenom vlasništvu protekom rokova i uz dokazivanje kvaliteta i kontinuiteta posjedovanja. S obzirom na to da se tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika u smislu rokova iz članka 159 stavka 4 ZVDSP-a i uz primjenu članka 160 stavaka 1 i 2 ZVDSP već nalazio u posjedu predmetnih čestice preko četrdeset godina (najmanje 100 godina), to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za zaštitu ljudskih prava iz predmeta Trgo (zahtjev broj 35298/04) slijedom čega se može zaključiti i da je tužitelj temeljem odredbe članka 388 stavka 4 ZVDSP-a postao vlasnik predmetne nekretnine temeljem zakona. Ovo iz razloga što je tijekom dokaznog postupka nesporno utvrđeno da je već do 1999. godine (kada je Ustavni sud republike Hrvatske stavio izvan snage odredbu članka 388 stavka 4 ZVDSP) već bio u posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina računajući i samostalni i neprekinuti posjed njegovih pravnih prednika u ravnoj liniji. Dakle, u vrijeme dosjedanja je uračunato i vrijeme od kada su se tužiteljevi prednici nalazili u posjedu predmetnih nekretnina, a sukladno članku 388 ZVDSP i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama B (Zahtjev broj 35298/04) i N (Zahtjev broj 22768/12) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. Stoga, imajući u vidu da su prednici tužitelja i on sam u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine sigurno više od 100 godina dok tužene nije dokazala nepoštenje na strani tužitelja odnosno njegovih prednika, tj. da bi ovi kao faktični posjednici na terenu posumnjali da im ova nekretnina ne pripada, ovo iz razloga jer nisu bili smetani niti im je itko branio posjed, primjenjujući odredbu članka 388 ZVDSP, sud je zaključio da je tužitelj na navedenoj nekretnini stekao vlasništvo dosjelošću koje se stječe kada se ispune zakonske pretpostavke čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221a ZPP sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci presude.

23. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 toč. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje u tekstu: Tarifa).

24. Budući da je tužena izgubila parnicu dužna je tužitelju nadoknaditi opravdane troškove parničnog postupka koji se odnose na zastupanje putem kvalificiranog punomoćnika odvjetnika i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9 toč. 2 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj na licu mjesta u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 7 Tarife) sve uz pripadajući PDV od 25% što iznosi ukupno 625,00 EUR te trošak geodetskog vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 649,48 EUR, dakle sveukupno u iznosu od 1.274,48 EUR.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Gospiću, 13. ožujka 2025.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Tihomir Vojvodić, [adresa]

2. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću