REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 51 P-8172/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženice BF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Židiću, odvjetniku u Zagrebu, povrata stečenog bez osnove, dana 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587,

- iznos od 1.166,90 eur

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.839,80 eur, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. obračunatoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 5.839,80 eur, kao i za iznos od 523,99 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2019. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 345,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio 12. prosinca 2018. presudu broj Rev- 983/2015-2, kojom se djelomično prihvaća revizija tuženice Republike Hrvatske i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gžn-509/14-2 od 28. listopada 2014. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Pn- 3711/09 od 13. prosinca 2013. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev I. do III. tužitelja i sudi da se odbija tužbeni zahtjev III. tuženice BF u iznosu od 44.000,00 kuna sa zatraženim zateznim kamatama počevši od 12. veljače 2009. do isplate, te se nalaže I. do III. tužiteljima nadoknaditi tuženici Republici Hrvatskoj daljnji trošak u iznosu od 11.844,00 kuna dok je zahtjev I. do III. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen u iznosu od 26.376,00 kuna sa zatraženim zateznim kamatama obračunatima od 13. prosinca 2013. do isplate, da je tuženik prinudnim putem u ovrsi zatražio naplatu presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Pn-3711/09 izravnom naplatom putem FINA-e, te je dana 26. listopada 2015. provedena ovrha u ukupnom iznosu od 7.530,69 eura/56.740,10 kuna, da je tužiteljica protiv pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gžn- 509/14-2 od 28. listopada 2014. izjavila reviziju, a koja je od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćena na način da su presude iz točke I. ove tužbe preinačene te je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice u iznosu od 5.839,80 eura/44.000,00 kuna, da je tuženica iznos od 7.530,69 eura/56.740,10 kuna primila temeljem osnove koja je kasnije otpala, te u smislu članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je dužan utuženi iznos vratiti temeljem odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora iz članka 186.a ZPP-a. Slijedom navedenoga, predlaže donijeti presudu kojom je tužena dužna vratiti tužiteljici iznos od 7.530,69 eur sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.2. Tužitelj je na ročištu 4. travnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na utuženi iznos navodeći kako ista na utuženi iznos teče od 11.10.2019., dok u preostalom cijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen. U odnosu na navode tužene ističe kako je ista postala nepošten stjecatelj od trenutka prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da su nesporni navodi tužitelja o tome da su presudom VSRH posl. br. Rev-983/2015 djelomično preinačene prvostupanjska i drugostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužene kao Btužene za iznos od 44.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12.09.2009. do isplate, kao i da I-III- tužitelji nadoknade Republici Hrvatskoj daljnji iznos od 11.844,00 kn na ime troškova postupka, dok su u preostalom dijelu kojim su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja (ovdje tuženika) nižestupanjske presude ostale nepromijenjene, da je nesporno da je ona kao Ill- tužena iznos dosuđen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3711/09 naplatila putem ovrhe kako to tvrdi tužitelj, jer se radi o osnovanoj tražbini na koju ima pravo, da tužitelj u tužbi nije jasno naznačio od čega se točno sastoji tužbeni zahtjev u ukupno zatraženom od 7.530,69 eura, ali uzimajući u obzir iznose koje je tužitelj zahtijevao u zahtjevu za mirno rješenje spora od 01.04.2019. radilo bi se o glavnici u iznosu od 44.000,00 kn, zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos te o razmjernom dijelu parničnog troška koji otpada na nju kao III- tužiteljicu iz ranijeg revizijskog postupka, sada u ukupnom iznosu od 7.530,69 eura kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, da ona kao ovdje tužena, a u cilju izbjegavanja stvaranja daljnjih troškova postupka u vidu financijskog vještačenja ovdje utuženog iznosa, isti ne osporava ukoliko bi se radilo o utuženoj glavnici u iznosu od 44.000.00 kn, sada u protuvrijednosti 5.839,80 eur, zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te troškovima postupka. Nadalje napominje da tužiteljici revizijskom odlukom revizijskom odlukom Rev-983/2015 na dosuđene daljnje troškove postupka, nisu dosuđene i zakonske zatezne kamate pa da na iste svakako nema pravo. Nadalje navodi da osporava pravo tužitelja na povrat ovdje utuženog iznosa, kao stečenog bez osnove, pozivom na odredbu čl. 1117. Zakona o obveznim odnosima, da sukladno navedenoj odredbi, kada je izvršena isplata na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, stjecatelju koji je bio pošten u vrijeme kada je ta isplata izvršena, od takvog se stjecatelja ne može osnovano tražiti povrat neosnovano isplaćenih iznosa na ime glavnice ni nakon dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, temeljem kojeg je otpala pravna osnova temeljem koje je takvom stjecatelju ranije isplaćen iznos na ime naknade ove štete, a u konkretnom slučaju se radi upravo o takvom iznosu u predmetnom tužbenom zahtjevu, da je njoj kao ovdje tuženoj izvršena isplata na ime naknade štete zbog smrti oca i to na temelju pravomoćne sudske odluke, a koja isplata je uslijedila prije donošenja revizijske odluke kojom je (djelomično) otpala osnova za isplatu, pa se smatra poštenim stjecateljem u vrijeme izvršene isplate, slijedom čega, pozivom na odredbu čl. 1117. ZOO-a nije u obvezi vratiti tužitelju primljeni iznos glavnice (tako sudska praksa u presudi posl. br. Gž- 1180/2018 od 20.11.2019. kao Gž-926/2018 od. 23.05.2019. i dr.) koje dostavlja u prilogu odgovora na tužbu, da bi osnovano od takvog poštenog stjecatelja, mogao zahtijevati samo povrat sporednih tražbina isplaćenih kamata i troškova postupka jer oni ne čine sastavni dio isplaćene naknade štete, da u ovom konkretnom slučaju tužitelj ne bi imao pravo niti na povrat dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na glavnicu jer iste prema čI. 226. st.1. ZOO- a zastarijevaju u trogodišnjem zastarnom roku, koji rok je u ovom slučaju protekao, da prema tome nije u obvezi nije vratiti tužitelju niti iznos zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice. Slijedom svega navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao djelomično neosnovan.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora sa dostavnicom (list 3-5 spisa), presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 983/2015-2 od 12.12.2018. (list 6-11 spisa), izvadak FINA-e (list 12 spisa), spis ovoga suda poslovni broj Pn-3711/09 (u prilogu spisa predmeta).

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je dio tužbenog zahtjeva djelomično neosnovan kao pod točkom II. izreke ove presude.

5. Među strankama nije sporno da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-983/2015-2 od 12. prosinca 2018. djelomično preinačene prvostupanjska i drugostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužene, kao Ill-tužene, za iznos od 44.000,00 kn/5.839,80 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 12.09.2009. do isplate, kao i da I-III- tužitelji nadoknade Republici Hrvatskoj daljnji iznos od 11.844,00 kn/1.571,97 eur na ime troškova postupka. Među strankama je sporno je li tužiteljica u obvezi vratiti utuženi iznos obzirom na sadržaj odredbe iz čl. 1117 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), kao i ima li tužitelj pravo potraživati zakonske zatezne kamate na glavnicu od 5.839,80 eur obzirom su iste u zastari.

6. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. Pn-3711/09 utvrđeno je da su tužitelji OF, CF i ovdje tužena BF pred ovim sudom pokrenuli postupak protiv tuženika Republike Hrvatske, radi naknade štete, a zbog smrti njihovog prednika pok. EF, oca ovdje tužene, za koju štetu je odgovorna tužena. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3711/09 od 13. prosinca 2013. utvrđeno je da je istom naloženo Republici Hrvatskoj platiti I. tužiteljici OF od 230.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 220.000,00 kn počevši od 12. veljače 2009. pa do isplate, a na iznos od 10.000,00 kn počevši od 13. prosinca 2013. pa do isplate prema stopi koja se određuje da svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), da je naloženo Republici Hrvatskoj platiti II. tužitelju CF iznos od 235.691,38 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 233.191.37 kn počevši od 12. veljače 2009. pa do isplate, a na iznos od 2.500,00 kn počevši od 13. prosinca 2013. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke), da je naloženo Republici Hrvatskoj platiti III. tužitelju BF iznos od 220.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2009. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke), da je odbijen zahtjev I. tužiteljice za platež iznosa od 32.486,30 kn sa pripadajućim kamatama, zahtjev II tužitelja za platež iznosa od 10.000,00 kn sa pripadajućim kamatama te zahtjev III tužiteljice za platež iznosa od 12.500,00 kn sa pripadajućim kamatama (točka IV. izreke), da je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 131.880,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2013. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana (točka V. izreke), da je naloženo tužiteljima nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.567,90 kn u roku od 15 dana. (točka VI. izreke).

7. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-509/14- 2 od 28. listopada 2014. utvrđeno je da je istom odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke.

8. Uvidom u odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-983/2015-2 od 12. prosinca 2018. utvrđeno je da se istom djelomično prihvaća revizija tuženice i preinačuju nižestupanjske presude i to presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-509/14-2 od 28. listopada 2014. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3711/09 od 13. prosinca 2013. u dijelu kojim je zahtjev I. do III. tužitelja prihvaćen i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužiteljice OF u iznosu od 46.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama obračunatima na iznos od 44.000,00 kn počevši od 12. veljače 2009. do isplate, a na iznos od 2.000,00 kn počevši od 13. prosinca 2013. do isplate.

