P- 994/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak, u pravnoj stvari tužitelja 1. HK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. CK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. i 3. kao nasljednici iza pok. FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Ivani Brdarević, odvjetnici u Samoboru, Perkovčeva 15 protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025.u nazočnosti I-vo tužitelja osobno te punomoćnika tužitelja i zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu, Marije Krnežić Kovačić, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu ZPP), 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da su 1. tužitelj HK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelj ŠK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelj CK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli pravo vlasništva nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] pašnjak, Pavučnjak, Ulica Mokrice, površine 3594 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: 1. tužitelj HK u 2/4 dijela, 2. tužitelj ŠK u ¼ dijela i 3. tužitelj CK u ¼ dijela.

2. Tužena Republika Hrvatska dužna je trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] pašnjak, Pavučnjak, Ulica Mokrice, površine 3594 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime tužitelja 1. HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 2/4 dijela, na ime 2. tužitelja ŠK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela, te na ime 3. tužitelja CK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela, sve u roku 15 dana.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelji HK i FK u tužbi navode da su stvarni suvlasnici i suposjednici nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] pašnjak, [adresa], površine 2632 m 2 i to 1.-tužitelj u 2444/6232 dijela, a 2.-tužitelj u 3116/6232 dijela, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je preostali dio predmetne nekretnine u površini od 672 m2 u vlasništvu i izvanknjižnom posjedu JK, a dok je u zemljišnim knjigama formalno upisana Republika Hrvatska. U zemljišnim knjigama na navedenoj čestici samo formalno pravno je upisana tužena, budući je pri osnivanju zemljišnih knjiga iz gruntovnog napisnika prenijeto vlasništvo “zemljišne zajednice urbanske Općine Pavučnjak” da bi tek dana 10.04.1970. temeljem čl. 5 Uredbe o knjiženju prava vlasništva državne nepokretne imovine ispravljena uknjižba s zemljišne zajednice urbane općine [adresa] na Općenarodnu imovina, a 2009. temeljem zakona upisana je Republika Hrvatska, koja predmetne nekretnine nikada nije uživala nit posjedovala. Predmetna nekretnina preko 50 godina nalazi se u posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika, te u naravi predstavlja oranicu koja se redovito obrađuje. Posjed parcele prednici tužitelja davnih godina podijelili su vodoravno s cestom, pa je tako dio do ceste pripao ocu 1. - tužitelja VK, dok je drugi dio pripao VK DK pokojnom suprugu 2. - tužiteljice. Pred više od 20 godina otac 1. -tužitelja EK prodao je dio svoje parcele, jedno gradilište u površini od 672 m2 SK koji je tamo sagradio kuću. U posjedovnom listu broj 212 k. o. [katastarska općina] upisani su tužitelji kao posjednici kč. br. [katastarska čestica]/ulica Mokrice, pašnjak, od 2632 m2 i to svaki u ½ dijela. Tužitelji su izvanknjižno vlasništvo predmetnih nekretnina stekli nasljeđivanjem: i to 1. -tužitelj EK HK nasljeđivanjem iza svog oca EK VK (sin HK) 2000. a 2.-tužiteljica FK, koja je strina 1.-tužitelja nasljeđivanjem iza svoga supruga FK DK (sina HK) 1999. Prednici tužitelja EK i DK u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 212 k. o. [katastarska općina] upisani su kao posjednici od 1959. godine, a tužena predmetnu nekretninu nikad nije uživala. Kako su tužitelji suvlasnici i suposjednici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 1. -tužitelj u 2444/6232 dijela, a 2. -tužiteljica u 3116/6232 dijela, nesmetano ih uživaju preko 50 godina, računajući i posjed njihovih pravnih prednika, a dok ne posjeduju ispravu podobnu za zemljišno-knjižni upis svog prava vlasništva, tužitelji predlažu da sud usvoji tužbu uz naknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, jer se u zemljišnoj knjizi kao kultura zemljišta navode “pašnjaci” kao poljoprivredno zemljište, koje je “ex lege”, a temeljem čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu postalo vlasništvo Republike Hrvatske. Prema Zakonu o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica, te krajiških imovina općina općenarodnom imovinom (NN 36/47) određenom je da se imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina proglašuje općenarodnom imovinom. No, istovremeno je pod određenim zakonskim pretpostavkama (propisanim u čl. 3 i 4 st. 1 cit. Zakona) priznato pravo vlasništva, ako je zemljište u državnom vlasništvu uzurpirano do 6. travnja 1941. godine, odnosno zemljište u vlasništvu zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina uzurpirano do 19. travnja 1947. godine, kada je to zemljište zakonom preneseno u općenarodnu imovinu. Postupak za priznanje prava vlasništva na osnovi uzurpacije vodio se pred upravnim tijelima, a pretpostavke za priznanje prava vlasništva na uzurpiranom zemljištu u općenarodnoj imovini bile su propisane Zakonom o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini – dalje Zakon o uzurpaciji (NN 31/58, 20/77, 34/79) tako da se za priznanje prava vlasništva po osnovi uzurpacije nije tražio kvalificirani posjed, ni protek vremena, kao za dosjelost. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelj, a na kojem je teret dokazivanja, u smislu čl. 221a ZPP-a, trebao bi dokazivati i dokazati da su njihovi pravni prednici do 19. travnja 1947. godine, na gore opisan način stekli pravo vlasništva navedenih nekretnina uzurpacijom, što nije učinio. Predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničkog postupka.

3.Tijekom postupka umrla je II-go tužiteljica FK, te je postupak prekinut, a nastavljen rješenjem broj P-582/21 od 2. listopada 2023. na način da su na njeno mjesto stupili njezini pravni sljednici CK i ŠK jer su temeljem rješanja o nasljeđivanju iza pok. FK navedeni kao nasljednici nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] površine 3594 m2, u ½ dijela. Spisu je dodijeljen novi broj P-994/2023.

4. Tužitelji su podneskom od 8. veljače 2024. (list 128-129) uredili tužbeni zahtjev u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te on glasi kao u točki I. i II. izreke ove presude,

3. Radi utvrđenja osnovanosti tuženog zahtjeva tužitelja sud je izvršio uvid u prijedlog za mirno rješenje spora ( list 5-9), izvadak iz zemljišne knjige (list 10-12), prijepis posjednog list 212 (list 13-14), prijepis posjedovnog lista (list 15-20), kopiju katastarskog plana i prijamni list (list 21, 27-29), rješenje o nasljeđivanju iza pok. FK VK (list 22), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČK (list 24-25), Uvjerenje Grada Samobora (list 89), rješenje o nasljeđivanju iza pok. FK (lsit 110-119), saslušan je 1.tužitelj (list 134), svjedoci NK (lsit 135), ĐK (list 135).

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nije sporno da stranke nisu uspjele postići dogoor u postupku mirnog rješenja spora.

5.1.Nije sporno da je na čkbr. [katastarska čestica] kao vlasnik upisana tužena.

5.2 Nije sporno da su u posjedovnom listu broj 212 k. o. [katastarska općina] na kč. br [katastarska čestica] kao posjednici upisani FK u ½ dijela, pravna prednica sa 2. i 3. tužitelja, te 1. tužitelj HK u ½ dijela.

5.2. Nije sporno da su u posjedovnom listu br. 212 Kotar Zagreb, Općina Samobor iz 1959. upisani EK u ½ dijela, te DK, u ½ dijela

5.3. Nije sporno da je predmetna nekretnina u naravi oranica, a prema Uvjerenju Grada Samobora, Upravnog odjela za provođenje dokumenata prostornog uređenja i gradnju od 23. studenog 2022. na dan 23. srpnja 1991. nalazila se izvan građevinskog područja.

6. Nije sporno da je tužitelj HK nasljeđivanjem iza svog oca VK (sin HK) posjed stekao smrću oca VK **.**.1991., a što proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-4940/2000 od 13. veljače 2021., a prvotno 2.-tužiteljica FK, koja je strina 1. -tužitelja nasljeđivanjem iza svoga supruga ČK (sina HK) umrlog 1999. a što proizlazi iz Rješenja Općinskog suda u Samoboru broj O-714/99 od 29. studenog 1999.

7.Sporno je jesu li tužitelji računajući i posjed svojih pravnih prednika stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme.

7.Na očevidu na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka mjerničke struke Branka Kolareka iz Bregane, utvrđeno je da je punomoćnik tužitelja pokazao nekretninu koju je sudski vještak identificirao kao čkbr. [katastarska čestica], i koja je predmetom ovog spora, a koja je nastala sukladno geodetskom elaboratu od 08.08.2019. izrađenom po HVAT d.o.o. k. o. [katastarska općina], dok je u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na terenu utvrđeno da ju uživa JK što odgovara navodima tužitelja iz tužbe da je prije postojala jedna parcela koju su pravni prednici tužitelja EK i DK fizički podijelili između sebe, a EK je dio svoje parcele prodao MK koji je tamo sagradio kuću.

