Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-206/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Andrijanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-22/2024-8 od 11. studenog 2024., koja je dopunjena dopunskim rješenjem od 22. siječnja 2025. broj Pn-22/2024-12, na sjednici vijeća 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-22/2024-8 od 11. studenog 2024., dopunjena dopunskim rješenjem od 22. siječnja 2025. broj Pn-22/2024-12, pod toč. I., II., III. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijane toč. IV. i V. izreke navedene presude ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju NF iznos od 3.470,70 EUR sa zateznom kamatom od 9. studenog 2017. do isplate, pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime tuđe pomoći i njege iznos od 580,66 eur sa zateznom kamatom od 11. studenog 2024. do isplate, pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.704,39 EUR sa zateznom kamatom od 11. studenog 2024. do isplate, pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 503,02 EUR s osnova naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom od 9. studenog 2017., pod toč. V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 720,95 EUR sa zateznom kamatom, dok je pod toč. VI. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.904,50 EUR sa zateznom kamatom.

2. Prvostupanjska presuda dopunjena je dopunskim rješenjem od 22. siječnja 2025. broj Pn-22/2024-12 kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 2.584,78 EUR.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu pod toč. I., II., III. i VI. izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i primjenom čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. iste zakonske odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, odbiti zahtjev tužitelja i obvezati ga naknaditi tuženiku troškove postupka, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Nakon što je tuženik zaprimio dopunsko rješenje dostavio je u spis podnesak u kojem ističe da ostaje kod žalbe koja je izjavljena protiv presude u dijelu odluke kojom tuženiku nije dosuđen trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva. S obzirom da tuženik u podnesku ne navodi da izjavljuje žalbu protiv dopunskog rješenja, kao i da dopunskim rješenjem nije odlučeno o pravu tuženika na naknadu troškova postupka nego je o tome odlučeno osnovnom presudom, to ovaj sud navedeni podnesak neće razmatrati kao žalbu.

5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, koja je nastala 21. ožujka 2017. kada se tužitelj (tada u dobi od 11 godina) ozlijedio na neispravnoj spravi za klackanje/ljuljanje na dječjem igralištu u [adresa], u [adresa], iz razloga što metalni držač – podest za noge nije bio pričvršćen vijcima za ostatak konstrukcije sprave pa je za vrijeme kada je bio na klackalici/ljuljački došlo do propadanja tužiteljeve noge (na razinu između metalne podloge i tla), što je prouzročilo prijelom u području zone rasta lijeve goljenične kosti - prijelom u donjem dijelu lijeve potkoljenice iznad gležanjskog zgloba, činjenično temeljeći odgovornost osiguranika tuženika VG Komunalac d.o.o., koje je osigurano od izvanugovorne odgovornosti kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], da nije poduzeo radnje na održavanju sprava na dječjem igralištu sigurnim po život i zdravlje njihovih korisnika, ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je VG Komunalac d.o.o. imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti za štetu broj 802303485 u utuženom razdoblju, da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom koji je tuženik zaprimio 9. studenog 2017.

- da iz iskaza tužiteljevih roditelja (opisanih pod toč. 15. i 16. obrazloženja) te svjedokinja EF i ĐF (opisanih pod toč. 17. i 19. obrazloženja) proizlazi da je tužitelj 21. ožujka 2017. pretrpio ozljedu na dječjem igralištu kada mu je prilikom korištenja klackalice/ljuljačke propala noga ispod metalnog držača/podesta za noge koji je trebao biti pričvršćen vijcima za ostatak konstrukcije sprave, a da se štetni događaj dogodio na navedeni način potvrdila je i svjedokinja SF, zaposlena u VG Komunalac d.o.o., u iskazu opisanom pod toč. 18. obrazloženja, navodeći da su slijedećeg dana djelatnici uklonili neispravnu spravu

- da je između VG Komunalac d.o.o. i Grada Velike Gorice 16. prosinca 2016. sklopljen Ugovor o izvođenju radova održavanja javnih zelenih površina na području Grada Velike Gorice za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., temeljem kojeg je VG Komunalac d.o.o. bio dužan održavati javne zelene površine na području Grada Velike Gorice, te između ostalog obilaziti dječja igrališta na području [adresa] i kontrolirati sprave, pa nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije

- da je VG Komunalac d.o.o. prema Troškovniku 600/2016-JP bio dužan jednom tjednom obići sva dječja igrališta na 35 lokacija i pregledati ispravnost sprava (list 200 spisa), a da su djelatnici VG Komunalac d.o.o. prema sadržaju građevinskog dnevnika na predmetnom dječjem igralištu bili pet dana prije štetnog događaja i da nije evidentirano da su sprave pregledane, nego da su evidentirani drugi izvedeni radovi (frezanje, valjanje i sjetva trave) pa sud utvrđuje da osiguranik tuženika nije pregledao funkcionalnost i ispravnost sprava na dječjem igralištu u Ulici Nikole Tesle

