Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Pn-83/2020-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: KN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga, protiv tuženika: Komunela d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 06875741633, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Marcan, odvjetnik iz Umaga, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 20. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja, zamjenskog punomoćnika UN, punomoćnika tuženika Vedrana Marcana i odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tuženika JN, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku ((Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. – dalje: ZPP), dana 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Komunela d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 06875741633, da tužitelju KN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati novčani iznos u visini od 4.300,00 (četiritisućetristo) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana podnošenja tužbe 24.08.2020. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku Komunela d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 06875741633, da tužitelju KN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.680,95 (dvijetisućešestoosamdeset eura i devedesetpet centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 13. ožujka 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija sa zahtjevom da zakonska zatezna kamata teče od dana zaključenja glavne rasprave, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom potražuje naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 32.535,30 kuna za koju tvrdi da mu je prouzročena radnjama poduzetim od strane tuženika. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište, s površinom 978 m², upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je posjednik i dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojoj je nekretnini njegova pravna prednica, tj. njegova majka zasadila desetak sadnica lovor višnje, desetak sadnica pitospore, te pet grmova tamarisa, a što je osim krajobrazne (ambijentalne) vrijednosti, zajedno sa sagrađenim kamenim zidom imalo i vjetrozaštitnu i vodozaštitnu funkciju od udara juga i visokih plimnih valova s južne morske strane obale, u odnosu na tužiteljevu nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je pravna prednica tužitelja, tj. njegova majka na zapadnom dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posadila i tri stabla alepskog bora.

Tužitelj u tužbi tvrdi da su dana 18. travnja 2020. godine, radnici tuženika Komunela d.o.o. [adresa] bez ikakvog poziva tužitelju za uklanjanje desetak sadnica lovor višnje, desetak sadnica pitospore, te pet grmova tamarisa, te bez ikakve odluke o uklanjanju, izvršili uklanjanje desetak sadnica lovor višnje, desetak sadnica pitospore, te pet grmova tamarisa, a kako su posađene sadnice uz krajobraznu (ambijentalnu) vrijednost imale i vjetrozaštitnu i vodozaštitnu funkciju od udara juga i visokih plimnih valova s južne morske strane obale, to je tuženik njihovim uklanjanjem uzrokovao štetu tužitelju, jer osim štete nastale uklanjanjem desetak sadnica lovor višnje, desetak sadnica pitospore, te pet grmova tamarisa, tužitelju prijeti i konkretna opasnost od sušenja alepskih borova zbog natapanja istih morskom vodom, te daljnja šteta od erozije u odnosu na nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u sveukupnom iznosu od 32.535,30 kuna, pa tužitelj stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći kako nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja pomorsko dobro sukladno Uredbi o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Umag (Narodne novine broj 104/1999), te je iz grafičkog priloga Uredbe razvidna granica pomorskog dobra odnosno da sjeverna međa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja granicu pomorskog dobra, te da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi južnije od granice pomorskog dobra, u cijelosti predstavlja pomorsko dobro.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je Trgovački sud u Pazinu u predmetu pod posl.br. P-93/2016 pravomoćno je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev da ga se utvrdi vlasnikom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nadalje, tuženik je trgovačko društvo čiji je jedini osnivač Grad Umag, te je glavna djelatnost tuženika – komunalna djelatnost, te je Grad Umag donio Godišnji Plan upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Umaga- [adresa] za 2020. Godinu.(Službene novine Grada Umag 18/19), dakle, tuženik je postupao u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama i Zakonom o komunalnom gospodarstvu, jer je sukladno nalogu upravitelja pomorskog dobra Grada Umaga uklonio pripatke pomorskog dobra na pomorskom dobru radi građenja komunalne infrastrukture (biciklističke i pješačke staze) na pomorskom dobru, pa je protupravnost radnje tuženika isključena, a kako je jedna od osnovnih pretpostavki odgovornosti za štetu protupravnost, tuženik smatra da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, jer je tuženik obavljao javnu službu, slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige (stranica 5-6), Nalaz i mišljenje vještaka gospodarske struke od 28.05.2020. (stranica 7-19), Dopis Istarske županije od 13.11.2020. i grafički prilog Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Umag (stranica 32-34), izvod iz katastarskog plana (stranica 35), Presudu Trgovačkog suda u Pazinu posl.br.: P- 93/2016 (stranica 36-38), Obavijest Grada Umaga (stranica 39-46), Vještački nalaz i mišljenje vještaka mjernika od 27.01.2023. (stranica 127-137), Procjembeni elaborat izrađen od strane sudskog vještaka gospodarske struke Serđo Bile (stranica 197-206), proveden je uviđaj na licu mjesta, saslušao je vještaka mjerničke struke Ivana Fabca, te je saslušao parnične stranke.

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za priklop spisa Trgovačkog suda u Pazinu posl.br.: P-93/2016, te je istog uputio da sukladno čl.44. Sudskog poslovnika u svezi s čl.232. ZPP-a iz istog spisa pribavi preslike isprava ili umnoži dijelove spisa koji su mu potrebni, te iste dostavi sudu u roku od 30 (trideset) dana, jer se u suprotnom isti dokazi neće izvoditi.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je naknada imovinske štete uslijed uklanjanja tri stabla alepskih borova, desetak sadnica lovor višnje, desetak sadnica pitospore i pet grmova tamarisa, te štete koja prijeti od sušenja alepskih borova, te daljnja šteta od erozije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Među strankama je nesporno da je tuženik uklonio tri stabla alepskih borova, desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa s nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je sporno da li je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu nastalu uklanjanjem istih sadnica, kao i štetu koja prijeti zbog sušenja alepskih borova i erozije u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja.

8. Tužitelj je u svojem iskazu na ročištu uviđaja održanom 27.05.2024. godine pokazao na licu mjesta da su se 3 srušena alapska bora nalazila iza danas postojećeg betonskog zida, te zelena ograda od 10 sadnica lovor višnje, 10–ak sadnica pitosporuma i oko 7 sadnica tamarisa, te navodi kako je predmetne borove i sadnice zasadila je njegova majka prije više od 50 godina, a tužitelj joj je u tome pomagao, te kako se prilikom sadnje predmetnih borova i zelene ograde nitko nije tome protivio niti im branio, te da su uklonjeni borovi i zelena ograda imali funkciju da štite kuću od mora i vjetra.

9. Na istom ročištu saslušan je i zakonski tuženika EN koji je iskazao da je osobno bio na licu mjesta prije nego što je izvršeno uklanjanje stabala alapskih borova i uklanjanje zelene ogade od lovor višnje, pitosporuma i tamarisa, da je tuženik dobio nalog od Grada Umaga da očisti predmetni teren, te je u tu svrhu geometar označio liniju piketima, a tuženik je postavio drvene stupove kako bi jasno odredili liniju po kojoj će raditi, da je sve što se nalazilo od predmetnih stupova prema moru bilo predmet čišćenja, te je na licu mjesta pokazao kako su se svi borovi i sadnice koje su predmetom ovog spora nalazili ispred danas postojećeg zida.

10. Iskaze parničnih stranaka sud ocjenjuje vjerodostojnima, te u istima nije pronašao proturječnosti, niti nelogičnosti.

11. Na istom ročištu je mjernički vještak Ivan Fabac pokazao utvrđenu granicu pomorskog dobra, što je prethodno grafički prikazao u Vještačkom nalazu i mišljenju od 27.01.2023. (stranica 127-137) gdje je označio lomne točke tijeka međa i granice pomorskog dobra između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

12. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja pomorsko dobro, te da se dio postojećeg kamenog zida od točke E do točke D u cijelosti nalazi na pomorskom dobru, dok se dio postojećeg kamenog zida od točke D do točke A nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Mjernički vještak je svoj nalaz i mišljenje dokumentirao ispravama koje je priložio u nalaz i mišljenje, te provedenom vještačenju vještaka mjerničke struke parnične stranke nisu prigovarale, te je sud isti nalaz i mišljenje ocijenio jasnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim.

14. Dovodeći izvedeno dokaze u međusobnu povezanost sud utvrđuje kako su se uklonjena tri stabla alepskih borova, desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa, svi nalazili na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja danas predstavlja pomorsko dobro.

