REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-481/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, protiv 1. tuženika Lovačko društvo Srndać Bertovina Strmec, Bukevje, Bukevje 40, OIB: 59324156390, kojeg zastupa punomoćnica Đurđica Kos, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, Trg Ante Starčevića 1 i 2. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2420/2023-28 od 6. prosinca 2024., 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se prvotuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2420/2023-28 od 6. prosinca 2024. u točkama I., III. i V. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2420/2023-28 od 6. prosinca 2024. odlučeno je:
„I. Nalaže se I. tuženiku Lovačkom društvu SRNDAĆ Bertovina-Strmec, isplatiti tužitelju iznos od 1.361,57 EUR s zateznim kamatama od 14. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev prema II. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. za solidarnu isplatu iznosa od 1.361,57 EUR s zateznim kamatama od 14. studenog 2020. do isplate, kao neosnovan.
III. Nalaže se I. tuženiku Lovačkom društvu SRNDAĆ Bertovina-Strmec naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.604,64 EUR s zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. dok isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,01 EUR s zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.
V. Odbija se u cijelosti zahtjev I. tuženika Lovačko društvo SRNDAĆ Bertovina Strmec za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.“
2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik. Sadržajem žalbe tuženik pobija presudu u dijelu kojim nije uspio točke I., III. i V., zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i žalbenog postupka ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju posebno žalbom upućuje tuženik. Obrazloženje pobijane presude sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, presudu je stoga moguće ispitati.
7. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. (osim točke 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Presudu stoga nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to čini tuženik u žalbi. Tuženik iznosi svoje viđenje izvedenih dokaza te osporava utvrđeno činjenično stanje. Međutim, navedeni žalbeni razlog predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega presudu u sporovima male vrijednosti nije moguće pobijati (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Uz navedeno, valja navesti da je prvostupanjski sud ocijenio svaki izvedeni dokaz zasebno te sve dokaze zajedno i na temelju tako provedenih dokaza utvrdio činjenice kako je navedeno za što je u pobijanoj odluci dao valjane razloge, što ovaj sud u cijelosti prihvaća.
8. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku, nastale u prometnoj nezgodi, kada je tužiteljev osiguranik vozilom naletio na srnu koja je iskočila na cestu. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema prvotuženiku jer gospodari lovištem, a prema drugotuženiku jer je smatrao da upravlja cestom na kojoj je došlo do prometne nezgode. Drugotuženik je izjavio prigovor nedostatka pasivne legitimacije, koji je prvostupanjski ocijenio osnovanim i tužiteljev zahtjev u odnosu na drugotuženika odbio.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da se nezgoda dogodila 2. listopada 2020. u Donjem Psarjevu, kada je u ranim jutarnjim satima ĆF vozio brzinom od 60-70 kn/h i naletio na srnu koja je s desne stranke istrčala na kolnik, srna nije uginula već je pobjegla, a na vozilu su ostale dlake koje su policijski službenici izuzeli,
- iz Potvrde Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina od 12. listopada 2020. da je mjesto događaja fotografirano, a nakon alko testa kod vozača nije utvrđena prisutnost alkohola, da na tom dijelu ceste nije postavljen znak „divljač na cesti“,
- da se protiv ĆF nije vodio prekršajni postupak,
- iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića dipl. ing. da se vozilo kretalo brzinom od oko 75 km/h i da je tom brzinom vozilo udarilo u srnu, da je na tom mjestu ograničenje brzine iznosilo 50 km/h, da bi vozilo izbjeglo srnu da se kretalo brzinom do 38 km/h, a da je visina štete na vozilu pravilno određena,
- tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje.
10. Odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL) propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
11. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da bi do naleta na srnu došlo i da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom od 50 km/h, jer bi nalet na divljač bila izbjegnuta da se vozilo kretalo brzinom manjom od 38 km/h, slijedom čega je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji niti isključiva niti djelomična odgovornost tužiteljevog osiguranika za nalet na divlju životinju u smislu članka 80. stavka 6. alineja 1. ZL-a.
12. U slučaju kada je do štete došlo na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to u konkretnom slučaju, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) sukladno odredbi članku 76. stavku 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.
13. Kako Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio lov, tada treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu, a kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Naime, divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima).
14. Suprotno žalbenim navodima, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar, budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost od uzrokovanja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno člancima 1063. - 1067. ZOO-a u vezi s člankom 76. stavkom 2. ZL-a. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a što tuženik, nije dokazao.
15. Prema članku 963. stavku 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
16. Tuženik u žalbi navodi da se ne može smatrati odgovornim u konkretnom slučaju kada se vozač prometnicom nije kretao propisanom brzinom. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da bi do naleta na divljač došlo i da se vozilo kretalo propisanom brzinom od 50 km/h, s obzirom da se divljač mogla izbjeći samo da se vozilo kretalo ispod 38 km/h prema nalazu i mišljenju vještaka. Pravilno je sud utvrdio da vozač vozila nije mogao izbjeći nalet na divljač pa je pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava zaključio kako za štetu odgovara lovoovlaštenik ovdje tuženik i prihvatio tužbeni zahtjev.
17. Odluka o troškovima postupka donesena sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/22) koje tako pojedinačno određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.
18. Valjalo je slijedom navedenog odlučiti kao u izreci ove presude sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
Zagreb, 13. ožujka 2025.
Sudac
Ivana Mlinarić
