Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-188/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ivice Raguž, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Gluić Ninčević d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija porezna uprava, Područni ured Zadar, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko - upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: P-2157/2022. od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru broj: P-2157/2022. od 24. ožujka 2023. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru broj: P-2157/202. od 24. ožujka 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zadru broj: Ovr-398/2022. od 6. svibnja 2022. koja se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, kao i da se tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnični trošak (točka 1. izreke).

Istom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 398,00 EUR-a odnosno 2.998,73 kuna (točka 2. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj: Ovr-398/2022.od 6. svibnja 2022. proglasi nedopuštenom.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev pravilno odbio.

Prema stanju spisa tuženik je kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a prvostupanjski sud rješenjem o ovrsi broj: Ovr-398/2022. od 6. svibnja 2022. odredio predloženu ovrhu na nekretninama ovršenika odnosno ovdje tužitelja.

8. Ovršenik odnosno tužitelj se žalio protiv navedenog rješenja o ovrsi ali je Županijski sud u Bjelovaru odlukom broj: Gž Ovr-325/2022. od 23. rujna 2022. odbio njegovu žalbu izvan žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u nastavku teksta: OZ) i potvrdio rješenje o ovrsi od 6. svibnja 2022. a zatim je ovršni sud Zaključkom od 13. listopada 2022. uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 11. Ovršnog zakona.

9. Protivno žalbenim navodima kada se iz ovršnog postupka ovršenika uputi u parnicu radi proglašenja da je ovrha nedopuštena, takva tužba se može temeljiti samo na razlozima koje je ovršenik istakao u žalbi u povodu koje je i upućen na parnicu.

Dakle, u takvim parničnim postupcima nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti ovrhe a koji nisu bili izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi odnosno zbog kojih ovršni sud nije ovršenika uputio na pokretanje parnice.

10. U ovom slučaju tužitelj je Zaključkom ovršnog suda upućen na parnicu iz razloga istaknutog prigovora zastare predmetnog potraživanja, pa se prema tome u ovom postupku može raspravljati samo o tom prigovoru zbog kojeg je i došlo do upućivanja na parnicu, dok se o ostalim žalbenim razlozima u ovom postupku ne može raspravljati.

11. Prigovor zastare potraživanja koji je istakao tužitelj nije osnovan kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

Protivno naime žalbenim navodima rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave odnosno Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 2. travnja 2020. koji je javnobilježnička isprava i koji Sporazum je postao ovršan dana 9. ožujka 2022. što znači da nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO).

Odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa krađi zastarni rok.

12. Županijski sud u Bjelovaru je protivno žalbenim navodima odlučujući o žalbi tužitelja kao ovršenika protiv rješenja o ovrsi broj: Ovr-398/2022. od 6. svibnja 2022. odlučio o ostalim žalbenim razlozima pa tako iz obrazloženja toga suda u odluci broj: Gž Ovr-325/2022. od 23. rujna 2022. proizlazi da njegov žalbeni navod kako zabilježba ovrhe kao jedna od ovršnih radnji iz članka 80. Ovršnog zakona nije navedena u ovršnom zahtjevu, nije bila točna.

Županijski sud u Bjelovaru naime utvrđuje da je ovršni zahtjev podnesenog prijedloga bio formuliran u dvije točke te da je ovršna radnja zabilježbe ovrhe bila navedena u točki II. ovršnog zahtjeva zbog čega i nije bilo osnove da sud takav prijedlog odbaci kako je tvrdio u žalbi ovršenik.

13. Međutim i bez obzira na utvrđenja Županijskog suda u Bjelovaru u ovoj se parnici kako je već navedeno moglo raspravljati samo o prigovoru zbog kojeg je došlo do upućivanja na parnicu, ovdje prigovora zastare potraživanja, a koji nije osnovan.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 13. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ivica Raguž