15. Temeljem iskaza tužitelja sud je utvrdio da su uklonjena tri stabla alepskih borova, desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa, posađeni od strane tužitelja i njegove majke na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da i u vrijeme sadnje prije 50 godina znači oko 1974. godine, nitko im nije osporavao, niti branio sadnju.

16. S druge strane tuženik, iako se protivio tužbi, nije tužitelju izričito osporavao da su uklonjena stabla i sadnice posađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane njega i njegove pravne prednice niti je osporavao da su ista u njegovom vlasništvu.

17. Sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a u konkretnom slučaju tuženik tijekom postupka nije osporavao tužitelju da su uklonjena stabala i sadnice posađeni od strane tužitelja, niti da isti ne bi bili njegovo vlasništvo, a niti je predlagao ikakve dokaze u tom smislu.

18. Stoga sud temeljem pravila o teretu dokazivanja zaključuje kako su 3 posađena stabla alepskog bora i desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa u vlasništvo tužitelja odnosno predstavljaju njegovu imovinu.

19. Iz pročitanog Vještačkog nalaza i mišljenja od 27.01.2023. (stranica 127-137) sud je utvrdio kako je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] granica pomorskog dobra određena Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/99-02/29, Ur.broj: 5030116-99-3, od 07.10.1999. godine (narodne novine 104/1999), slijedom čega sud zaključuje kako u vrijeme sadnje spornih stabala i sadnica, što se dogodilo 1974. godine, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još nije bila određena granica pomorskog dobra, koja je određena 1999. godine.

20. Sud zaključuje kako u vrijeme kada je tužitelj na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršio sadnju 3 alepska bora, te desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa, nije znao, niti je mogao znati da sadnju vrši na nekretnini koja predstavlja pomorsko dobro odnosno da se radi o općem dobru od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.

21. Nadalje, kako je u postupku iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika RN utvrđeno da je uklanjanje tri stabla alepskih borova, desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa, a koji su u vlasništvu tužitelja, s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršio tuženik pri čemu je postupao po nalogu Grada Umaga, sud zaključuje kako je takvom radnjom tuženika tužitelju prouzročena šteta.

22. Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) u čl.1046. propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

23. U konkretnom slučaju tužitelj je pretrpio štetu jer mu je umanjena imovina uslijed uklanjanja tri stabla alepskih borova, desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa, koji su bili njegovo vlasništvo, što ga dovodi u položaj oštećenika.

24. Nadalje, uklanjanje spornih stabala i sadnica je izvršeno od strane tuženika, kao štetnika, koji je poduzeo štetnu radnju uklanjanja.

25. Sud smatra kako postoji uzročna veza između štete nastale tužitelju tj. umanjenjem njegove imovine koja se sastoji od tri stabla alepskih borova, desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa, i poduzete štetne radnje tj. uklanjanja predmetnih stabala i sadnica od strane tuženika.

26. Premda se tuženik u ovoj pravnoj stvari poziva na isključenje protupravnosti odnosno da je prilikom uklanjanja tri stabla alepskih borova, desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa, s dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postupao u skladu s Godišnjim Planom upravljanja pomorskim dobrom na području Grada [adresa], Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama i Zakonom o komunalnom gospodarstvu, jer je sukladno nalogu upravitelja pomorskog dobra tj. Grada Umaga uklonio pripatke pomorskog dobra na pomorskom dobru radi građenja komunalne infrastrukture, sud ocjenjuje da isto nije osnovano.

27. Prema čl.3. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) nepovredivost vlasništva spada u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, u čl.48. Ustava jamči se pravo vlasništva, te se u čl.50. propisuje da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

28. Sud smatra da bi za isključenje protupravnosti u postupanju tuženika, bilo potrebno za uklonjena stabla i sadnice tužitelju izvršiti naknadu njihove tržišne vrijednosti u skladu s prethodno citiranim ustavnim odredbama odnosno da za isključenje protupravnosti poduzete radnje nije dovoljno isključivo to što je ista poduzeta temeljem Godišnjeg Plana upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Umaga- [adresa].

29. Tuženik u postupku nije sukladno čl.219. i čl.221.a ZPP-a, dokazao, a niti je predlagao dokaze, iz kojih bi se moglo utvrditi da je tužitelju nadoknadio tržišnu vrijednost njegove uništene imovine koja se sastoji od tri stabla alepskih borova, desetak sadnica lovor višnje i pitospore, te pet grmove tamarisa, slijedom čega sud smatra kako je postupanje tuženika bilo protupravno jer je bilo protivno ustavnim odredbama o nepovredivosti vlasništva i naknadi tržišne vrijednosti za oduzetu odnosno uništenu stvar.

30. Stoga prema ocjeni ovog suda okolnost što je radnja uklanjanja poduzeta na pomorskom dobru ne isključuje sama za sebe protupravnost budući da je tijekom postupka temeljem iskaza tužitelja dokazano kako je isti bio vlasnikom uništenih stabala i sadnica, te mu je uklanjanjem istih prouzročena šteta u vidu umanjenja njegove imovine.

31. U pogledu visine nastale štete sud je temeljem Procjembenog elaborata izrađen od strane sudskog vještaka gospodarske struke Serđo Bile (stranica 197-206) utvrdio da ukupna vrijednost uklonjenih stabala i sadnica iznosi 4.300,00 eura.

32. Tužitelj nije osporavao nalaz i mišljenje vještaka gospodarske struke Serđa Bile, već je specificirao svoje tužbeni zahtjev prema izrađenom nalazu i mišljenju, dok se tuženik u podnesku od 19.09.2024. (stranica 217) očitovao kako osporava nalaz i mišljenje u cijelosti, ali bez navođenja nekih konkretnih primjedbi, radi čega sud tuženikovo protivljenje ocjenjuje paušalnim.

33. Sud pročitani Procjembeni elaborat izrađen od strane sudskog vještaka gospodarske struke Serđo Bile (stranica 197-206) ocjenjuje jasnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim, vještak je odgovorio na sva postavljena pitanja, te iznio jasne razloge svojih zaključaka, koje prihvaća i ovaj sud.

34. Sukladno čl.1045. ZOO-a propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

35. Sukladno čl.1090. ZOO-a propisano je načelo potpune naknade štete odnosno da će se oštećeniku dosuditi naknada u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

36. Obzirom da je tužitelj, s jedne strane, dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu – štetnika, oštećenika, štetnu radnju, nastalu štetu, uzročnost između nastale štete i štene radnje i protupravnost štetne radnje,– dok tuženik, s druge strane, nije dokazao da bi šteta nastala bez njegove krivnje, sud je temeljem čl.1045. i čl.1090. ZOO-a prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev, te je naložio tuženiku da tužitelju po osnovi naknade imovinske štete isplati novčani iznos od 4.300, eura, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

37. Tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu na utvrđenu imovinsku štetu od dana podnošenja tužbu pa do isplate, iako bi mu prema čl.1086. ZOO-a pripadalo pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od trenutka nastanka štete, međutim sud nije ovlašten samoinicijativno mijenjati postavljeni tužbeni zahtjev, te je tužitelju dosudio zateznu kamatu na iznos imovinske štete tekući od dana podnošenja tužbe 24.08.2020. godine, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

39. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici iznosi 4.318,18 eura, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova.

40. Obzirom da je tuženik izgubio parnicu, isti je dužan tužitelju nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na pripremnom ročištu dana 15.12.2021. u iznosu od 50 bodova što iznosi 100,00 eura po Tbr.9. toč.2. Tarife;

- za zastupanje na uviđaju dana 14.11.2022. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.7. Tarife;

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave dana 03.07.2023. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za zastupanje na uviđaju dana 27.05.2024. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.7. Tarife;

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave dana 20.12.2024. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 275,00 eura po Tbr.46. Tarife;

- troškove provedenog mjerničkog i gospodarskog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 1.126,69 eura jer sud ocjenjuje da je taj trošak bio potreban za vođenje postupka s obzirom da je navedenim dokaznim sredstvom tužitelj uspio dokazati visinu tužbenog zahtjeva, a koja je osporavana od strane tuženika;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 89,63 eura po Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021),

- za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 89,63 eura po Tar.br.2.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

41. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 2.680,95 eura, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude.

42. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno članka 151.st.3. ZPP-a, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za tijek zakonske zatezne kamate od dana zaključenja glavne rasprave, kao neosnovanim, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude.

43. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

44. Sud je temeljem članka 328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie dana 13. ožujka 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.