Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 Pn-120/22-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Kristini Abramović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 30. siječnja 2025., održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marka Ivice, odvjetnika u Zagrebu te zakonskog zastupnika tuženika PĆ, zamjenika ODO u Zagrebu, 13. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, da tužitelju AĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.981,68 eura (tri tisuće devetsto osamdeset jedan euro i šezdeset osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.03.2022. pa do isplate po stopi do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, da tužitelju AĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.850,00 eura (tisuću osamsto pedeset eura) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se prigovor prijeboja tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, podnijet 8. studenog 2024., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. listopada 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi kako mu je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1481/21 od 16. srpnja 2021. izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, s time da se tužitelj u tom predmetu nalazio u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu od 07. ožujka 2021., a nakon pravomoćnosti presude (15.09.2021.) prebačen je u Centar za dijagnostiku te potom 19.11.2021. godine na izdržavanje preostale kazne u Zatvor u Šibeniku. Prije podnošenje ove tužbe tužitelj se u skladu s odredbom članka 186. a. Zakona o parničnom postupku obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu 30.03.2022. sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a dopisom ODO Novi Zagreb od 10.05.2022. odbijen je zahtjev tužitelja. Tužitelj tvrdi kako je istome zbog uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku povrijeđeno njegovo ustavno pravo iz članka 25. i 35. Ustava Republike Hrvatske u svezi s člankom 3. Europske konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava, odnosno da je istome tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva. U prilogu tužbe dostavlja se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III4182/2008 od 17. ožujka 2009. godine, kojom je usvojena ustavna tužba podnositelja R.P. te je utvrđeno da je tijekom trajanja pritvora u Zatvoru u Zagrebu, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva, a Vladi Republike Hrvatske naloženo je da u primjerenom roku, ne duljem od 5 godine, prilagodi kapacitete Zatvora u Zagrebu potrebama smještaja osoba lišenih slobode. Navedena se odluka dostavlja obzirom su istom odlukom nesporno utvrđeni uvjeti u kojima osobe lišene slobode borave u Zatvoru u Zagrebu, a koji uvjeti su u bitnome isti u pogledu pritvorenika i zatvorenika, pa navedena odluka može poslužiti kao dokazno sredstvo u predmetnom postupku. Tužitelj u prilogu dostavlja Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske o uvjetima života u zatvorima broj U-X-5464/2012 od 12.06.2014. godine te predlaže sudu u isto Izvješće izvršiti uvid, budući se uvjeti u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku nisu u međuvremenu promijenili. Tužitelj nadalje ukazuje na presudu ESLJP u ovakvim predmetima, a riječ je o presudi Longin protiv Hrvatske, broj zahtjeva 49268/10 od 06. studenog 2012. Dakle, riječ je o zatvoreniku koji je izdržavao kaznu u Zatvoru u Zagrebu u periodu od 01.10.2009. do 04.10.2010., i to u istim uvjetima kao ovdje tužitelj (uvjeti se nisu promijenili). ESLJP je utvrdio da su takvi uvjeti predstavljali ponižavajuće postupanje prema podnositelju tužbe, da je došlo do povrede članka 3. Konvencije, te je podnositelju tužbe dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od 5.000 EURA, odnosno cca 100,00 kn po jednom danu. Tužitelj je cijelo vrijeme svog boravka u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku bio smješten na zatvorenim odjelima u sobi površine 21,10 m2 zajedno sa šest drugih zatvorenika, što znači da je u sobi bilo ukupno 7 zatvorenika, odnosno da je tužitelj raspolagao s osobnim prostorom ispod 3 m2. Tužitelj de facto nije bio u mogućnosti kretati se prostorijom, osim ako većina drugih zatvorenika ne leži ili sjedi na svojim krevetima. Navedena situacija dovela je do osjećaja tjeskobe, razdražljivosti i čestih sukoba. Sanitarni uređaj se nalazi u istoj prostoriji i odvojen je provizorno zidićem visine 1,80 cm i leptir vratima, koja ne prekrivaju cjelokupnu površinu otvora za vrata, tako da tužitelj nije imao niti minimum privatnosti u obavljanju svojih fizioloških potreba. Također, u istoj su prostoriji zatvorenici konzumirali svoje obroke, a to tako da sjede na svojim krevetima ili stoje, budući za stol, koji se nalazi u prostoriji, mogu sjesti svega četiri