2. Odbija se tužbeni zahtjev II. tužitelja CF u iznosu od 47.138,27 kn sa zatraženim zateznim kamatama obračunatima na iznos od 46.638,27 kn počevši od 12. veljače 2009. do isplate, a na iznos od 500,00 kn počevši od 13. prosinca 2013. do isplate.

3. Odbija se tužbeni zahtjev III. tužiteljice BF u iznosu od 44.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama počevši od 12. veljače 2009. do isplate.

4. Zahtjev I. do III. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija se u iznosu od 26.376,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama obračunatima od

13. prosinca 2013. do isplate.

5. Nalaže se I. do III. tužiteljima da tuženici nadoknade troškove postupka u daljnjem iznosu od 11.844,00 kn, u roku 15 dana (točka I. izreke) i da se u preostalom dijelu revizija tuženice odbija se kao neosnovana (točka II. izreke).

9. U konkretnom slučaju radi se o situaciji kada je za dio potraživanja tužene, u vrijeme isplate pravna osnova postojala, ali je kasnije otpala budući su presude koje su takvu osnovu predstavljale djelomično preinačene od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je III. tužiteljica, ovdje tuženica, odbijena sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 44.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama počevši od 12. veljače 2009. do isplate, da je zahtjev I. -III. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen u iznosu od 26.376,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama obračunatima od 13. prosinca 2013. Stoga se ovdje u odnosu na navedene iznose radi o stjecanju bez osnove koji institut je reguliran odredbama čl. 1111. do 1120. ZOO-a.

9.1. Za napomenuti je da neovisno o činjenici što tužiteljica na ročištu održanom 21. svibnja 2024. navodi da se utuženi iznos sastoji od glavnice, kamata i razmjernog dijela troška, da je iz zahtjeva za mirno rješenje spora, na koji se uostalom poziva i sama tužiteljica na naprijed navedenom ročištu, da se utuženi iznos sastoji od glavnice 5.839,80 eur/44.000,00 kn, kamata i razmjernog dijela dva troška i to preinačenog i odbijenog parničnog troška (1.166,90 eur/8.792,00 kn) i daljnjeg troška dosuđenog presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-983/2015-2 od 12. prosinca 2018. (523,99 eur/3.948,00 kn).

10. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, te imajući u vidu zahtjev za mirno rješenje spora (list 3 spisa), kao i predmetni tužbeni zahtjev, za utvrditi da tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženice iznos od 5.839,80 eur/44.000,00 kn (preinačeni i odbijeni dio neimovinske štete za ovdje tuženu), iznos od 1.166,90 eur/8.792,00 kn (razmjeran dio ((1/3 od iznosa 26.376,00 kn) preinačenog i odbijenog troška parničnog postupka) te iznos od 523,99 eur/3.948,00 kn (razmjeran dio (1/3 od 11.844,00 kn) daljnjeg parničnog troška dosuđenog presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 983/2015-2 od 12. prosinca 2018.

12. Odredbom čl. 1117. st. 1 ZOO-a propisano je da se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

13. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe, prema mišljenju ovoga suda u situaciji, kakva je i ova, kada je izvršena isplata na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, stjecatelju koji je bio pošten u vrijeme kada je ta isplata izvršena, od takvog se stjecatelja (poštenog u trenutka kada je isplata izvršena) ne može osnovano tražiti povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime glavnice ni nakon dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, temeljem kojeg je otpala pravna osnova temeljem koje je takvom stjecatelju ranije plaćen iznos na ime naknade ove štete.

14. Međutim, od takvog poštenog stjecatelja može se osnovano zahtijevati samo povrat sporednih tražbina - isplaćene kamate i troškova postupka jer oni ne čine sastavni dio isplaćene naknade štete, obzirom da zatezne kamate predstavljaju „sankciju“ prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze (tako i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa tako npr. i u Rev- 702/12), a troškovi postupka su nužna posljedica odluke (pravne osnova), koja je kasnije ukinuta (pravne osnove koja je otpala) i nisu taksativno nabrojeni vidovi isplate koje pošteni stjecatelj nije dužan vratiti temeljem odredbe čl. 1117. st. 1. ZOO.

15. Slijedom navedenoga, a cijeneći pri tom odredbu čl. 1117. ZOO, nakon dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka temeljem kojeg je otpala pravna osnova, temeljem koje je takvom stjecatelju (poštenom stjecatelju) ranije plaćen iznos na ime naknade ove štete, stjecatelj se smatra nepoštenim i dužan je vratiti ono što je neosnovano primio u razdoblju nakon što je postao nepošten (dakle od saznanja za izvanredni pravni lijek temeljem kojeg je otpala pravna osnova za isplatu), kao i onoga što mu je isplaćeno s osnove sporednih tražbina (isplaćene zakonske zatezne kamate i troškova postupka) i to sve s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

16. Slijedom svega navedenoga, obzirom na navedeno, a cijeneći pri tome sadržaj navedene zakonske odredbe čl. 1117. ZOO te navedena utvrđenja da je tuženici osnovom tada pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj: Pn- 3711/09 od 13. prosinca 2013. (Gžn-509/14-2 od 28. listopada 2014.), tuženici isplaćen i iznos od 5.839,80 eur/44.000,00 kn na ime glavnice s naslova naknade nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe (čl. 1101. ZOO-a), da joj je 6. veljače 2019., putem punomoćnika, dostavljena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-983/2015-2 od 12. prosinca 2018., kojom su preinačene odluke nižestupanjskih sudova te temeljem kojih joj je i izvršena navedena isplata, te da je njoj i preostalih dvoje tužitelja iz tog postupka plaćen i trošak parničnog postupka od 3.500,70 eur/26.376,00 kn, od čega na tuženu otpada 1.166,90 eur/8.792,00 kn (1/3 troška), za utvrditi je da je temeljem odredbe iz čl. 1117. st.2 ZOO-a za isplatu iznosa 1.166,90 eur/8.792,00 kn (1/3 troška parničnog postupka) tužbeni zahtjev osnovan, dok je temeljem odredbe iz čl. 1117 st. 1 ZOO-a tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.839,80 eur/44.000,00 kn neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

17. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

18. U odnosu na iznos od 523,99 eur/3.948,00 kn (razmjeran dio (1/3 od 11.844,00 kn) koji predstavlja daljnji parnični trošak koji je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-983/2015-2 od 12. prosinca 2018. dosuđen ovdje tužitelju valja navesti kako se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove koji institut je reguliran odredbama čl. 1111. do 1120. ZOO-a, te je zbog navedenog i ovaj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude. Naime, tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da je navedeni iznos isplatila ovdje tuženoj i da bi navedeni iznos tužena neosnovano stekla, a što uostalom nije niti trebala, jer je upravo suprotno navedeni iznos tužena dužna isplatiti tužiteljici temeljem naprijed navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Za naprijed navedenu odluku u ovom dijelu sud je imao u vidu pravnu osnovu predmetnog tužbenog zahtjeva koju je tužiteljica navela u tužbi, a u suprotnom bi se u svakom slučaju radilo o presuđenoj stvari jer tužiteljica ima valjanu ovršnu ispravu (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-983/2015-2 od 12. prosinca 2018.) temeljem koje od tužene može zahtijevati isplatu i ne bi bilo mjesta odlučivanju o navedenom zahtjevu.

19. U odnosu na prigovor zastare na zakonske zatezne kamate na glavnicu i trošak postupka valja navesti kako je isti neosnovan. Naime, odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Kako za stjecanje bez osnove nije propisan posebni rok zastare na njega se primjenjuje naprijed navedena odredba čl. 225 ZOO-a te se na predmetni slučaj primjenjuje zastarni rok od pet godina. Kako je tužena 6. veljače 2019., putem punomoćnika, zaprimila presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-983/2015-2 od 12. prosinca 2018., kojom je djelomično prihvaćen izvanredni pravni lijek, a tužba je u predmetnoj pravnoj stvari izjavljena 29. kolovoza 2023. za utvrditi je da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a te je stoga prigovor zastare na zakonske zatezne kamate neosnovan. Na iste tužiteljica ima pravo od 6. veljače 2019., no kako tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu od 11. listopada 2019., ista joj je tako, u smislu odredbe iz čl. 2 st. 1 ZPP-a, i dosuđena.

20. U odnosu na odluku o parničnom trošku valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2 ZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je odredbom stavka 5. istoga članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Shodno izloženom, a imajući u vidu da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije bila sporna za utvrditi je da je tužitelj uspio s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 15,5% iz čega proizlazi da je tuženik uspio u omjeru od 84,5%. Kad se uspjeh tužitelja oduzme od uspjeha tuženika valjalo je tuženiku dosuditi naknadu dijela ukupnih troškova u omjeru od 69%.

21. Visina troškova tuženika odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (7.530,69 eur). Tuženiku je kao potreban priznat trošak zastupanja na ročištima od 21.05.2024. i 04. veljače 2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 200 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 400,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 500,00 eura. Kako tuženiku pripada trošak u omjeru od 69%, istome pripada iznos od 345,00 eura te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 13. ožujka 2025.

S u d a c:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženice