Poslovni broj: Gž Ovr-919/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Aniti Krizmanić, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenika BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi i dopuni žalbe ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1320/2024-2 od 4. travnja 2024., 13. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba i dopuna žalbe ovrhovoditelja, pa se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1320/2024-2 od 4. travnja 2024. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-972/2024-2 od 4. studenog 2024. odlučeno je:
„I Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja podnijet sudu 2. travnja 2024., na nekretnini ovršenika upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu k.o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] u naravi B, Stambena zgrada br. 4. površine 335 m2, 10. suvl. dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-10.
II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis zabilježbe odbijenoga prijedloga za ovrhu, podnijetog sudu 2. travnja 2024. na nekretnini ovršenika opisanoj pod točkom I. izreke ovog rješenja.”
2. Protiv tog rješenja žalbu i dopunu žalbe izjavio je ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), predlažući drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i donese rješenje o ovrsi, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Žalitelj potražuje i trošak žalbenog postupka.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski je sud, pri odlučivanju o prijedlogu za ovrhu, naveo da je u konkretnom slučaju primijenio i odredbu članka 80.b. st. 2. OZ-a, prema kojoj sud može odbiti prijedlog za ovrhu ako ocijeni da bi prodaja narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i ovrhovoditelja. Pri tome, taj sud ističe da u konkretnom slučaju ovrhovoditeljeva tražbina postoji, ali da „sud nema saznanja je li ista evidentirana u redoslijedu naplate na Financijskoj agenciji niti sud ima saznanja je li ovrhovoditelj pokušao naplatu tražbine nekim manje otegotnim sredstvom, primjerice ovrhom na poslovnim udjelima ovršenika u nekom trgovačkom društvu, ovrhom na motornom vozilu ili vozilima, vrijednosnim papirima i slično, jer da navedeno ovrhovoditelj nije dostavio sudu niti obrazložio razloge zašto nije pokušao ovrhu na manje otegotnom sredstvu od prodaje nekretnine u kojoj možda živi ovršenik s obitelji”. Osim toga, sud ističe da na nekretnini ovršenika, koja je predmet ovrhe, postoje uknjižena tri založna prava radi osiguranja tražbina čije vrijednosti višestruko nadmašuju tržišnu vrijednost nekretnine, a koja bi prema mišljenju suda, iznosila oko 150.000,00 eura. Konačno, prvostupanjski sud ističe da bi eventualnom provedbom ovrhe možebitno bilo narušeno i ovršenikovo pravo na dom.
5. Navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, iako sa stajališta prava ovršenika normiranih odredbom članka 80.b. OZ-a, kao i sa stajališta načela ekonomičnosti postupka, nije nepravilno, međutim, ističe se da prvostupanjski sud pri donošenju svoje odluke zanemaruje odredbu članka 93. OZ-a prema kojoj sud vrijednost nekretnine određuje zaključkom o prodaji.
5.1. Naime, odredbom članka 92. stavka 1. OZ-a propisano je da vrijednost nekretnine sud utvrđuje zaključkom po slobodnoj ocjeni na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina, odmah na ročištu nakon što je omogućio strankama, založnim vjerovnicima, sudionicima u postupku i osobama koje imaju pravo prvokupa da se o procjeni izjasne.
5.2. Kako je i odredbom članka 94. stavka 1. OZ-a propisano da „svaka osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne cijene nekretnine, a koja po redu prvenstva dolazi ispred ovrhovoditelja, može predložiti da se ovrha obustavi ako utvrđena vrijednost nekretnine ne pokriva ni djelomice iznos tražbine ovrhovoditelja”, to proizlazi da prvostupanjski sud nije postupio sukladno citiranim odredbama OZ-a, a što je bio obvezan učiniti.
5.3. Ujedno se napominje da spisu ne prileži nijedan podnesak kojim bi se ovršenik izjasnio glede stavova i navoda ovrhovoditelja, niti je u svezi s tim prvostupanjski sud zakazao ročište radi odlučivanja o predmetnom ovršnom prijedlogu, a što je trebao uraditi primjenjujući odredbu članka 7. stavka 2. OZ-a.
6. Pri tome se ističe da je ovrhovoditelj uz dopunu žalbe dostavio i dokaz da je na temelju ovršnih isprava-zadužnica bezuspješno pokušao provesti izravnu naplatu na bankovnim računima glavnog dužnika TEMPUS PROJEKT GRADNJA d.o.o. i ovršenika kao solidarnog jamca, u vidu potvrde FINA-e o redoslijedu osnova za plaćanje evidentiranih u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije tih osnova. Time je i u tom dijelu, u prvostupanjskom postupku, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
6.1. Stoga, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud, neprimjenjivanjem citiranih odredbi OZ-a, pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje, slijedom čega je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje.
6.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja mu je ukazano ovim rješenjem.
7. Glede zahtjeva ovrhovoditelja za naknadom troška sastavljanja žalbe, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a u svezi sa odredbom članka 21. stavkom 1. OZ-a, o tom zahtjevu odlučit će se u konačnoj odluci.
8. S obzirom na navedeno, trebalo je uvažiti žalbu ovrhovoditelja i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Splitu 13. ožujka 2025.
Sutkinja
Marija Šimičić