osobe. Stol za objedovanje se nalazi udaljen svega 1 m od sanitarnog čvora, što je nesnošljivo u situaciji kada koji od zatvorenika mora obaviti nuždu za vrijeme trajanja obroka. Ventilacija ne postoji, iako većina zatvorenika puši, što u ljetnim mjesecima u kombinaciji s otvorenim sanitarnim čvorom uzrokuje nesnosan smrad. Tužitelj je u zatvoreničkoj sobi boravio 22 sata dnevno. Jedini izlazak je šetnja po zatvorskom dvorištu, koje se nalazi unutar zatvorskog kompleksa omeđeno zgradama u trajanju od dva sata. Na tom dvorištu nema sadržaja, odnosno dostupne rekreacije, osim jednog stola za stolni tenis, koji je nedostatna rekreacija za 30 do 40 zatvorenika koji se istovremeno nalaze na šetnji. Što se tiče održavanja osobne higijene, tužitelj je imao mogućnost tuširanja jednom tjedno u zajedničkoj kupaonici, dok su ostale dane zatvorenici improvizirali tuš u sanitarnom čvoru zatvoreničke sobe na način da su se tuširali uz pomoć plastične boce iznad čučavca. Dana 14. rujna 2021. godine vršen je pretres sobe u kojoj je boravio tužitelj, a kojom prilikom su svi zatvorenici iz te sobe smješteni u kupaonicu zajedno sa zatvorenicima iz drugih soba, iako je za jednog od zatvorenika iz sobe 104 već tada postojala sumnja da boluje od covida. Par dana kasnije, nakon PCR testa, potvrđeno je da je taj zatvorenik CĆ doista pozitivan na virus Covid 19. U medijima je potvrđeno da je veliki broj zatvorenika u Zatvoru u Zagrebu pozitivno na Covid 19, no rečeno je da su ti zatvorenici smješteni u posebne sobe, što nije bilo istina, obzirom Zatvor nema dovoljno prostornih kapaciteta da bi se zatvorenici odvajali, odnosno izolirali. Liječnik zatvorske ambulante nije prilazio zatvorenicima, koji su bili u doticaju sa zaraženim zatvorenicima ili su suspektno i sami zaraženi, a to s obrazloženjem da je on jedini liječnik na 850 zatvorenika, pa se ne može izložiti riziku zaraze. Poradi toga, tužitelj se osjećao ugroženo, strahovao je za svoje zdravstveno stanje i smatra da takva zdravstvena zaštita nije bila adekvatna. Naime, bez obzira na trenutno stanje zdravstvenog sustava, osoba na slobodi ima mogućnost i izbor potražiti zdravstvenu zaštitu ne samo kod liječnika primarne medicine, već i u bolnicima ili pak u privatnim poliklinikama, što zatvorenicima nije opcija. Uvjeti u kojima je tužitelj bio prisiljen boraviti u istražnom zatvoru te izdržavati zatvorsku kaznu su štetne radnje koje su svakako objektivno podobne da kod svake prosječne osobe izazovu povredu duševnog mira i dostojanstva. Kod tužitelja su navedene okolnosti izazvale frustraciju, bijes, osjećaj manje vrijednosti, poniženja i nemoći u intenzitetu koji opravdava dosudu zatražene pravične novčane naknade u iznosu od 3.981,68 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužitelj tijekom izdržavanja kazne zatvora u Centru za dijagnostiku u Zagrebu bio je smješten od 01. listopada 2021. do 07. listopada 2021. na VI. zatvoreničkom odjelu u sobi 100 sa 6 zatvorenika, od 07. listopada 2021. do 19. studenog 2021. na V. zatvoreničkom odjelu u sobi 87 sa 7 zatvorenika. Sobe 100 i 87 su površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a u sobi se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Sanitarni čvor u navedenim sobama je opremljen „čučavcem", umivaonikom sa toplom i hladnom vodom i ogledalom. Posebna ventilacija nije ugrađena, ali sve navedene sobe imaju 4 prozora visine 86 cm, širine 67 cm koji se mogu otvoriti i na taj način je dotok svježeg zraka u svakom trenutku, samim time i prozračivanje zatvoreničke sobe, a zatvorenicima je omogućena i kupovina ventilatora u zatvorskoj prodavaonici. U sobama 100 i 87 se nalazi stol sa dvije klupe, a prema potrebi i odgovarajući broj stolica. Svaki zatvorenik ima svoj metalni ormar za odlaganje odjeće i osobnih stvari, a isti se zamjenjuju uslijed dotrajalosti ili neispravnosti, odnosno na zahtjev zatvorenika. Metalni ormarići su širine 31 cm, dužine 44 cm i visine 178 cm. Kreveti su veličine 196x84 cm i postavljaju se na kat, stol je dimenzija 120x80 cm, klupe su dimenzija 120x40 cm. Zatvorenici dobivaju tri obroka dnevno koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde primjerene njegovoj dobi, zdravlju, fizičkom stanju i vjeroispovijesti, a minimalan unos energije te udjela proteina i ostalih prehrambenih tvari propisane su Pravilnikom kojim su pobliže propisani standardi smještaja i prehrane zatvorenika. Hranu prije svake podjele obroka kušaju, od strane upravitelja za to određeni službenici i svoja zapažanja o kvaliteti hrane zapisnički konstatiraju u Kontrolnoj knjizi prehrane, a jelovnik sastavljaju tjedno voditelj pododsjeka prehrane, liječnik i zatvorenik koji je od strane zatvorenika izabran kao povjerenik. Sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke. Objekt zatvora nema zajedničke blagovaonice za