K-769/2018-49

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Marini Boko, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Meri Ninčević, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženice VD, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-722/2018 od 14. svibnja 2018., nakon javno održane rasprave 10. ožujka 2025. u nazočnosti optuženice, branitelja optuženice Jakše Cvitkovića, odvjetnika u Splitu te savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu – AD, **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o

OPTUŽENICA: VD OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri UD i ZD, rođena V, rođena **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]  a, državljanke Republike Hrvatske, ekonomistica sa završenom višom stručnom spremom,  zaposlena,  s  prosječnim mjesečnim  primanjima  od  2.900,00 kuna/384,90 EUR-a, udata, majka jednog maloljetnog djeteta, dobrog imovnog stanja, neosuđivana,

k r i v a j e

I. što je 29. ožujka 2018. oko 13.30 sati u Sinju, u Ulici kneza Branimira kod k.br. 4A, upravljajući osobnim automobilom marke "Citroen C3" registarske oznake [registarska oznaka], postupila protivno članku 38. stavak 1. i stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da je vozila istočnom prometnom trakom Ulice kneza Branimira iz smjera juga prema sjeveru, a da pri tom nije obratila pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku i nije vozila s osobitim oprezom takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe, lakomisleno smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i izazvati prometnu nesreću, a što se upravo dogodilo, jer je zbog vožnje na opisani način prednjim lijevim bočnim dijelom svog vozila udarila i oborila na kolnik dijete VDE (rođen 2008.), koji se nalazio oko središnje razdjelne crte pokraj osobnog automobila marke "Fiat Grande Punto" registarske oznake [registarska oznaka] zaustavljenog na zapadnoj prometnoj traci navedene ulice i koji je istupio na istočnu prometnu traku, pri čemu je dijete VDE zadobio povredu teške naravi u vidu otvorenog višekomadnog prijeloma goljenične kosti lijeve potkoljenice,

II. dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa iz nehaja izazvala opasnost za život i tijelo ljudi zbog čega je prouzročila tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

III. čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – djelo označeno u članku 227. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: Kazneni zakon).

IV. Temeljem članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona/11 optuženica VD s e

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

VI. Temeljem članka 56. stavka 1., 2. i 3. Kaznenog zakona/11 optuženici s e i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženica u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Temeljem članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 . Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) dužna je optuženica VD naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.273,42 EUR-a (dvijetisućedvijestosedamdesettri eura i četrdesetdva centa) od čega iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR-a predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku ing. Ivo Filipović po računu od 6. svibnja 2018, iznos od 58,40 EUR-a po rješenju od 31. kolovoza 2022, iznos od 100,00 EUR-a po računu od 8. studenoga 2024. za pristup i usmenu dopunu nalaza na raspravi; iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR-a nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću u po rješenju od 11. svibnja 2018., iznos od 393,75 EUR-a po rješenju od 20. prosinca 2023. za pisanu dopunu nalaza i mišljenja, iznos od 118,12 EUR-a po rješenju od 5. studenoga 2024. za pristup i usmenu dopunu na raspravi; iznos od 498,75 EUR-a nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Stanku Smodlaki za izradu pisanog nalaza i mišljenja po rješenju od 20. prosinca 2023., iznos od 73,50 EUR-a po rješenju od 5. studenoga 2024. za pristup i usmenu dopunu nalaza na raspravi,-te iznos od 500,00 EUR-a paušalnu svotu u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo Split podiglo je pred Općinskim sudom u Splitu, 25. ožujka 2022. optužnicu pod brojem K-DO-722/2018 od 14. svibnja 2018., protiv optuženice zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Rješenjem Kov-286/2018 od 2. srpnja 2018. potvrđena je optužnica ODO Split K-DO-722/2018.

3. Prilikom očitovanja o krivnji optuženica se izjasnila da se ne smatra krivom.

4. Imajući u vidu očitovanje optuženice dokazni postupak je započeo izvođenjem dokaza.

5. U dokazne svrhe pročitan je zapisnik o očevidu Policijske postaje Sinj broj:

511-12-31-05-PN-49-2018 od 29. ožujka 2018. (list 2-3), situacijski plan i skica mjesta događaja prometne nesreće (list 4-5), fotodokumentacija prometne nesreće (list 6-10).

6. Temeljem članka 431. stavak 1. t. 8. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka zz oštećenika žrtve ADE (list 27-28) i na raspravi 31. kolovoza 2022. (list 105-107), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐD (list 32-33) i na raspravi 16. siječnja 2023. (list 127-130), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ive Filipovića od 31. kolovoza 2022. (list 107-109 spisa) i na raspravi 5. studenoga 2024. (list 171-173 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Stanka Smodlake od 8. prosinca 2023. (list 142-148 spisa) kao i na raspravi od 5. studenoga 2024. (list 173 – 175 spisa), nalaz i mišljenje dr. Antonia Alujevića od 8. svibnja 2018. (list 56-58 spisa), nalaz i mišljenje od 8. prosinca 2023. (list 176 spisa), nalaz i mišljenje od 5. studenoga 2024. (list 172-173 spisa).

7. Sud je odbio prijedlog obrane za pozivanjem i ispitivanjem svjedoka UDE. Unatoč brojnim inzistiranjima i ponavljanjem ovog prijedloga obrana do kraja dokaznog postupka sudu nije dostavila dokaz kojim bi potkrijepila navode da je vozilo optuženice imalo prometnu nesreću u kojoj bi bilo vozilo optuženice oštećeno, npr. zapisnik o očevidu policije, račun ovlaštenog servisera itd. Sud je zaključio da je prijedlog obrane usmjeren na odugovlačenje kaznenog postupka, osobito imajući u vidu da su stalni sudski vještaci prometne i medicinske struke zaključili u svojim nalazima i mišljenjima na koji način je oštećenik zadobio ozljedu.

8. Optuženica je u svojoj obrani iskazala da ostaje kod svojih obrana koje je iznijela u PP Sinj od 5. travnja 2018. dana 7. svibnja 2018. i pred ODO Split 7. svibnja 2018., te je dopunila.

9.1. Pred državnim odvjetnikom optuženica TD je iskazala da je upravljajući svojim vozilom, ispred sebe na suprotnoj prometnoj traci vidjela zaustavljen osobni automobil i pored njega žensku osobu s dvoje male djece, koja žena je pričala s vozačicom zaustavljenog automobila. Spomenuta ženska osoba i djeca da su se nalazili na središnjoj razdjelnoj crti, dijelom i u njenoj prometnoj traci, okrenuti joj leđima te da je neposredno prije dolaska do njih zatrubila, na što se stariji dječak okrenuo ulijevo, uslijed čega je istog udarila svojim vozilom u lijevu nogu i oborila ga na kolnik. Također, da nije vozila brzo, obzirom da se radi o dijelu ceste na kojem je položen veći broj ležećih policajaca.

9.2. Na raspravi je kazala da je ovaj događaj utjecao na nju psihički, fizički i financijski, iako je prošlo 7 godina, sve je to uznemirava. Ovo se dogodilo par dana prije Uskrsa, za vrijeme pauze je izišla i vozilom krenula kupiti meso za Uskrs, kod "Tommya", došla je u glavnu prometnicu kod restorana „Pinjur“, riječ je o veoma prometnom dijelu grada [adresa], što se tiče vozila pa tako i pješaka. Sigurno nije mogla brzo voziti jer u ovoj ulici Kneza Branimira od ulaska u istu pa do mjesta sraza postoje dva uspornika i dopuštena je brzina 30 km/h. Vidjela je njih tj. vozilo ĐD zaustavljeno u optuženici suprotnom prometnom traku i majku s djetetom starog cca 4-5 godina, kako stoji pored vozila ĐD i to pored vrata vozača, ĐD je prozor bio otvoren i one su razgovarale, a ADE je držala mlađe dijete u svojoj desnoj ruci, dijete je stajalo na kolniku na nogama. Pored nje vidjela je starije dijete, pola metra iza majke i on je stajao do stražnjeg lijevog dijela vozila ĐD, majka ga nije držala. Tom ulicom je prolazila kontinuirano i bila je vozač već 10 godina tako da joj je bila poznata prometnica i nije prvi put da je prolazila na način da su joj pješaci bili s lijeve strane vozila na kolniku, iako ovdje nema označenog pješačkog prijelaza. Desno od vozila optuženice nalazi se privatna kuća i mali zidić, tako da se dala skroz desno da ih zaobiđe. Ne zna kako nitko nije spomenuo da je zatrubila, što je u svojoj obrani ranije govorila, možda je bilo i bolje da nije zatrubila jer kada je zatrubila dijete se iznenadilo, možda i prestrašilo i okrenulo prema optuženici i svojom nogom zakoračilo prema optuženičinom vozilu. Nije imala vremena reagirati na kočnicu, automobil joj se ugasio, bila je u šoku i tresla se. Nije očekivala da će krenuti prema njezinom vozilu.

9.3. Sud je utvrdio da optuženica plače dok iznosi obranu.

9.4. Smatra da majka nije čuvala maloljetnog VDE. Prvi put joj se ovako nešto dogodilo i ovo je psihički uništilo. Smatra da je dječak udario u bočni dio oštećenog svjetla ili lijevi branik, ili možda lijevi prednji kotač.

9.5. Ovo svjetlo se na njezinom vozilu nalazilo na visini od cca 80-90 cm a kako je dječak tada bio star 10 godina smatra da nije moglo doći do sraza tijela VDE i vozila na toj visini. Izašla je iz vozila, vidjela krv i da VDE kost viri iz noge. Majka je vikala na optuženicu, nitko se nije snašao. One su pokupile dijete, optuženica je nazvala dečka i svi su na kraju završili na hitnoj. Policajac OD je vozilo optuženice fotografirao ispred bolnice na parkingu. Nije točno da nije kontaktirala majku i obitelj VDE, iste večeri je nazvala, ali se javila njena rodica, pokušala je opet kontaktirati, ali bezuspješno te je shvatila da ona ne želi s optuženicom komunicirati i nakon napada od njezine obitelji je prestala uspostavljati kontakt.

9.6. Nakon što joj je predočeno da je ĐD na raspravi na upit branitelja kazala da "vozilo optuženice nije davalo zvučne signale prije sraza", te zašto bi ona iskazivala "ne vjerodostojno", optuženica je kazala da ne zna.

9.7. Nakon što joj je predočeno da svjedokinja oštećena na raspravi je kazala "Nisam čula zvuk sirene" list 107 spisa optuženica je kazala da samo može kazati da je od prvog dana ispričala kako je bilo, a to je da je zasvirala i to prolazeći pored njih. kada je prvi put vidjela majku i djecu bili su u lijevom prometnom traku. Do kontakta tj. sraza vozila i pješaka, je došlo na desnoj prometnoj traci blizu središnje crte. Očevid nije rađen na licu mjesta, već pored bolnice. Iako su tamo bile dvije crvene mrlje od krvi. Dijete su pokušali dignuti da vide može li hodati, ali on to nije mogao i zato je bilo krvi na cesti.

9.8. Par mjeseci prije ovog događaja ja bila u posjet prijateljici LD u [adresa] te kako su oni napravili novi zidić u dvorištu nije o tome vodila računa i oštetila je prednji lijevi branik i svijetlo. Nije htjela da njezin tadašnji dečko zna za ovu nezgodu pa je zamolila supruga od prijateljice da joj to popravi i to je popravio UDE. Policija nije tražila od optuženice da dođe s vozilom na mjesto događaja.

9.9. Stranke pozvane po sudu na kraju dokaznog postupka izjavile su da nemaju primjedbi ni novih dokaznih prijedloga.

10. Nazočne stranke pozvane po sudu na kraju dokaznog postupka izjavile su da nemaju primjedbi ni novih dokaznih prijedloga.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je zaključio da je na nedvojben način utvrđeno da je optuženica, počinila kazneno djelo iz članka 227. stavak 2. u vezi stavaka 1. KZ/11, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.

13. Ovakav zaključak suda potkrijepljen je dijelom obranom optuženice te iskazom zz oštećene žrtve ADE, ĐD i stalnih sudskih vještaka kako prometne tako i medicinske struke dr. Antonia Alujevića, ing. Ive Filipovića i ing. Stanka Smodlake, te ostalom dokumentacijom u spisu.

14. Obrana optuženice je nelogična i neuvjerljiva i nije u skladu s ostalim izvedenim dokazima, osobito kada optuženica negira krivnju tj. da nije prouzročila prometnu nesreću na način kako to stoji u izreci ove presude.

15. Optuženica je nedvojbeno 29. ožujka 2018. oko 13.30 sati u [adresa], u [adresa], upravljala osobnim automobilom marke "Citroen C3" registarske oznake [registarska oznaka], pri tome postupila protivno članku 38. stavak 1. i stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kada je vozila istočnom prometnom trakom Ulice kneza Branimira iz smjera juga prema sjeveru, pri tome nije obratila pažnju na pješake koji su se nalazili na kolniku i nije vozila s osobitim oprezom takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe.

16. Što se tiče osobina ceste dipl. ing. Ivo Filipović je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je kolnik bio suhi asfalt vidljivost dobra minimum 50 m, a ograničenje brzine 30 km/sat, na kolniku da je bila od oprema „usporivači“, do dolaska policije mjesto nezgode je totalno izmijenjeno, jer su vozila napustila mjesta prometne nezgode a na kolniku ostale dvije krvne mrlje od loma lijeve noge pješaka koje mrlje je uzeo kao početnu točku mjerenja.

17. Nedvojbeno je se ove prigode ADE nalazila držeći mlađe dijete za ruku pored zaustavljenog osobnog vozila ĐD koje se zaustavilo u suprotnom prometnom traku tj. lijevoj prometnoj traci gledano u pravcu kretanja optuženice, i nedvojbeno je pored majke bio oštećenik žrtva VDE. Dakle optuženica je iste kako je vještak zaključio mogla vidjeti i nedvojbeno vidjela jer je to potvrdila u svojoj obrani. Međutim iako ih vidi i to na mjestu gdje je brzina ograničena na 30 km/st, gdje postoje uspornici, u neposrednoj blizini vrtić ona vozilo ne zaustavlja a nedvojbeno zvučni signal daje prekasno, te ovaj sud dopušta mogućnost da je ova dala zvučni signal, iako svjedokinje to nisu potvrdile u svojim iskazima što se može opravdati šokom kojeg su doživjeli svi sudionici prometne nezgode.

18. Riječ je o prometnici koja je frekventna što se tiče pješaka tako i vozila te se u neposrednoj blizini nalazi i vrtić i na istoj su uspornici a brzina kretanja ograničena na 30 km/sat dakle sve je to upozoravalo optuženicu da je dužna obratiti pažnju osim na vozila i na pješake u ovom slučaju koji su se nalazili na kolniku tj. majka s dvoje male djece pri tome jedno dijete majka nije držala za ruku. Optuženica je bila dužna voziti s osobitim oprezom i takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe.

19. Navodi iz obrane optuženice da je majka zz oštećenika odgovorna što je ove prigode došlo do prometne nezgode u kojoj je ozlijeđen mal. VDE, su nelogični i neuvjerljivi, jer optuženica ispušta iz vida da je riječ o prometnici s uspornicima s ograničenjem brzine na 30 km/sat da je u blizini vrtić i da vidi ispred sebe majku i djecu te ista ipak nastavlja s vožnjom i kako kaže u jednom trenutku daje zvučni znak sirenom koja sirena da je preplašila mal. VDE i da je upravo tada ovaj zakoračio na njezin prometni trak kada dolazi do sraza vozila i pješaka. Nije jasno ni logično zašto optuženica daje zvučni signal kada se već nalazi u neposrednoj blizini oštećenika žrtva jer ako se ovaj preplašio uslijed zvučnog signala i zakoračio na njezin prometni trak onda je taj zvuk sirene optuženica nedvojbeno prekasno dala, s tim da svjedoci zz. oštećenika žrtve majka i ĐD, ne potvrđuju davanje zvučnog signala. Ovaj zvučni signal je optuženica nedvojbeno trebala dati znatno ranije a ne kada se već približila u tolikoj mjeri oštćeniku žrtvi da ovaj odmah nakon zvučnog signala je zakoračio prema vozilu optuženica uslijed čega dolazi do sraza.

20. U trenutku sraza brzina vozila Citroen C3 kojim je upravlja optuženica je prema ing. Filipoviću 30 km/sat, dakle maksimalna dopuštena brzina na ovoj dijelu prometnice te je ovaj zaključio da nije tehnički održivo da se dječak samo okrenuo na poziciju 3 te lijevom nogom u okretanju zahvatio prednji lijevi kut vozila Citroen C3 jer da je na lokaciji vozila Citroen C3 u prolazu te da bi granična brzina izbjegavanja na istup dječaka bila brzina od 21 km/sat, te kako je vidljivost vozaču tj. optuženici bila 50 m, da je ova mogla smanjiti brzinu na 20 m/sat. Zaključio je da se dijete u trenutku nesreće nalazilo na prometnom traku optuženice i da ova nije imala vremena reagirati na kočnicu.

21. Dr. Antonio Alujević stalni sudski vještak medicinske struke je zaključio da je oštećenik žrtva VDE ove prigode zadobio oguljotine kože desnog koljena nastale kao tercijarna padom na tlo, koje pojedinačno i u svom zbroju predstavljaju tjelesnu ozljedu, ali da je zadobio ranu razderotinu i otvoreni višekomadni prijelom goljenične kosti lijeve potkoljenice s unutrašnje strane, te oguljotine kože s unutrašnje strane lijevo gležnja što čini jednu cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu nastalu kao primarna udarac prednjeg dijela osobnog vozila dok mu je lijeva noga bila u raskoraku opterećena težinom tijela. Dakle isti je u kretanju isključio je mogućnost da bi dječak zbog trčanja došao u kontakt s zaustavljenim vozilom, te da dječak nije udario nogom u automobil jer da dijete ne može postići toliku brzinu i zamah da bi došlo do ovakvog tipa prijeloma.

22. Svjedokinja ADE majka oštećenika VDE je kazala da je optuženica projurila vozilom da su oni hodali kolnikom a u trenutku nesreće da se VDE nalazio više iza vozila ĐD tj. iza stražnjeg lijevog dijela vozila.

23. Svjedokinja ĐD je potvrdila da se kretala svojim osobnim vozilom cca 20-30 km/sat te je ugledala KD i zaustavila vozilo u svom prometnom traku ova da je došla do vrata vozača za ruku je držala mlađeg sina, a VDE nije držala kratko su popričale, a oni sustajali u njezinom prometnom traku, a mal. VDE je stajao pored njezinih stražnjih lijevih vrata. Uočila je da iz suprotnog pravca vozilo optuženice,prošla je pored njezinog vozila, a KD se zalijepila za njezino vozilo i tada je čula jak udarac. Izašla je iz vozila i vidjela mal. VDE da leži iza njezinog automobila

24.Svjedok OD policijski službenik je potvrdio da je očevid obavio.

25. Ovakav iskaz svjedokinja ID i ZDE je u potpunosti u skladu s onim što je zaključio stalni sudski vještak dipl. ing. Ivo Filipović i dipl. ing. Stanko Smodlaka, tj. da je optuženica prouzročio ovu prometnu nesreću kada je svojim vozilom udarila u mal. VDE koji se nedvojbeno nalazio na desnom prometnom traku gledano u pravcu kretanja vozila optuženice u trenutku nesreće.

26. Stalni sudski vještak dipl. ing. Stanko Smodlaka u svom nalazu i mišljenju je prethodno zaključio da je brzina vozila Citroen bila 40 km/sat, te da je vozač Citroena reagirao na kočnicu kada je od mjesta sraza udaljen oko 14 m zaustavio bi se do mjesta sraza ako se kreće brzinom od 31 km/sat te da je vozač vjerojatno reagirao pokretom upravljača u desno u cilju izbjegavanja prometne nesreće. Nije mogao pozicionirati položaj pješaka.

27. Na raspravi su prometni vještaci se uskladili te zaključili da je vozilo Citroen tj. optuženica se kretala brzinom od oko 30 km/sat odnoso nešto manje od 40 km/sat. Dipl. ing. Stanko Smodlaka je zaključio da iako nisu zabilježeni tragovi kočenja da s obzirom na tehničke karakteristike predmetnog vozilu nisu ni trebali biti iskazani što ne znači da optuženica nije reagirala na kočnicu, te da je ista reagirala na kočnicu ali bez tragova kočenja.

28. Sud prihvaća nalaze i mišljenja vještaka, te je sud zaključio da iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je optuženica inkriminirane prigode postupila lakomisleno smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i izazvati prometnu nesreću, a što se upravo dogodilo, jer je zbog vožnje na opisani način prednjim lijevim bočnim dijelom svog vozila udarila i oborila na kolnik dijete VDE (rođen 2008.), koji se nalazio oko središnje razdjelne crte pokraj osobnog automobila marke "Fiat Grande Punto" registarske oznake [registarska oznaka] zaustavljenog na zapadnoj prometnoj traci navedene ulice i koji je istupio na istočnu prometnu traku, pri čemu je dijete VDE zadobio povredu teške naravi u vidu otvorenog višekomadnog prijeloma goljenične kosti lijeve potkoljenice.

29. Optuženica je nedvojbeno postupila protivno članku 38. stavak 1. i stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da je vozila istočnom prometnom trakom Ulice kneza Branimira iz smjera juga prema sjeveru, a da pri tom nije obratila pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku i nije vozila s osobitim oprezom takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe, uslijed ovakvog optuženikovog postupanja protivno odredbi čl. 38. stavak 1. i stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/179 oštećenik žrtva je kao pješak zadobio tešku tjelesnu ozljedu, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke i medicinske dokumentacije KBC Split.

30. Obrana optuženice je nelogična i neuvjerljiva te u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima osobito nalazom i mišljenjem dipl. ing. Stanka Smodlake i dipl. in Ive Filipovića i z.z. oštećene žrtve, te je očito usmjerena k izbjegavanju kaznene odgovornosti.

31. Iz svega navedenog proizlazi pravilan zaključak suda da je optuženica kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi i zbog toga prouzročila tešku tjelesnu ozljedu druge osobe. Kako je optuženica u konkretnom slučaju postupala lakomisleno smatrajući da nikoga neće ugroziti niti prouzročiti prometnu nesreću a što se nije dogodilo, optuženica je kazneno djelo počinila iz nehaja.

32. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, optuženica je bila svjestan protupravnosti svog postupanja, djelo je počinila iz nehaja i to svjesnim nehajem, čime su se njezinom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 227. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

33. Što se tiče ubrojivosti ova nije bila sporna.

34. Nakon što je na ovaj način utvrđena kaznena odgovornost optuženice, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini sankcije koju joj je potrebno odmjeriti.

35. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio optuženici da je zaposlena, udata, majka maloljetnog djeteta, da se u više navrata interesirao za zdravlje oštećenika žrtve, te da nije osuđivana.

36. Na strani optuženice sud nije utvrdio posebnih otegotnu okolnosti.

37. Imajući u vidu sve relevantne okolnosti, stupanj krivnje na strani optuženika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, procjenu ličnosti počinitelja, vodeći računa o ciljevima kažnjavanja, sud je optuženicu proglasio krivom te temeljem članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. Kaznenog zakona/11 optuženici je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora na koju je optuženica osuđen neće izvršiti, ako optuženica po pravomoćnosti ove presude u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

38. Ovako izrečenu sankciju, ovaj sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi optuženika, te smatra da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja iz čl. 41. Kaznenog zakon/11, može ostvariti izricanjem uvjetne osude, tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

39. Kako je optuženica VD zaposlena, te ima redovite prihode, to je temeljem članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku/08 obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.273,42 EUR-a (dvijetisućedvijestosedamdesettri eura i četrdesetdva centa) od čega iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR-a predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku ing Ivo Filipović po računu od 6. svibnja 2018, iznos od 58,40 EUR-a po rješenju od 31. kolovoza 2022, iznos od 100,00 EUR-a po računu od 8. studenoga 2024. za pristup i usmenu dopunu nalaza na raspravi; iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR-a nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću u po rješenju od 11. svibnja 2018., iznos od 393,75 EUR-a po rješenju od 20. prosinca 2023. za pisanu dopunu nalaza i mišljenja, iznos od 118,12 EUR-a po rješenju od 5. studenoga 2024. za pristup i usmenu dopunu na raspravi; iznos od 498,75 EUR-a nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Stanku Smodlaki za izradu pisanog nalaza i mišljenja po rješenju od 20. prosinca 2023., iznos od 73,50 EUR-a po rješenju od 5. studenoga 2024. za pristup i usmenu dopunu nalaza na raspravi,-te iznos od 500,00 EUR-a paušalnu svotu u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Split, 13. ožujka 2025.

SUDAC

MARINA BOKO

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- optuženica

- branitelj Jakša Cvitković, odvjetnik u Splitu

- ODO Split

- z.z. oštećenika žrtve ADE

- u spis