REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-984/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja AMICUS d.o.o., OIB 86834335733, Gornji Kneginec, Tina Ujevića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Tušek, odvjetnik iz Varaždina, Aleja kralja Zvonimira 11, protiv tuženika LONIA d.d., OIB 22001400633, Kutina, Kolodvorska 19, kojeg zastupa punomoćnik Ante Meštrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Planinić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Tkalčićeva 73a, radi određivanja prethodne mjere, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv točaka III., IV., V. i VI. izreke rješenja sadržanog u presudi i rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-487/2020 od 16. siječnja 2025., 13. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-487/2020 od 16. siječnja 2025., u točkama III., IV., V. i VI. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-487/2020 od 16. siječnja 2025., u točki III. izreke određena je prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 116.885,17 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama, i to na iznos od 5.380,29 eura počevši od 2. listopada 2020. do isplate, i na iznos od 9.344,88 eura počevši od 24. prosinca 2019. do isplate, kao i za tražbine ovršnog postupka pred javnim bilježnikom Miri Malačić pod poslovnim brojem Ovrv-356/2019 u iznosu od 3.998,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2019. do isplate, te radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 9.410,78 eura te zateznih kamata koje teku na iznos od 327,39 eura od 24. prosinca 2019. do isplate, kao i troškova ovršnog postupka pred javnim bilježnikom Miri Malačić pod poslovnim brojem Ovrv-120/2020 u iznosu od 781,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2020. do isplate zabranom bankama da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (točka I. izreke). Određeno je da će se rješenje dostaviti Financijskoj agenciji na provedbu, i da predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja. Određeno je da prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu, te je određeno da iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja tražbine tužitelja (točke IV., V. i VI. izreke rješenja).
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud prethodnu mjeru odredio jer je ocijenio kako su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).
3. Protiv označenog rješenja pobijajući točke III., IV., V. i VI. izreke, žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi da je sud pogrešno odredio prethodnu mjeru iz razloga jer presuda nije osnovana na zakonu pa posljedično tome je nepravilno i rješenje o prethodnoj mjeri. Predlaže ukinuti pobijano rješenje
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno.
6. Prvostupanjski sud je donio jednu odluku, kojom je odlučio o tužbenom zahtjevu i rješenje kojim je odlučio (između ostalog) o prethodnoj mjeri u točkama III., IV., V. i VI. izreke. Iz obrazloženja odluke prema utvrđenju temeljem dokumentacije tužitelja koja je priložena uz prijedlog za ovrhu te navoda tuženika iz prigovora i tužitelja tijekom postupka te nesporne činjenice da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji 1. siječnja 2015. kojim je ugovoreno da je rok plaćanja 60 dana od datuma fakture za sve grupe iz proizvodnog asortimana tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj isporučio robu tuženiku po svim računima koje je izdao. Nije sporno niti da je tuženik u cijelosti platio glavnicu potraživanja po svim ispostavljenim računima. Rukovodeći se nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke Centra za financijska vještačenja sud je utvrdio zakašnjenje tuženika s ispunjenjem obveze i visinu obračunatih zateznih kamata, koje su predmet tužbenog zahtjeva. Nadalje, utvrđenje prvostupanjskog suda je kako je tuženik putem e-maila naručio robu za više dućana, a tužitelj je sukladno dogovoru stranaka isporučivao robu zasebno u svaki pojedini dućan, a ne cjelokupnu robu iz jedne narudžbe u centralno skladište te je potom za isporuku u svaki pojedini dućan ispostavio zaseban račun i otpremnicu. Kako je tužitelj ispostavio račun za svaku takvu isporuku to ima pravo na posebnu naknadu iz članka 13. stavka 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13 i 78/15; dalje: ZFPPN) za svako zakašnjelo plaćanje, za svaku isporuku po svakom računu. To je isto dio tužbenog zahtjeva. Iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je za svaki pojedini račun koji je ispostavljen za svaku poslovnu transakciju, tada je posebna naknada za tražbine koje su predmet postupka poslovni broj Ovrv-365/2019 iznosila ukupno 102.160,00 eura, a za tražbine koje su predmet postupka poslovni broj Ovrv-120/2020 ukupno 9.200,00 eura.
7. Temeljem odredbe članka 501.a ZPP-a, određeno je da, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
8. Nadalje, za pružanje pravne zaštite propisane odredbom članka 501.a ZPP-a, dovoljno je da tužitelj predloži mjeru u okviru zadanih pretpostavki kako je navedeno u točki 7. ove odluke, dok tuženik mora dokazivati iz navoda podnesenog prigovora protiv platnog naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava da je veća vjerojatnost njegova uspjeha u sporu. Time je teret dokaza veće vjerojatnosti uspjeha u sporu, na tuženiku. Tuženik nije dokazao da je veće vjerojatnost njegova uspjeha u sporu, niti to za sada proizlazi iz činjeničnog stanja spisa.
9. Stoga, žalbenim razlozima (koje je istaknuo sadržajno u žalbi protiv presude iz iste odluke) žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
10. Slijedom navedenog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a, kako je riješeno u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. ožujka 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