zatvorenike, pa stoga svi zatvorenici, neovisno o statusu, dnevne obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama. Sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora i Dnevnom rasporedu za zatvorenike, zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku u trajanju najmanje 2 sata dnevno, a prostor namijenjen zatvorenicima za boravak na svježem zraku ima postavljene nadstrešnice ispod kojih se zatvorenici mogu skloniti u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta. Tijekom boravka na svježem zraku zatvorenicima je omogućeno igranje stolnog tenisa, tko će stolni tenis igrati odlučuju sami zatvorenici tijekom boravka na svježem zraku. Netočan je navod tužitelja da je stol za stolni tenis potrgan i da nije u uporabi jer od trenutka postavljanja stolova za stolni tenis na zatvorska šetališta do danas nije zabilježen niti jedan kvar koji bi se odnosio na stol za stolni tenis i osobe lišene slobode mogu tijekom boravka na šetalištu igrati stolni tenis. Zatvoreniku je omogućeno svakodnevno pranje tijela, tuširanje najmanje dva puta tjedno, na zahtjev i po potrebi zatvorenika i češće, a u zatvoreničkim sobama zatvorenici imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu, što dodatno omogućava održavanje osobne higijene. Sve osobe lišene slobode zaražene virusom COVID-19, kao i osobe lišene slobode navedene kao bliski kontakt zaražene osobe, odvajaju se od ostalih osoba lišenih slobode sukladno preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i naloga Središnjeg ureda za zatvorski sustav Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave i imaju isti tretman kao i ostale osobe lišene slobode, a ne kako to navodi tužitelj, da im liječnik zatvora ne prilazi s obrazloženjem da je on jedini liječnik i da se ne može izložiti riziku zaraze. Naime, svim osobama lišenim slobode svakodnevno je omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika, a u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku u Zagrebu osigurana je skrb liječnika specijalista psihijatra, liječnika opće medicine (u dvije smjene) i stomatologa. Isto tako, ukoliko se utvrdi da osoba lišena slobode ima ozbiljnih zdravstvenih problema i da joj se u Zatvoru u Zagrebu ne može pružiti odgovarajuća zdravstvena skrb, isti se, sukladno uputnici i preporukama Odjela zdravstvene zaštite Zatvora u Zagrebu za bolničko liječenje, sprovode na bolničko liječenje u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, a ako ni u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu ne postoje uvjeti za pružanje odgovarajuće zdravstvene skrbi, osoba lišena slobode se sprovodi u odgovarajuću vanjsku zdravstvenu ustanovu radi bolničkog liječenja. Plahte i jastučnice mijenjaju se svakih 15 dana, dok se deke (pokrivači) peru i mijenjaju po potrebi, a madraci i jastuci se zamjenjuju ako su oštećeni. Tužitelj nije nikad tražio da mu se zamijeni madrac ili jastuk, niti se ikad žalio na uvjete smještaja. Objekt zatvora nije klimatiziran, a temperatura zraka u zatvoreničkim sobama tijekom sezone grijanja je iznad 22 stupnja danju i 15 stupnjeva noću, a regulira se automatikom ovisno o vanjskoj temperaturi zraka. Umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 07,00 do 23,00 sata ovisno o vremenu i potrebama zatvorenika. Redovito, jednom kvartalno, a u slučaju potrebe i češće, provodi se dezinfekcija i dezinsekcija cijelog objekta zatvora, uključujući sve prostorije. Sve osobe lišene slobode imaju mogućnost posuđivanja i čitanja knjiga iz zatvorske knjižnice, praćenja dnevnog tiska kao i radio i TV programa. Zbog obveze sudjelovanja u nizu dijagnostičkih postupaka i razgovora, zatvorenici tijekom dijagnostičke obrade nisu radno angažirani niti radno ocjenjivani. Tužitelj je iz Centra za dijagnostiku u Zagrebu 19. studenog 2021. upućen na daljnje izdržavanje kazne zatvora u Zatvor u Šibeniku. S obzirom na prije navedeno, tužena smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, te se predlaže odbiti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za izvansudsku nagodbu na listu 8-11, podnesak na listu 12,dopunu zahtjeva za izvansudsku nagodbu na listu 13-16, sudsku praksu na listu 17-22, izvješće o uvjetima života u zatvorima na listu 23-37, rješenje Grada Zagreba od 10. kolovoza 2022. na listu 43-45, zahtjeve na listu 60-66, na ročištu održanom 27. travnja 2023. saslušao je svjedoka ZĆ, te tužitelja, na ročištu održanom 4. ožujka 2024. saslušao je svjedoka ŠĆ, pročitao je dopis Ministarstva pravosuđa i uprave na listu 107-108, presudu broj K- 126/17 na listu 112-116, prijedlog za ovrhu na listu 117-120, rješenje broj K-25/07 na listu 124-125, presudu broj K-25/07 na listu 123-160, te zapisnik na listu 166-168, dok je od dokaznih prijedloga saslušanja svjedoka TĆ i LĆ punomoćnica tužitelja odustala na ročištu 4. ožujka 2024.

4. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5.

U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6. Na ročištu održanom 17. prosinca 2024. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a stranke su se usuglasile da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala time što nije udovoljeno standardu smještaja zatvorenika u Zatvoru u Zagrebu, te Centru za dijagnostiku u Zagrebu, zbog čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti.

8. Nije sporno da je tužitelj za vrijeme trajanja lišenja slobode boravio u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu od 7. ožujka 2021. do 1. listopada 2021., a u Centru za dijagnostiku u Zagrebu od 1. listopada 2021. do 19. studenog 2021.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje ZOO) u svezi članka 1100. ZOO (za naknadu neimovinske štete) pri čemu je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Iz iskaza svjedoka ZĆ proizlazi da je tužitelj u Centru za dijagnostiku bio u razdoblju od 01. listopada 2021. do 19. studenog 2021. kada je temeljem prijedloga Centra za dijagnostiku donesena odluka Ministarstva pravosuđa da ide na daljnje odsluženje kazne u Pulu. Za vrijeme odsluženja u Centru za dijagnostiku bio je u nekoliko zatvorskih soba. Sve su bile veličine 21,10 m[2] , u svim sobama je bilo barem onoliko kreveta koliko je bilo zatvorenika, a radilo se o 6 – 7 zatvorenika uz još tužitelja u tim sobama. Sanitarni čvor je u sklopu zatvoreničke sobe te je ograđen zidom visine 1,70 m na kojima su "leptir" vrata te oko 1,5 m[2] otpada na taj sanitarni čvor, unutra se nalazi tzv. čučavac te umivaonik s toplom i hladnom vodom te ogledalo. U sobi se nalaze i ormari za odlaganje stvari, stol sa dvije klupe i po potrebi određeni broj stolica. Također, postoje prozori koje zatvorenici mogu po vlastitom nahođenju otvarati, te tako prozračivati prostoriju. Zatvorenici imaju pravo na tri obroka, a po uputi liječnika i na četvrti obrok. Svi obroci se konzumiraju u zatvoreničkim sobama, a za to je predviđeno pola sata po obroku. Što se tiče spomenutog prozračivanja, ne postoji nikakva druga mogućnost osim putem prozora. Omogućeno im je svaki dan 2 sata boravka na svježem zraku, za vrijeme kojeg boravka mogu šetati, igrati stolni tenis ili obavljati telefonske razgovore. Pored toga jednom tjedno im je omogućen odlazak u dvoranu radi igranja nogometa, a i dva puta mjesečno odlazak dušebrižniku ukoliko se iskaže takva želja s njihove strane. Odlazak izvan kruga zatvora načelno nije omogućen, već samo iznimno u slučaju izvanredne potrebe primjerice zbog obiteljske situacije, smrti člana obitelji i sl. Što se tiče održavanja osobne higijene, zatvorenicima se daju sva potrebna sredstva za higijenu, a jedanput tjedno im je omogućeno tuširanje u zajedničkoj tuširaoni, dok im je dva puta tjedno omogućen odlazak u zatvorski dućan ukoliko žele nešto dodatno kupiti svojim novcem.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je boravio u sobi površine 21,10 m[2,] ali je uz njega bilo još 7 zatvorenika u sobama, tako da je prostor bio doista skučen. Ističe da nije bio u više soba za vrijeme odsluživanja kazne u Centru za dijagnostiku već u jednoj sobi. Postojeći stol u sobi je bio premali da svi jedu u isto vrijeme, te su većinom jeli na krevetu ili su stajali. Što se tiče sanitarnog čvora, točno je da se isti nalazi unutar prostorije te da je zid visine kako je iskazao svjedok ZĆ, te je također točno opisan sanitarni čvor od strane svjedoka. Napominje da je bilo užasno konzumirati hranu u blizini sanitarnog čvora a drugačije nisu mogli s obzirom na površinu sobe jer bi jako smrdilo iz tog sanitarnog čvora tj. "čučavca" pogotovo kada bi vrijeme bilo toplije. Što se tiče prozračivanja prostora, nije bilo nikakve ventilacije osim što su od četiri postojeća prozora mogli otvoriti dva. Što se tiče nabavljanja ventilatora, to nije mogao imati svaki zatvorenik već maksimalno dva po sobi i uz posebnu dozvolu. Bilo im je omogućeno 2 sata boravka na svježem zraku unutar zatvorskog kompleksa te je od aktivnosti bio ponuđen samo jedan stol za stolni tenis i to na 30 – 40 zatvorenika, time da je zatvorenik koji je imao želju igrati stolni tenis morao imati svoju opremu, dakle reket i lopticu. Što se tiče higijenskih potrepština koje su dobili iste nisu niti približno bile dovoljne za obavljanje higijene, odnosno na mjesečnoj razini im je bilo dano po osobi 4 bunta listića toaletnog papira, 6 paketića šampona, jedna pasta za zube, jedna pjena za brijanje ali za cijelu sobu, te 5 žileta za jednokratnu upotrebu po osobu, te jedan sapun po osobi. Ističe kako im je omogućeno tuširanje jedanput tjedno u zajedničkoj kupaonici. S obzirom da je to bilo nedovoljno, improvizirali su tuširanje s bocama iznad "čučavca". Navodi da je podnosio prigovore i to usmeno više puta, a pisanim putem jedanput, a sve zbog opisanih uvjeta u zatvoru, ali prigovori nisu usvojeni. Zbog svega navedenog imao je osjećaj tjeskobe, i osjećao se poniženo. 28 dana bili su u karanteni te im za vrijeme tih dana nije bilo dozvoljeno niti dva sata šetnje dnevno, ne na način da su se smanjila ta dva sata već im uopće nisu dozvolili šetnju kao niti telefoniranje. Morali su zaprijetiti da će započeti štrajk glađu da bi uopće došlo do nekakve reakcije. Također napominje kako je prilikom razgovora s liječnikom prilikom korone isti stajao iza ruba zida u hodniku na udaljenosti od cca 3 m, navodeći kako je u zatvoru 850 zatvorenika i kako je on jedini doktor, pa da se ne bi htio približavati zbog rizika od zaraze.