8. U tom smislu tužitelji su uredili tužbeni zahtjev u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] koji fizički odgovara parceli koju tužitelji uživaju, u kom smislu nije riječ o preinaci nego o uređenju tužbenog zahtjeva jer je prilikom očevida utvrđeno da tužitelji uživaju upravo od strane sudskog vještaka identificiranu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a ne u tužbi naznačenu 2264/11 k. o. [katastarska općina].

9. Odredbom čl. 159. st. 2., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, dalje ZV) propisano je, da samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek posto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. članka 159.

10.Samostalni posjednik nepokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je odredbom čl. 160. st. 1., 2., 4. i 5. ZV-a propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

10.1.U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, pa kako tužitelji mirno uživaju predmetne nekretnine barem od 1959. to su stekli pravo vlasništva nekretnina protekom vremena od više od 40 godina posjedovanja, pa su se na strani tužiteljice ispunile pretpostavke propisane odredbama čl. 159. i čl. 160. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11. Iz izjave I-vo tužitelja proizlazi da je rođen 1949., i u to vrijeme nekretnina koja je predmetnom ovog postupka, u naravi livada bila je u posjedu njegovog oca VK i djeda HK, a uživala na način da su tamo pasle krave, uzgajao kukuruz i slično. Nakon što je otac EK umro 1991. posjed je preuzeo I-vo tužitelj, te istu kosio, čistio, nikada njega ili njegove pretke nitko smetao u posjedu. Pok. FK je njegova strina, žena DK, brata njegovog oca, te su ona i njezina familija uživali drugu polovicu.

12. Navode tužitelja u cijelosti potvrđuju svjedoci NK i RK, koji su suglasno naveli da su bila dva brata, EK i DK, da su podijelili nekretninu, uživali svaki svoj dio, a nakon njihove smrti njihovi potomci ovdje tužitelji. To je bila i oranica, i livada, a svjedoci kao susjedi pamte dulje od 60 godina, da tužitelje i njihove pravne prednike nitko nije smetao u mirnom posjedu.

13.Kako je predmetna nekretnina do 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na istoj se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ Nakon donošenja odluke ESLJP u predmetu H protiv RH pojavila se u sudskoj praksi dvojba treba li sama tužba na utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću pod pretpostavkama iz te odluke ESLJP biti podnesena za vrijeme dok je bila na snazi odredba čl. 388. st. 4. ZV-a (u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. 39 studenog 2009.). Naime. U predmetu H protiv RH tužba je bila podnesena u tom razdoblju. Međutim, ESLJP je u prvostupanjskim postupcima Š i drugi protiv [adresa] i C protiv RH106 zauzeo isto pravno shvaćanje kao i u predmetu H protiv RH, iako su tužbe bile podnesene 2002., odnosno nakon odluke Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. Stoga je sudska praksa VSRH prihvatila da nije bitno kada je tužba podnesena, već je bitno da su u razdoblju važenja izvorne odredbe čl. 388. st. 4. bile ispunjene sve pretpostavke iz odluke Trgo protiv RH za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Može se zaključiti da je nakon odluke ESLJP u predmetu H protiv RH moguće uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. To nadalje argumentum a contrario znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. sudenog 1999. rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991.

14.Iz dokumentacije u spisu te saslušanih svjedoka, sud je našao utvrđenim da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva u korist prednika tužitelja i to pok. VK, oca I-vo tužitelja, te ČK, supruga pok. tužiteljice PK, koju su naslijedili II-vo i III-če tužitelji, a koji su upisani u katastru kao posjednici još 1959., a kako to proizlazi iz prijepisa posjedovnog lista, to je sud uzeo utvrđenim da je taj posjed bio najmanje od 1959. do 1999., te su uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist pravnih prednika tužitelja.

14.1. Na predmetnoj nekretnini ne postoji niti drugi suprotstavljeni interes trećih osoba, jer nitko nikada nije tražio od tužitelja, niti njihovih prednika predaju u posjed pa nema zapreka za primjenu pravnog shvaćanja izraženog u navedenim recentnim odluka Europskog suda za ljudska prava.

17.2. Zbog navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, te temeljem odredbe čl. 160., ZV kao i čl. 28. i čl. 30. ZOVO, te odlučiti kao u izreci presude, točka I.

18. Temeljem ovlaštenja iz čl. 154. st.2. ZPP-a sud smatra da je svaka stranka dužna snositi svoje troškove, obzirom da je riječ o postupku uređivanja zemljišno knjižnog stanja a koji teret nije dužna snositi stranka koja je izgubila parnicu i koja brani svoje formalno upisano zemljišno knjižno pravo. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude, točka II.

U Samoboru, 13. ožujka 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, a računajući od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.

RJ

Tužitelj po pun.

Tuženik po pun.

Kal. 30 dana