Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-62/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dušan Piskavica, odvjetnik u Rijeci, protiv ovršenika Geoprojekt d.d. Opatija, Nova Cesta 224/2, OIB: 90505898082, kojega zastupa punomoćnica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica u Rijeci, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-507/2019-33 od 5. veljače 2025., 13. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-507/2019-33 od 5. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadom troška postupka za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da je postupak ovrhe u ovoj ovršnoj stvari dovršen.

2. Pored troška odmjeren rješenjem o ovrsi u iznosu od 1.200,00 kuna/159,27 eur ovrhovoditelju se dosuđuju daljnji troškovi ovrhe i to tri uplate predujma 20. travnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna, 19. studenog 2018. u iznosu od 117,20 kuna i 6. svibnja 2019. u iznosu od 80,00 kuna, trošak odvoženja i skladištenja ovršenikovih stvari 17.250,00 kuna, trošak demontaže klima uređaja u iznosu od 3.000,00 kuna, trošak izmjene brave na ulaznim vratima u iznosu od 3.645,00 kuna, odnosno sveukupno 25.092,22 kuna/3.330,31 eur."

2. Protiv tog rješenja pravovremeno je podnio žalbu ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje, podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz nadoknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjsko rješenje je ispitano u smislu odredbe članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje: OZ), te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP u svezi članka 21. stavka 1. OZ na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u svezi članka 21. stavka 1. OZ zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje ovršenik u žalbi. Rješenje ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu protivni stanju spisa, a izreka nije nerazumljiva niti proturječna razlozima rješenja.

7. Budući da iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi donesenim u ovom postupku određena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine te da je 30. svibnja 2019. provedena posljednja ovršna radnja kojom se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine provodi (članak 256. stavak 1. OZ) i to u skladu s rješenjem o ovrsi, pri čemu je ovrhovoditelj provedbi te ovršne radnje nazočio i kao predstavnik suvlasnika upravo predmetne nekretnine (što ovršenik nije osporavao tijekom provedbe ovršne radnje) to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 73. stavka 2. OZ kada je pobijanim rješenjem utvrdio dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje.

8. Žalbeni navodi ovršenika koji se po svom sadržaju odnose na pravilnost i zakonitost rješenja o ovrsi donesenog u ovom postupku (da ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje prijedloga za ovrhu i vođenje ovog postupka, neurednost prijedloga za ovrhu jer nije sadržavao suglasnost svih suvlasnika za njegovo podnošenje) pored činjenice pravomoćnosti rješenja o ovrsi donesenog u ovom postupku nisu od pravno odlučnog značaja i te je žalbene navode ovršenik mogao isticati u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

9. Na žalbene navode valja odgovoriti da eventualno podneseni prigovor treće osobe protiv ovrhe ne sprječava provođenje ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine (članak 59. stavak 4. OZ).

10. Žalbeni navodi ovršenika kojima se ukazuje na nezakonitosti u ovom postupku u odnosu na radnje koje su prethodile dovršetku ovrhe te na podneseni zahtjev za izuzeće sudskog ovršitelja u ovoj fazi ovršnog postupka nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja o dovršetku ovrhe (koje ionako ima samo deklaratorni karakter). Naime, ovrha je dovršena provedbom posljednje ovršne radnje tj. navedenog vanjskog uredovanja na kojem je predmetna nekretnina predana slobodna od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju i ostalim suvlasnicima u skladu s ovršnom ispravom.

11. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita i po osnovi i po visini troškova nadoknada kojih je priznata ovrhovoditelju i donesena je sukladno odredbi članka 14. stavka 4. OZ.

12. Na žalbene navode je za navesti da je prvostupanjski sud nepotrebno i u izreci nabrajao pojedinačne troškove nadoknadu kojih je priznao ovrhovoditelju i pri tome ih izrazio u kunama (očito se pri tome rukovodeći činjenicom da su oni nastali u vrijeme kada je službena valuta u RH bila kuna), međutim to nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o troškovima budući da je ukupan iznos troškova koje je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju pravilno obračunat i izražen u važećoj valuti – eurima, pri čemu nije bitno što nije naveden i fiksni tečaj konverzije jer se radi o činjenici određenoj zakonom i time svima poznatoj, a niti je više obveza suda navoditi u odlukama fiksni tečaj konverzije.

13. Radi naprijed navedenog na temelju članka 380. točke 2. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. Ovršenik nije uspio sa žalbom te mu ne pripada pravo na nadoknadu zatraženog troška za sastav žalbe pa je stoga riješeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Sisku, 13. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Stipčić