- da je nalazom i dopunom nalaza medicinskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića utvrđeno da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i slabog intenziteta 45 dana, dok su povremeni bolovi iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti, da je pretrpio tzv. primarni strah u trenutku neposredne životne ugroženosti, jakog i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, da mu je smanjena životna aktivnost 5% koja se očituje u ograničenoj pokretljivost lijevog gležanjskog zgloba u terminalnim pokretima i povremenoj bolnosti prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama i trčanja, da je zaostala naruženost lakog stupnja u vidu ožiljka bjelkaste boje na lijevom gležanjskom zglobu koja je vidljiva kada tužitelj ne nosi duge hlače i čarape i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u obliku nestručne pomoći u trajanju od 10 dana po 4 sata i 45 dana pod 1 sat, da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je utemeljen na pregledu tužitelja i medicinskoj dokumentaciji, te je izrađen stručno i objektivno kao i da je u dopuni nalaza odgovoreno na prigovore tuženika,

slijedom čega sud utvrđuje da zbog propusta osiguranika tuženika koji nije pregledao funkcionalnost i ispravnost klackalice/ljuljačke, a što je bio dužan prema Ugovoru koji je sklopio s Gradom Velika Gorica, kao i prema čl. 23. st. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20., 145/24., u daljnjem tekstu: ZKG/18), postoji odgovornost osiguranika tuženika VG Komunalac d.o.o. za štetu koju je pretrpio tužitelj sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO). Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o intenzitetu i trajanju kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu naknade štete, te cijeneći okolnosti konkretnog slučaja o lokalitetu i načinu liječenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju na ime kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu naknade u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO i to na ime fizičkih bolova pripada naknada u iznosu od 1.061,78 EUR, na ime pretrpljenog straha u iznosu od 1.128,14 EUR, duševnih boli na ime smanjene životne aktivnosti u iznosu od 783,07 EUR i naruženosti u iznosu od 497,71 EUR, pa mu je s osnova naknade neimovinske štete pod toč. I. izreke presude dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 3.470,70 EUR sa zateznom kamatom od 9. studenog 2017. kada je tuženik primio odštetni zahtjev primjenom čl. 1103. ZOO. Cijeneći trajanje i obim potrebe tuđe pomoći i njege, te visinu sata te potrebe u iznosu od 3,32 EUR po slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP) sud utvrđuje da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete po tom osnovu u iznosu od 580,66 EUR primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, kako je dosuđeno pod toč. II. izreke presude. Zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 503,02 EUR odbijen je nepobijanom toč. IV. izreke presude.

8. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati. To stoga što sud nije uzeo u obzir tvrdnje tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji iz razloga što VG Komunalac d.o.o. nije vlasnik dječjeg igrališta u Ulici Nikole Tesla, nego je to Grad Velika Gorica i nije koncesionar da bi solidarno odgovarao s Gradom Velika Gorica. Vezano uz odgovornost tuženika sud se poziva na zakon koji je stupio na snagu nakon štetnog događaja, te je i samo obrazloženje pod toč. 23. nerazumljivo s obzirom da osiguranik tuženika nije odgovoran za održavanje dječjeg igrališta. Točno je da je između VG Komunalac d.o.o. i Grada Velike Gorice sklopljen Ugovor o izvođenju radova i održavanja javnih zelenih površina temeljem kojeg je VG Komunalac d.o.o. bio dužan obilaziti dječja igrališta. Međutim, iz isprava koje su priložene u spisu proizlazi da je neprestano bio prisutan na dječjem igralištu pa ne postoji propust osiguranika tuženika u obavljanju ugovorenih poslova. To što u građevinskom dnevniku nije evidentirano da je izvršen pregled sprava ne znači da pregled faktično nije izvršen, s obzirom da se u građevinskom dnevniku evidentira samo ono što zahtijeva dodatne radove, popravke i/ili zamjene. Osiguranika tuženika nitko nije obavijestio o neispravnosti sprave pa navodi svjedokinje EF da je neispravnost postojala od ranije nisu vjerodostojni jer je navedena svjedokinja kontaktirala osiguranika tuženika putem e-mail komunikacije 2016. i nije ga obavijestila o neispravnosti. S obzirom na navedeno smatra da je sud trebao zaključiti da tužitelj nije dokazao odgovornost osiguranika tuženika i odbiti zahtjev primjenom čl. 221.a ZPP. Osim osnove odgovornosti tuženik osporava i visinu dosuđene naknade štete smatrajući da je sud retroaktivno primijenio pravna shvaćanja o novim Orijentacijskim kriterijima VSRH i da je naknadu dosudio u previsokom iznosu, s time da je i naknada za tuđu pomoć i njegu od 3,32 EUR/25,00 kn previsoko odmjerena jer je tužitelju tuđa pomoć pružena besplatno od ukućana, kao i da je zatezna kamata dosuđena pogrešnom primjenom čl. 1103. i čl. 1086. ZOO jer bi ista tužitelju pripadala od dana presuđenja kada je visina štete utvrđena, ukazujući na odluke drugostupanjskih sudova u kojima je izraženo shvaćanje u smislu žalbenih navoda.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da su u obrazloženju presude izneseni razlozi o svim odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva, koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza i koje je sud analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP, te presuda nema nikakvih nedostataka, a nije počinjena ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Utvrđeno činjenično stanje kao pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik kao osiguranik VG Komunalac d.o.o. pasivno legitimiran za odgovornost za naknadu štete, s obzirom da je na temelju ugovornog odnosa s Gradom Velika Gorica bio zadužen, između ostalog, za održavanje funkcionalnosti i ispravnosti sprava na dječjem igralištu, te da je neispunjavanjem obveza iz ugovornog odnosa, odnosno propustom u otklanjanju neispravnosti na spravi klackalici/ljuljački - na kojoj je došlo do odvajanja vijaka metalnog držača/podesta za noge od ostatka konstrukcije sprave - koje je dovelo do propadanja noge tada mlljt. tužitelja ispod konstrukcije sprave i nastanka ozljeda koje su tužitelju prouzročile štetu.