12. Iz iskaza svjedoka ŠĆ proizlazi da je bio s tužiteljem u istražnom zatvoru u istoj zatvorskoj sobi negdje oko 5 ili 6 mjeseci. Nije bio s njim za vrijeme izdržavanja kazne, već samo u istražnom zatvoru i to u Zatvoru u Zagrebu. Radilo se o sobi sa 6 kreveta, s time da je naknadno ubačen 7 krevet. Uvijek je bio kapacitet iskorišten do kraja, tako da je bilo 6 zatvorenika za vrijeme dok je bilo 6 predviđenih kreveta, a kada se ubacio 7 krevet, bilo je 7. Općenito je bilo problema s obzirom na manje prostora po zatvoreniku. U okviru je postojao sanitarni čvor koji je bio otvoren na način da nije bio zidom ograđen od ostatka sobe do stropa, već samo do određene visine, a visina zida s kojim je bio ograđen od ostatka sobe je bila prema njegovoj procjeni oko 1,70 m do 1,80 m. Glede površine sobe navodi da je bila možda od oko 25 kvadrata, ali napominje kako to govori prema vlastitoj procjeni, nema podataka o kvadraturi. S obzirom na vrstu sanitarnog čvora ističe da se širio neugodan miris po sobi nakon obavljanja nužde. Sve obroke su konzumirali u sobi. Nije bilo za sve mjesta za stolom, pa bi polovica jela na krevetu, a druga polovica za stolom. Ljeti bi bilo sparno, imali su prozore te su ih mogli otvoriti širom radi zraka. Što se tiče svježeg zraka puštani su svaki dan po dva sata time da je bio jedan period kada su bili 15 dana u sobi s obzirom da je jedan zatvorenik imao koronu. Bila je mogućnost igranja stolnog tenisa, a druga rekreacija im nije bila omogućena. Nije im bilo omogućeno tuširanje svaki dan. Tuširali su se u sobi, te su improvizirali tuš od prazne boce šampona. Što se tiče jednog zatvorenika koji je imao kovid, ističe da ih nisu odvojili od njega, te su 15 dana stalno bili u sobi. Za to vrijeme ih zatvorski liječnik nije ni koji način provjeravao niti davao upute. Navodi kako nikakvih drugih aktivnosti osim navedena dva sata šetnje nisu imali zbog kojih bi izlazili iz zatvorske sobe, osim obavljanja telefonskog poziva. Navodi da je nakon istražnog zatvora bio u Centru za dijagnostiku, te ističe da su tamo gotovo isti uvjeti osim što je u Centru za dijagnostiku bio i još jedan krevet više. Za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku izlazio je iz sobe zbog razgovora sa psihologom, socijalnim radnikom i sl., te ističe da je to bilo možda oko 3 puta po 15 minuta.

13. Iz zapisnika sastavljenog za potrebe postupka broj Pn-542/15 24. siječnja 2017. na licu mjesta u [adresa], A [adresa]- Zatvor u Zagrebu, proizlazi kako se na VI. odjelu pristupa u sobu broj 100. Sa desne strane se nalazi sanitarni čvor koji je identičan sanitarnim čvorovima u drugim sobama, i to od poda do visine od oko 170 cm je zatvoren zidom i pomičnim vratima, a unutra se nalazi wc-čučavac i umivaonik sa ogledalom. Soba se sastoji od ukupno 5 ležajeva, od toga su dva kreveta na kat, a jedan odvojeni krevet, stol sa dvije klupe, veliki ormar na kojem se nalazi televizija, kuhalo za vodu i ostale potrepštine. Nalazi se i prozor sa četiri krila. Rasvjeta je dostupna prirodnim svijetlom kroz prozor te umjetna sa dva neonska svijetla na stropu. Na prizemnim odjelima I., II. I III. ispred prozora se nalaze rešetke.

14. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO) propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1. da je onaj koji drugom prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (st. 2.)

16. Člankom 19. propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17. Člankom 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

18. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. slijedi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI- 02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

19. Razmatrajući zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sud je polazio od toga da se dužnost tuženice u zaštiti dostojanstva pritvorenika i zatvorenika temelji na Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 23. zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. proklamira da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo. Dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji se i na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u čl. 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Odredbom čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda propisano je da nitko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

20. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (dalje: ESLJP) u više je navrata zauzeo stav da su u članku 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) zapisane najvažnije temeljne vrijednosti demokratskog društva, odnosno zabrana mučenja ili nečovječnog i ponižavajućeg postupanja bez obzira na okolnosti i na ponašanje žrtve. Da bi zlostavljanje ulazilo u domašaj članka 3. mora doseći minimalni stupanj težine. Iako je svrha takvog postupanja čimbenik o kojemu treba voditi računa, osobito je li mu namjera bila poniziti ili omalovažiti žrtvu, nepostojanje takve svrhe ne dovodi neizbježno do utvrđenja da nije bilo povrede članka 3. Konvencije. Dakle, država se treba pobrinuti da se osoba liši slobode u uvjetima koji su spojivi s njezinim ljudskim dostojanstvom, da je način i metoda izvršenja mjere ne izlažu nelagodi ili trpljenju one jačine koja bi prelazila neizbježnu razinu trpljenja svojstvenu lišenju slobode, te da, s obzirom na praktične zahtjeve boravka u zatvoru, njezino zdravlje i dobrobit budu odgovarajuće osigurani.

21. Dostojanstvo se štiti i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, 98/19, 14/21 - dalje: ZIKZ), kojim je u čl. 16. st. 1. toč. 1. propisano pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

22. Odredbom čl. 74. ZIKZ propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

23. Odredbom čl. 83. ZIKZ propisano je da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine.

24. Odredbom čl. 85. st. 1. ZIKZ propisano je da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima.

25. Odredbom čl. 110. ZIKZ propisano je da se zatvoreniku osigurava liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju.

26. Nadalje, prema čl. 3. Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika ("Narodne novine", broj 92/02 - dalje: Pravilnik) propisano je da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i kućnim redom zatvora. Jednako tako st. 2. propisano je da zatvor osigurava zatvoreniku brijanje i šišanje prema potrebama zatvorenika, potrebama održavanja higijene i zdravstvenim razlozima, a st. 4. da zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor po vrstama, količinama i rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio tog Pravilnika. Odredba čl. 4. Pravilnika propisuje da se zatvoreniku osigurava zasebna posteljna, posteljina i ormar za osobne stvari, a postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm. Zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar. Odredbom čl. 5. Pravilnika propisano je da prostorije u kojoj borave zatvorenici moraju se svakodnevno čistiti i uredno održavati. Temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 stupnja celzijusa danju i 15 noću. Prostorije za dnevni boravak opremaju se na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje, tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (čl. 6.). Odredbom čl. 7. Pravilnika zatvorenicima se osiguravaju tri obroka hrane dnevno, a zatvorenicima koji rade poslužuje se i dopunski topli ili hladni obrok prema Tablici 1 koja je prilog Pravilnika i njegov sastavni dio.

27. Relevantne pravne norme o kojima sud mora voditi računa pri odlučivanju o navedenom zahtjevu jesu, prije svega odredba čl. 3. Konvencije, kojom je propisano da nitko ne može biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a onda i odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora, među kojima su od posebnog značaja:

-odredba čl. 4. kojom je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne i u postupku propisanom tim zakonom (st. 2.) i da ograničenja temeljnih prava zatvorenika iz ovoga zakona moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (st. 4.),

-odredba čl. 11. st. 1. kojom je propisano da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva te da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, te liječničkim ili znanstvenim pokusima,

-odredba čl. 16. kojom je propisano pravo zatvorenika na boravak na otvorenom prostoru kaznionice, odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno,

-odredba čl. 85. prema kojoj se zatvoreniku mora u pravilnim razmacima osigurati odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, i

-odredba čl. 103. prema kojoj se zatvoreniku mora osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, organiziranje različite vrsta aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika.

28. U skladu sa pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava izraženim u predmetu Muršić protiv Hrvatske, koje moraju respektirati i domaći sudovi pri odlučivanju o zahtjevima za naknadu neimovinske šteke, ukoliko raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke o povredi članka 3. Konvencije, koju tužena strana može oboriti samo u slučaju kumulativnog ispunjenja tri uvjeta: da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3 m2 kratkog trajanja i povremeno; da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan zatvoreničke sobe; i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru. Ukoliko se pak radi o zatvorskoj sobi veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku-prostorni čimbenik i nadalje ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, no u takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na mogućnost vježbanja i bavljenja sportskim aktivnostima na otvorenom, dotok prirodnog svjetla i svježeg zraka, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

29. U odnosu na uvjete u Zatvoru u Zagrebu, valja navesti kako je iz dopisa Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Zagrebu, od 12. travnja 2024. razvidno kako je tužitelj u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu bio smješten od 8. do 10. ožujka 2021. na III. zatvoreničkom odjelu u sobi 53 sa 6 zatvorenika, te od 10. ožujka 2021. do 1. listopada 2021. na VI. zatvoreničkom odjelu u sobi 100 sa 4-6 zatvorenika. Temeljem dostupnih podataka utvrđeno je da je tužitelj 206 dana bio smješten u sobi površine 21,10 m2 u kojoj se nalazio i sanitarni čvor površine 1,57 m2 koji od ostatka prostorije nije bio odijeljen zidom do stropa, dakle, imao je na raspolaganju 2,79 m2 - 3,9 m2. Prema mjerodavnim načelima i standardima za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je ESLJP iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi ukoliko raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke o povredi članka 3. Konvencije, koju tužena strana može oboriti samo u slučaju kumulativnog ispunjenja tri uvjeta: da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3 m2 kratkog trajanja i povremeno, da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan zatvoreničke sobe, i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru. Tuženik nije dokazao kumulativno ispunjenje ova tri uvjeta s obzirom da iz samog dopisa Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Zagrebu, od 12. travnja 2024. proizlazi kako već prvi uvjet nije ispunjen, odnosno tužitelj je bio smješten u prostoriji kada je imao na raspolaganju osobni prostor po zatvoreniku ispod 3 m2, odnosno kada je bio smješten zajedno sa šest drugih zatvorenika, između ostalog od 28. ožujka 2021. do 8. lipnja 2021., od 11. lipnja 2021. do 15. srpnja 2021., te od 8. rujna 2021. do 1. listopada 2021., što zasigurno nije kratkog trajanja i povremeno.

30. Prema mjerodavnim načelima i standardima za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je ESLJP iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi - veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik pri ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

31. Iskaz saslušanog svjedoka ŠĆ sud prihvaća, s obzirom da dijelovi iskaza koji se odnose na nedostatak prostora i prenapučenost soba potvrđuju podaci koje je dostavio Zatvor u Zagrebu. Nadalje sud prihvaća tvrdnje tužitelja da su povrijeđena njegova prava na smještaj i to iz razloga što je sanitarni čvor djelomično odvojen od ostatka sobe pregradnim zidom koji ne ide do stropa. Činjenica da WC nije odvojen, prema ocjeni suda, predstavlja kršenje prava tužitelja na dostojanstvo, jer mu nije osigurana intima, te na ovaj način nije moguće osigurati provjetravanje tog prostora, bez da mirisi ulaze u prostor sobe koja je namijenjena za boravak i spavanje zatvorenika.

32. Što se tiče higijenskih uvjeta i mogućnosti boravka na svježem zraku ocjena je suda da je tužitelju bilo povrijeđeno i to pravo s obzirom da mu nije bilo omogućeno tuširanje svaki dan, već su improvizirali tuš u sobi, dok je postojao period kada su bili 15 dana u sobi s obzirom da je jedan zatvorenik imao koronu, te tijekom tog razdoblja nisu izlazili na svježi zrak, a s obzirom da isto proizlazi iz iskaza svjedoka ŠĆ.

33. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra utvrđenim da je uslijed uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu u sobi u kojoj je imao na raspolaganje 2,79 m2 - 3,9 m2 te zbog sanitarnog čvora koji se nalazi u sobi, a nije u potpunosti odvojen od ostatka prostorije, došlo do povrede tužiteljevog dostojanstva takve težine koja je kod njega opravdano izaziva duševnu bol intenziteta i trajanja koja premašuje razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanje kazne zatvora zbog čega ima pravo na dosudu pravične novčane naknade za 206 dana provedena u takvim neadekvatnim uvjetima.

34. Od 1. listopada 2021. do 19. studenog 2021. tužitelj je bio smješten u Centru za dijagnostiku u Zagrebu. Iz iskaza svjedoka ZĆ i tužitelja razvidno je da je tužitelj bio smješten u prostoriji veličine 21,10 m[2] , u svim sobama je bilo barem onoliko kreveta koliko je bilo zatvorenika, a radilo se o 6 – 7 zatvorenika uz još tužitelja u tim sobama. Sanitarni čvor je u sklopu zatvoreničke sobe te je ograđen zidom visine 1,70 m na kojima su "leptir" vrata te oko 1,5 m[2] otpada na taj sanitarni čvor, tako da je tužitelj imao na raspolaganju 2,45 m2 – 2,8 m2, što ponovno dovodi do povrede članka 3. Konvencije, a smanjenje minimalnog prostora ispod 3 m2 nije bilo kratkog trajanja i povremeno s obzirom da je trajalo od 1. listopada 2021. do 19. studenog 2021. Imajući u vidu da je tužitelj boravio u zatvoreničkoj sobi u kojoj je sanitarni čvor od ostatka sobe bio odvojen zidom do visine od 1,70 m sud zaključuje da se radi o nehumanim uvjetima života u zatvoru u prostoriji ove površine budući da za vrijeme boravka, a posebno prilikom obavljanja nužde tužitelj nije ima potrebnu intimu. Prema stajalištu ovog suda nije primjereno poštivanju ljudskog dostojanstva te privatnosti osobnog života, osobito prilikom obavljanja fizioloških potreba, da sanitarni čvor nije u cijelosti odijeljen od spavaonice te je apsolutno neprimjereno da se u takvim uvjetima u takvom prostoru zatvorenicima još poslužuje i hrana.

35. Što se tiče higijenskih uvjeta i mogućnosti boravka na svježem zraku ocjena je suda da je tužitelju bilo omogućeno i održavanje osobne higijene i boravaka na svježem zraku, s obzirom da isto proizlazi iz iskaza svjedoka ZĆ.

36. Međutim, sud smatra da opisani uvjeti smještaja i života tužitelja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu i to uslijed neodgovarajućeg smještaja zbog sanitarnog čvora koji se nalazi u sobi te manjka prostora kojeg je imao na raspolaganju predstavljaju povredu prava na dostojanstven život u okvirima izdržavanja zatvorske kazne. Dakle, došlo je do povrede tužiteljevog dostojanstva takve težine koja kod njega opravdano izaziva duševnu bol intenziteta i trajanja koja premašuje razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanja kazne zatvora zbog čega ima pravo na dosudu pravične novčane naknade za 48 dana provedena u takvim neadekvatnim uvjetima.

37. Odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, dalje ZOO), propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da težina povrede i okolnosti tog slučaja to opravdavaju, s tim da se pri odlučivanju o visini pravične naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojem služi ta naknada kao i o tome da se njom ne pogoduju težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom. S obzirom da je u postupku utvrđeno da se radilo o duljem razdoblju, u kojem je tužitelj, zbog nedovoljnog osobnog prostora koji mu je bio na raspolaganju u Zatvoru u Zagrebu, te u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan, a cijeneći duljinu razdoblja koje je proveo u neodgovarajućim smještajnim uvjetima, pripada mu pravo na naknadu štete u visini 3.981,68 eura dok je pritom sud imao na umu i odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO kojom je propisano da će prilikom odlučivanja o visini novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

38. Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu na dosuđeni iznos koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (čl. 1103. ZOO).

39. U podnesku od 8. studenog 2024. tuženik je istaknuo prigovor prijeboja. Odredbom članka 288.a Zakona o parničnom postupku propisano je kako se prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. ovoga zakona. Sud je zaključio prethodni postupak na ročištu održanom 2. ožujka 2023., a tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka radi opravdanja materijalnopravnog prigovora prijeboja prilagao nove dokaze, iako je to mogao učiniti ranije s obzirom da presuda Općinskog suda u Zlataru datira od 11. travnja 2019., a presuda Županijskog suda u Koprivnici od 9. travnja 2008., slijedom čega je iste mogao priložiti i do zaključenja prethodnog postupka, pa je takav prigovor valjalo odbiti i odlučiti kao u točci III. izreke.

40. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

41. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, to mu je tuženik dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32. toč. 1. Tarife), sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 14.12.2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 28.2.2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), zastupanja na ročištu 19.1.2023., 2.3.2023., 27.4.2023., 4.3.2024., 17.12.2024. te 30.1.2025. svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. toč.1. Tarife). Dakle ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.850,00 eura.

42. Sud nije priznao tužitelju sastav podneska od 11.11.2022. s obzirom da istim podneskom objašnjava svoje navode koji su rezultat omaške tužitelja u tužbi.

43. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 13. ožujka 2025.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. zz tuženika