REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1637/24-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Pirša, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog ĐČ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-983/24 od 19. lipnja 2024., nakon održane javne rasprave 13. ožujka 2025. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice OKDO-a u Zagrebu JČ i optuženog ĐČ, dana 13. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i IČ rođene J, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom OŠ, djelatnik, zaposlen u DDL d.o.o., s mjesečnim primanjima od 1.000,00 €, neoženjen, bez djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- dana 8. veljače 2024., oko 17:00 sati, u [adresa], u cilju da ustraši svoju majku IČ, za vrijeme dok se on nalazio u Nizozemskoj, s mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] nazvao svoju sestru AČ na njezin mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona], znajući da se pored nje nalazi IČ, te imenovanoj rekao: "zaklat ću te, izbost ću te nožem, ispljuskat ću te, nećeš hodati zemljom, ti si za mene mrtva, nisi više moja mama“, koje riječi su kod NČ izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi CČ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom CČ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) optuženi CČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ĐČ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

2. Optuženi CČ pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući se optuženi očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da u cijelosti priznaje da je počinio kazneno djelo na način na koji mu je to stavljano na teret optužnicom te da su točni svi činjenični navodi iz optužnice. Izrazio je iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela te molio da sud prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir da je kazneno i prekršajno neosuđivan, da se pomirio s majkom sa kojom nakon ukidanja mjera opreza živi u zajedničkom kućanstvu i da nakon predmetnog događaja nije bilo nikakvih sličnih incidenata. Nakon što je zastupnica optužbe izmijenila prijedlog vrste i mjere sankcije optuženi se sa istom suglasio.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta II. policijske postaje Zagreb od 7. ožujka 2024. (list 21-22 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz oštećene NČ od 28. ožujka 2024. (list 48-51 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 73-76 spisa).

5. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

6. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, da je kazneno i prekršajno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela, da se pomirio sa oštećenom sa kojom nakon ukidanja mjera opreza stanuje u zajedničkom kućanstvu, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.Sud je također uzeo u obzir da je optuženi prihvatio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije predložene po zastupnici optužbe, pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.

10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi kazneno i prekršajno neosuđivan kako prije, tako i nakon počinjenja ovog kaznenog djela, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu. S druge strane i okolnost da je optuženi priznao kazneno djelo, izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela u korelaciji sa njegovim korektnim držanjem pred sudom, te činjenicom da se tijekom cijelog postupka uredno pridržavao mjera opreza, kao i da se pomirio sa oštećenom sa kojom sada stanuje u zajedničkom kućanstvu također pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove potpune samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja, te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama.Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se zaista radilo o izoliranom nasilnom ekcesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

11. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 50,00 eura pri čemu je sud uzeo u obzir da je optuženi zaposlen te da ostvaruje mjesečna primanja od 1.000,00 eura, te da nema obveze uzdržavanja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 13. ožujka 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj: KO-DO-983/24 uz zapisnik s rasprave od 13. ožujka 2025.

2. optuženi CČ, [adresa].

3. oštećena IČ, [adresa] – po pravomoćnosti.