Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10640/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića, kao zapisničara u vijeću, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EĆ kojeg brani Cesna Rajić odvjetnica iz Križevaca, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj:67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14.,64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika EĆ, podnesenoj po braniteljici protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 20. rujna 2021. godine, broj: 49. Pp 2182/21., na sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e:
I Odbija se žalba okrivljenog EĆ, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Temeljem čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik EĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik EĆ proglašen je krivim i kažnjen primjenom instituta ublažavanja novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kuna (zbog djela prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca, te je temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na platež troškova prekršajnog postupka u iznosu od 180,00 kuna.
2. Protiv te presude pravodobno je po braniteljici podnio žalbu okrivljenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnim sankcijama. Poriče počinjenje prekršaja, te navodi da prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne dokaze radi potpunog i točnog utvrđenje a činjeničnog stanja, prije svega nije na pravilan način utvrđena koncentracija alkohola gdje je trebalo provesti vještačenje. Smatra da je prestrogo kažnjen, a zaštitna mjera ga teško pogađa jer mu je nužno korištenje vozila.
3. Žalba nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Također, vijeće ovog suda smatra da je sudac prvostupanjskog suda u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, prije svega iz iskaza samog okrivljenika koji izričito i u cijelosti priznao počinjenje prekršaja i molio blaže kažnjavanje, te materijalnih dokaza, te je nesporno utvrđeno da je okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom u prometu s koncentracijom alkohola od 1,66 g/kg, čime su u njegovom ponašanju u cijelosti ostvarena sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, te da nije potrebno izvoditi dodatne dokaze.
6. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.
U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud okrivljeniku za navedeni prekršaj gdje je novčana kazna bila propisana u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, ublažio novčanu kaznu u velikoj mjeri ispod propisanog minimuma, te je isti sud prilikom određivanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti na strani žalitelja mjerodavne za određivanje vrste i mjere kazne, te ovaj sud smatra da u svojim žalbenim navodima okrivljenik nije naveo nikakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale daljnje ublažavanje kazne.
7. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrani upravljanja vozilima „B“ kategorije također je pravilna i utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, te ovaj sud, obzirom na prirodu i težinu počinjenog prekršaja, primjenu zaštitne mjere zabrane upravljanja „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca smatra opravdanom. Naime okrivljenik je opisanim ponašanjem počinio jedan o najtežih prekršaja, te vijeće ovog suda smatra, uzimajući u obzir i činjenicu da je okrivljenik ranije osuđivan, da u konkretnom slučaju postoji osnovana opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti prekršaj.
8. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. ožujka 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zlatko Hasić, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.