REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IP, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 18. siječnja 2024., broj: Pp-2367/2023-6, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog IP kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni IP je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okrivljeni IP proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. i članka 32. stavka 4. ZSPC-a, te mu je na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 39. PZ-a izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.710,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja paušalnih troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni IP je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o novčanoj kazni, u kojoj navodi da se smatra krivim za počinjeni prekršaj iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a, no da on ima vozačku dozvolu države Teksas, SAD, gdje je živio s obitelji cijeli život, no inkriminiranog dana nije ponio tu vozačku sa sobom već mu je ostala u kući gdje živi u [adresa]. Također ističe da je nezaposlen i nema financijskih sredstava da plati ovako visoko izrečenu novčanu kaznu i moli za njezino ublažavanje.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.

6. U odnosu na navode iz žalbe okrivljenika u odnosu na to da posjeduje vozačku dozvolu države Teksas, SAD, no da ju nije imao sa sobom, ističe se da se nigdje u spisu ne nalazi dokaza za utvrđivanje takve činjenice, a okrivljenik tijekom postupka, niti naknadno uz žalbu ne prilaže dokaz da bi tome zaista tako bilo, zbog čega se ti navodi imaju smatrati paušalnim i usmjerenim ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetne prekršaje izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.710,00 eura koja je prvenstveno blaža vrsta kazne te je izrečena u zakonom propisanim minimalnim iznosima, s obzirom da zakon za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a predviđa novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, a za prekršaj iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a novčanu kaznu od 390,00 do 920,00 eura. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira nove okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o novčanoj kazni, zbog čega je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.