11.1. S obzirom da je Grad Velika Gorica obavljanje komunalne djelatnosti na održavanju javnih površina u koje spadaju i dječja igrališta povjerio VG Komunalac d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., a što je u skladu s čl. 4. st. 1. toč. 5. i 13.a Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine" br. 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15.), koji je važio u vrijeme nastanka štetnog događaja, to nije odlučno što VG Komunalac d.o.o. nije koncesionar i što nije vlasnik dječjeg igrališta (kako navodi tuženik u žalbi).

11.2. Odgovornost VG Komunalac d.o.o. temelji se na čl. 1045. ZOO kao općoj odredbi odgovornosti za štetu po načelu presumirane krivnje, kao i na čl.1084. ZOO kao posebnoj odredbi prema kojoj osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je ozljeda tužitelja posljedica propusta VG Komunalac d.o.o. u obavljanju povjerenih poslova, to neovisno što se prvostupanjski sud pozvao na odredbe ZKG/18 koji nije bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, proizlazi pravilnost zaključka da postoji odgovornost tuženika primjenom citiranog materijalnog prava.

12. Nisu osnovane žalbene tvrdnje kojima tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda - da osiguranik tuženika nije poduzeo radnje na otklanjanju neispravnosti klackalice/ljuljačke, ukazujući da su djelatnici osiguranika tuženika u određene datume bili prisutni na dječjem igralištu.

12.1. Iako su u građevinskom dnevniku osiguranika tuženika evidentirane radnje koje su poduzimane prilikom pregleda dječjih igrališta (frezanje, valjanje i sjetva trave), a što bi prema tvrdnjama tuženika trebalo značiti da na spravama u vrijeme posljednjeg obilaska prije štetnog događaja (16. ožujka 2017.) nisu postojale neispravnosti na koje je trebalo reagirati, prvostupanjski sud je pritom pravilno uzeo u obzir tvrdnje svjedokinja EF i ĐF koje su opisale da je oštećenje donjeg dijela podesta postojalo od ranije (list 98 i 99 spisa), dok je svjedokinja ĐF istakla da su susjedi kontaktirali djelatnike VG Komunalac d.o.o. da bi se sprava popravila ili maknula, kao i da je „prije bilo djece kojima je noga skliznula ispod ljuljačke ali se nitko nije ozlijedio“, nakon čega je ispod sprave postavljena mekana podloga na šljunak dok neispravnost nije otklonjena.

12.2. Kako sadržaj građevinskog dnevnika u kojemu je opisano da je na predmetnom igralištu obavljeno frezanje, valjanje i sjetva trave nije dokaz da je pregledana (i) ispravnost sprava, a da je na tuženiku teret dokazivanja da je njegov osiguranik poduzeo radnje u obavljanju povjerenih poslova sukladno ugovornoj obvezi, cijeneći pritom i iskaze svjedokinja koje su jasno opisale da je neispravnost postojala duže vrijeme, odnosno da nije nastala u razdoblju od posljednjeg obilaska djelatnika osiguranika tuženika do štetnog događaja, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nastala šteta posljedica propusta osiguranika tuženika u održavanju sprave sigurne za život i zdravlje njihovih korisnika (djece u dobi od 2 do 14 godina) i da postoji odgovornost osiguranika tuženika u smislu čl. 1045. i 1084. ZOO.

13. Visinu naknade kako neimovinske tako i imovinske štete prvostupanjski sud je utvrdio pravilnom primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO, pri čemu je pravilno primijenio Orijentacijske kriterije VSRH zauzete na sjednici GO VSRH od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5, kao i vrednovao okolnosti konkretnog slučaja kako vezano uz životnu dob tada mlljt. tužitelja i da će deficit kod tužitelja biti prisutan od rane mladosti, tako i da je ozljeda nastala na ekstremitetu koji je zadužen za sve oblike kretanja, što i po ocjeni ovoga suda opravdava dosudu naknade neimovinske štete u iznosu od 3.470,70 EUR sa zateznom kamatom koja je dosuđena pravilnom primjenom čl. 1103. ZOO. Isto tako je pravilnom primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO dosuđena naknada tuđe pomoći i njege i to u iznosu od tadašnjih 25,00 kn, odnosno 3,32 EUR, pa nema govora da se radi o previsoko dosuđenoj naknadi po satu tuđe pomoći i njege, sa zateznom kamatom koja je dosuđena od donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana kada je šteta nastala kako to neosnovano navodi tuženik pozivajući se na čl. 1086. ZOO.

14. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. i II. izreke.

15. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP na način da je pod toč. 44. obrazloženja utvrdio troškove tužitelja koji su bili potrebni za vođenje parnice, te je istodobno pod toč. 45. obrazloženja utvrdio troškove tuženika koji su bili potrebni za vođenje parnice, nakon čega je pod toč. 46. obrazloženja ocijenio kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka na način da je utvrdio tužiteljev uspjeh u omjeru od 87% i primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.704,39 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP pod toč. III. izreke, dok je za iznos od 720,95 EUR zahtjev tužitelja odbijen nepobijanom toč. V. izreke presude, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka pod toč. VI. izreke.

16. U žalbi tuženik u bitnome navodi da sud nije uzeo u obzir da je tužitelj povukao dio tužbe na način da je smanjio zahtjev za iznos od 2.584,78 EUR, da se tuženik tome nije protivio ali je zatražio naknadu troškova postupka u podnesku od 9. listopada 2020., koji mu nije dosuđen pogrešnom primjenom materijalnog prava jer na isti ima pravo primjenom čl. 158. st. 1. ZPP, ukazujući da je u odlukama drugostupanjskih sudova izraženo identično stajalište. Osim toga, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) kada je cijenio vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR s obzirom da je Tarifa stupila na snagu tek 25. studenog 2023. pa je za sve radnje do stupanja na snagu navedene Tarife trebalo primijeniti vrijednost boda od 10,00 kn.

17. Točni su žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 2.584,78 EUR, pa je prvostupanjski sud na prijedlog tuženika dopunskim rješenjem od 22. siječnja 2025. utvrdio da je tužba povučena za navedeni iznos, da se tuženik usuglasio djelomičnom povlačenju tužbe i da je pravovremeno zatražio naknadu troškova postupka.

18. Međutim, kako je do smanjenja zahtjeva tužitelja došlo odmah nakon što je provedeno vještačenje i da radi povlačenja dijela tužbe (smanjenja zahtjeva) nisu nastali nikakvi dodatni troškovi tuženika, čak štoviše radnje za koje bi tuženik imao pravo na trošak prema višem iznosu zahtjeva nalaze se u istom tarifnom razredu kao i nakon što je zahtjev smanjen, a tijekom čitavog postupka (pa i sada u žalbi) tuženik osporava svoju odgovornost pa su pretežite radnje provođene upravo radi utvrđivanja odgovornosti tuženika, u čemu je tužitelj u potpunosti uspio, pa i po ocjeni ovoga suda tuženik nema pravo na naknadu troškova u fazi postupka do smanjenja zahtjeva, a nakon toga uspjeh tužitelja je pretežit i opravdavao bi dosudu troškova postupka u cijelosti primjenom čl. 154. st. 5. ZPP. Međutim, kako je trošak dosuđen razmjerno uspjehu obiju stranaka primjenom čl. 154. st. 2. ZPP to odluka o troškovima postupka svakako nije donesena na štetu tuženika. Vezano uz primjenu Tarife i žalbenih tvrdnji tuženika valja istači da čl. 52. st. 3. Tarife propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. III. i VI. izreke.

20. Tuženik nema pravo na trošak žalbenog postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek